Pratite nas

BiH

Damir Pešorda: Čekić

Objavljeno

na

Čekić, čini se, švabac. Dobar je to čekić, sjeda u ruku, lagan a udara k’o malj, i praktično je nepoderiv.  Ima ga u nekoliko verzija, špicasti, sjekirasti, motičasti. Otac ih je, pokoj mu duši, vrijedno skupljao tamo negdje sedamdesetih kada su bili relativno rijetki u prvoj i jedinoj zemlju socijalističkog samoupravljanja, još se barem koji može naći u našoj staroj kući. Ostali su valjda negdje usput prionuli uz neki na švapce pomaman dlan. Bilo je, naravno, čekića i samoupravno-socijalističke provenijencije, ali nisu vrijedili pišljiva boba.

Njima udaren svaki bi se čavao iskrivio, na dlanu udarača žulj iskočio, a držak rasklimao. Kada malo razmislim, socijalističko samoupravljanje bilo je osuđeno na propast prije nego je i zaživjelo. Ako ni zbog čega drugog, ono zbog tako traljavih čekića. I koliko god lojalni pripadnik tadašnje državno-pravne zajednice bio poučen prezirati mrske okupatore, to jest Švabe, koje su Tihi i Prle smicali na buljuke – morao je priznati da ”švabac” superioran običnim domaćim čekićima.

Ista stvar je bila i s kariolom iliti tačkama. Teže je bilo jugoslavenske gurati prazne po ravnu negoli njemačke s dvjesto kili tereta uzbrdo. Možda je na svjetskoj razini komunizam porazila kapitalistička Amerika, ali u našim lokalnim okvirima u očima puka samu ideju socijalizma dotukla je Njemačka. Čekićima, tačkama, bušilicama, mercedesima i na koncu tim vražjim ”dojč markama”. A i u nogometu su Nijemci redovito pobjeđivali, kako SSSR tako i SFRJ. Stoga me nije nimalo iznenadilo kada sam prilikom one gungule oko dvojezičnih natpisa u Vukovaru vidio kako iznad uskomešanih glava sijeva čekić švabac. Zamahivala je njime neka krhka starina, kasnije saznah da je riječ o ocu dvojice poginulih branitelja, no čekić je pjevao i sijevao kao da njime vitla mlada momčina. Ploča, očito nekvalitetne ‘jugoslavenske’ izrade, raskoli se, odlijepi se, skovrlji se dok si rek’o keks. Čekić u Živkovićevim rukama možda je i domaće proizvodnje ili je možda kineski, no napravljen je po uzoru na legendarne švapce. Razvidno je to na temelju fotografije, ali i po učinkovitosti. Ploča je, isto je tako razvidno, rađena na socijalistički ho-ruk način, tako da se na njoj isto ministarstvo naziva različitim imenima.

Postavlja se pitanje – jesmo li mi uopće izašli iz socijalizma? Glupo pitanje, reći će netko, pa svi se kunu u kapitalizam i slobodno tržište! Je, ali … Pogledajte prezimena naših vrhovnika i naših tajkuna – kao da čitaš popis članova CK KPH iz sedamdesetih ili osamdesetih! Dobro, to su samo sinovi, unuci, svojta, nešto tazbine i samozatajnih suradnika iz crvene jazbine, originali uživaju u zasluženoj mirovini ili pod impozantnim pločama bez križa. No, nije li to gotovo pa isto!? Poslušajte floskule i etikete u optjecaju: ‘dani balkanske ljubavi’, ‘fašisti’ i ‘antifašisti’, ‘klerofašisti’, ‘ustaške guje’, ‘nacionalizam’ itd. Sve to neodoljivo podsjeća na ideološki teror iz olovnih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Pa i to neshvatljivo forsiranje ćirilice nasilu u ranjenom Vukovaru, i to je jedan od simptoma povampirenja prošlosti koje licemjerno guraju oni koji stalno popuju kako bi trebalo zaboraviti prošlost i okrenuti se budućnosti. Ali ne da švabac čekić, najumniji komentator nedavnih vukovarskih događanja.

Međutim, da bismo se iskopali iz vremenske ”crne rupe” u koju smo upali zahvaljujući osiljenoj kumrovčadi, neće biti dovoljan obični švabac u rukama očajnog čovjeka, trebat će nam više, puno više. To više u ovom trenutku je možda jedan drugi i drugačiji njemački čekić, onaj u rukama Angele Merkel, koji neumoljivo ruši kulise kojima aktualna vlast pokušava prikriti vlastitu smušenost i sakriti njima očito silno važnog čovjeka, Josipa Perkovića. No domoljubima, koliko god se radovali što barem netko istražuje komunističke zločine, od toga drugog čekića neće biti velike koristi. Štoviše, moglo bi biti i štete kada taj čekić nastavi razbijati i ono malo suvereniteta što je ovoj državi ostalo. Izručenje Perkovića ne može biti satisfakcija za ”izručenje” energetskih potencijala, preostalih financijskih institucija, šuma, voda i možda cijelih gradova uz obalu. No, to je ono na što smo svjesno, polusvjesno ili nesvjesno, kako tko, pristali još prije trinaest godina.

Bilo kako bilo, lijepo te bilo vidjeti, raspjevani čekiću!

Damir Pešorda/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Sergej Lavrov u Sarajevu: Daytonskom sporazumu nema alternative

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov rekao je u petak u Sarajevu da Moskva neupitno podržava Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH te je odbacio navode da podupire bilo koju političku stranku na skorašnjim izborima.

“Rusija polazi od bezalternativnosti Daytonskog sporazuma. Podržavamo suverenitet, teritorijalni integritet i ustavne ovlasti dva entiteta i tri naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo zainteresirani da se rezultati izbora zasnivaju na tim načelima”, rekao je Lavrov nakon sastanka sa svojim bosanskohercegovačkim kolegom Igorom Crnatkom u Sarajevu.

Vlast treba uključiti predstavnike svih naroda i doprinijeti konsolidaciji, rekao je Lavrov na konferenciji za novinare.

Prethodno je ruski šef diplomacije razgovarao sa sva tri člana BiH Predsjedništva, bošnjačkim Bakirom Izetbegovićem, srpskim članom državnog vrha Mladenom Ivanićem i hrvatskim članom Draganom Čovićem.

Upitan o tome ima li Moskva favorita na izborima zakazanima za 7. listopada u BiH, Lavrov je rekao da su ruski favoriti građani i da nemaju nijednu stranku ili političara kojega izravno podržavaju.

“Mi imamo svoje favorite. Ti favoriti su ljudi koji će glasovati za političare. Nikada nikome ne preporučujemo za koga će glasovati”, rekao je Lavrov čime je odbacio navode čelnika Republike Srpske Milorada Dodika da svojim posjetom podržava baš njega.

Lavrov je pozdravio razgovore između Kosova i Srbije izrazivši očekivanje da će se dogovor postići bez pritiska Sjedinjenih Država ili Europske unije.

“Mi pozdravljamo izravan dijalog Beograd – Priština, ali najvažnije je da se ono o čemu se razgovara zaista i realizira”, rekao je.

Ustvrdio je da Rusija zajedno s EU i SAD podupire Daytonski sporazum.

“I mi smo se suglasili da vanjski igrači na Balkanu ne trebaju stvarati konfrontaciju. Naša zemlja uvijek je lijepo surađivala s EU i SAD ovdje i u usuglašavanju Daytonskog sporazuma, ne vidim razlog da se ta suradnja mijenja”, rekao je ruski šef diplomacije.

Crnadak je ocijenio da Rusija ima principijelan stav kada je riječ o unutarnjim odnosima, posebice zbog potpore Daytonskom mirovnom sporazumu.

“Daytonski sporazum je dao dobru osnovu za mir i suživot. Zato nam je potpora Rusije važna. Rusija je bila jedan od kreatora ovog sporazuma”, rekao je Crnadak.

Ruski šef diplomacije posjet BiH nastavlja u Banjoj Luci gdje će obići mjesto rusko-srpskog centra koji se ondje gradi i razgovorom s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom okončati posjet BiH.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda, bez obzira koliko ga danas ima

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina je politički mrtvac oko kojeg se okupljaju najviše oni koji očekuju što veču ostavštinu. Drži se na vještačkom životu samo kako bi svi uspjeli pročitati pismo oporuke i vidjeli koliko tko i šta dobiva. Svi se tobože bore za njeno zdravlje, a u isto vrijeme svi sa svoje strane udaraju ćavle u lijes, i poslije pilatovski peru ruke.

Još nitko od tih interesnih aktera u smrtnoj joj povorci nema hrabrosti otvoreno reći “car je gol”, pacijent je mrtav. Nitko ne smije preuzeti odgovornost za njenu smrt, a svi je eutanaziraju.

Rijedak, zapravo nema povijesnog primjera takve smrtne igre sa pacijentom, i toliki nedozvoljeni eksperimenata. No ono što je također beha politički specijalitet je činjenica da zemlju najviše, i najbrutalnije, mrtvari i ubija onaj njen narod koji se, navodno, najjače zauzima za njeno izliječenje i oživljavanje. A upravo taj narod kao danas najbrojniji u toj slojevitoj zajednici, liječi je lijekovima koji su u civiliziranim demokratskim i slobodnim zemljama davno zabranjeni.

Liječe je lijekom koji je podmuklo ubija. Politički lijek unitarizma i centralizma koji se u prošlosti pokazao smrtonosnim za slojevite zajednice, a danas jedna od najslojevitiji je upravo Bosna i Hercegovina, Bošnjaci koriste, ćime se na pacijentu politički iživljavaju. Iako je lijek unitarizma i centralizma zauvijek razorio čak i puno lakše, bolesno politički homogenija društva, Bošnjaci ga uz veliku političku laž koriste i pred svijetom skrivaju. I ako sve teže uspjevaju sakriti ga umotanog u multi kulti pakovanju, zbog ćega je i političkim slijepcima vidljiv, ne odustaju od njegove primjene.

A to nije ništa drugo negoli bošnjačka demomstracija apsolutnog prava na beha pacijenta, kao svoju djedovinu, kao svoj grunt i feud. Već ćetvrt stoljeća šerifski se ponašaju ne obazirući se na prava i drugi koji, jednakim pravom, mogu i moraju sudjelovati u liječenju beha pacijenta, i zajednički tražiti lijek.

Koji zapravo u svijetu već postoji-Konfederalna Švicarska. Liječenje BiH na taj način, lijekovima konfederalizma i demokratizma, jednakosti i ravnopravnosti, Bošnjaci nisu priznavali i primjenjivali nikada, a napose taj lijek ne prihvaćaju otkada je Bosna i Hercegovina vehabizirana, mudžahedizirana i islamizirana kao najveća opasnost Europi i europskoj budućnosti. O dubini islamiziranosti Bosne i Hercegovine, njene nekadašnje vjersko nacionalne šarolikosti, uz porast vehabijskih entiteta, islamskog vjerskog terorizma, povratka stari i dolaska novi islamista, govori i činjenica bošnjačke isključivosti prema nebošnjacima, i tijekovima koji se događaju u beha društvu, a da nisu prošli kroz bošnjački politički katalizator.

Naime, glavni zagovornici objave rezultata popisa stanovništva, koji je trebao rezultirati Cerićevom fetvom da svaka muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu, znači za rat, cijelo vrijeme trogodišnjeg čekanja upravo su bili Bošnjaci. Taj rezultat koji su očekivali, i za koji tvrde da su ostvarili, preko 50% beha pučanstva, sa velikom, gotovo ratno pobjedničkom euforijom su objavili. I ne samo objavili već danas njime prijete nebošnjacima, i uzimaju si ga kao neprikosnoveno, apsolutističko pravo na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu.

S tom procentualnošću, koja malo začuđuje otkud ih toliki procenat nakon Izetbegovićevi lažni govora po svijetu da je više od milijun Muslimana žrtva građansko vjerskog beha rata za teritorij, zabranili su u svim gradovima gdje politikom vjerskog radikalizma vladaju, prodaju alkohola, svinjetine, obilježavanje Djeda Mraza, prekid predavanja i ispita na fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli obavljati klanjanja. I sve im je do samog kraja 2016, ta obznana rezultata popisa stanovništva odgovarala dok nisu uvidjeli da ti rezultati popisa odgovaraju i idu na ruku i Republici Srpskoj.

Jer u tom genocidnom entitetu, po kojem se, na mirnodopski način, klonira i beha Federacija, po bošnjačkoj politici unitarizma, centralizma i apsolutizma koji imaju temelj u preko pedesetnom procentu Srba, i vlast u tom beha dijelu može vladati istim načinima kakvima Bošnjaci nastoje vladati cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Potpredsjedniku RS Ramizu Salkiću smeta “objavljivanje entitetskih popisnih rezultata” , jer je to bilo “sa ciljem da bude Bošnjaka i Hrvata što je moguće manje na prostoru ovog entiteta” . U kom cilju je bilo objavljivanje popisa na razini Bosne i Hercegovine već jedino da se pokaže kako je Bošnjaka najviše i da je time Bosna i Hercegovina muslimansko bošnjačka zemlja. Takvom bošnjačkom politikom diskriminacije i dominacije ne liječi se beha bolesnik. Ne nikako cjelovit, a mavodno je Bošnjacima do beha cjelovitosti.

Naravno do cjelovitosti u unitarizmu, centralizmu, i što je za beha budućnost, za njene nebošnjake najopasnije, u islamizmu. U islamizmu onih isilovskih povratnika i dolaznika koji su dobili sigurno utočište u vehabijskim entitetima Bosne i Hercegovine. Stoga ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda bez obzira na procenat koliko ga danas ima. Zna li Salkič koliko je Hrvata bilo prije muslimanske agresije u Travniku, Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i svim drugim gradovima i prostorima kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva takozvana Armija Bosne i Hercegovine.

Zasigurno da zna ali mu njihov današnji mali, gotovo zanemarivi procenat ne smeta, i ne smeta mu što je, po tim objavljenim rezultatima Lašvanska dolina danas muslimansko bošnjačka. Na prostorima sa koji su Muslimani protjerali i poubijali Hrvate, na kojima ubitstvom hrvatskih povratnika brane realizaciju Aneksa VII Daytonskog sporazuma, rezultati popisa su i njemu, i čelništvu SDA, i bivšem reisu Ceriću prihvatljivi.

A to nije ništa drugo već bošnjački nastavak muslimanskog etničkog čiščenja i berlinsko zidovske diobe Bosne i Hercegovine. Zar treba ikakav drugi dokaz o tome da je bošnjačka politika o mogućoj održivosti multi kulti Bosne i Hercegovine lažna, pa čak i s dimenzijama genocida budući da i četvrt stoljeće poslije beha sukoba brani povratak prognani Hrvata, da one koji se vrate ubijaju, da na jedan podal način nastavljaju sa etničkim čiščenjem hrvatskih prostora, ne vraćaju imovinu Katoličkoj crkvi, da štite ratne zločince iz reda svog naroda i da skrivaju masovne grobnice poubijanih i masakriranih Hrvata.

Entitetski rezultati popisa im smetaju, ali ne i bosanskohercegovački koji su nategli procenat Bošnjaka na više od 50% , kao pravo ma BiH. Zbog svega toga ovakva Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost i ostaje trajno „bure baruta“, koje je moguće ugasiti jedino federaliziranjem ili konfederaliziranjem prostora i društva od tri nacionalna i vjerska entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari