Pratite nas

Religija i Vjera

Da žena bude žena

Objavljeno

na

Svatko od nas ima svoje posebno zvanje, svoje čežnje i želje.

Svako poopćavanje problema, želja i čežnji jest nepravedno. To se, međutim, događa u suvremenoj raspravi o ženi. Svjesni smo da je žena najdragocjenije biće čovječanstva. Kroz nju prolazi svaki čovjek ove zemlje, svako dijete nosi značajke majke na sebi, njezine boli, njezine radosti, njezina beznađa i depresije ili njezine perspektive, čežnje i ispunjenja. O tome kakva je majka ovisi kakvo će biti dijete. Najvažnije je pomoći upravo ženi, učiniti majku najsretnijom ženom, kako bismo imali sretno društvo.

No, istodobno doživljavamo da je žena neshvaćena. Muškarac nosi dužnosti javnog života. On ima u rukama moć, financije, ekonomiju, vojsku, policiju, politiku, školstvo, tehniku. Ta mu moć katkad daje oružje u ruke da se osjeća jakim, da postane grub, da traži od žene da mu služi. On je i fizički snažniji. Snaga je nešto što se može upotrijebiti na dobro i na zlo. Mnoge žene osjete to kao zlo i u braku i u obitelji. Nasilja, ratovi, ubijanja, masakri, terorizmi i fundamentalizmi ipak su plod muškarca. U takvom se društvu žena osjeća ugroženom, često poniženom, drugotnom i nepravedno zapostavljenom. Ona nije u moći izreći svoje želje, ostvariti svoje čežnje, obraniti se od nasilja i terora. Ona je osjetljiva, jer pod srcem nosi dijete, ona treba čuvati i to nemoćno biće, i treba zaštitu muškarca i društva. Zbog rađanja i odgoja djeteta žena je vezana za dom, često isključena iz javnog života, No, svi masovni mediji, mentalitet suvremenoga društva, politike i kulture uzdižu vrijednost javnog života, a obezvređuju tišinu roditeljskog doma, mukotrpan i nevidljiv danonoćni rad u obitelji. Žena je neprestano u dodiru sa životom, a muškarac s mrtvim svijetom. Život je delikatan, osjetljiv, često nemoćan i veoma ranjiv. Svijet je uredskih papira, tvorničkih proizvoda, političkih odluka, financijskih ugovora, mrtvi svijet muškog ambijenta jak, njemu se ne može nanijeti neko zlo, on se uvijek može popraviti, tako da se muškarac u tome svijetu osjeća sigurnim. Što može i stotinu rođene djece protiv jedne atomske bombe? To je nadmoć mrtvoga svijeta nad živim. Ali ona je prividna, jer život je neuništiv, on se mijenja ali ne umire, vječan je kao što je Bog vječan. No, varka nadmoćnosti mrtvoga svijeta može u muškarcu stvoriti osjećaj moći te stoga nasilja i terora. Tako se žena, iako čuvarica i stvarateljica života, može osjetiti ugrožena. A svaka ugroženost ponižava.

Svijetu je potrebno temeljito obraćenje. “Obratite se, jer kraljevstvo je Božje pred vratima”, govorio je Isus. Kraljevstvo Božje jest vladavina života nad smrću, zdravlja nad bolešću, pravde nad nepravdom, povjerenja nad terorizmima i ratovima, mira nad ugroženošću, slobode nad porobljavanjem. Kraljevstvo je Božje zapravo trijumf života. Stoga je razumljivo da žene napunjaju crkve jer tamo se govori o kraljevstvu Božjem, tamo se kraljevstvo Božje u klici ostvaruje.

To se obraćenje mora uvijek činiti u susret ženi. To pak znači u susret životu, slobodi, pravdi i budućnosti. U biti – u susret Bogu. Treba ostvarivati mentalitet civilizacije ljubavi i kulture života. Tada će žena imati svoje prvo mjesto koje joj u društvu i pripada. Jer, najprije treba živjeti, a onda sve drugo stvarati. Stoga su sve konferencije, politički i drugi javni skupovi koji rade na unapređenju položaja žene, na uklanjanju nepravdi koje su tu stvorene, dobrodošli i dragocjeni. No, svako pretjerivanje u tome smjeru donosi samo novo zarobljavanje žene. Kad se u suvremenom radikalnom feminizmu govori da treba izjednačiti spolove, da treba navijestiti rat patrijarhalnome držanju muškaraca, da je pitanje spolnosti stvar čovjeka, rađanje djece odluka je žene, onda je jasno da ti zahtjevi proizlaze iz ženine ranjenosti, a ne iz objektivna stava koji bi donio poboljšanje ženina života. Jer, ne može žena biti sretna u tome da prestane biti žena. Kao što je muškarac nesretan ako nema potomstvo, tako je žena još nesretnija ako nema djece za koju živi, koju hrani svojim prsima i svojom ljubavlju, koja je nazivaju majkom i nad koju se ona naginje osjećajući kako je čitavo njezino srce i biće ispunjeno ljepotom dječjeg pogleda i dignutih ruku prema njoj. Osim toga, ima žena koje više vole raditi javne poslove nego ostati u kući. Njima to treba omogućiti, ali tako da pri tome ne moraju prestati biti majke, supruge i sretne žene. Ima drugih pak koje žele baš ostati u kući, ne žele javne poslove, ni posao izvan kuće, nego s djecom, koje osjećaju da je u kući njihovo kraljevstvo. Ne smije se onda omalovažavati želja jednih na račun drugih, nego takvima omogućiti da u kući imaju svoje radno mjesto, da tu imaju svoje dostojanstvo.

Pitanje žene veoma je delikatno, kao i pitanje muškaraca. Treba to rješavati na najsuptilniji način, uključujući čitavo društvo u taj posao reformi, traženje novog mentaliteta čovječanstva, novih međuljudskih odnosa i stvaranja novoga javnog mišljenja. Nema sretnog čovječanstva ako se usmjerimo protiv Boga i njegova svijeta, kao što nema sretnog čovjeka ako osjeća da je srdžba Božja nad njim. Muškarac treba u ženi majku, sestru, kćer, suprugu i u njoj sama sebe. Žena u muškarcu treba oca, supruga i svoje dijete, oslonac, zaštitu i ljubav, fizičku snagu kako bi njemu dala snagu ljubavi, povjerenja i duha. Neprijateljstvo će nas dokrajčiti, a pomirenje učiniti sretnima.

Tomislav Ivančić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari