Pratite nas

Herceg Bosna

Da se nikad ne zaboravi: Krvavi blagdan Uzvišenja svetoga križa u Uzdolu 14. Rujna 1993.

Objavljeno

na

Foto: rama-prozor.info
NEKAŽNJENI MUSLIMANSKI ZLOČIN NAD HRVATIMA HERCEG BOSNE

Krvnik Enver Buza, zapovjednik Samostalnog bataljuna Prozor iz sastava tzv. Armije BiH, u ranu su zoru 14. rujna 1993. godine, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, sa svojih 156 ljudi napao je selo Uzdol (općina Prozor-Rama) i pobio sve živo što se tamo zateklo.

Okrutno je usmrćeno 29 hrvatskih civila i 12 vojnika HVO-a.

Među pobijenima je bilo i troje malodobne djece (Stjepan Zelić star 10 godina, njegova 13-godišnja sestra Marija i 12-godišnja Jadranka Zelenika), Mara Grubeša je živa spaljena u svojoj štali (dok je pokušavala pustiti stoku), ubijani su i nepokretni i nemoćni starci u svojim bolesničkim posteljama, veliki broj žrtava je masakriran. Najstarija ubijena osoba imala je 87 godina.

Od 29 pobijenih civila, njih 20 su žene i djeca!

Krvniku Enveru Buzi se još uvijek sudi. On krivnju prebacuje na svoje nadređene, prije svega Sefera Halilovića koji je pred MKSJ oslobođen, na sramotu Suda, UN-a, međunarodne zajednice i “demokratskog zapadnog svijeta”.

Istina je da su krivi obojica. I ne samo oni. U masovnim zločinima koji su planski, smišljeno i sustavno provođeni s ciljem osvajanja hrvatskih prostora i uništenja HVO-a (pa i u okviru operacije “Neretva ’93”), sudjelovao je cijeli muslimanski politički i vojni vrh, što dokazuju dokumenta same “Armije BiH”. Bio je to pokušaj stvaranja etnički čiste islamske države na hrvatskim područjima koju je trebalo zaokružiti i osigurati joj izlaz na more, pa se u skladu s time najavljivalo i “oslobađanje” zapadne Hercegovine i Neuma.

I to protivno svim dotadašnjim mirovnim sporazumima međunarodne zajednice koji su (poput Owen-Stoltenbergovog plana iz siječnja 1993. godine) arogantno odbacivani s tvrdnjama da “ne osiguravaju strateške preduslove za opstanak muslimana na području BiH”.

Muslimanski politički i vojni vrh bio je premrežen operativcima KOS-a koje je iz Beograda slao Aleksandar Vasiljević i postavljao na najviše dužnosti u vojnoj i civilnoj vlasti i tajnim službama – od Alije Delimustafića do Sefera Halilovića i drugih, o čemu i danas pišu sami bosanski muslimani kojima je istina važnija od islamske propagande (Vidi: http://www.camo.ch/munja.htm). Zar su s tom udbo-kosovskom mafijom Hrvati mogli surađivati i oslobađati BiH?

Sud BiH utvrdio je da je u Uzdolu 27 osoba ubijeno izvan borbenih djelovanja, iako krvnik izravno odgovoran za ovaj masakr Enver Buza i danas ponavlja svoje laži – kako je u pitanju “legitimni vojni cilj”, a “svi civili u Uzdolu su bili naoružani i pucali su u pripadnike Armije BiH”. Po njegovom mišljenju, “tu se nema šta suditi”, jer “sve je bilo legitimno i čisto”!?

Osim za masakr nad civilima optužen je i kao krivac za paljenje kuća, kako u Uzdolu, tako i zaseocima Križe, Zelenike, Raići.

I to spada u “legitiman vojni cilj”?!

Zar se ubojstva djece od 10, 12 i 13 godina, ubojstva nemoćnih staraca i žena mogu ičim opravdati? Starci i djeca su “bili naoružani i pucali su na Armiju BiH”!? Kakva je to vojska kojoj su “legitimni vojni cilj” civili i koja ubija sve što se miče?

Bio je to napad na STANOVNIŠTVO, na CIVILE, a ne na vojsku i crte obrane. Podmukli upad u selo, u rano blagdansko jutro i iživljavanje krvnika nad nemoćnima i nedužnima – to je prava slika ratovanja “Armije BiH”, “jedine legitimne oružane sile” na području BiH (kako to ponavljaju u svakoj prigodi muslimanski zločinci, od Sefera Halilovića do Buze i drugih).

“Legitimno” je bilo i dovoditi mudžahedine, uključiti ih u “Armiju BiH”, davati im potporu od strane političkog i vojnog vrha i potom ih puštati da svojim barbarskim masakrima etnički čiste prostor budućeg Izetbegovićevog Kalifata!?

I to je bilo “legitimno”!?

“Legitimno” je bilo napasti Hrvate na njihovim područjima i u tom ratu pobiti gotovo 70% civila diljem Herceg Bosne!? Rat u kojemu se pobije toliki broj civila je RAT PROTIV CIVILA, rat s ciljem etničkog čišćenja prostora, s ciljem istrebljenja stanovništva, s ciljem počinjenja genocida!

“Legitimno” je bilo okrenuti se protiv dojučerašnjeg saveznika (Hrvata), okružiti hrvatske enklave i nemilice ih napadati a pred svijetom glumiti žrtvu!? Žene, djecu i rodbinu smjestiti u hrvatske hotele na Jadranu (da o njima brine Republika Hrvatska) i potom povesti rat za istrebljenje svega što je hrvatsko u BiH!

I to je bilo “legitimno”!?

Je li “legitimno” poslije svega optužiti žrtve (Hrvate iz BiH) za “udruženi zločinački poduhvat”, a Republiku Hrvatsku za “agresiju”, a iza leđa Hrvatima voditi pregovore o podjeli BiH i zamjeni teritorija s Karadžićem i Miloševićem (kao što je činio Alija Izetbegović – o čemu otvoreno piše sam Sefer Halilović u knjizi Lukava strategija)?

Je li bilo “legitimno” unajmiti kriminalca i zločinca iz Zelenih beretki Ramiza Delalića Ćelu da (1. ožujka 1992.) usred Baščaršije, ispred Stare crkve u vrijeme svadbe ubije srpskog svata i tako pokrene spiralu rata i zločina, a agresoru omogući alibi za sve što je poslije činio!?

Je li bilo “legitimno” dovoditi na zapovjedna mjesta u “Armiji BiH” kriminalce i zločince poput Nasera Orića, koji je u vrijeme dok je bujao naci-fašistički pokret u Srbiji na Gazimestanu čuvao Miloševića, a poslije “branio” Srebrenicu – upadajući iz zone zaštićene od UN-a u srpska sela i praveći masakre nad civilima!? Gdje su bili taj Naser Orić i njjegova “hrabra vojska” kad je trebalo braniti Srebrenicu od Ratka Mladića i njegovih krvnika? Zašto se Srebrenica smišljeno prepustila agresoru? Je li taj pokolj bio samo sredstvo da se dođe do statusa žrtve i kakvu su ulogu u toj prljavoj igri imali Alija Izetbegović i njegova kamarila? Vlastiti narod prepustiti na milost i nemilost agresoru da bi se to poslije politički kapitaliziralo i poslužilo propagandi!? Ima li čega sramnijeg i podlijeg od toga?

Je li bilo “legitimno” angažirati krvnike Cacu, Ćelu i stotine drugih, da s mudžahedinima harače po Bosni i Hercegovini, masakriraju žene, djecu i starce, siluju, pale, pljačkaju, ritualno kolju i odsijecaju glave, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike!?

A to je samo djelić istine o “jedinoj legitimnoj oružanoj sili” zvanoj “Armija BiH” koja je zadnjih desetak godina ugledala svjetlo dana i čega se svaki pošteni musliman treba sramiti.

Tako arogantno, s visine, bez trunke ljudskog osjećaja i pijeteta prema nevinim žrtvama mogu nastupati samo istinski monstrumi kao što su Sefer Halilović, Enver Buza i njihovi suradnici. Oni jesu monstrumi i zlikovci bez premca na ovim prostorima. I što je najgore, do danas su ostali nekažnjeni.

Zato bosanskim muslimanima treba otvoreno poručiti: tako se ne gradi nego razara Bosna i Hercegovina!

Na nepravdi, zločinu, lažima i klevetama ne gradi se budućnost ni jednog naroda.

Hrvati ne smiju zaboraviti svoje mučenike iz Bugojna, Travnika, Busovače, Jajca, Viteza, Rame, Prozora, Konjica, Zenice, Križančevog Sela, Buhinih kuća, Hudutskog, Grabovice, Mostara, Ravnog, Lužana, Uskoplja, Dusine, Miletića, Grma, Čukli, Trusine, Kaknja, Doljana, Kiseljaka i svih drugih mjesta gdje je prolivena nevina krv.

Pokoj vječni svim nedužnim hrvatskim žrtvama umorenim u svojim selima i na pragovima svojih domova.

Pokoj vječni nevinim žrtvama Uzdola koje su okrutno umorene na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa prije 25 godina.

Počivali u miru Božjem.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

https://youtu.be/dDiqwVUxAWI?t=22 (DOKUMENTARNI FILM, “UZDOL 41”)

25 godina od zapovijedi čije posljedice će se vidjeti za 7 dana u Grabovici i za 12 dana u Uzdolu!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sveučilište u Mostaru stup je opstanka Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Sveučilištu u Mostaru sa svojih 12.700 studenata otvoreno je sveučilište, ali i sveučilište koje promiče kulturu i povijesno nasljeđe Hrvata u BiH / Naše sveučilište jedina je javna institucija u BiH na kojoj je službeni jezik hrvatski / Potpora Republike Hrvatske Hrvatima u BiH važna je u brojnim segmentima, a najviše u političkom / Imam povjerenje u političko vodstvo Hrvata u BiH / Znanost je nezaobilazna u uspjehu i pojedinaca i organizacija…

Koja je uloga Sveučilišta u Mostaru u sustavu visokog obrazovanja i znanosti BiH? Na koji način Sveučilište istražuje i promiče hrvatsku kulturu, jezik i identitet? Kako žive Hrvati u Mostaru, ali i u cijeloj BiH – samo su neka od pitanja o kojima je za Vijenac s rektorom Sveučilišta u Mostaru Zoranom Tomićem, redovitim sveučilišnim profesorom, pravnikom i vrsnim stručnjakom za odnose s javnošću, razgovarala Jelena Gazivoda.

Gospodine Tomiću, koja je vizija Sveučilišta u Mostaru i kako se ona uklapa u europski suvremeni visokoobrazovni prostor?

Sveučilište u Mostaru vidimo kao razvijeno u organiziranu, integriranu i funkcionalnu visokoškolsku ustanovu uključenu u europski prostor visokog obrazovanja i europski istraživački prostor, koja će jakom povezanošću znanstvenoistraživačkog i obrazovnog procesa provoditi kvalitetno i učinkovito obrazovanje utemeljeno na ishodima učenja i koncepciji cjeloživotnog učenja. Nastojimo znanstvenoistraživački rad temeljiti na znanstvenoj izvrsnosti definiranoj međunarodnim pokazateljima i jačoj integriranosti s obrazovnim procesom na svim razinama, a posebice na razini poslijediplomskih studija. Sveučilište treba u budućnosti stvaranjem novih ideja i tehnoloških rješenja, kritičkim promišljanjem i kreativnošću postati jedan od ključnih pokretača gospodarstva i ekološki prihvatljiva održivoga razvoja te promicatelj kulturnoga i povijesnog nasljeđa zajednice u kojoj je nastalo.

Koje sve studije Sveučilište u Mostaru izvodi i po čemu se razlikuje od drugih sveučilišta u BiH? Koliko imate studenata? Bavite li se i nakladništvom?

Sveučilište u Mostaru sastoji se od deset fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti. Središte nam je u Mostaru, uz dva sveučilišna centra u Vitezu i Orašju, tako da pokrivamo cijeli prostor BiH. Na jedanaest ustrojbenih jedinica izvodimo gotovo 140 studijskih programa, kroz sva tri ciklusa, iz područja društvenih, humanističkih, prirodnih, tehničkih, biotehničkih i biomedicinskih znanosti te iz umjetničkog područja. Naša specifičnost, uz brojnost i raznolikost studijskih programa, uvjetovana je našom vizijom Sveučilišta kao „promicatelja kulturnoga i povijesnog nasljeđa zajednice“. To znači da smo mi otvoreno sveučilište, ali i sveučilište koje promiče kulturu i povijesno nasljeđe Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sveučilište danas ima službeno 12.700 studenata. Posjedujemo nakladničku kuću PRESSUM i upravo smo u tijeku postavljanja sveučilišne digitalne tiskare.

Mostar je već dva izborna ciklusa bez izbora, bez gradskog vijeća i sl. No unatoč svemu postoji optimizam, odlučnost i želja da se i grad Mostar i cijeli ovaj prostor uredi kao mjera za dobar život i prilika za razvoj / Nacionalne manjine imaju više prava u konzumiranju i uređivanju politike medija u razvijenim europskim zemljama nego Hrvati u BiH kao konstitutivni narod / Odnosi s javnošću grade odnose

Je li točna informacija da se jedino na Sveučilištu u Mostaru može studirati hrvatski jezik, dok se na drugim sveučilištima u BiH nastava izvodi na tzv. bošnjačko-hrvatsko-srpskom jeziku (bhs). Kako gledate na tu praksu?

Da, jedino se na Sveučilištu u Mostaru nastava na sva tri ciklusa izvodi na hrvatskom jeziku kao službenom. Po tome smo specifični i u BiH, jer je Sveučilište u Mostaru jedina visokoškolska javna institucija u BiH na kojoj je službeni jezik hrvatski. Na drugim univerzitetima u Federaciji nastava se izvodi na tzv. bhs-jeziku, što se pokazalo kao posebno problematično s nastavničkim studijima, koji obrazuju buduće nastavnike, pa se na natječaj u osnovne i srednje škole po hrvatskom planu i programu prijavljuju kandidati koji ne poznaju standard hrvatskog jezika. Moje je mišljenje da je to štetna praksa i da je ona više rezultat politike, a manje struke.

Bavi li se Sveučilište u Mostaru i znanstvenim istraživanjem hrvatskoga jezika i kulture?

Studij hrvatskoga jezika i književnosti jednako i kroz studijski program i kroz znanstveno-istraživačku djelatnost nastavnika proučava hrvatski jezik, kulturu i književnost, kako u okviru Hrvatske, tako u okviru BiH, uzimajući u obzir i povijesni razvoj i suvremeni kontekst. Dokaz tomu su i brojni simpoziji u organizaciji ili suorganizaciji Sveučilišta, koji su se isključivo ili dijelom bavili hrvatskim jezičnim nasljeđem.

Kako žive Hrvati u Mostaru?

Dijelimo sudbinu društva u BiH. Ovo je zemlja brojnih izazova, kontrasta, nelogičnosti i političkog eksperimentiranja. Jak je utjecaj međunarodnih činitelja i moćnika i iz te činjenice često se generira nestabilnost. Mostar je već dva izborna ciklusa bez izbora, bez gradskoga vijeća i sl. No unatoč svemu postoji optimizam, odlučnost i želja da se i grad Mostar i cijeli ovaj prostor uredi kao mjera za dobar život i prilika za razvoj.

Kako ocjenjujete potporu Republike Hrvatske Hrvatima u BiH?

Važna je u brojnim segmentima. Na prvo mjesto stavio bih političku potporu. Iz nje se izvode i znanstvena i kulturna i svi drugi oblici potpore. Premijer Plenković dobro razumije prilike Hrvata u Bosni i Hercegovini i snažan je stup potpore. To Hrvati osjećaju i jako su zahvalni. I predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pruža nam političku potporu, što jako cijenimo. Naravno, tu su političke, znanstvene, kulturne i druge institucije koje su oslonac Hrvatima u BiH.

Pridonosi li snažno sveučilište boljem položaju Hrvata u BiH?

Moje je mišljenje, bolje reći čvrst stav, da je Sveučilište u Mostaru stup razvoja i opstanka Hrvata u BiH. Sveučilište pokreće gotovo sve procese u našem društvu. Naša snaga, naš brži i jači razvoj od presudna je značenja za snagu i važnost Hrvata u današnjoj BiH.

Prošle ste godine potpisali ugovor za dodjelu četiri milijuna kuna kojim Vlada RH podupire projekte i programe od strateških interesa za Hrvate u BiH. Za što su namijenjena sredstva?

Sredstva koja smo dobili od Vlade Republike Hrvatske iskoristili smo za više naših strateških aktivnosti. Opremili smo laboratorije i radionice, razvijamo infrastrukturu na sveučilištu, podupiremo tim sredstvima znanstvenoistraživački rad, kreiranje novih studija na engleskom jeziku, nakladništvo i druge naše aktivnosti.

Postoji li interes stranih studenata i znanstvenika za studij u Mostaru?

Na Sveučilištu u Mostaru studira dvadesetak posto studenata iz drugih država, dominantno iz Republike Hrvatske. Ove godine pokrenuli smo studij medicine na engleskom jeziku te poslijediplomske doktorske studije na engleskom i hrvatskom jeziku. Taj proces nastavljamo i cilj nam je sljedećih godina pokrenuti što više studija na engleskom jeziku.

Kada smo kod studija na stranim jezicima, što se izučava na Sveučilištu u Mostaru?

Na Sveučilištu se izvode studiji engleskog, njemačkog, talijanskog, ruskog i latinskog jezika, na kojima se osim jezika proučava i književnost. Osim tih studija, imamo ponuđen francuski i kineski jezik, koje studenti mogu birati kao izborne kolegije. Zahvaljujući izvrsnoj suradnji s veleposlanstvima smještenim u BiH na SUM-u su angažirani lektori koji sudjeluju u nastavi i edukacijama na navedenim studijskim programima. Osim njih, angažirani su lektori za kineski, francuski i španjolski jezik.

Kakva je suradnja Sveučilišta u Mostaru s drugim univerzitetima i znanstvenim institucijama u BiH i Hrvatskoj?

Na vrlo visokoj razini. Tijekom protekle godine predsjedavali smo Rektorskim zborom BiH i razvili izvrsne odnose sa svim javnim univerzitetima u BiH. Poznato je da u BiH ima sedam javnih univerziteta i jedno sveučilište. Moram istaknuti da imamo odličnu suradnju s izvršnim vlastima na svim razinama kao i kulturnim i znanstvenim ustanovama, posebno onima koje promiču hrvatski nacionalni identitet u BiH.

Što je s međunarodnom suradnjom? Imaju li vaši studenti mogućnost odlaska na studijske razmjene u inozemstvo?

Međunarodna suradnja jedno je od naših strateških područja definiranih u Strategiji SUM-a. Sveučilište u Mostaru intenzivno radi na kreiranju poticajne okoline za međunarodne istraživačke aktivnosti, ali i globalnu sveučilišnu prepoznatljivost i s tim u svezi potpisana su 83 različita pravna oblika međusveučilišne suradnje sa sveučilištima iz Austrije, Njemačke, Španjolske, Italije, Rusije, Rumunjske, Poljske, Albanije, Češke, Slovenije, Slovačke, Portugala, Francuske, Srbije, Makedonije, Crne Gore i Republike Hrvatske. Važno je istaknuti da je to neprekidni proces te se trajno radi na uspostavljanju novih oblika suradnje. Svi potpisani oblici međusveučilišne suradnje imaju isti cilj – poticati istraživačke aktivnosti institucija, poticati sve vrste mobilnosti i akademski razvoj studenata te nastavnog osoblja. Stoga nam je jačanje mobilnosti studenata i osoblja, posebno dolazne mobilnosti, bila jedna od osnovnih zadaća. Prema podacima za razdoblje od 1. listopada 2015. do 28. veljače 2019. ostvarili smo 190 mobilnosti studenata te 247 mobilnosti nastavnog i nenastavnog osoblja. Ono što nas posebno raduje jest povećanje dolaznih mobilnosti.

Surađujete li i s međunarodnim sveučilišnim mrežama?

Naša je zadaća aktivno sudjelovanje u međunarodnim sveučilišnim mrežama, ali i stvaranje te jačanje veza sa sveučilištima iz inozemstva, posebno onim iz nama susjednih zemalja. Sporazumi nisu i ne smiju ostati samo potpisani dokumenti, već iz njih moraju proisteći konkretni rezultati – kao što su zajednički studiji, projekti, suradnja na konferencijama, izdavaštvu i slično. Danas smo ponosni na dva zajednička doktorska studija u Austriji, u kojima sudjeluje šest zemalja, pa i mi kao partner, jer smo, između ostaloga, dobili akreditaciju austrijske agencije, zatim na studij medicine na engleskom jeziku na Medicinskom fakultetu te na zajednički diplomski studij politologije koji se izvodi sa Sveučilištem Matej Bel iz Banske Bistrice, a koji su pokrenuti u protekloj godini. Sveučilište je punopravan član važnih europskih i regionalnih sveučilišnih udruženja i akademskih mreža kao što su European University Association, Danube Rectors’ Conference (DRC), UNIADRION, EUCEAN, AARC i drugih. Potkraj 2018. dobili smo status člana-promatrača u Sveučilišnoj agenciji za frankofoniju.

Kakvi su dalji planovi za razvitak sveučilišta?

U srpnju prošle godine donijeli smo Strategiju razvoja do 2023.

Definirali smo pet strateških područja: obrazovanje, znanstvenoistraživački rad i razvoj, organizacija i resursi, međunarodna i međusveučilišna suradnja, sveučilište i okruženje. Unutar tih područja detaljno smo opisali i donijeli 27 strateških ciljeva. Za 2019. usvojili smo Akcijski plan za realizaciju strateških ciljeva i precizirali 820 zadataka. Dakle, Sveučilište u Mostaru u narednim će se godinama razvijati planski i strateški sa svrhom približavanja standardima visokog obrazovanja u Europi.

Kako gledate na aktualnu političku situaciju u BiH?

Živimo u vrlo promjenjivim i izazovnim političkim okolnostima. Svjedoci smo stalnih institucionalnih i izvaninstitucionalnih pokušaja da se Ustavom zajamčena prava Hrvata kao konstitutivnog naroda ospore ili ponište. Trenutno smo pred brojnim političkim izazovima. Osobno imam povjerenje u političko vodstvo Hrvata u BiH i vjerujem da će iz ove nove krize izići jači i osigurati prava Hrvata u skladu s važećim pravnim propisima.

Kakvo je stanje u medijima u BiH? Dopire li hrvatski glas do javnosti?

U načelu postoji pluralitet medija koji se izražavaju na hrvatskom jeziku. Stanje u javnim servisima BiH za Hrvate nije zadovoljavajuće i stalno nastojimo to mijenjati. No nema političkog konsenzusa ni društvenog osjećaja za rješavanje tog problema. Mišljenja sam da nacionalne manjine imaju više prava u konzumiranju i uređivanju politike medija u razvijenim europskim zemljama nego Hrvati u BiH kao konstitutivni narod. No svjesni smo da nam nitko ništa neće darovati – moramo se izboriti za to. Što se tiče oblikovanja javnog mišljenja Hrvata u BiH, važnu ulogu imaju razvijene radiopostaje, portali i tisak. Kao najbolji primjer izdvojio bih Večernji list u BiH.

Stručnjak ste za odnose s javnošću, a osim nastavnoga i znanstvenoga doprinosa tom području kreirali ste i vodili političke kampanje. Kako usklađujete znanstveni i praktični rad?

Ne živim u teoriji iako sam napisao knjige koje se tiču teorija odnosa s javnošću. Zadaća je znanstvenika istraživati pojave u društvu, oblikovati ih zatim u teorije i modele i ponovno testirati kroz društvene procese. Dosad sam vodio dvadesetak nacionalnih, regionalnih i lokalnih kampanja. Moram reći uspješno. Radio sam s brojnim političkim dužnosnicima, menadžerima, sportašima i drugim javnim osobama. Uvijek sam ustrajavao na znanstvenom pristupu. Znanost je nezaobilazna u uspjehu i pojedinaca i organizacija. Oni koji to prije shvate bliži su uspjehu.

Mnogi još uvijek stručnjake za odnose s javnošću smatraju prodavačima magle, dok s druge strane ozbiljne kompanije velika sredstva ulažu upravo u komunikaciju. Koja je uloga odnosa s javnošću u današnjem društvu?

Odnosi s javnošću ozbiljna su znanstvena disciplina, koja ima svoja načela. Nažalost u odnose s javnošću ušlo je mnoštvo nekvalificiranih osoba koje su u nedostatku etičkih načela manipulirale javnošću i tako pridonijele padu ugleda profesije. Zapravo, odnosi s javnošću grade odnose. Odnose između organizacije i njezine javnosti. Cilj odnosa s javnošću jest povećati ugled organizacije u svojoj ciljnoj javnosti na temelju vjerodostojne politike, međusobnog razumijevanja i zajedničkih interesa. Naša je komunikacija uvijek dvosmjerna i treba biti simetrična. Cilj je uvijek zadovoljavanje zajedničkih interesa.

Koliko su odnosi s javnošću važni za neprofitne institucije, poput Sveučilišta u Mostaru?

Iznimno važni. Posebno zbog činjenice da odnosi s javnošću dominantno utječu na našu sliku i reputaciju u društvu. Neće nitko doći studirati na sveučilište bez priznate društvene reputacije. Mi na Sveučilištu u Mostaru shvatili smo to dosta rano. Tako da danas jedini u ovom dijelu Europe imamo studij odnosa s javnošću na preddiplomskom, diplomskom i doktorskom studiju. Lideri smo znanstvenog proučavanja odnosa s javnošću i akademskog obrazovanja na javnim sveučilištima.

Glavni odbor Matice hrvatske održat će potkraj ožujka svoju sjednicu u Mostaru, gdje će sudjelovati na otvaranju Mostarskog proljeća, koje već godinama uspješno organizira Ogranak Matice hrvatske u Mostaru. Kako gledate na Matičinu ulogu u BiH?

Uloga Matice hrvatske od iznimne je važnosti. Teško je i sagledati širinu rada Matice kako bi se zaokružila ozbiljna konstatacija o značenju Matice za društvo. Iz perspektive Sveučilišta, na Maticu, a posebno na Mostarsko proljeće, gledamo kao na kulturnu nadogradnju svih naših sveučilišnih aktivnosti, na način da i nastavnici i studenti kroz rad Matice imaju priliku za osobni i profesionalni kulturni razvoj.

Razgovarala Jelena Gazivoda/Vijenac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Bugojnom se i dalje šetaju odgovorni za nestanak i likvidaciju 19 Hrvata i mučenja u logoru ‘Stadion’

Objavljeno

na

Objavio

U utorak 19. ožujka preživjeli hrvatski logoraši, zajedno s obiteljima ubijenih i nestalih, obilježit ćemo 25. godišnjicu razmjene 294 logoraša iz zloglasnog koncentracijskog logora takozvane Armije BiH „Stadion“, otvorenog pod tribinama Nogometnog kluba Iskra, piše Hrvatski Medijski Servis.

Logor u kojem su hrvatski logoraši mučeni na najokrutnije načine; tučeni kablovima, palicama, lopatama, kundacima i svime što je pripadnicima tzv. Armije BiH došlo do ruku. Uvjete boravka u logoru „Stadion“ predstavnici Međunarodnog crvenog križa ocijenili su gorim od stanja kojeg su zatekli u zloglasnom srpskom logoru „Manjača“.

„ Mi Hrvati previše smo tihi u priči o zločinima koje su počinili pripadici tzv. Armije BiH, dok nam gase medije, izokreću činjenice, negiraju počinjeno, optužuju naše pobijene, ali i nas koji smo utamničeni, mučeni, pa čak i naše nasilno odvedene o čijoj sudbini ni 25 godina poslije ništa ne zmamo, kažu hrvatski logoraši.

Mi i dalje, vele, šutimo, dok političko Sarajevo svakodnevno u mnoštvo bošnjačkih medija plasira laži o Hrvatima pokušavajući uvjeriti domaću i međunarodnu zajednicu da tzv. Armija BiH nije činila zločine, da je bezgrešna.

-U Bugojnu se bez imalo srama šetaju odgovorni za nestanak i likvidaciju 19 bugojanskih Hrvata, odbijajući sve ove godine otkriti lokaciju s posmrtnim ostatcima naših nasilno odvedenih logoraša. Dok tragamo za lokacijama na kojima su kosti naših nestalih, pripadnici bošnjačkog naroda nam se rugaju, traže novac i lažu. Užasna je činjenica da su se do sada javila 32 Bošnjaka koji su dali lažne informacije o mjestima s posmrtnim ostatcima nestalih bugojanskih Hrvata. Sramotno je i da nitko od lažnih svjedoka nije odgovarao, ističe se u priopćenju preživjeli hrvatski logoraši iz Bugojna.

Navode kako bugojanski koncentracijski logor „Stadion“ čak nema ni ploču s natpisom da je pod tribinama, u neljudskim uvjetima, postojao logor kroz koji je torturu prošlo 550 Hrvata, da su 294 logoraša na tom mjestu mučena punih osam mjeseci i da je iz toga logora odvedeno u nepoznato i likvidirano 19 Hrvata Bugojna.

-Činjenice da je tzv. Armija BiH izvršila agresiju na Hrvate Bugojna, otvorila na desetine logora i ubila preko 200 Hrvata te počinila brojne zločine pod zapovjedništvom Selme Cikotića, ratnog zapovjednika Operativne skupine Zapad i predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna Đevada Mlaće, ne dopiru ni do javnosti ni do pravosuđa, upozoravaju.

Tužiteljstvo BiH više od 10 godina vodi istragu o predmetu Đevad Mlaćo, ali ovaj predmet kojeg vodi tužiteljica Slavica Terzić godinama tapka u mjestu.

-Tužiteljica Terzić očito je i sama pihvatila ulogu zaštitnika zločinaca umjesto da protiv njih, na temelju nepobitnih dokaza, podigne optužnicu. Iz takvog odnosa pravosuđa, zaključujemo da mi Hrvati Bugojna nismo više važni ni Tužiteljstvu ali ni međunarodnoj zajednici. Nažalost, stječemo dojam da ni hrvatskim političarima Hrvati Bugojna više nisu važni, počevši od Srednjobosanske županije do viših razina vlasti, kažu hrvatski logoraši.

Bolna je, navode, istina da nitko od Hrvata Bugojna ne obnaša ni jednu od važnijih dužnosti kako u politici tako i čelništvu Udruga proizašlih iz Domovinskog rata HVO HB.

Bez obzira na odnos svih pobrojanih, mi stradalnici Domovinskog rata Bugojna, logoraši, zajedno s obiteljima nestalih, s vjerom u Boga i nadom u bolje sutra, obilježit ćemo i ovu 25. godišnjicu razmjene hrvatskih logoraša iz zloglasnog logora „Stadion „ u Bugojnu. Učinit ćemo to kao i svake godine, dostojanstveno s porukom i nadom da će i na ovom svijetu konačno biti pravde i istine i za Hrvate Bugojna. Osim u Boga ostaje nam uzdati se u zagovor sv. Josipa, našeg zaštitnika na čiji blagdan smo razmjenjeni“, navode u priopćenju za javnost preživjeli hrvatski logoraši iz Bugojna.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari