Pratite nas

Herceg Bosna

Da se nikad ne zaboravi: Krvavi blagdan Uzvišenja svetoga križa u Uzdolu 14. Rujna 1993.

Objavljeno

na

Foto: rama-prozor.info
NEKAŽNJENI MUSLIMANSKI ZLOČIN NAD HRVATIMA HERCEG BOSNE

Krvnik Enver Buza, zapovjednik Samostalnog bataljuna Prozor iz sastava tzv. Armije BiH, u ranu su zoru 14. rujna 1993. godine, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, sa svojih 156 ljudi napao je selo Uzdol (općina Prozor-Rama) i pobio sve živo što se tamo zateklo.

Okrutno je usmrćeno 29 hrvatskih civila i 12 vojnika HVO-a.

Među pobijenima je bilo i troje malodobne djece (Stjepan Zelić star 10 godina, njegova 13-godišnja sestra Marija i 12-godišnja Jadranka Zelenika), Mara Grubeša je živa spaljena u svojoj štali (dok je pokušavala pustiti stoku), ubijani su i nepokretni i nemoćni starci u svojim bolesničkim posteljama, veliki broj žrtava je masakriran. Najstarija ubijena osoba imala je 87 godina.

Od 29 pobijenih civila, njih 20 su žene i djeca!

Krvniku Enveru Buzi se još uvijek sudi. On krivnju prebacuje na svoje nadređene, prije svega Sefera Halilovića koji je pred MKSJ oslobođen, na sramotu Suda, UN-a, međunarodne zajednice i “demokratskog zapadnog svijeta”.

Istina je da su krivi obojica. I ne samo oni. U masovnim zločinima koji su planski, smišljeno i sustavno provođeni s ciljem osvajanja hrvatskih prostora i uništenja HVO-a (pa i u okviru operacije “Neretva ’93”), sudjelovao je cijeli muslimanski politički i vojni vrh, što dokazuju dokumenta same “Armije BiH”. Bio je to pokušaj stvaranja etnički čiste islamske države na hrvatskim područjima koju je trebalo zaokružiti i osigurati joj izlaz na more, pa se u skladu s time najavljivalo i “oslobađanje” zapadne Hercegovine i Neuma.

I to protivno svim dotadašnjim mirovnim sporazumima međunarodne zajednice koji su (poput Owen-Stoltenbergovog plana iz siječnja 1993. godine) arogantno odbacivani s tvrdnjama da “ne osiguravaju strateške preduslove za opstanak muslimana na području BiH”.

Muslimanski politički i vojni vrh bio je premrežen operativcima KOS-a koje je iz Beograda slao Aleksandar Vasiljević i postavljao na najviše dužnosti u vojnoj i civilnoj vlasti i tajnim službama – od Alije Delimustafića do Sefera Halilovića i drugih, o čemu i danas pišu sami bosanski muslimani kojima je istina važnija od islamske propagande (Vidi: http://www.camo.ch/munja.htm). Zar su s tom udbo-kosovskom mafijom Hrvati mogli surađivati i oslobađati BiH?

Sud BiH utvrdio je da je u Uzdolu 27 osoba ubijeno izvan borbenih djelovanja, iako krvnik izravno odgovoran za ovaj masakr Enver Buza i danas ponavlja svoje laži – kako je u pitanju “legitimni vojni cilj”, a “svi civili u Uzdolu su bili naoružani i pucali su u pripadnike Armije BiH”. Po njegovom mišljenju, “tu se nema šta suditi”, jer “sve je bilo legitimno i čisto”!?

Osim za masakr nad civilima optužen je i kao krivac za paljenje kuća, kako u Uzdolu, tako i zaseocima Križe, Zelenike, Raići.

I to spada u “legitiman vojni cilj”?!

Zar se ubojstva djece od 10, 12 i 13 godina, ubojstva nemoćnih staraca i žena mogu ičim opravdati? Starci i djeca su “bili naoružani i pucali su na Armiju BiH”!? Kakva je to vojska kojoj su “legitimni vojni cilj” civili i koja ubija sve što se miče?

Bio je to napad na STANOVNIŠTVO, na CIVILE, a ne na vojsku i crte obrane. Podmukli upad u selo, u rano blagdansko jutro i iživljavanje krvnika nad nemoćnima i nedužnima – to je prava slika ratovanja “Armije BiH”, “jedine legitimne oružane sile” na području BiH (kako to ponavljaju u svakoj prigodi muslimanski zločinci, od Sefera Halilovića do Buze i drugih).

“Legitimno” je bilo i dovoditi mudžahedine, uključiti ih u “Armiju BiH”, davati im potporu od strane političkog i vojnog vrha i potom ih puštati da svojim barbarskim masakrima etnički čiste prostor budućeg Izetbegovićevog Kalifata!?

I to je bilo “legitimno”!?

“Legitimno” je bilo napasti Hrvate na njihovim područjima i u tom ratu pobiti gotovo 70% civila diljem Herceg Bosne!? Rat u kojemu se pobije toliki broj civila je RAT PROTIV CIVILA, rat s ciljem etničkog čišćenja prostora, s ciljem istrebljenja stanovništva, s ciljem počinjenja genocida!

“Legitimno” je bilo okrenuti se protiv dojučerašnjeg saveznika (Hrvata), okružiti hrvatske enklave i nemilice ih napadati a pred svijetom glumiti žrtvu!? Žene, djecu i rodbinu smjestiti u hrvatske hotele na Jadranu (da o njima brine Republika Hrvatska) i potom povesti rat za istrebljenje svega što je hrvatsko u BiH!

I to je bilo “legitimno”!?

Je li “legitimno” poslije svega optužiti žrtve (Hrvate iz BiH) za “udruženi zločinački poduhvat”, a Republiku Hrvatsku za “agresiju”, a iza leđa Hrvatima voditi pregovore o podjeli BiH i zamjeni teritorija s Karadžićem i Miloševićem (kao što je činio Alija Izetbegović – o čemu otvoreno piše sam Sefer Halilović u knjizi Lukava strategija)?

Je li bilo “legitimno” unajmiti kriminalca i zločinca iz Zelenih beretki Ramiza Delalića Ćelu da (1. ožujka 1992.) usred Baščaršije, ispred Stare crkve u vrijeme svadbe ubije srpskog svata i tako pokrene spiralu rata i zločina, a agresoru omogući alibi za sve što je poslije činio!?

Je li bilo “legitimno” dovoditi na zapovjedna mjesta u “Armiji BiH” kriminalce i zločince poput Nasera Orića, koji je u vrijeme dok je bujao naci-fašistički pokret u Srbiji na Gazimestanu čuvao Miloševića, a poslije “branio” Srebrenicu – upadajući iz zone zaštićene od UN-a u srpska sela i praveći masakre nad civilima!? Gdje su bili taj Naser Orić i njjegova “hrabra vojska” kad je trebalo braniti Srebrenicu od Ratka Mladića i njegovih krvnika? Zašto se Srebrenica smišljeno prepustila agresoru? Je li taj pokolj bio samo sredstvo da se dođe do statusa žrtve i kakvu su ulogu u toj prljavoj igri imali Alija Izetbegović i njegova kamarila? Vlastiti narod prepustiti na milost i nemilost agresoru da bi se to poslije politički kapitaliziralo i poslužilo propagandi!? Ima li čega sramnijeg i podlijeg od toga?

Je li bilo “legitimno” angažirati krvnike Cacu, Ćelu i stotine drugih, da s mudžahedinima harače po Bosni i Hercegovini, masakriraju žene, djecu i starce, siluju, pale, pljačkaju, ritualno kolju i odsijecaju glave, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike!?

A to je samo djelić istine o “jedinoj legitimnoj oružanoj sili” zvanoj “Armija BiH” koja je zadnjih desetak godina ugledala svjetlo dana i čega se svaki pošteni musliman treba sramiti.

Tako arogantno, s visine, bez trunke ljudskog osjećaja i pijeteta prema nevinim žrtvama mogu nastupati samo istinski monstrumi kao što su Sefer Halilović, Enver Buza i njihovi suradnici. Oni jesu monstrumi i zlikovci bez premca na ovim prostorima. I što je najgore, do danas su ostali nekažnjeni.

Zato bosanskim muslimanima treba otvoreno poručiti: tako se ne gradi nego razara Bosna i Hercegovina!

Na nepravdi, zločinu, lažima i klevetama ne gradi se budućnost ni jednog naroda.

Hrvati ne smiju zaboraviti svoje mučenike iz Bugojna, Travnika, Busovače, Jajca, Viteza, Rame, Prozora, Konjica, Zenice, Križančevog Sela, Buhinih kuća, Hudutskog, Grabovice, Mostara, Ravnog, Lužana, Uskoplja, Dusine, Miletića, Grma, Čukli, Trusine, Kaknja, Doljana, Kiseljaka i svih drugih mjesta gdje je prolivena nevina krv.

Pokoj vječni svim nedužnim hrvatskim žrtvama umorenim u svojim selima i na pragovima svojih domova.

Pokoj vječni nevinim žrtvama Uzdola koje su okrutno umorene na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa prije 25 godina.

Počivali u miru Božjem.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

https://youtu.be/dDiqwVUxAWI?t=22 (DOKUMENTARNI FILM, “UZDOL 41”)

25 godina od zapovijedi čije posljedice će se vidjeti za 7 dana u Grabovici i za 12 dana u Uzdolu!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

28 godina od okupacije Mostara od strane tzv. JNA i rezervista

Objavljeno

na

Objavio

Prije 28 godina, 19. rujna 1991. u Mostar su došli navjestitelji rata, srpski i crnogorski rezervisti JNA. Zbog navodnog osiguranja Zračne luke, u Mostar i Hercegovinu dolazi više od pet tisuća rezervista, pripadnika titogradskog i užičkog korpusa tzv.JNA.

Nedugo nakon dolaska, tzv.JNA zauzima položaje na brdima oko Mostara i zračne luke, pripremajući opsadu grada koja će početi s proljećem 1992. godine.

Za dolazak rezervista u Mostar (19. rujna 1991.) iako nenajavljen, mostarski krizni stožer bio je pripravan. U suradnji s hrvatskim kadrovima u republičkom MUP-u zaustavljen je prvi nasrtaj rezervista da uđu u samo središte grada. Zaustavljeni su u Gnojnicama i Zračnoj luci, gdje je tadašnji MUP postavio svoje policijske punktove, piše HMS.

U Mostar je ilegalno donesena radio-oprema koju su kupili Hrvati u Njemačkoj. Svakodnevno je sve veći broj dragovoljaca pristupao obrani Mostara, oružje koje je dolazilo ilegalno raspoređivalo se preko glavnog stožera u Grudama. U to vrijem gradom su kružile razne dezinformacije i zlonamjerne glasine koje je širio KOS što je među građane unosilo nemir, pa se krizni stožer morao suprotstaviti i takvom vidu specijalnog rata protiv KOS-a.

Dok je rat praktično pred vratima, oporbene stranke u Mostaru organiziraju razne mitinge podrške za JNA.

Od tada pa do početka ratnih događanja u Mostaru, skoro svakodnevno  dolazilo je i do incidenata u koje su bili uključeni rezervisti tzv.JNA. Sporadična pucnjava s okolnih brda prema Katedrali, strašenje građana s dugim cijevima na ulicama, bombe u kafićima, pijančevanje i tuče, te pucnjava na vozila u okolici Mostara, ali i međusobni obračuni rezervista, unijeli su osjećaj straha, nemira i nesigurnosti među stanovnike Mostara.

U listopadu 1991. je napadnuto i selo Ravno u sjeverozapadnom dijelu Popova polja, što je događaj kojim de facto počinje rat u Bosni i Hercegovini, za kojeg tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović je kazao da nije „naš rat“.

Jedinice JNA smještene u Mostaru su trebale, zajedno s kninskim korpusom, zauzeti Split i srednju Dalmaciju. Kako to nisu uspjeli učiniti, užički i podgorički korpus ostaju na ovom području.

Užički korpus je preimenovan u ”bilećki”, a poslije i u ”hercegovački”. Djelovao je na području Mostara. Titogradski korpus je djelovalo na području Popova polja, Neuma, Stona i Dubrovnika.

Pod zapovjedništvom ovih korpusa su kasnije bile i brojne paravojne formacije iz Srbije i istočne Hercegovine, koje su počinile i zločin na Uborku gdje je mučki ubijeno 114 civila iz mostarskog naselja Zalik i Sutina, a za koji nitko nije odgovarao. Bio je to jedan od prvih masovnih zločina nad civilima tijekom četverogodišnjeg rata u BiH.M. L./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Posušje: Obilježena 25. obljetnica Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Posušje je danas bilo središte obilježavanja 25. obljetnice osnutka Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane Herceg Bosne.

Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH dr. Dragan Čović s izaslanstvom i članovima udruge, nazočio je ovoj obljetnici te se nazočnima obratio na svečanoj akademiji.

-Mi smo se kroz ovo vrijeme, kroz ovih 25. godina kako obilježavamo obljetnice naših Udruga, ali i ovo vrijeme od 90. 91., pa do 95. pomalo zaboravili, pomalo razjedili i pomalo uvjerili sebe kako je to vrijeme iza nas i kako ne treba obilježavati obljetnice. Siguran da je Hrvatska Republika i Hrvatska zajednica Herceg Bosna učinila ono što nitko drugi u Bosni i Hercegovini nije. Dala je jedan doprinos da mi imamo mogućnost da i Republika Hrvatske osigura svoju neovisnost, svoju slobodu, unutar povijesnih granica, a s druge strane očuvali smo ono što se moglo očuvati kada je u pitanju hrvatski narod i samu Bosnu i Hercegovinu kao takvu, kazao je predsjednik Čović.

-Hrvatska Republika Herceg Bosna se do kraja ugradila u sadašnje tkivo Bosne i Hercegovine. S te strane i ova obljetnica i svaka druga, neka bude poticaj, ne, da se mi bavimo prošlošću, nego, da mladim ljudima skrećemo pozornost na iskušenja i žrtve na koje smo na jedan način ponosni kada se klanjamo svima onima koji su dali svoje živote, za njih palimo svjeće, izgovaramo molitve, danas u Posušju a tako i u još 24, 25 općina, gradova, u našoj BiH gdje imamo svoje načelnike i gradonačelnike, naglasio je dr. Čović.

-Nema u Herceg Bosni nikakve takozvanosti, međutim, nemojmo se previše opterećivati kada oni tako nešto govore. Oni imaju svoje strategije bez obzira u kojem ih vremenskom razdoblju iznose, bez obzira je li to vrijeme kada smo morali posegnuti za Hrvatskom samoupravom ili neko drugo u 24. godine od rata na ovamo. Tih iskušenja će biti, jer mi nismo formalno završili ono što smo trebali. Trebamo štitit vrijednosti Domovinskog rata i dostojanstvo naših branitelja na poseban način. Dobar dio vlasti i danas nije završio kada je u pitanju pravni mir BiH, pravno uređenje BiH.

U Orašju kada smo obilježavali obljetnicu Udruge nositelja ratnih odličja Hrvatskog vijeća obrane Herceg – Bosne, razgovarali smo s gosp. Plenkovićem i njegovim suradnicima da vidimo što se još da uraditi sa zakonima u RH kako bi naši branitelji imali svoje mjesto. To sve skupa nije završeno, ali znamo da smo u to ugradili sve što smo znali i bili smo za stolom i razgovarali oko toga. Ako i ima kakvih nazadovoljstava ne možemo ih popraviti nego radeći zajedno, naglasio je predsjednik Čović.

-Ostanimo zajedno i budimo svjesni iskušenja koje smo svi zajedno prolazili i u ratno vrijeme, a i ovo vrijeme iza rata. Neka svaki put kada smo pali ili pogriješili, međusobno se razdijelili bude nauk, da više takvog luksuza ispred sebe nemamo, zaključio je predsjednik Čović uz izrečene čestitke prilikom obilježavanja 25. obljetnica Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane Herceg Bosne u Posušju.

Nikica Tomić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane Herceg Bosne naglasio je kako vrijednosti Domovinskog rata trebamo uvijek pamtiti, posebno žrtvu svih onih koji su svoje živote ostavili za bolje sutra i hrvatskog naroda i Bosne i Hercegovine.

Sve nazočne pozdravio je i general Ilija Nakić, a kao domaćin, nazočnima se obratio Branko Bago, načelnik općine Posušje pozivajući da se sjećamo i ponosimo na one koji su položili svoje živote, ali i onih koji i danas nose ratne ožiljke.

Svečanoj akademiji prethodilo je polaganje vijenaca kod spomenik Ludvigu Pavloviću, Sv. misa te mimohod do spomen obilježja na Trgu branitelja i polaganje vijenaca u Posušju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari