Pratite nas

Intervju

Damir Krstičević: Nakon odore i puške HV bi mogao imati i metke iz domaće proizvodnje. Treba nam tvornica municije

Objavljeno

na

Snažna hrvatska obrambena industrija garantira kontinuirani razvoj Oružanih snaga kako bi one u svakom trenutku bile spremne odgovoriti na sve postavljene zadaće i izazove, kaže u razgovoru za Jutarnji potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević.

Od njegova dolaska na čelo Ministarstva obrane pokrenuti su mnogi projekti kojima je cilj ojačati domaću proizvodnju, a u planu su i mnogi projekti koji bi trebali afirmirati domaću industriju.

General Krstičević smatra da postoji dobra suradnja Ministarstva obrane i domaćih proizvođača, a posebno je zadovoljan što su hrvatski vojnici danas potpuno opremljeni opremom i naoružanjem domaće proizvodnje. “Držimo da je vrijedno razmotriti pokretanje inicijative za gradnju tvornice pješačkog streljiva.

Pritom bi nositelj gradnje trebao biti netko od zainteresiranih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj, a uz odgovarajuću potporu ili partnersko sudjelovanje Vlade, MORH-a, MUP-a, Ministarstva gospodarstva i Hrvatske gospodarske komore.”

Što za Ministarstvo obrane znači snažna hrvatska obrambena industrija?

Govoreći o značaju hrvatske obrambene industrije, želim krenuti od njezinih začetaka u vrijeme Domovinskog rata, kada se u uvjetima agresije na Republiku Hrvatsku, nametnutog nam embarga na naoružavanje, nametala snažna potreba za proizvodnjom oružja, streljiva i opreme nužne za obranu naše zemlje. Koristili smo tada, u tim ratnim uvjetima, sve raspoložive kapacitete koji su mogli razviti i proizvesti naoružanje i vojnu opremu za naše oružane snage u nastajanju. Bilo je to vrijeme snalaženja, inovativnosti, prilagođavanja tadašnjih proizvodnih pogona ratnim potrebama, vrijeme u kojem su se stvarala inovativna rješenja koja su testirana i potvrđivana na bojišnici.

Tada je počela stasati suvremena hrvatska obrambena industrija, na spoznaji o nužnosti razvoja kapaciteta za stvaranje materijalne osnove države za obranu od svih oblika sigurnosnih ugroza, odnosno smanjenja ovisnosti države u opremanju naoružanjem i vojnom opremom za vrijeme neposredne ratne ugroženosti. Samo ta činjenica govori o nemjerljivom značaju obrambene industrije ne samo za sigurnosno-obrambeni sustav nego, u konačnici, i za opstojnost države.

U kojim sve segmentima surađuju Ministarstvo obrane i domaća obrambena industrija?

Moramo istaknuti vrlo dobru suradnju i dobre poslovne odnose s hrvatskim tvrtkama koje sudjeluju u opremanju Oružanih snaga RH, primjerice pješačkim naoružanjem (jurišna puška, pištolj, bacač granata i optički ciljnik), opremom za osobnu balističku zaštitu vojnika (kaciga i balističko-zaštitni prsluci), kao i osnovnom opremom vojnika (odore, čizme, dodatna oprema za borbenu uporabu i sl.). Uz to, značajna je i suradnja u opremanju vježbovnim ubojnim sredstvima te u opremanju i održavanju raznovrsne borbene tehnike (tenkova i borbenih vozila, zrakoplova i brodova). Osim toga, i tvrtke iz prehrambene industrije sudjeluju u isporuci vrlo kvalitetnih individualnih borbenih obroka za potrebe djelatnika OS RH koji su na zadaćama na terenu.

Ovo su samo neki od primjera suradnje koja se odvija u kontinuitetu, no važno je naglasiti da Ministarstvo obrane razrađuje nove oblike suradnje s obrambenom industrijom na temelju projekcija sigurnosno-obrambenog sustava sutrašnjice. Nova Strategija nacionalne sigurnosti prepoznaje i nove oblike sigurnosnih ugroza i rizika, koji nameću potrebu razvoja novih sposobnosti, ali i suvremenih sigurnosno-obrambenih sustava i sredstava.

Hrvatski vojnici u misiju u Afganistan odlaze s puškom domaće proizvodnje. Koliko je Ministarstvo obrane uložilo u njezin razvoj?

Konkretno, u razvoj jurišne puške MORH je uložio nešto više od 4,5 milijuna kuna u skladu s ugovorom sklopljenim s proizvođačem. No, MORH je u razvoju jurišne puške sudjelovao ne samo direktnim financiranjem nego i pružanjem stručne pomoći putem povjerenstva koje je pratilo sam razvoj i sudjelovalo u testiranju prototipova jurišne puške do usvajanja konačne varijante oružja koje je ušlo u proizvodnju.

Potpora je dana i ustupanjem vojnih poligona za testiranje, kao i osiguranjem različitih vrsta streljiva za potrebe tih testiranja.

No, najveća se potpora ogleda u uvođenju puške kao službenog naoružanja hrvatskog vojnika, jer bez toga nema ni potencijalnog plasmana u druge zemlje.

U razvoj kojih proizvoda domaće obrambene industrije Ministarstvo obrane ulaže sredstva?

Osim u jurišnu pušku, MORH je ulagao i u razvoj osnovne opreme vojnika (odora i čizme), gdje je dobra suradnja ostvarena s Tekstilno-tehnološkim fakultetom iz Zagreba, te u razvoj i projektiranje ophodnih brodova, u čemu se surađivalo s Brodarskim institutom iz Zagreba.

Koliko godišnje Ministarstvo obrane izdvaja za nabavu opreme i naoružanja domaće obrambene industrije?

U 2016. godini MORH je za nabavu opreme i naoružanja domaće obrambene industrije izdvojio oko 112 milijuna kuna, a u siječnju 2017. potpisani su ugovori vrijedni oko 230 milijuna kuna. Potpisani su sa 34 tvrtke koje će za potrebe Oružanih snaga RH proizvesti odjeću, obuću i naoružanje, a dio je namijenjen prehrani i osiguranju vojnika. Ti ugovori predstavljaju značajan doprinos hrvatskom gospodarstvu i pokazuju kako MORH nije samo potrošač nego i generator razvoja te promotor vrhunskih hrvatskih proizvoda.

U kojoj je fazi razvoj nove odore Hrvatske vojske?

Veliki iskorak u opremanju Oružanih snaga RH vojnim odorama učinjen je 2009. godine, kada je izrađena nova odora hrvatskog vojnika u digitalnom tisku s prepoznatljivom šarom geografskog izgleda Republike Hrvatske. Tkaninu, kao i kompletnu odoru, izrađuju domaće tvrtke okupljene u zajednicu ponuditelja. S obzirom na vremenski tijek uporabe predmetnih odora u različitim uvjetima, a na temelju primjedbi i prijedloga izravnih korisnika, vojnika koji sudjeluju u operacijama i drugim aktivnostima Oružanih snaga, ukazala se potreba za određenim izmjenama i doradama, prije svega u konstrukcijskom smislu pojedinih dijelova odora.

U tom smislu u tijeku su aktivnosti za nabavu probne serije modificirane odore. Probna serija odora s ugrađenim modifikacijama također će izvjesno vrijeme biti testirana u stvarnim uvjetima u kojima žive i djeluju Oružane snage, te će na temelju tako provedenih ispitivanja predložene promjene biti prihvaćene ili će se nastaviti s daljnjim razvojem. U ovom trenutku možemo reći da su Oružane snage opremljene kvalitetnom i za zadaću prilagođenom odorom i drugom osobnom opremom, ali će se ona nastaviti kontinuirano poboljšavati, usporedno s modernizacijom i razvojem tehnologija u ovom području.

Prema vašem mišljenju, kolike su šanse za gradnju tvornice streljiva u Hrvatskoj?

Kako u Hrvatskoj nema proizvodnje streljiva za pješačko naoružanje, nabava se obavlja putem postojećih inozemnih proizvođača, ali su često rokovi isporuke istog predugi i gotovo neprihvatljivi. U takvim situacijama postupak nabave ponekad nije moguće završiti u proračunskoj godini i nabaviti traženo streljivo, što dovodi u pitanje redovitu opskrbu OS RH potrebnim streljivom, kao i racionalno korištenje proračunskih sredstava. U uvjetima povećane velike potražnje pješačkog streljiva na međunarodnom tržištu, i uz duge rokove njegove isporuke, može se ugroziti pravodobno opremanje OS RH odgovarajućim streljivom.

Posljedica toga može biti i umanjenje borbene sposobnosti OS RH, pa u tom kontekstu držimo da je vrijedno razmotriti pokretanje inicijative za gradnjom tvornice pješačkog streljiva. Pritom bi nositelj gradnje trebao biti netko od zainteresiranih gospodarskih subjekata u RH, a uz odgovarajuću potporu ili partnersko sudjelovanje Vlade (MORH, MUP, Ministarstvo gospodarstva, Gospodarska komora i dr.). No, s obzirom na godišnje potrebe sigurnosno-obrambenog sustava RH za pješačkim streljivom, ne može se računati na isplativost investicije samo za potrebe Hrvatske. Stoga, bilo kakva inicijativa u tom smjeru mora pretpostaviti plasman proizvoda na globalnom tržištu, što, naravno, sa sobom nosi i određeni poslovni rizik.

Može li naoružanje proizvedeno u Hrvatskoj biti konkurentno na svjetskom tržištu?

Naoružanje proizvedeno u Hrvatskoj je konkurentno na svjetskom tržištu. Dobar primjer toga su izvoz pješačkog naoružanja tvrtke HS Produkt iz Karlovca, izvoz borbenih kaciga tvrtke Šestan-Busch iz Preloga ili pak izvoz daljinski upravljanih strojeva za razminiravanje tvrtke DOK-ING iz Zagreba.

Sve su to tvrtke koje su vrlo uspješne u segmentu izvoza svojih proizvoda izvan Hrvatske. Svjedoci smo toga da i druge tvrtke iz obrambenog sektora također polako uspijevaju plasirati svoje proizvode kupcima iz inozemstva. Da bi se u tome uspjelo, moraju se pojačati napori u promidžbi, napose preko međunarodnih specijaliziranih sajmova na kojima se takvi proizvodi moraju pokazati i prezentirati te stupiti u kontakt s potencijalnim zainteresiranim kupcima. Mnoge manje tvrtke takve napore čine zajedno s Agencijom Alan i Hrvatskom gospodarskom komorom, koje sudjeluju na najvećim sajmovima takve vrste u svijetu.

Jutarnji list

Damir Krstičević: Bez emocija u Domovinskom ratu ne bi bilo ni veličanstvene Oluje – Ta me emocija pokreće i danas!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Miletić: Ratni zrakoplovi neće nadlijetati Istru

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Istarskog demokratskog sabora (IDS) Boris Miletić potvrdio je u razgovoru za Hinu kako ratni zrakoplovi ipak neće nadlijetati Istru nakon nedavne najave kako se bivši vojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe.

Reagirali ste na najavu kako se bivši bojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe. U kojoj je to fazi te ima li šanse zaustaviti taj proces?

Uspjeli smo riješiti taj problem nakon sastanka koji smo župan Flego i ja održali s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Krstičevićem na kojem nam je jasno i decidirano rečeno da se vojni borbeni zrakoplovi neće vratiti u Pulu. Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine. U skladu sa Strategijom o nacionalnoj sigurnosti Ministarstvo će ipak zadržati određene objekte na tom području kako bi vojska bila prisutna u čitavoj zemlji.

IDS će pokrenuti inicijativu vraćanja stope PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu sa sadašnjih 25 posto na nekadašnjih 13 posto. Koja je procedura i mislite li da ćete uspjeti u tome?

Kao čovjek koji je i sam radio u turizmu te i sam dolazi iz turističkog grada, ministar Gari Cappelli trebao bi razumjeti važnost smanjenja PDV-a za konkurentnost hrvatskog ugostiteljstva i turizma. Svima je jasno da je odlukom iz 2016.godine, kada je Vlada vratila PDV u ugostiteljstvu s 13 na 25 posto, učinjena velika pogreška.

Dovoljno je reći da se smanjila konkurentnost turističkih destinacija u Hrvatskoj  u odnosu na zemlje u okruženju i da su velike hotelijerske grupacije odustale od najavljenih investicija i zapošljavanja.

Upravo zahvaljujući IDS-u, PDV je 2012. smanjen na 10 posto, čime su se “otvorila vrata rekordnim turističkim sezonama u posljednjim godinama. Ubijati mjeru koja je donijela takve rezultate bilo je posve suludo. Sada tražimo da se ta pogreška ispravi i da država stimulira razvoj turizma kao najvažnije gospodarske grane u Hrvatskoj.

Kako komentirate poražavajući podatak da u Istri postoji nedostatak radne snage u turizmu i ugostiteljstvu, kao što su kvalitetni kuhari i konobari te recepcionari?

To je problem koji treba rješavati s dvije strane odnosno s jedne strane poslodavci trebaju voditi računa o poboljšanju uvjeta rada sezonskih radnika, a s druge država treba ulagati u edukaciju turističkih djelatnika. To je još jedan hrvatski apsurd – imamo previše nezaposlenih, a govorimo o nedostatku radne snage. To znači da u sustavu nešto ozbiljno ne štima.  Činjenica je da hrvatski obrazovni sustav uopće nije usklađen s tržištem rada i to se vidi u svim sektorima. To je dio šireg problema koji uključuje potpuni izostanak obrazovne i razvojne strategije. Rekao bih da je to svojevrsni hrvatski sindrom.

Kako komentirate odnose između oporbenih stranaka odnosno u kakvim ste odnosima s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem nakon posljednjeg istupa za njegova posjeta Istri ? 

Rekao bih da je odnos između oporbenih stranaka korektan premda je posljednje istupe predsjednika SDP-a teško razumjeti. Pretpostavljam da je riječ o nesnalaženju, ali on time izravno šteti svojim biračima i oporbi. Hrvatskoj danas treba jaka i ujedinjena oporba koja može obraniti Hrvatsku od konzervativnih jurišnika.

Zašto Bernardić razbija oporbu, ne  znam, no iskreno se nadam da u pozadini svega nije plan o stvaranju velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Bez jake oporbe nema kvalitetne demokracije. Zato želim da SDP što prije izađe iz krize u koju je upao i da se zajedno borimo za zaštitu ljudskih i građanskih prava te europskih vrijednosti.

Kakva je budućnost platforme koja se temelji na lijevim liberalnim vrijednostima zajedno s GLAS-om i strankom Pametno?

IDS s tim strankama dijeli isti svjetonazor i kao što se pokazalo, zajedno uspijevamo na dnevni red staviti teme koje definiraju Hrvatsku kao civiliziranu državu, poput Istanbulske konvencije. Ta naša neslužbena grupacija već sada osvaja šest posto na izborima i sve više stranaka iskazuje interes da nam se priključi. Nastavljamo dalje, radimo na konkretnim mjerama i zakonskim rješenjima koje Hrvatsku čine boljim, perspektivnijim i ugodnijim mjestom za život. Još uvijek nismo razgovarali o izlasku na nadolazeće izbore, jer je to odluka koju moraju donijeti stranačka tijela svih triju stranaka.

Kako komentirate posljednji ispad Vojislava Šešelja prilikom boravka hrvatskog izaslanstva u Beogradu?

Ispad Vojislava Šešelja je ispod svake ljudske i moralne razine te je takvim redikulima cilj privući pažnju vulgarnim provokacijama. Teško mi je procijeniti je li odluka da se prekine posjet bila ispravna, no činjenica je da se dužnosnici Srbije nisu odmah ispričali i osudili ponašanje ovog srpskog zastupnika. U takvim okolnostima Hrvatska mora naći načina da se zaštiti.

Koja je po vama sudbina pulskog brodogradilišta Uljanik, nakon što je ovih dana otkazano pet od ukupno 17 brodova koliko ih je u Uljanikovoj knjizi narudžbi ?

Uljanik je bio i ostao jedna od ključnih poluga razvoja Istre, Kvarnera, ali i cijele Hrvatske te tako mora ostati i dalje. Nadam se da će Uljanik s novom upravom znati  iskoristiti ovu situaciju i iskoračiti u budućnost. Na današnjem tržištu nije lako biti konkurentan, ali komparativna prednost Uljanika su njegovi radnici i njihovo znanje. Uljanik ima više od 160 godina akumuliranog znanja koje treba kapitalizirati i kojim može još jednom pokazati svoju snagu”.

Kako mislite da će Danko Končar uspjeti u roku od dvije godine restrukturirati pulsko brodogradilište kada u pet godina, kako je i sam rekao, nije uspio restrukturirati Brodotrogir ?

To je pitanje za Končara. U ovom trenutku važno je da svatko radi svoj dio posla. Lokalna i regionalna samouprava učinile su apsolutno sve što je bilo u njihovoj moći da pomognu Uljaniku i brodogradnji. Prema strateškom partneru, Končaru ili bilo kome drugom, imamo samo jedan zahtjev – da sačuva brodogradnju i radna mjesta! Za nas tu nema alternative.

I konačno, ima li šanse da se napuštena državna imovina u Istri napokon stavi u funkciju gospodarstva ?

Potencijal neiskorištene državne imovine je ogroman, no ako pogledate prijedlog novog Zakona o državnoj imovini jasno je da se tu ništa značajno neće dogoditi. Na žalost, državne strukture jednostavno nisu zainteresirane za rješavanje tih pitanja.

Primjerice, po pitanju Muzila, iz odgovora na naše zastupničko pitanje koji smo nedavno dobili od Ministarstva državne imovine, proizlazi da su za projekt stavljanja u funkciju područja Muzil nadležna čak četiri ministarstva, Državna geodetska uprava, Županijsko državno odvjetništvo i tako dalje. Po našoj slobodnoj procjeni temeljenoj na dosadašnjem iskustvu, a imajući u vidu razinu učinkovitosti i brzinu rada te međusobnu usklađenosti državnih tijela, možemo očekivati da ćemo na konkretne pomake čekati recimo pet, šest ili možda čak i do deset godina! To je iracionalno, smiješno i apsurdno, ali to je hrvatska stvarnost. Država će svaki puta radije udariti po džepu građana nego staviti u funkciju imovinu koja sada predstavlja mrtvi kapital, ili još gore, trošak, i njome puniti državnu blagajnu.

Razgovarao: Daniele Sponza

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Pavković: Monodrama po Hodakovim tekstovima bit će hit nad hitovima

Objavljeno

na

Rado čitane kolumne Zvonimira Hodaka oživjet će i na kazališnoj sceni. Neki su već na samom startu pokušali „minirati“ ovu, kako se najavljuje urnebesnu i zabavnu predstavu o hrvatskoj političkoj patologiji, ali, po riječima Dražena Stjepandića, koji je i osmislio cijeli projekt, to im zasad nije pošlo za rukom. A ni neće!

Predstava nosi naziv „Žikina dinastija u lijevoj našoj“, a u u zagrebačkoj Maloj sceni, Medveščak 2, izvest će je glumac Šiško Horvat Majcan, i to 18., 19. i 20 travnja. Nakon toga slijede gostovanja diljem Hrvatske, a prvo će biti u Gospiću.

Bio je to povod za razgovor s mladim glumcem Šiško Horvat Majcanom, koji nam je otkrio još neke detalje vezane uz ovu, već sada možemo reći, – hit predstavu.

  • Gospodine Šiško, vjerujemo da ste s oduševljenjem prihvatili igrati u „Žikinoj dinastiji u lijevoj našoj“, odnosno što vas je privuklo ovoj monodrami?

Prije svega hvala na interesu za ovu predstavu. Kolumne Zvonimira Hodaka čitam već godinama i na poziv Dražena Stjepandića sam se odazvao bez zadrške. Moram priznati da sam se u početku dosta preispitivao, razgovarao s obitelji i prijateljima i nailazio na različita mišljenja o tome trebam li ja to raditi ili ne. Svi ti razgovori i sati mozganja su me uvukli u taj rad. Shvatio sam da je došlo vrijeme za rizik, umjetnički rizik. Volim jednostavnost a najjednostavniji odgovor mi je dala moja životna suputnica Iva: ‘Kaj razmišljaš, ionak nemaš kaj za izgubit.’

  • Vi ste i sami postavili ovu predstavu. Što to znači: da je „nitko“ nije želio režirati, ili?

Nakon prvih par razgovora Dražen Stjepandić i ja shvatili smo da je to zapravo punk jer je jednostavno iskreno i zabavno, i krenuli smo na avanturu u ‘čizmama slobode’. Nema straha pa nema cenzure ni zadrške. Baš onako kako kazalište i treba biti. Nažalost kazalište danas spava samo i impotentno.  Punkera među redateljima nema.

  • Što gledatelji mogu očekivati u 70 minuta koliko traje?

Bolje im je da ništa ne očekuju jer će se svakako iznenaditi. Pretjerujem ali ovakvih predstava nema. Tu su  stvarne osobe iz našeg javnog života koje ponekad odlutaju u fikciju. Svi likovi i njihovi stavovi i razmišljanja su izvrnuti ruglu. Količina gluposti i laži koju ljudi mogu izgovoriti u javnom prostoru je golema. Hodak to primjećuje i stvara sjajne satirične momente. Za mene je to čista zabava ali znam da će mnogi biti revoltirani.

  • Je li vam to prvo takvo iskustvo?

Da, a moguće i posljednje.

  • Kakva je bila suradnja s autorom kolumni, po kojoj je rađena predstava, Zvonimirom Hodakom, a kakva sa Draženom Stjepandićem, koji je idejni autor predstave?

S gospodinom Hodakom, proveo sam dva sata u ugodnom razgovoru. Kad je shvatio da sam spreman na rizik dao mi je  otvorene ruke i poželio sreću. Nadam se da ga neću razočarati. S Draženom se često družim, on mi je velika podrška i bez njega nikad ne bi uspio ovo napraviti. On je napravio prvi izbor tekstova, nakon toga smo kreirali lik i stvorili situaciju za publiku i mene. On je pravi punker.

  • Je li vas smetalo što je jedan glumac prije vas prvo pristao, a zatim bez objašnjenja odustao od ovog projekta?

Ne, nimalo. Znao sam to od početka. Ljudi imaju različite razloge  i  životne situacije. Ne znam o čemu se radilo u tom trenutku niti me to zanima.

  • Ima li tu i „opasnih“ političkih scena?

A danas je sve ‘opasno’ što znači da se svi boje nekog vraga. Ja se bojim štete koju nam laž i glupost u javnom prostoru stvaraju već godinama. Šarlatani u politici i sijači zla i mržnje u medijima. Da možda je opasno obračunavati s tim ‘sektorima’ ali što je kazalište bez rizika, nula!  Zato cijenim Hodaka, on piše bez straha.

  • Jeste li možebitno u svojoj umjetničkoj karijeri igrali nešto slično?

Ovako eksplicitno ne, ali završni ispit iz lutkarstva je bio svojevrsna diverzija.

  • A, gdje ste sve dosad nastupali, malo nam se pohvalite?

Nastupao sam stvarno posvuda, obzirom da sam freelancer  radio sam svakakvih  projekata. I ne samo kao glumac.  U  Maloj sceni igram u odličnoj obiteljskoj predstavi ‘Muka malog vuka’, to je jedna od rijetkih predstava koju je baš gušt igrati. Prije osam godina napravili smo sjajnu predstavu ‘Dašenjka ili priča o štenetu’ i izveli  je 500 puta, i danas uživam igrajući je. To su predstave zbog kojih živim kazalište. Surađujem i s Festivalom Tolerancije, bio sam inspicijent na dječjoj operi Brundibar, to su projekti za pamćenje.

  • Želite li još nešto reći, dopuniti?

Pozvao bih publiku ,sve,  bez obzira što mislili i kojoj ‘struji’ pripadali.

Preživjeti od umjetnosti – to je najveći art danas.

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati