Pratite nas

Razgovor

Damir Buljević: Tek su Plenković i Medved čuli naše probleme

Objavljeno

na

isječak/Vimeo
Razgovor – Damir Buljević, predsjednik Udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora za Osječno-baranjsku županiju

Mada su nam i prijašnje Vlade obećavale pomoći u vezi naših zahtjeva za pokretanje tužbe prema Srbiji ipak je to ostalo na verbalnoj podršci sve evo do ove godine kada je kao što znate Vlada Republike Hrvatske na čelu s  premijerom Andrejom Plenkovićem a  na prijedlog Ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda konačno odlučila pomoći nam  konkretno i ciljano.

Udruge logoraša pokrenule su proces sudske odgovorsnosti Srbije za patnje koje su hrvatski branitelji preživjeli u srpskim koncentracijskim logorima. U kojoj fazi je taj proces?

Ukratko Vlada je odlučila sa 5 milijuna kuna pomoći logorašima u podizanju tužbe i osnovati  povjerenstvo. Povjerenstvo će koordinirati aktivnosti vezane uz podizanje tužbi i u njegov će rad biti uključena i stalna predstavnica RH na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Ove godine 14.kolovoza a u sklopu Dana sjećanja  na zatočenike srpskih koncentracijskih logora obilježit ćemo 28 godina  kao spomen na veliku razmjenu hrvatskih i srpskih zarobljenika koja se zbila toga dana 1992. god. kod Nemetina, nedaleko od Osijeka. Toga je dana, po načelu svi za sve, iz srbijanskih logora oslobođeno 714 hrvatska branitelja i civila.

Dvadeset osam godina je naše borbe za istinu ali i pravdu o Domovinskom ratu  koju smo kao bivši logoraši proživjeli u logorima kroz najsvirepija mučenja, torture, batinanja , iživljavanja i ubojstva.

Mada su nam i prijašnje Vlade obećavale pomoći u vezi naših zahtjeva za pokretanje tužbe prema Srbiji ipak je to ostalo na verbalnoj podršci sve evo do ove godine kada je kao što znate Vlada Republike Hrvatske na čelu s  premijerom Andrejom Plenkovićem a  na prijedlog Ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda konačno odlučila pomoći nam  konkretno i ciljano. Ukratko Vlada je odlučila sa 5 milijuna kuna pomoći logorašima u podizanju tužbe i osnovati  povjerenstvo. Povjerenstvo će koordinirati aktivnosti vezane uz podizanje tužbi i u njegov će rad biti uključena i stalna predstavnica RH na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Ono će davati svu stručnu i logističku potporu kako bi tužbe što prije postale operativne.

U ovom trenutku bivši logoraši na području cijele republike Hrvatske skupljaju svu potrebnu dokumentaciji za podizanje tužbe. U Osječkoj-baranjskoj županiji samo do sada je skupljeno pedesetak zahtjeva i očekujem da kako naši članovi budu kompletirali zahtjeve da će taj broj skroz rasti. Mi smo svjesni da je ovo proces i  da se ne može riješiti preko noći ali uz ovakav „vjetar u leđa „ i potporu koju smo  sada dobili duboko vjerujemo u pozitivan ishod naših zahtjeva.

Odnosi li se traženje odgovornosti Srbije samo na logore koji su postojali na tlu Srbije ili i za one koji su bili pod kontrolom srpskih vojnih snaga na okupiranim podrčjima Hrvatske, u Bih i u Crnoj Gori?

Na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i okupiranih dijelova Republike Hrvatske tijekom 1991. i 1992. god. nalazilo se 64 logora i zatvora za koje se zna lokacija (od toga je 30 bilo na području okupirane Hrvatske).

Naši zahtjevi će ići da svi okupirani teritoriji koji su bili pod nadzorom JNA ,četnika i drugih srpskih snaga a to osim logora u Srbiji i Crnoj Gori, uključuje i okupirane dijelove Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Ti logori također spadaju pod odgovornost Republike Srbije.

Sjetimo  se da je  presudom Međunarodnog suda pravde u Haagu, sud  utvrdio da su na teritoriju Hrvatske počinjeni teški zločini, teška kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, koje su počinile srpske snage i JNA. Presuda znači i kažnjavanje svih zločina te privođenja pravdi svih počinitelja, onih koji su naredili zločine ili ih nisu spriječili a to se odnosi i na logore.

Koliku Vam pomoć u ostvarivanju prava pruža ministarstvo branitelja? 

Povjerenstvo koje će biti osnovano zbog podizanja tužbe protiv Srbije a u kojem će biti i ministar Tomo Medved nama je izuzetno važno jer upravo Ministarstvo hrvatskih branitelja raspolaže sa svom dokumentacijom logoraša . Drugim riječima pomoć Ministarstva hrvatskih branitelja i ministra u ovom postupku je presudna.

Prije svega da smo došli u ovu situaciju naši predstavnici prijašnjih mjeseci ispred udruge HDLSKL održali su niz razgovora i sastanaka u Ministarstvu hrvatskih branitelja gdje su naišli na razumijevanje i podršku.

Povjerenstvo koje će biti osnovano zbog podizanja tužbe protiv Srbije a u kojem će biti i ministar Tomo Medved nama je izuzetno važno jer upravo Ministarstvo hrvatskih branitelja raspolaže sa svom dokumentacijom logoraša . Drugim riječima pomoć Ministarstva hrvatskih branitelja i ministra u ovom postupku je presudna.

Mnogi prigovaraju ministru Medvedu da su branitelji u njegovom mandatu dobili preširoka prava. Kako Vi gledate na to? 

Ako ovaj prigovor negdje postoji mogu reći da on sigurno nije opravdan.

Sjetimo se samo kakvo je bilo stanje u Ministarstvu hrvatskih branitelja prije njegovog dolaska.

Od 1997. godine pa sve do 2017. godine kada je donesen posljednji Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji, svi ti zakoni išli su na štetu onih kojima su bili namijenjeni radi njihove posebne skrbi. Nisu samo izgubljena materijalna prava već čast i dostojanstvo.

Zbog nekoliko važnih dijelova koje su na prijedlog upravo branitelja ušle u zakon mislim  je on najbolji do sada.

Došlo je do objedinjavanja veteranskih i stradalničkih prava u jedinstvenom zakonu, otvoreni su rokovi za priznavanje statusa branitelja i HRVI, uvedene su naknade za nezaposlene veterane (umjesto opskrbnine) i vraćana prava na besplatne udžbenike u nadležnost MHB-a, omogućen je rad umirovljenih Hrvatskih branitelja, povoljnije uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, preventivne sistematske preglede za veterane i donošenje Nacionalne strategije za zaštitu i očuvanje zdravlja branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata.

Isto tako prvi put se dogodilo da je u izradi nacrta novog zakona  sudjelovali  branitelji i stradalnici kroz rad projektnih timova.

Žao mi je samo što i prije nismo imali ovakvog Ministra. Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved je prije svega zbog razumijevanja i senzibilnosti   u svom mandatu za branitelje učinio više nego drugi za 10 godina. Branitelji njemu vjeruju jer je to svojim radom i zaslužio.

Pojavila se informacija da Ministarstvo branitelja želi plaćati informacije koje mogu dovesti do pronalaska nestalih stradalnika Domovinskog rata. Kako Vi gledate na to?

Pitanje nestalih branitelja i civila iz Domovinskog rata je najbolnije i najteže pitanje naše Hrvatske.

Mada smo mnogo učinili i kao ljudi i kao država ipak se nismo pomakli s mjesta i ovo je ostala najteža rana našem srcu.

Kako pomoći, kako doznati sudbine naših nestalih kada vidimo da predstavnici Srbije nisu zaineresirani ni za ozbiljan razgovor i kada znamo da možda upravo spoznaje o nestalim imaju  ratni zločinci, kojima jasno nije u interesu da se sazna njihova sudbina.

Sudbina nestalih je osjetljivo pitanje ali bi trebalo i dalje biti prioritet za rješavanje.

Osobno bih podržao Ministarstvo hrvatskih branitelja kao i vjerujem većina naših građana da se i kroz plaćanje informacija dođe do spoznaje o sudbine nestalih branitelja i civila iz Domovinskog rata.

Imaju li logoraši s područja OBŽ potporu tijela lokalne samouprave u ostvarivanju traženih prava? Župan Anušić je i sam dragovoljac Domovinskog rata. Rezultira li to boljim razumijevanjem Vaših problema? 

Župan Ivan Anušić koji je bio i sam dragovoljac Domovinskog rata i županija Osječko-baranjska ima iznimno razumijevanje i daje nam podršku kod svih naših programskih i projektnih aktivnosti.

Na području Osječko-baranjske županije ima oko četrdesetak što braniteljskih što stradalničkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Ono što je pohvalno da Župan Ivan Anušić koji je bio i sam dragovoljac Domovinskog rata i županija Osječko-baranjska ima iznimno razumijevanje i daje nam podršku kod svih naših programskih i projektnih aktivnosti. Sa Županom  Ivanom Anušićem imamo odličnu suradnju i drago nam je što je takva kvalitetna  osoba na mjestu Župana naše županije.

Mislite li da će se ikad dogoditi trenutak u kojem će stradalnici srpskih koncentracijskih logora moći obilježiti svoja stradanja na mjestima postojanja tih logora u Srbiji?

Hoće li ikad doći trenutak u kojem će logoraši moći obilježiti svoja stradanja na području Srbije je pitanje u kojem moramo biti veliki optimisti da mislimo da će se to dogoditi.

Nije isključeno ali pod uvjetom da se u Srbiji promjeni režim ali i  onda kada Srbija bude spremna da se suoči sa zločinima iz prošlosti i da prihvate svoju odgovornost iz Miloševićeva režima.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Koronavirus je Kalvarija našeg života, ali nije sve završilo na Velikom Petku

Objavljeno

na

Objavio

Sanja Pažin

Trebamo se znati smijati i smiješiti u trenucima patnje. Lako se smijati kad sve ide kako treba, ali kad patimo i prolazimo kroz teška vremena teško je izmamiti samima sebi, ali i drugima osmijeh na lice. Ipak, važno se sjetiti da osmijeh liječi. Divno mi je vidjeti kako su ljudi maštoviti ovih dana pa smišljaju svakakve fore da nasmiju druge. I mislim da im stvarno uspijeva. Dobivam svakodnevno od svojih prijatelja takve poruke s pratećom porukom koja glasi “evo da se malo nasmiješ”. Bogu dragom hvala što imam takve prijatelje! Mislim da bismo svi sad trebali biti prijatelji jedni drugima. Jednostavne male stvari nekome mogu puno značiti i izmamiti toj osobi osmijeh na lice.

 Sanja Pažin je naša mlada, ali renomirana književnica. Studira na II. godini Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. No, iako je mlada, mnogi bismo mi stariji mogli dosta naučiti od nje.

Živimo u teškom vremenu. Snašao nas koronavirus. Kako to izgleda iz pozicije studenta?

-Pa mislim da je svakom studentu ovo vrlo neobična situacija, ali zar nije svima nama? Navikli smo imati neku svoju svakodnevnu rutinu, a sada smo morali izaći iz zone comforta na koju smo navikli i shvatiti da se naš život mijenja i da gotovo ništa nije kao prije. Profesori se, bar na mom faksu, a čini mi se i na drugima, trude poslati materijale na vrijeme da se stignemo pripremiti, ali svima nam je ovo jedna velika nepoznanica i treba vremena da se svi naviknemo na novonastalu situaciju.

Kao mlada, ali već renomirana književnica kršćanskoga pristupa, kako ti gledaš na novonastalu situaciju?

-Mnogi će ljudi ovo gledati kao “kaznu” za naše grijehe, opomenu za ono što činimo krivo i, istina doista je, da smo kao ljudi; kao čovječanstvo mnoge stvari radili krivo. Ali ja to ne gledam na takav način. Dok proživljavamo sve ovo, svakodnevno gledajući vijesti i potresne događaje prvo s koronavirusom, onda s potresima u Zagrebu mogli bismo pomisliti navedene stvari, ali ja ne gledam na našeg Boga kao nekoga tko gleda odozgo dolje na nas i samo traži način da nas kazni. Pomalo me ovo razdoblje kroz koje sad prolazimo podsjeća na Veliki petak, muku koju je Isus prolazio dok je hodio putem Kalvarije. Moguće da je ovo Kalvarija našeg života. Ali nije sve stalo na Velikom petku i toga moramo u svakom trenu biti svjesni – jer nakon muke i smrti, kad se činilo da je svemu došao kraj, Isus je uskrsnuo na život. Tako da duboko vjerujem kao mlada djevojka odrasla u katoličkoj sredini da neće sve stati na ovome, nego će doći dan kada će sve ovo proći i kada ćemo izaći ponovno iz svojih kuća i vratiti se normalnom životu. Ipak, voljela bih naglasiti kako ćemo kao i Krist biti preobraženi nakon što sve ovo prođe – preobraženi u bolje osobe, koje će se vratiti onim istinskim vrijednostima.

Kako ljudima vratiti osmjeh u ovom vremenu?

-Mislim da je ovo idealno vrijeme da se svima nama vrati osmijeh na lice. Trebamo se znati smijati i smiješiti u trenucima patnje. Lako se smijati kad sve ide kako treba, ali kad patimo i prolazimo kroz teška vremena teško je izmamiti samima sebi, ali i drugima osmijeh na lice. Ipak, važno se sjetiti da osmijeh liječi. Divno mi je vidjeti kako su ljudi maštoviti ovih dana pa smišljaju svakakve fore da nasmiju druge. I mislim da im stvarno uspijeva. Dobivam svakodnevno od svojih prijatelja takve poruke s pratećom porukom koja glasi “evo da se malo nasmiješ”. Bogu dragom hvala što imam takve prijatelje! Mislim da bismo svi sad trebali biti prijatelji jedni drugima. Jednostavne male stvari nekome mogu puno značiti i izmamiti toj osobi osmijeh na lice. Nazovite nekoga, recite dragim ljudima da ih volite, pošaljite neki smiješan gif prijateljima u inbox, neki video, sliku, budite zajedno (naučimo cijeniti to zajedništvo) – sve su to stvari koje ljudima mogu vratiti osmijeh na lice.

Pored nas živi veliki broj bolesnih i ljudi u potrebi kako pristupiti tim ljudima. Uče li danas o tim stvarima na našim fakultetima?

-Da, mnogo je potrebitih ljudi u našem okruženju, pogotovo u ovim teškim vremenima. Ipak, ne mislim da bi uopće smjelo biti potrebe da o tome i sličnome uče na našim fakultetima jer mišljenja sam da od malih nogu trebamo imati usađeno poštovanje prema svakom čovjeku, a osobito prema onome u potrebi. I mislim da to današnja naša mladež ima u sebi. To pokazuju mnogim primjerima volontiranja i nesebičnog davanja, osobito u vremenima krize kao što je ova. Kako pristupiti tim ljudima, pitate? Onako kako je Isus prilazio bolesnima, ljudima u potrebi i grešnicima – s poštovanjem i samilošću; Pažljivo i s puno ljubavi. I naravno bez ikakvog osuđivanja.

Koliko ti fali Sveta misa?

– Iskreno, ovo pitanje me pogađa ravno u srce. Sad shvaćam koliko sam zapravo uzimala Euharistiju zdravo za gotovo. Iako, bilo bi mi još teže da nema ove moderne tehnologije. Bogu hvala na našim svećenicima – pastirima koji znaju da nama – stadu Kristovom – fali Euharistija pa pronalaze sve moguće načine da nam donesu Krista. Svaki dan imamo priliku pratiti svetu misu online i duhovno se pričestiti. To puno pomaže sad kad ne možemo fizički prisustvovati na misi. Don Damir je u svom vjeronauku ove srijede rekao da sad moramo naučiti čeznuti za Isusom. Mislim da ovo vrijeme uistinu možemo i moramo iskoristiti upravo za to – da čeznemo i time jačamo i produbljujemo našu vjeru i povjerenje u Isusa. Biblija, obiteljska molitva, praćenje svete mise online, čitanje duhovnog štiva – sve to može biti način da se baš u ovo vrijeme korizme približimo Isusu i tako blizu njemu dočekamo Uskrs. Istina je bolna da nam svima sad fali jako Sveta misa, ali upravo je to onda razlog da idući put kad se svi okupimo u crkvi na misi budemo pripravni i da shvatimo da je uistinu Krist ondje prisutan; onaj Krist za kojim sad toliko čeznemo. Jedva čekam taj trenutak.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Udruga Altruist traži načine kako olakšati život Hrvatima Prijedora i okolice u borbi protiv zloglasnog COVIDA-19

Objavljeno

na

Objavio

Mirko Pandža, predsjednik udruge Altruist iz Prijedora govori o aktualnim zbivanjima u prijedorskom kraju

I prije izbijanja ove krize, potpore Hrvatima ovog kraja da opstanu na svojim imanjima, od vlasti RS kao i grada Prijedora skoro da i nije bilo. Izbijanjem krize ostavljeni smo sami sebi da se snalazimo svojim snagama. Jedino svjetlo na kraju tunela vidimo od Središnjeg državnog Ureda za Hrvate izvan RH gosp. Zvonke Milasa i Ureda za stambeno zbrinjavanje gosp. Nikole Madžara, koji su Hrvatima prijedorskog kraja u veliko pomogli prije izbijanja ove krize izazvane COVIDom-19.

Ovih dana Vi osobno i udruga Altruist pomažete  ljudima u ovoj teškoj situaciji? Altruist altruistički.

-Hrvati grada Prijedora i okolnih mjesta su i prije izbijanja krize izazvane virusom COVID-19 su bili u veoma teškoj materijalnoj situaciji. Nastankom krize situacija je postala neizdrživa. Pored neimaštine u narod se uvukao strah-zebnja od bolesti, znajući ako ih virus sustigne da su prepušteni sami sebi.Većina ljudi je starije životne dobi,nesposobni za rad, na pomoć od djece i rodbine u ovo vrijeme ne mogu računati jer su im izvan BiH a granice su zatvorene. Jedinu pomoć danas i tračak svjetla im pružamo mi iz udruge Altruist.

U čemu se sastoji Vaša pomoć?

-Udruga Altruist na sve moguće načine pokušava da im koliko može olakša život u ova krizna vremena. Svakodnevno prevaljujući stotine kilometara nastoji bolesne odvesti na liječenje, nabavu potrebnih lijekova, rješavanje njihovih administrativnih potreba-sudovi-policija-općina.Također, nabava i dostava svakodnevnih potrepštine-hrane neophodne za život a u vrijeme velike nestašice i izvanrednog stanja to u nekim trenucima postane nemoguće.

Kako Vas ljudi primaju?

-Iako je i za nas to veliki napor, trenutno se vratila zima i snijeg zatrpao puteve, uz veliki napor uspijevamo stići do svih obitelji, samaca kojima je pomoć neophodna. Nagrada nam je sreća koju vidimo na licima tih ljudi i riječi zahvale koje govore.

Što im donosite? Vidjeli smo da čak osiguravate i ogrjev?

– Pored namirnica neophodnih za njihov život, brašno, ulje, sol, kvasac, šećer,jaja, mliječni proizvodi, grah, krumpir, sokovi,sredstva za suđe, sredstva za osobnu higijenu,toaletni papir, nekim obiteljima koji imaju koju ovcu, kozu, kokoš je neophodna i hrana za iste, te im i to nabavimo.

Udruga Altruist mnogo radi. No, potpora od vlasti u RS, prema Vašim riječima, nije odgovarajuća. No, Središpnji državni ured za Hrvate izvan RH Vam pruža pomoć?

-I prije izbijanja ove krize, potpore Hrvatima ovog kraja da opstanu na svojim imanjima, od vlasti RS kao i grada Prijedora skoro da i nije bilo. Izbijanjem krize ostavljeni smo sami sebi da se snalazimo svojim snagama. Jedino svjetlo na kraju tunela vidimo od Središnjeg državnog Ureda za Hrvate izvan RH gosp. Zvonke Milasa i Ureda za stambeno zbrinjavanje gosp. Nikole Madžara, koji su Hrvatima prijedorskog kraja u veliko pomogli prije izbijanja ove krize izazvane COVIDom-19.

Koje su aktivnosti udruge Altruist koje kanite poduzeti u vrmeenu koje dolazi?

-Ovu inzvarednu situaciju u kojoj se našla cijela civilizacija, pa tako i Hrvatska, kao i Hrvati prijedorskog kraja, uz puno muke i truda će prebroditi. Mi iz udruge Altruist ćemo upotrijebiti sve svoje snage- mogućnosti da našem narodu pomognemo kao i do sada, ali to će u ovoj situaciji biti jako teško i sa razlogom očekujemo još jednom da nam se pomogne od strane Ureda za Hrvate izvan RH i gosp. Zvonke Milasa. Također nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti našeg konzula RH u Banja Luci gosp. Piličića od kojeg smo uvijek dobivali nesebičnu podršku. Da nije došlo do ove inzvaredne situacije već je bilo dogovoreno održati sastanak u Prijedoru, ali za sada to nismo u mogućnosti.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari