Pratite nas

Kultura

Damir Borovčak u Imotskom predstavio knjigu ‘Zrin 1943.’

Objavljeno

na

dalmacijanews.hr

Zrin je malo mjesto smješteno na Banovini, ali za hrvatsku povijest ima veliko značenje

U prostorijama Pučkog otvorenog učilišta u Imotskom gostovao je Damir Borovčak koji je predstavio svoju knjigu “Zrin 1943.“ Ovaj neumorni istraživač hrvatske povijesti, godinama radi na prezentiranju povijesnih istina, posebno onih manje znanih, prešućivanih ili netočno interpretiranih.

Zrin je malo mjesto smješteno na Banovini, ali za hrvatsku povijest ima veliko značenje. Tu je, naime, rođen Nikola Šubić Zrinski. Povijesni je paradoks kako je ovaj hrvatski velikan, između ostalog, poznatiji i slavljeniji, kao junak, čak i u dalekom Japanu, nego u Hrvatskoj, ali to više govori o hrvatskoj zbilji i nekim drugim odnosima koji vladaju u državi.

Diljem svijeta poznate su njegove zasluge u obrani kršćanskih vrednota u Europi, pred silnom najezdom turskih osvajača. Njegova tvrđava nije obnovljena, što je minimum prakse koju druge države pokazuju prema svojim junacima. Ovaj velikan u Zrinu čak nema ni nekakav običan spomenik, kakvih ima diljem drugih država, koje u potpunosti shvaćaju što je za Europu napravio u 16. stoljeću, ali neposredno i u kasnije vrijeme. Sve je to samo dijelom posljedica događaja iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća, o čemu govori ova knjiga.

Zrin je posebno smetao partizanima zbog spomenutog hrvatskog povijesnog naslijeđa, ali i zbog činjenice kako se nitko, s područja Zrina, nije želio priključiti partizanskim jedinicama. Pune dvije godine trajala su bezuspješna partizanska nagovaranja o priključivanju njihovim jedinicama, a onda je Vladimir Bakarić izdao naredbu da se Zrin u potpunosti spali i uništi. To je temeljito napravljeno, a civili koji nisu ubijeni, raseljeni su. Njihova imovina je podijeljena u pljački i otimačinama. Onodobne jugoslavenske vlasti dobro su pazile da se niti jedan Zrinjanin ne vrati u Zrin. Čudnim katastarskim uknjižbama sva njihova imovina je završila u rukama osvajača, tako da je danas Zrin jedina hrvatska župa bez ijednog vjernika! Ni Hrvatska  nije napravila ništa po pitanju vraćanja otetog prvotnim vlasnicima, ali to nipošto nije usamljeni primjer u radu hrvatskog pravosuđa.

Predstavljanje knjige organizirao je Franjevački svjetovni red bratstvo Imotski, a moderator predstavljanja bio je profesor Dragutin Koštro. Sav prihod od prodaje knjige, koja se u Imotskom brzo razgrabila, ide u fond za izgradnju crkve u Zrinu, čiji su posljednji ostaci temeljito uništeni 1946. godine . Predstavljanju je prisustvovao velik broj zainteresiranih. (dalmacijanews.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Zapozorje, oznak, bilješkinja – nove hrvatske riječi, evo što znače

Objavljeno

na

Objavio

Zapozorje je najbolja nova hrvatska riječ – i zamijenit će backstage. Uz nju tu su još i oznak te bilješkinja. Odlučili su tako jezikoslovci, književnici i znanstvenici časopisa “Jezik” dodijelivši u Lipiku za te tri riječi autorima Nagradu “Dr. Ivan Šreter”.

Profesorica hrvatskog jezika iz Vinkovaca Lidija Stević Brkić umjesto engleskog naziva za prostor iza pozornice – backstage ponudila je na natječaju svoju riječ zapozorje i pobijedila.

Drugu nagradu osvojio je veleposlanik u Izraelu Drago Štambuk za riječ oznak, oznakovljenje umjesto brenda i brendiranja, dok profesorica hrvatskog jezika Carmen Lešina iz Splita kaže da joj je zasmetao naziv javna bilježnica pa se u njoj probudio inat i smislila je novu riječ bilješkinja.

Mnoge se nagrađene riječi s ovog natječaja, kažu iz časopisa Jezik, itekako koriste.

Naša najprihvaćenija riječ je riječ uspornik umjesto ležećeg policajca. To je bila riječ s prvog natječaja i doista je proširena i prihvaćena riječ zatipak umjesto tipfeler, međutim tom riječju se pretežito služe studenti, učenici, lektori pa onda nemamo osjećaj koliko je prihvaćena.

Da ideja ne nedostaje svjedoči da je na natječaj za Nagradu “Doktor Ivan Šreter” stiglo oko 100 novih riječi gotovo 50-ak autora.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Očeve riječi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Kamenjar.com

U jedno tiho proljetno veče
drhtavim glasom otac mi reče:
Ovdje sinko i pčele liječe,
vino ovdje iz kamena teče.

Ptice se ovdje uvijek vrate,
noći i jutra suncem se zlate,
ovdje počivaju pradjedovi tvoji,
samo ovdje na svom smo svoji!

Ovdje ću i ja u smiraju noći,
dugom cestom na počinak poći.
Rodila je mene zemlja ova,
i pokrit će me gruda Hercegova!

Kad ostaviš sinko domovinu,
i kad zagrizeš tuđu djedovinu,
kad napustiš ti ognjište svoje
tek ćeš tada shvatit riječi moje!

Tek ćeš tada shvatit kako boli
kad ostavi srce ono što voli,
kad rastave se tijelo i duša,
a razum neće srce da sluša.

Tad tuđina zarobit će ti tijelo
a duša i srce vratit bi ga htjelo,
i uvijek ćeš iste snove sniti,
maćeha majka ne može ti biti!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

PISMO SINU

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari