Pratite nas

BiH

Damir Pešorda: Ekstremizam i omekšavanje

Objavljeno

na

Ovih dana donesena je presuda Vrhovnog suda kojom se krivim proglašava bivšeg upravitelja zatvora u Osijeku Tomislava Cvitanušića zbog izjave da zatvorska uprava, uz suglasnost suca, može smještati maloljetne zatvorenike s odraslim zatvorenicima. Pri tome, rekao je, treba paziti da ih se ne smješta u sobu s ”homoseksualcima, ovisnicima i recidivistima kaznenih djela”. To pojašnjenje nije se svidjelo lezbijskoj udruzi ”Kontra” te je ta udruga tužila Cvitanušića za diskriminaciju. Nije mu pomoglo ni to što je doslovce preuzeo formulacije s internetskih stranica Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Ministarstvo se elegantno ogradilo od sama sebe, to jest izvuklo se na neažuriranost svojih internetskih stranica. Cvitanušić je proglašen krivim te mu je naloženo da plati odštetu i sudske troškove.

Cijeli taj slučaj vrijeđa zdrav razum i potpiruje osjećaj pravne nesigurnosti. Naime, ako u spomenutoj izjave i ima nešto diskriminirajuće, a o tome bi se dalo i te kako raspravljati – onda je krivnja na spomenutom ministarstvu, a ne na službeniku koji se držao uputa s vrha. No, slučaj je paradigmatičan za proces pužuće totalitarizacije društva putem pravosuđa. I tu smo praksu, kao i mnoštvo drugih loših stvari, uvezli sa Zapada, naročito Amerike, gdje se putem presuda Vrhovnog suda postupno mijenja sustav društvenih vrijednosti i suptilno reinterpretira, ustvari derogira ustav. A o tome da se potpuno zaobilazi volja naroda, ne treba ni govoriti. Obrazac je uvijek isti: određene skupine, manjinske, ekološke ili neke druge, potaknute i financirane od strane javnosti nevidljivih centara moći, kreću u ofenzivu za neko pravo ili zaštitu nekoga ili nečega; javnost ispočetka reagira s čuđenjem jer joj se zahtjev čini iščašenim i neobičnim, no tema s vremenom biva nametnuta kao društveno važna; u završnoj fazi svi javnici koji ne žele da ih se drži nazadnima podržavaju zahtjeve aktivista, i oni svoje zahtjeve provode u djelo, bilo pridobivanjem političke elite za svoje ideje, bilo putem sudskih odluka koje postaju presedani i obvezujući za buduća postupanja u sličnim slučajevima.

 

 

 

Pri tome je uočljiva jedna suptilna psihološka igra s javnošću. Ideja koja se prvo plasira kao šašava, no nevina i bezopasna, s vremenom postaje sve rigidnija i sve radikalnije zastupana. U završnoj fazi njezini zastupatelji, regrutirani mahom iz svijeta medija, politike, kulture i estrade,nastupaju kao autentični ekstremisti, koji se ne libe lagati, prijetiti i na svaki drugi način zastrašivati protivnike. Taj ekstremizam nije posljedica nekakvog dubokog uvjerenja ili autentičnog fundamentalizma – kako bi, uostalom, relativisti i mogli biti fundamentalisti – nego je svjesno odabrano sredstvo ”omekšavanja” protivnika. Dobar je primjer tog ekstremizma, na primjer, ponašanje medija prema inicijativi ”U ime obitelji” i Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara. Ljude se bez ikakva povoda proglašavalo fašistima, paljeni su im štandovi, medijski ih se difamiralo i ocrnjivalo, često lažima i izmišljotinama.

 

 

 

Gledatelji nacionalne televizije su taj postupak ”omekšavanja” mogli pratiti  uživo u emisiji Aleksandra Stankovića prošle nedjelje. Stanković je gosta, Ninu Raspudića, žestoko napao da se izjasni kako njega ugrožavaju dva homoseksualca u susjedstvu. Koliko god se Raspudić trudio zapjenjenom Stankoviću razložno objasniti da istospolni brakovi ne ugrožavaju njega osobno nego instituciju braka kao takvu, ovaj nije posustajao te je na koncu ustvrdio da mu nije odgovoreno na pitanje. I nastavak emisije prošao je u sličnom tonu. Smirenom i objektivnom gledatelju moglo se učiniti da je Raspudić svojom razložnošću,mirnoćom i elokvencijom izišao kao pobjednik iz toga duela, međutim pitanje je koliko je to točno. Naime, Stankoviću nije bio cilj da se nametne kao obrazovan i tolerantan voditelj, intelektualci su u tom ”čoporu” Žarko Puhovski, Igor Mandić, Predrag Matvejević i slični., Stankovićeva je zadaća sasvim druge vrste. Učinak koji on treba ostaviti na nepoćudnog gosta u svojoj emisiji otprilike je isti onaj koji natpis ”OŠTAR PAS” na ogradi dvorišta treba ostaviti na one koji neovlašteno namjeravaju ući u dvorište. Gledamo li stvari u tom kontekstu, Stanković je obavio svoj zadatak: Raspudić je omekšao svoje stavove, referendumsko pitanje Stožera za obranu hrvatskog Vukovara više puta je nazvao ”nepametnim”,  pozdrav ”Za dom” jednoznačno je povezao s ustaškim režimom, a čak je i pitanje braka relativizirao i sveo na pitanje dvotrećinskog saborskog ili većinskog društvenog konsenzusa. Kao da je zaboravio da ono što je ispravno, ostaje ispravno i kada mu većina okrene leđa.

 

 

 

I da me se ne bi krivo shvatilo, Raspudić je briljantan mladi intelektualac, jedan od rijetkih koji pokušavaju javno i argumentirano braniti neke vrijednosti koje su nam svima donedavno bile samorazumljive, za razliku od većine ostalih hrvatskih intelektualaca, koji su utonuli u slavnu ”hrvatsku šutnju” ili se pridružili ”vučjem čoporu”, da podsjetim na dobro pogođenu sintagmu admirala Domazeta. Upravo stoga je pokrenuta akcija njegova ”omekšavanja”.

 

 

 

 

 

 

Damir Pešorda

facebook komentari

BiH

Izetbegovićevu ponovnu prijetnju ratom HNS BiH ocijenio pokušajem radikalizacije Bošnjaka

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski narodni sabor BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u toj zemlji ocijenio je u priopćenju objavljenom u subotu kako su nove prijetnje ratom, koje je ponovno u Mostaru uputio bošnjački član BiH Predsjedništva Bakir Izetbegović pokušaj radikaliziranja Bošnjaka i njihova okretanja od Europske unije i NATO-a.

Sudjelujući na obilježavanju obljetnice 4. Korpusa Armije BiH u Mostaru, Izetbegović je rekao kako su Mostar i Bošnjaci bili izloženi agresiji Hrvata i Srba, te je dodao da takav scenarij bošnjačka politika više nikada neće dopustiti.

“Ako prijete ustavnom poretku, teritorijalnom integritetu zemlje, ako misle da mogu dijeliti Mostar i druga mjesta, onda ću ponoviti da će dobiti rat! Neka ne prijete i mi nećemo prijetiti. Nećemo dopustiti da se revidira povijest”, rekao je Izetbegović.

Iz HNS-a BiH ističu da takvim istupima Izetbegović pokušava preusmjeriti Bošnjake protiv euroatlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu.

“Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma”, dodaje se u priopćenju. HNS BiH upozorava kako će radikalni Izetbegovićevi istupi pogoršati međunacionalne odnose u zemlji.

“To će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta”, zaključuje HNS BiH.

Izetbegović je nedavno u intervju za Deutsche Welle ustvrdio kako bi bio spreman na rat ukoliko se Republika Srpska pokuša odcijepiti od Bosne i Hercegovine.  HINA

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari