Pratite nas

Herceg Bosna

Da se nikad ne zaboravi: Krvavi blagdan Uzvišenja svetoga križa u Uzdolu 14. Rujna 1993.

Objavljeno

na

Foto: rama-prozor.info
NEKAŽNJENI MUSLIMANSKI ZLOČIN NAD HRVATIMA HERCEG BOSNE

Krvnik Enver Buza, zapovjednik Samostalnog bataljuna Prozor iz sastava tzv. Armije BiH, u ranu su zoru 14. rujna 1993. godine, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, sa svojih 156 ljudi napao je selo Uzdol (općina Prozor-Rama) i pobio sve živo što se tamo zateklo.

Okrutno je usmrćeno 29 hrvatskih civila i 12 vojnika HVO-a.

Među pobijenima je bilo i troje malodobne djece (Stjepan Zelić star 10 godina, njegova 13-godišnja sestra Marija i 12-godišnja Jadranka Zelenika), Mara Grubeša je živa spaljena u svojoj štali (dok je pokušavala pustiti stoku), ubijani su i nepokretni i nemoćni starci u svojim bolesničkim posteljama, veliki broj žrtava je masakriran. Najstarija ubijena osoba imala je 87 godina.

Od 29 pobijenih civila, njih 20 su žene i djeca!

Krvniku Enveru Buzi se još uvijek sudi. On krivnju prebacuje na svoje nadređene, prije svega Sefera Halilovića koji je pred MKSJ oslobođen, na sramotu Suda, UN-a, međunarodne zajednice i “demokratskog zapadnog svijeta”.

Istina je da su krivi obojica. I ne samo oni. U masovnim zločinima koji su planski, smišljeno i sustavno provođeni s ciljem osvajanja hrvatskih prostora i uništenja HVO-a (pa i u okviru operacije “Neretva ’93”), sudjelovao je cijeli muslimanski politički i vojni vrh, što dokazuju dokumenta same “Armije BiH”. Bio je to pokušaj stvaranja etnički čiste islamske države na hrvatskim područjima koju je trebalo zaokružiti i osigurati joj izlaz na more, pa se u skladu s time najavljivalo i “oslobađanje” zapadne Hercegovine i Neuma.

I to protivno svim dotadašnjim mirovnim sporazumima međunarodne zajednice koji su (poput Owen-Stoltenbergovog plana iz siječnja 1993. godine) arogantno odbacivani s tvrdnjama da “ne osiguravaju strateške preduslove za opstanak muslimana na području BiH”.

Muslimanski politički i vojni vrh bio je premrežen operativcima KOS-a koje je iz Beograda slao Aleksandar Vasiljević i postavljao na najviše dužnosti u vojnoj i civilnoj vlasti i tajnim službama – od Alije Delimustafića do Sefera Halilovića i drugih, o čemu i danas pišu sami bosanski muslimani kojima je istina važnija od islamske propagande (Vidi: http://www.camo.ch/munja.htm). Zar su s tom udbo-kosovskom mafijom Hrvati mogli surađivati i oslobađati BiH?

Sud BiH utvrdio je da je u Uzdolu 27 osoba ubijeno izvan borbenih djelovanja, iako krvnik izravno odgovoran za ovaj masakr Enver Buza i danas ponavlja svoje laži – kako je u pitanju “legitimni vojni cilj”, a “svi civili u Uzdolu su bili naoružani i pucali su u pripadnike Armije BiH”. Po njegovom mišljenju, “tu se nema šta suditi”, jer “sve je bilo legitimno i čisto”!?

Osim za masakr nad civilima optužen je i kao krivac za paljenje kuća, kako u Uzdolu, tako i zaseocima Križe, Zelenike, Raići.

I to spada u “legitiman vojni cilj”?!

Zar se ubojstva djece od 10, 12 i 13 godina, ubojstva nemoćnih staraca i žena mogu ičim opravdati? Starci i djeca su “bili naoružani i pucali su na Armiju BiH”!? Kakva je to vojska kojoj su “legitimni vojni cilj” civili i koja ubija sve što se miče?

Bio je to napad na STANOVNIŠTVO, na CIVILE, a ne na vojsku i crte obrane. Podmukli upad u selo, u rano blagdansko jutro i iživljavanje krvnika nad nemoćnima i nedužnima – to je prava slika ratovanja “Armije BiH”, “jedine legitimne oružane sile” na području BiH (kako to ponavljaju u svakoj prigodi muslimanski zločinci, od Sefera Halilovića do Buze i drugih).

“Legitimno” je bilo i dovoditi mudžahedine, uključiti ih u “Armiju BiH”, davati im potporu od strane političkog i vojnog vrha i potom ih puštati da svojim barbarskim masakrima etnički čiste prostor budućeg Izetbegovićevog Kalifata!?

I to je bilo “legitimno”!?

“Legitimno” je bilo napasti Hrvate na njihovim područjima i u tom ratu pobiti gotovo 70% civila diljem Herceg Bosne!? Rat u kojemu se pobije toliki broj civila je RAT PROTIV CIVILA, rat s ciljem etničkog čišćenja prostora, s ciljem istrebljenja stanovništva, s ciljem počinjenja genocida!

“Legitimno” je bilo okrenuti se protiv dojučerašnjeg saveznika (Hrvata), okružiti hrvatske enklave i nemilice ih napadati a pred svijetom glumiti žrtvu!? Žene, djecu i rodbinu smjestiti u hrvatske hotele na Jadranu (da o njima brine Republika Hrvatska) i potom povesti rat za istrebljenje svega što je hrvatsko u BiH!

I to je bilo “legitimno”!?

Je li “legitimno” poslije svega optužiti žrtve (Hrvate iz BiH) za “udruženi zločinački poduhvat”, a Republiku Hrvatsku za “agresiju”, a iza leđa Hrvatima voditi pregovore o podjeli BiH i zamjeni teritorija s Karadžićem i Miloševićem (kao što je činio Alija Izetbegović – o čemu otvoreno piše sam Sefer Halilović u knjizi Lukava strategija)?

Je li bilo “legitimno” unajmiti kriminalca i zločinca iz Zelenih beretki Ramiza Delalića Ćelu da (1. ožujka 1992.) usred Baščaršije, ispred Stare crkve u vrijeme svadbe ubije srpskog svata i tako pokrene spiralu rata i zločina, a agresoru omogući alibi za sve što je poslije činio!?

Je li bilo “legitimno” dovoditi na zapovjedna mjesta u “Armiji BiH” kriminalce i zločince poput Nasera Orića, koji je u vrijeme dok je bujao naci-fašistički pokret u Srbiji na Gazimestanu čuvao Miloševića, a poslije “branio” Srebrenicu – upadajući iz zone zaštićene od UN-a u srpska sela i praveći masakre nad civilima!? Gdje su bili taj Naser Orić i njjegova “hrabra vojska” kad je trebalo braniti Srebrenicu od Ratka Mladića i njegovih krvnika? Zašto se Srebrenica smišljeno prepustila agresoru? Je li taj pokolj bio samo sredstvo da se dođe do statusa žrtve i kakvu su ulogu u toj prljavoj igri imali Alija Izetbegović i njegova kamarila? Vlastiti narod prepustiti na milost i nemilost agresoru da bi se to poslije politički kapitaliziralo i poslužilo propagandi!? Ima li čega sramnijeg i podlijeg od toga?

Je li bilo “legitimno” angažirati krvnike Cacu, Ćelu i stotine drugih, da s mudžahedinima harače po Bosni i Hercegovini, masakriraju žene, djecu i starce, siluju, pale, pljačkaju, ritualno kolju i odsijecaju glave, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike!?

A to je samo djelić istine o “jedinoj legitimnoj oružanoj sili” zvanoj “Armija BiH” koja je zadnjih desetak godina ugledala svjetlo dana i čega se svaki pošteni musliman treba sramiti.

Tako arogantno, s visine, bez trunke ljudskog osjećaja i pijeteta prema nevinim žrtvama mogu nastupati samo istinski monstrumi kao što su Sefer Halilović, Enver Buza i njihovi suradnici. Oni jesu monstrumi i zlikovci bez premca na ovim prostorima. I što je najgore, do danas su ostali nekažnjeni.

Zato bosanskim muslimanima treba otvoreno poručiti: tako se ne gradi nego razara Bosna i Hercegovina!

Na nepravdi, zločinu, lažima i klevetama ne gradi se budućnost ni jednog naroda.

Hrvati ne smiju zaboraviti svoje mučenike iz Bugojna, Travnika, Busovače, Jajca, Viteza, Rame, Prozora, Konjica, Zenice, Križančevog Sela, Buhinih kuća, Hudutskog, Grabovice, Mostara, Ravnog, Lužana, Uskoplja, Dusine, Miletića, Grma, Čukli, Trusine, Kaknja, Doljana, Kiseljaka i svih drugih mjesta gdje je prolivena nevina krv.

Pokoj vječni svim nedužnim hrvatskim žrtvama umorenim u svojim selima i na pragovima svojih domova.

Pokoj vječni nevinim žrtvama Uzdola koje su okrutno umorene na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa prije 25 godina.

Počivali u miru Božjem.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

https://youtu.be/dDiqwVUxAWI?t=22 (DOKUMENTARNI FILM, “UZDOL 41”)

25 godina od zapovijedi čije posljedice će se vidjeti za 7 dana u Grabovici i za 12 dana u Uzdolu!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Bile: obilježavanje ‘Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma’

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma, u organizaciji Odjela HNS-a za Drugi svjetski rat i poraće, ove će godine na Groblju mira na Bilima biti 24. kolovoza (subota najbliža 23. kolovozu).

Sv. misu zadušnicu u 12.00 predvodit će uzoriti kardinal Vinko Puljić koji će ujedno i pokopati pronađene neidentificirane žrtve ratnih i poratnih djelovanja Drugoga svjetskoga rata i poraća. Izaslanstva hrvatskog naroda s obje strane granice položit će vijence i zapaliti svijeće za sve pobijene. Kao i prošlih godina, očekuje se više tisuća osoba koji će sv. misu zadušnicu i događanja pratiti ispod prigodno podignutih šatora. Preporučuje se poći na vrijeme zbog gužvi i mogućih zastoja na cesti.

Zaravan Bile iznad Mostara i Širokog Brijega u veljači 1945. bila je mjesto krvavih okršaja. Danas se tu, na površini od 100.000 m2 polako uzdiže Groblje mira, spomen-prostor na sve pobijene katolike Hrvate iz Herceg Bosne, BiH. Ograđeno je, sazidana je i blagoslovljena crkvica posvećena Sv. Josipu, dovršena kosturnica, zasađena stabla, podignuti prvi križevi, asfaltirane staze. Ostali radovi su u tijeku.

Sve je počelo 2013. u povodu »Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma«. Naum je sazrio kroz rad Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće, povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području pojedinih općina (do sada njih 9) te njihovih suradnika, što se sve kasnije uobličilo u Odjel HNS-a BiH za Drugi svjetski rat i poraće.

Željelo se na jednom mjestu pokopati sve neidentificirane posmrtne ostatke ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću koje na svom ozemlju pronađu Povjerenstva te postavljanjem prikladnih križeva simbolično pokopati sve one za koje obitelji ne znaju gdje su pokopani tako da bi imali negdje mjesto pomoliti se i zapaliti svijeću za njih.

Spomenimo još da su jugokomunisti za nekoliko dana u veljači 1945., koliko im je trebalo da pregaze Široki Brijeg i odu prema Mostaru, napravili 330 što većih što manjih stratišta i grobišta te da je u Drugom svjetskom ratu i poraću stradao svaki deseti Hercegovac (oko 20.000). Za vrijeme jugokomunizma o tomu se nije smjelo ni govoriti, a kamo li raditi na tomu da ih se dostojno pokopa, što je oduvijek kršćanski a već dugo i civilizacijski doseg.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Tko je kome dužan?

Objavljeno

na

Objavio

Nije ovo prvi puta da Muslimani osporavaju hrvatske zasluge za opstojnost svog naroda i same Bosne i Hercegovine u vrijeme velikosrpske agresije, na što se domaća javnost već pomalo i naviknula. U posljednje vrijeme svjedoci smo čitave kampanje čiji je cilj dokazivanje golemih muslimanskih zasluga za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu…

Hamdija Abdić odgovorio Kolindi: Peti korpus je oslobodio dio Hrvatske, vi biste nas trebali odlikovati!“ (faktor.ba, 1. 8. 2019.)

Nakon razbuktavanja polemike između predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i bošnjačke elite predvođene Željkom Komšićem, u neugodnu raspravu uključio se i nekadašnji pukovnik muslimanske vojske Hamdija Abdić zvani „Tigar“, koji je hrvatskoj predsjednici zamjerio na izjavama o spašavanju Bihaća od strane Hrvatske vojske 1995. godine.

Da podsjetimo, predsjednica je na svečanoj akademiji povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti izjavila kako je „operacija Oluja spasila Bosnu i Hercegovinu i voljela bih da naši susjedi nikada ne zaborave tko im je pružio ruku u najtežim danima“. Takve izjave naši su političari i dosada davali, najčešće u vrijeme proslave Oluje, pa tim prije začuđuje oštra retorika muslimanske strane koja se odjednom našla „pogođenom“.

Bošnjački general protiv Kolinde Grabar-Kitarović: Armija BiH je štitila Hrvatsku

Najviše truda u opovrgavanju povijesnih činjenica dao si je već spomenuti Hamdija Abdić, ratni zapovjednik 505. Viteške brigade Armije RBiH, koji kaže: „U Bihaću se praktično čuvao i Zagreb. Zasluge za očuvanje naroda u  HVO ABiHBosanskoj krajini, koja je bila opkoljena sa svih strana i napadnuta i od domaćih izdajnika, ima samo Peti korpus. Pa nas je napadalo i sa hrvatske teritorije tri i po godine. Borili smo se sa tri neprijatelja i eto sad će nam neko pričati kako nismo mogli i ’95, da bi tad bili gotovi. Kako da ne! Oni su se uvježbavali tri i po godine dok smo se mi borili i ratovali. Dozvolili su samo da poneki helikopter poleti iz Zagreba u svrhu pomoći, a i to su znali po godinu da ne dozvole kad su izbili sukobi dolje u Hercegovini između Armije RBiH i HVO-a. Po godinu dana onda ni ptica sa te strane nije dolazila u Bihać. Tako da ta njihova priča o oslobađanju Krajine i spašavanju Petog korpusa ne pije vode. To valjda zna svako živ. Samo oni ne žele to tako da sagledaju. Oni bi ustvari trebali odlikovati Peti korpus jer im je sačuvao ovamo taj dio Hrvatske. Lika njihova ne bi bila, i ovaj ovamo dio zaleđa, da nije bilo Petog korpusa… Da nas nisu zaustavili, možda bih im ja i u Karlovac došao“ – kaže (skromno) pukovnik Abdić, protiv kojega je tužiteljstvo BiH prošle godine konačno podiglo optužnicu zbog ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića. Što bi rekao narod – pravi se našao da odgovara Kolindi!

Alijina „Sjećanja“

Istine radi, mora se priznati da na muslimansko-bošnjačkoj strani postoje i drukčija razmišljanja! Jedno od njih iznio je IzetbegovićAlija Izetbegović u svojim „Sjećanjima“, u kojima potpuno opovrgava pukovnika Hamdiju: „Devetnaestog jula 1995. vojska hrvatskih (kninskih) Srba napala je sa zapadne strane bihaćki džep. Peti korpus se povlačio, ali je pružao ogorčen otpor i usporavao neprijateljsko napredovanje. Obavio sam više telefonskih razgovora sa generalom Dudakovićem. Prvi put Dudek nije bio optimist… Međutim dogodilo se čudo. Kada je kriza bila na vrhuncu, neočekivano me Tuđman pozvao i predložio da dođem u Split na, kako je rekao, ‘važne razgovore’. Tamo nas je dočekala visoka hrvatska vojno-politička delegacija. Predložili su zajedničku vojnu akciju… Ponudu smo odmah prihvatili. Akcija je počela u petak 4. augusta u ranim jutarnjim satima i uspješno završena za manje od tri dana. Hrvati su oslobodili Kninsku krajinu, a mi probili trogodišnju blokadu bihaćke regije. Spas je došao odakle sam se najmanje nadao.“ – zapisao je Alija Izetbegović. Što se u međuvremenu dogodilo, da ni Alijini najvjerniji sljedbenici više ne drže do riječi svog „oca nacije“?!

Igra brojki

Nije ovo prvi puta da Muslimani osporavaju hrvatske zasluge za opstojnost svog naroda i same Bosne i Hercegovine u vrijeme velikosrpske agresije, na što se domaća javnost već pomalo i naviknula. U posljednje vrijeme svjedoci smo čitave kampanje čiji je cilj dokazivanje golemih muslimanskih zasluga za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu, pri  HVčemu se ne preza ni od najluđih pretjerivanja, poput često ponavljane tvrdnje da se u HV-u tijekom rata borilo više od 20.000 Muslimana! Mediji u Hrvatskoj redovito objavljuju takve podvale bez ikakvog komentara, ili barem sumnje u točnost navedene procjene.

Poznati novinar Davor Ivanković, u članku posvećenom „histeriji koja se širi iz BiH“, također nekritički prenosi propagandne izmišljotine: „Pa u HV-u se borilo 25.000 Bošnjaka, to Hrvati ne zaboravljaju, koga oni misle posvađati?“ (Večernji list, 4.8.2019.) U međuvremenu, na internetu se pojavio dokument koji govori da je tijekom rata u HV-u služilo 928 Muslimana, što otprilike odgovara udjelu te nacionalne manjine u hrvatskom stanovništvu. Naime, 1991. godine u Hrvatskoj je popisano 40.000 Muslimana, današnjih Bošnjaka. Ako odbijemo žene, djecu i starce, nesposobne i pacifiste, jasno je da stvarni broj Muslimana koji su se u Domovinskom ratu borili na našoj strani nikako ne može biti puno veći od gore spomenutih 928. Čemu, dakle, pretjerivanja o nečemu što se lako može provjeriti?! Osim toga, nikako ne smijemo zaboraviti ni velik broj Muslimana s prostora BiH, koji su se 1991./1992. stavili na stranu agresorske JNA i tako dali nemali doprinos uništavanju Hrvatske. Ekstremisti u Sarajevu o toj mračnoj epizodi svoje prošlosti šute k’o zaliveni, baš kao i njihovi plaćenici u Zagrebu. Za ovu prigodu spomenimo samo trojicu UZP-ovaca koji su se 1991. istaknuli u neprijateljskim redovima!

Tri ratna druga

Prvi među njima, Izet Nanić iz Bužima, zanat je ispekao ratujući kao oficir JNA u Vukovaru. Početkom rata u BiH priključio se obrani Cazinske krajine i dogurao do zapovjednika 505. Bužimske brigade Armije RBiH. Poginuo je 1995. JNAgodine braneći svoj rodni kraj od srpskog agresora; međutim, to ga nimalo ne ispričava od odgovornosti za vukovarsku tragediju. Ako je za svoj narod heroj, za Vukovarce sigurno nije!

Drugi, široj javnosti nešto poznatiji muslimanski oficir je pilot nekadašnjeg Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva Emir Šišić, koji se istaknuo rušenjem helikoptera s europskim promatračima iznad Hrvatskog zagorja početkom 1992. godine. Naš Emir je, inače, porijeklom stopostotni Bosanac iz Živinica kraj Tuzle, a za svoje „junaštvo“ nagrađen je s 15 godina zatvora koje je djelomično odslužio u Italiji i Srbiji.

Treći, najmanje poznati član veličanstvene trojke je Sead Muračkić iz Kozarca pokraj Prijedora, mladi snajperist koji se u redovima svojih suboraca proslavio ratujući protiv „ustaša“ u zapadnoj Slavoniji. Svoje „uspjehe“ ovjekovječio je zarezima na pušci, a njegovu priču zabilježili su video-kamerom amaterski snimatelji. (v. youtube, „komšije LIPIK PAKRAC NOVSKA“). Ovakvih slučajeva ima na tisuće, pa, da ne bi ispalo kako su samo Muslimani nešto krivi, bilo bi dobro da se istraži i udio drugih naroda bivše SFRJ u agresiji na Hrvatsku (primjerice Crnogoraca i Makedonaca) kako nam jednog dana medijska peta kolona ne bi servirala priče o njihovim zaslugama za našu pobjedu. S te strane gledano, istup Hamdije Abdića možemo samo pozdraviti!

Dinko Pejčinović/hkv.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari