Pratite nas

Gost Kolumne

Damir Pešorda: Ćiro na traktoru

Objavljeno

na

Iskreno, malo sam se začudio kada sam pročitao da je Milorad Pupovac angažirao Miroslava Ćiru Blaževića da kroz promidžbeni spot pomogne SDSS-u u predizbornoj kampanji za Europski parlament. Ne zbog Ćire, jer taj pomalo zahrđali limeni pijetao i dalje nepogrješivo pokazuje otkuda vjetar puše, nego zbog Pupovca.

Teško da će mu Ćiro donijeti neke glasove kod Srba, a Ćirino mu napadno hrvatovanje sigurno nije simpatično. Zašto ga je onda uzeo? Ne mogu domisliti neki drugi razlog, osim puke želje da se naruga Hrvatima, nešto u smislu: ”Eto, vidite, kako ste jadni kad mogu natjerati i vašeg legendarnog trenera da pleše kako ja sviram!” Ćiro s druge strane vjerojatno rezonira: ”Pupovcu hrvatska vlast daje silne novce, red je da ja nešto od toga i vratim. Sebi, ne Hrvatskoj jer ipak nisam Robin Hood, nego Ćiro Blažević.”

”Ćirohito” se lukavo brani objašnjavajući svoj angažman kao krajnje benigan, štoviše simpatičan: ”Nešto vezano za traktore, tamo gdje ima traktora ima i djece…” I tako: Ćiro na traktoru, Dejan Jović možda u Europarlamentu, a Hrvatska i dalje na začelju Europe. Smisao europskih izbora ionako nije da se nešto promijeni, nego da se nešto već odlučeno potvrdi. Pupovčeva je, barem deklarirana, nakana da i Srbi dobiju predstavnika u Europarlamentu premda bi, po nekim demokratskim uzusima, zastupnik izabran u Hrvatskoj trebao biti hrvatski zastupnik, bez obzira na nacionalnost. Drugi pak nagađaju da Pupovac sudjelovanjem u europskim izborima pomaže svom koalicijskom partneru Plenkoviću jer, oduzimajući glasove SDP-u za kojeg Srbi tradicionalno glasuju, jača HDZ, a njegova stranka ionako neće dobiti dostatan broj glasova da uđe u Europski parlament.

Za ove izbore osobito je aktualna borba protiv fašizma. Partija, Možemo, Pametno, Start, Radnička fronta… sve listom antifašisti! Danas me na Trgu bana Jelačića presretne Nadežda Čačinović i s osmjehom ostarjele djevojčice tutne mi letak liste Možemo. Što ti je aktivizam! Antifašisti, svaka čast, kad bi oni što ih vi fašistima nazivate imali upola vašeg elana i borbenosti, kada bi vremešni sveučilišni profesori s te strane političkog spektra dijelili letke – gdje bi im bio kraj!? Ovako samo statiraju u vašim povjerenstvima i sličnim tijelima koja malo-pomalo hrvatsku povijest vraćaju na svijetle staze revolucije i partizanskog antifašizma. Samo, fašizam stalno mijenja krinke, a nije mu strana ni krinka antifašizma. I već vidim Markovinu pred zrcalom kako ponavlja: ”Are you talking to me?”

Dok se lijevi bore protiv fašizma kojega nema, barem ne tamo gdje ga oni vide, HDZ se, ojačan Angelom Merkel i Manfredom Weberom, bori protiv nacionalizma. ”Naše vrijednosti su to što možemo biti ponosni na svoju zemlju – domoljublje i EU nisu u suprotnosti. A nacionalizam je protivnik koji želi uništiti Europu i to moramo jasno reći” – rekla je Mutti Merkel u Ciboni prepunoj razdraganih hadezeovaca. Kapulici se pokvario pljeskomjer od silnih ovacija kojim su dočekane te duboke i mudre riječi. Svakom poštenom hdezeovcu srce je zaigralo od želje da se iskaže u borbi protiv nacionalizma. Baš kao što su donedavno, u Karamarkovo vrijeme, bili žestoki nacionalisti. Samo mijena na tom svijetu stalna jest.

Kad sam pročitao Merkeličine riječi, i meni su se oči otvorile. Ako nacionalizam želi uništiti Europu, onda mora da taj nacionalizam nije toliko loš. Naime, i u Jugoslaviji su vodeći političari stalno grmjeli protiv nacionalizma, na kraju je Jugoslavija svejedno uništena. A to je nedvojbeno bilo dobro. Bojim se da bi isto moglo važiti i za EU ako nastavi zatiranja nacija od kojih je sastavljena baš kao i Jugoslavija. Samo da ne bude nekog europskog Miloševića. Uostalom, i Hitler je na svoj način ujedinjavao Europu i vidjeli smo kako je to završilo. Europa koja bi se odrekla svojih kršćanskih korijena i svojih starih naroda i ne bi bila Europa, možda tek jezgra novog Babilona.

Damir Pešorda/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

U tijeku je ‘medijska balvan revolucija, na putu do regijona’!

Objavljeno

na

Objavio

Vrlo je zanimljivo kako se “yugoslavenski komunistički ološ” (YKO) okuplja oko najgorih ljudi i najgorih ideja. Očigledno su se, poslije kraćih dogovora s Beogradom, odlučili na zauzimanje Pantovčaka milom ili silom.

Mirko Galić, čovjek tisuću (neiskrenih!) lica počeo je u “Večernjem listu” “drugarsku kapanju” za Zorana Milanovića – “prvog druga svih naših naroda i narodnosti Socijalističke Republike Hrvatske”. U sklopu iste kampanje drug Bernardić nalazio se ovih dana tajno s lokalnim drugovima u Rijeci, kako bi dogovorio detalje. “Pantovčak mora pasti!” Sprema se nova Sutjeska!

“Yugoslavenski medijski ološ”, kao agresivna podvrsta YKO, pak, radi na udaru na Hrvatsku po svim linijama, pa se pojavljuju bizarni tekstovi tipa: “Hrvatska država je propali projekt”, “Srbija bolje napreduje od Hrvatske!” Nema odgovora samo na pitanje kamo? Srbije, naime, nema bez Jadrana i drugovi su zaključili da treba čim više srpskih radnika dovesti na Jadrana, jer će oni postati “mostobran” u idućim pritiscima. “Ko nas, bre, zavadi?” postaje borbeni poklič, “Virovitica-Karlovac-Karlobag vječiti plan za zapadnu granicu Velike Srbije, yugoslavenski komunistički ološ “peta kolona”, a Yugoslavija, kao light oblik Velike Srbije, krinka za novi udar na Hrvatsku.

Ono što je izuzetnio zanimljivo, svi autori koji su pisali u “Danasu”, komunističkom glasilu u vremenu raspada Titine Yugoslavije, sada izranjaju kao aveti (sablasti) prošlosti. Mirko Galić bio je glavni urednik tog komunističkog propagandnog biltena, a bio je i malo hrvatski (?) veleposlanik u Parizu, direktor HTV-a i “savjetnik” Ivice Todorića!?! Pa, recimo, Miroslav Lazanski, vojni analitičar KOS-a i nećak Biljane Plavšić, pisao je za “Polet”, “Start” i “Danas”, a predlagao je Veljku Kadijeviću da izvrši vojni udar i “pobije Tuđmana i njegove”, uoči raspada Yugoslavije. Taj provjereni kadar sad je veleposlanik Srbije u Moskvi?!

Tu je i militantna yugoslavenka Jelena Lovrić, članica CK Hrvatske i desetak godina novinarka “Danasa”, koja je sve maltretirala svojim tekstovima i u “Globusu”, Feralu” i “Novom listu”, da bi danas blistala na portalu “Telegram” Ninoslava Pavića i sinova (“Polet”, “Globus”, EPH).

Jedan od suradnika “Danasa” bio je i Momčilo Đorgović, tvrdi Srbin i tvrdi Yugoslaven, kojem je Mirko Galić, zbog srbovanja dao otkaz u “Danasu”(?!). Taj drug je, pak, sa Slavkom Ćuruvijom pokrenuo beogradski “Telegraf” (1994.). Prije koju godinu prodao je “Nedeljni telegraf” i nedavno doselio u Peku/Fiume. Neki tvrde da je došao uživati na “srpskom Jadranu”, a neki da je došao “delati” kao strani radnik izvan kvote. Đorgović je autor “mnogo lepe knjige” “Tragedija jednog naroda – što Srbe nagoni da rade protiv sebe”. Da li nas iznenađuje da je Đorgović u Zagrebu predstavio knjigu Čedomira Višnjića (koji je kao pomoćnik ministra kulture kontrolirao cjelokupno izdavaštvo u Hrvatskoj!) “Vreme sporta i razonode – Titina Hrvatska i njezini Srbi 1951.-1971.”, zajedno s notornim Miloradom Pupovcem (zagrebačke srpske “Novosti”)!

Ili ukratko, “yugoslavenski komunistički ološ” okupio je “yugoslavenski medijski ološ” s ciljem da se oblati aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao “light ustašica” i da se otvori put prema Pantovčaku Zoranu Milanoviću, kojem Mirko Galić u “Večernjem listu” šalje poruku da se urazumi, ako želi da Partija stane iza njega. Budimir Lončar i dalje je “veliki meštar sviju hulja”, koji u drugarskoj maniri UDB-e i KOS-a upravlja korisnim i manje korisnim budalama na terenu, Stjepan Mesić je njegov potrčko, a Ivo Josipović glazbenik koji brine o yugoslavenskoj glazbi u “lepoj TV emisiji” “Nedeljom u dva”.

Srbija, “zemlja tisuću laži” – koja nikad neće u Europsku uniju! – nastoji svim silama destabilizirati sve svoje susjede. Srbije će, pod svaku cijenu pokušati dovesti Zorana Milanovića na Pantovčak, maksimalno kontrolirati hrvatske medije i na “srpski Jadran” dovesti 200.000 srpskih radnika… Stoga nije pretjerano kazati kako je u tijeku “medijska balvan revolucija, na putu do regijona”!

F. Perić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Davor Ivanković: Brkić je jamčio za Karamarka, Stier za Plenkovića – tko će jamčiti za Stiera?

Objavljeno

na

Objavio

Oni koji tvrde da je Stier mačak u vreći, to jest točno, kao što su to bili i Karamarko i Plenković. Jedino što Stier može biti siguran jest da drugu šansu neće imati. I ne treba zaboraviti – da je Karamarko OK, jamčio je Brkić, a da je Plenković OK, jamčio je Stier. Tko će jamčiti za Stiera?

Kada bi u Hrvatskoj postojao neki krizni stožer koji bi zaustavio rast ljute hrvatske desnice, ne bi se trebali puno mučiti oko recepta. Dovoljno je nagovoriti Hrvoja Zekanovića, jednog od lidera Suverenista, da samo nastaviti ovako. Od prošle nedjelje njemu su toliko narasla krila pa je u emisiji Otvoreno pokazao neviđenu netoleranciju prema drugima, u Hrvatskom saboru agresiju i bijes, a onda je još upao na presicu manjinskih Roma, kao da se trudi potvrditi sve one ružne predrasude o nesnošljivim Hrvatima, piše Davor Ivanković / Večernji list .

Tek što su se hrvatski nacionalisti digli iz političkog mrtvila i nebitnosti, Zekanović je junački krenuo to promijeniti. Ne shvaća da 20 posto hrvatskih birača lavira na političkom rubu i može svoj glas dati i lijevoj i desnoj političkoj opciji. Nastavi li on plašiti te birače, oni će se prikloniti drugoj opciji. Vjerojatno se sada i Ruža Tomašić pita je li pametno otići u Bruxelles ili ima i tu posla. Jer, kako bi to grublje rekli veterani HDZ-a iz vremena Tuđmana, hrvatska desnica više je puta pokazala da je sastavljena od reda bedaka i reda provokatora. S time da nije jednostavno razlučiti tko su tu politički bedaci, a tko provokatori.

No, nije ovdje kriv goropadni Zekanović, nego je došao u priliku zbog posljedica ne baš šampionskog kormilarenja Andreja Plenkovića, koji je istiskivanjem svoje desnice naokolo pobacao puno komposta za procvat desnice. Čudno da nije predvidio što će se dogoditi ako tako “centrira” svoj HDZ i kako to da ga iskusniji šaptači poput Šeksa i Granića nisu na to upozorili na vrijeme. Ako se Granić nije ufao svom školarcu Plenkoviću dati to upozorenje, onda ga nije dobro savjetovao. Šeksova je pozicija ponešto razumljivija jer je vjerojatno imao sebičnije razloge, bilo mu je važno dobro zbrinuti svog posinka Karla Resslera, a ako mu je to bio plan, ostvario ga je.

Šeks je sigurno razumio što se događa, no možda ga nije bilo briga za opću sliku, nego mu je interes počeo i završio sa Šeksom. Koliko se može čuti, i na predsjedništvima HDZ-a je njemu bilo sve OK i nema problema. Kako bilo, u vrhu HDZ-a nisu shvatili da moraju zadržati glasove te ljute desnice da bi stranku održali u balansu. Ovako se dogodila parafraza Arhimedova zakona – koliko lijevoga utisneš u HDZ, istisneš veću količinu desnoga. A i sada kažu da neće “svoj HDZ pomaknuti ni za milimetar” premda ta strategija HDZ baca u minus ili, kako to računovođe kažu, “baca u crveno”. Nadalje, birači su pokazali da ovakav HDZ ne smatraju desnim centrom.

Politolozi bi ovdje potvrdili da je simbol desnog centra – Davor Ivo Stier, primjerice. Sada se pojavila vijest da će se Stier dogovoriti s Plenkovićem, što je zvučalo čudno jer, kada bi to bilo istina, time bi on već u startu počinio političko samoubojstvo i potvrdio teze da je suviše introvertiran tip. On jest teoretičar, no već je pokazao da zna da je politika pragmatičan zanat. Stier sigurno nije savršen, no iako se vide njegove mane, činjenica je da se u HDZ-u govori o njemu kao mogućoj alternativi. Njemu bliski tvrde da mu je apsolutno jasno da mora graditi samostalnu, autonomnu platformu te se stoga sada neće svrstati ni uz Plenkovića ni uz Brkića. Smatra da bi, kada bi počeo paktirati s nekime od njih dvojice, ljudi mislili da im je bacao dudu varalicu. HDZ je sada u fazi vaganja snaga i teško je procijeniti koliko će trajati status quo. Ali se čini logičnim da prvi potez povuče Plenković, koji mora razriješiti dvojbu je li Brkić kriv ili prav. Uz to se cijela stvar u HDZ-u može pogoršati ode li Plenković u Bruxelles, što nitko u stranci neće doživjeti kao njegov junački potez. Naprotiv.

Takva bi situacija potom širom otvorila vrata povratku Zorana Milanovića na političku scenu kao prvom nužnom koraku u projektu povratka lijevih političkih opcija na vlast na sljedećim parlamentarnim izborima. Milanović je, naime, spretan političar, a jasno je da, kada osvoji potporu cjelokupne ljevice, neće ljevičariti, nego pokazivati i svoju državotvornost. Ako se za predsjednika kandidira i Miroslav Škoro, to Milanoviću još više otvara vrata jer će Škoro manje udarati po njemu, a više po Kolindi Grabar-Kitarović. Ako ljevici uspije taj prvi boj, onda je već zamislivo da bi se na idućim parlamentarnim izborima Hrvatska opet mogla zacrvenjeti.

Ostane li, pak, HDZ ovakvog profila, a ljuta desnica zveketanjem nastavi plašiti neodlučne birače, mobilizirat će se sve što je u centru i lijevo protiv njih. Dakle, Stier bi ovdje trebao pokazati gdje mu je baza, a HDZ da je dominantno desna stranka, što je njezina prirodna pozicija. Oni koji tvrde da je Stier mačak u vreći, to jest točno, kao što su to bili i Karamarko i Plenković. Jedino što Stier može biti siguran jest da drugu šansu neće imati. I ne treba zaboraviti – da je Karamarko OK, jamčio je Brkić, a da je Plenković OK, jamčio je Stier. Tko će jamčiti za Stiera?

Davor Ivanković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari