Pratite nas

BiH

Damir Pešorda: Čekić

Objavljeno

na

Čekić, čini se, švabac. Dobar je to čekić, sjeda u ruku, lagan a udara k’o malj, i praktično je nepoderiv.  Ima ga u nekoliko verzija, špicasti, sjekirasti, motičasti. Otac ih je, pokoj mu duši, vrijedno skupljao tamo negdje sedamdesetih kada su bili relativno rijetki u prvoj i jedinoj zemlju socijalističkog samoupravljanja, još se barem koji može naći u našoj staroj kući. Ostali su valjda negdje usput prionuli uz neki na švapce pomaman dlan. Bilo je, naravno, čekića i samoupravno-socijalističke provenijencije, ali nisu vrijedili pišljiva boba.

Njima udaren svaki bi se čavao iskrivio, na dlanu udarača žulj iskočio, a držak rasklimao. Kada malo razmislim, socijalističko samoupravljanje bilo je osuđeno na propast prije nego je i zaživjelo. Ako ni zbog čega drugog, ono zbog tako traljavih čekića. I koliko god lojalni pripadnik tadašnje državno-pravne zajednice bio poučen prezirati mrske okupatore, to jest Švabe, koje su Tihi i Prle smicali na buljuke – morao je priznati da ”švabac” superioran običnim domaćim čekićima.

Ista stvar je bila i s kariolom iliti tačkama. Teže je bilo jugoslavenske gurati prazne po ravnu negoli njemačke s dvjesto kili tereta uzbrdo. Možda je na svjetskoj razini komunizam porazila kapitalistička Amerika, ali u našim lokalnim okvirima u očima puka samu ideju socijalizma dotukla je Njemačka. Čekićima, tačkama, bušilicama, mercedesima i na koncu tim vražjim ”dojč markama”. A i u nogometu su Nijemci redovito pobjeđivali, kako SSSR tako i SFRJ. Stoga me nije nimalo iznenadilo kada sam prilikom one gungule oko dvojezičnih natpisa u Vukovaru vidio kako iznad uskomešanih glava sijeva čekić švabac. Zamahivala je njime neka krhka starina, kasnije saznah da je riječ o ocu dvojice poginulih branitelja, no čekić je pjevao i sijevao kao da njime vitla mlada momčina. Ploča, očito nekvalitetne ‘jugoslavenske’ izrade, raskoli se, odlijepi se, skovrlji se dok si rek’o keks. Čekić u Živkovićevim rukama možda je i domaće proizvodnje ili je možda kineski, no napravljen je po uzoru na legendarne švapce. Razvidno je to na temelju fotografije, ali i po učinkovitosti. Ploča je, isto je tako razvidno, rađena na socijalistički ho-ruk način, tako da se na njoj isto ministarstvo naziva različitim imenima.

Postavlja se pitanje – jesmo li mi uopće izašli iz socijalizma? Glupo pitanje, reći će netko, pa svi se kunu u kapitalizam i slobodno tržište! Je, ali … Pogledajte prezimena naših vrhovnika i naših tajkuna – kao da čitaš popis članova CK KPH iz sedamdesetih ili osamdesetih! Dobro, to su samo sinovi, unuci, svojta, nešto tazbine i samozatajnih suradnika iz crvene jazbine, originali uživaju u zasluženoj mirovini ili pod impozantnim pločama bez križa. No, nije li to gotovo pa isto!? Poslušajte floskule i etikete u optjecaju: ‘dani balkanske ljubavi’, ‘fašisti’ i ‘antifašisti’, ‘klerofašisti’, ‘ustaške guje’, ‘nacionalizam’ itd. Sve to neodoljivo podsjeća na ideološki teror iz olovnih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Pa i to neshvatljivo forsiranje ćirilice nasilu u ranjenom Vukovaru, i to je jedan od simptoma povampirenja prošlosti koje licemjerno guraju oni koji stalno popuju kako bi trebalo zaboraviti prošlost i okrenuti se budućnosti. Ali ne da švabac čekić, najumniji komentator nedavnih vukovarskih događanja.

Međutim, da bismo se iskopali iz vremenske ”crne rupe” u koju smo upali zahvaljujući osiljenoj kumrovčadi, neće biti dovoljan obični švabac u rukama očajnog čovjeka, trebat će nam više, puno više. To više u ovom trenutku je možda jedan drugi i drugačiji njemački čekić, onaj u rukama Angele Merkel, koji neumoljivo ruši kulise kojima aktualna vlast pokušava prikriti vlastitu smušenost i sakriti njima očito silno važnog čovjeka, Josipa Perkovića. No domoljubima, koliko god se radovali što barem netko istražuje komunističke zločine, od toga drugog čekića neće biti velike koristi. Štoviše, moglo bi biti i štete kada taj čekić nastavi razbijati i ono malo suvereniteta što je ovoj državi ostalo. Izručenje Perkovića ne može biti satisfakcija za ”izručenje” energetskih potencijala, preostalih financijskih institucija, šuma, voda i možda cijelih gradova uz obalu. No, to je ono na što smo svjesno, polusvjesno ili nesvjesno, kako tko, pristali još prije trinaest godina.

Bilo kako bilo, lijepo te bilo vidjeti, raspjevani čekiću!

Damir Pešorda/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

SIP BiH danas nije donio odluku o popuni Doma naroda Parlamenta FBiH

Objavljeno

na

Objavio

Središnje izborno povjerenstvo (SIP) BiH razmatrala je danas primjenu člana 10.12 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, ali nije donijela odluku o načinu raspodjele mandata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.

Dogovoreno je da se o ovoj temi ponovno razgovara na sjednici u tijeku idućeg tjedna, do kada bi stručne službe SIP-a trebalo da pripreme konkretne prijedloge rješenja.

Također je dogovoreno da se od Zavoda za statistiku Federacije BiH zatraži da im, na bazi popisa stanovništva iz 1991. godine, koji je bio po općinama i izbornim krugovima u općinama, dostavi podatke po sadašnjim kantonima. Rečeno je i da službe SIP-a pripreme odgovarajuću tabelu za popis iz 2013. godine.

Članovi SIP-a BiH su tijekom diskusije iznijeli različita mišljenja o tome da li se pri donošenju propisa za popunjavanje Doma naroda federalnog parlamenta treba primijeniti popis stanovništva BiH iz 1991. ili 2013. godine.

VUKOJA: U BiH na djelu ustavno, pravno, političko i medijsko nasilje nad Hrvatima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Mario Karamatić: Nadam se da će uskoro Dan Herceg-Bosne biti Dan državnosti

Objavljeno

na

Objavio

”Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je jamac opstojnosti hrvatskog naroda, a danas je nedosanjani san”, rekao je novinarima prilikom Dana ŽZH i Dana HZ Herceg-Bosne u Širokom Brijegu Mario Karamatić, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i čelnik HSS-a.

”Ja se iskreno nadam u skoro vrijeme da će ovo biti Dan državnosti i da ćemo vratiti Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu dominantno, jer sve što smo potpisali u Washingtonu i Daytonu o pravljenju Federacije su bile obmane”, rekao je Karamatić i dodao kako su Hrvati ”prevareni i izdani”.

Kaže kako je vrijeme ”da se počnemo vraćati na početne pozicije.” ”To je kao loš brak – ako ne ide najbolje je da svatko ide svojim putem i onda se može funkcionirati, a zajednička djeca ovog braka, tzv. institucije BiH, ako mogu funkcionirati u dva entiteta, ne vidim razloga zašto ne mogu tako i nastaviti”, kaže Karamatić.

Dodaje kako su svi oni koji su se borili za BiH ovu državu zamišljali drugačije u odnosu na to kakva je ona danas. ”Mi smo se svi borili za BiH, ali svi smo je malo drugačije zamišljali. Mi koji smo se borili u HVO-u željeli smo BiH kao državu jednakopravnih naroda, oni iz Vojske RS željeli su srpsku BiH, a oni iz takozvane Amije BiH željeli su islamističku BiH.

Na kraju nitko nije dobio sto je želio, pa je vrijeme da se raziđemo ili da sjednemo i napravimo državu po mjeri svih nas”, kategoričan je Karamatić. Prema njemu, izborni zakon nije minimalni prag. ”On je linija ispod koje ne možemo ići, jer su intervencijama visokih predstavnika hrvatski politički predstavnici dovedeni pred zid odakle ne možemo ni milimetra uzmaknuti.

Postoje neke linije obrane sa kojih se ne smije uzamaknuti, kao i crte koje se ne smiju prijeći. Nakon što su nam Bošnjaci već treći put svojim glasovima nametnutli čovjeka koji se izjasnjava kao nekakav Hrvat i ne govori hrvatskim jezikom, mi nemamo prava da popustimo ni milimetar, a izborni zakon je minimum koji bi zadržao malo želje da pokušamo sačuvati ovakvu BiH, iako sam ja osobno izgubio sve iluzije da se to isplati pokušavati sačuvati, pa je vrijeme da krenemo svojim putem”, zaključio je Karamatić, prenosi bljesak.info

 

Mario Karamatić: Ja nemam iluzija da mi imamo relevantnog sugovornika sa bošnjačke strane

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari