Pratite nas

Kolumne

Damir Pešorda: Naprednjaci, sve vam je u šaci

Objavljeno

na

ante tomić

Tzv. naprednjaci

Uhodani obrazac opet se ponavlja: malobrojni no dobro raspoređeni ”naprednjaci” – a to u Hrvatskoj znači oni kojima je Hrvatska draža kao geografski nego kao identitetski pojam – upotrebljavaju HDZ da provede nezgodne stvari koje se nominalno lijeva vlast ne bi usudila provesti.

Plenković se iznenada upustio u ratifikaciju Istanbulske konvencije, čime je lažne demokršćane u HDZ-u istjerao na čistac. Mlitavi otpor pojedinaca poput Brkića ili Stiera zapravo je samo kupovanje probavljivije prošlosti za neku pretpostavljenu budućnost. Gdje će pet biti kurentno mahati domoljubljem i demokršćanstvom. A Hrvati će opet glasovati za ”stožernu stranku” da ne bi, ne daj Bože, komunisti došli na vlast.

Sjajan su niz pobjeda nanizali naprednjaci otkako je SDP, stranka koja ih službeno predstavlja, pretrpio poraz na izborima. Ostala im je u rukama kultura, štoviše Obuljen Koržinek im je još korisnija od Zlatar Violić jer je čvršća prema ”desnici” i radišnija, nakon malo gnjavaže s Barišićem osvojili su prosvjetu, uz pomoć su Kusićeva Povjerenstva kriminalizirali ZDS i rehabilitirali petokraku, odgođena je kupnja borbenih aviona i izgradnja Pelješkog mosta do Sveto Nigdarjevo… Nije ni čudo do od etabliranih naprednjačkih novinara Plenković već sada dobiva više pljeska negoli Sanader u najboljim danima.

Sve ono što se Milanović nije usudio ili nije stigao učiniti, koalicija HDZ-a, HNS-a i SDSS-a čini. Efikasno i bez zastoja. I ne preostaje mi ništa drugo nego da, parafrazirajući poznatog vojvođanskog kantautora, kažem: Naprednjaci, sve vam je u šaci.

Trenutno se koplja lome oko Istanbulske konvencije. Crkva i građanske udruge katoličke provenijencije Konvenciju odbacuju zbog rodne ideologije ugrađene u nju.

Naprednjaci se prave blesavi i govore kako se nigdje u Konvenciji izrijekom ne spominje ”rodna ideologija” te inzistiraju da se radi isključivo o zaštiti žena. Mislim da glavni problem Istanbulske konvencije nije rodna ideologija, nego činjenica što se njome daje još jedna batina za discipliniranje neposlušnih nacija u ruke nadnacionalnoj moći.

Istanbulsku konvenciju Hrvatska ne bi smjela ratificirati u prvom redu zbog očuvanja ionako reduciranog suvereniteta, a ne zbog ”rodne ideologije”. Budući da će Konvencija biti iznad Hrvatskog ustava, a njezino će provođenje nadzirati suspektna udruga – to je sasvim dostatan razlog da se takav dokument ne ratificira. Uostalom, nije ga trebalo ni potpisati.

Doda li se k tomu da će državu provedba Istanbulske konvencije, ako je vjerovati tvrdnji Dubravke Šuica u emisiji Otvoreno, koštati najmanje milijardu kuna godišnje, jasno je da ratifikacija može samo škoditi Hrvatskoj.

Što se tiče ”zaštite žena”, mislim da bi takav diskurs jednom već trebalo proglasiti krajnje nekorektnim prema ženama. Zaštitu treba netko tko je slab, inferioran u odnosu na onoga tko tu zaštitu daje. Ja ne mislim da su žene inferiorne. Odnosi u suvremenim zapadnim društvima ne baziraju se na fizičkoj snazi, tako ni činjenica da su žene generalno fizički nešto slabije od muškaraca, ne znači da su automatski ugrožene.

Uostalom, kada bi fizička snaga bila mjerilo, slabiji muškarci bili bi još veće žrtve od žena. A društvo bi se preko noći strovalilo u kameno doba. No, nije isključeno da će upravo forsiranjem ovakvih bedastoća i sve maštovitijih aberacija u doglednoj budućnosti zapadno društvo popucati po svim šavovima i uistinu se urušiti i strovaliti duboko u prošlost.

Ako ne baš u kameno doba, ono barem u srednji vijek, ali ne onaj srednji vijek gregorijanskog korala nego osvajanja Meke. Hoće li neki novi Muhamed biti milostiv prema Europljanima kao povijesni Muhamed prema stanovnicima Meke, ostaje za vidjeti.

No, to su stvari koje ,,naprednjake” ne zabrinjavaju. Tako jedan od viđenijih ovdašnjih ”naprednjaka” Miljenko Jergović drži kako nije problem što Hrvatska izumire, manjak stanovništva, ve(se)li (se) on, nadomjestit će Sirijci i Afganistanci.

Važna je kultura, filozofira dalje autor ”Sarajevskog Marlbora”, o njoj ovisi hoćemo li pridošlice asimilirati. Zgodna dosjetka, više onako da se Vlasi ne dosjete. Zna Jergović kako su uspješno Nijemci i ostali asimilirali Afganistance i Sirijce.

Uostalom, ni njega koji je došao iz nedalekog Sarajeva još nismo uspjeli asimilirati, pa još nije siguran pripada li hrvatskoj, srpskoj, srpsko-hrvatskoj, bosanskoj ili kojoj već književnosti. Kao ni zemljak mu Frljić. Da, važna je kultura, zato Jergović i jarani mu i čini sve da hrvatska kultura što više bude regionska, a što manje hrvatska. No, to ionako nema previše veze s asimilacijom imigranata.

Drugi jedan ”naprednjak”, Ante Tomić, dohvatio se pak Zvonka Bušića. Ovako divani taj govnom pomazani spisatelj iz Prološca: ”Kad pomislim šta se sve nudilo Zvonku Bušiću u New Yorku 1976. godine, meni se lagano zamanta. Da sam bio na njegovu mjestu, sram me je priznati, ja se mjesecima ne bih sjetio ni Hrvatske ni Jugoslavije. Ja bih želio upoznati Andyja Warhola, čekao bih Johna Lennona ispred zgrade Dakota da mi se potpiše na ploču Plastic Ono Banda, odlazio bih u CBGB na koncerte Ramonesa i Talking Headsa i godinama kasnije, kad bih se vratio u svoje selo, u hladovini pod murvom mališanima pobožnim šapatom pričao: Ej, dico, kad Tom Verlaine iz Televisiona šćapi gitaru…” Iskreno, pomalo me je sram da čovjeka tako skučena pogleda na svijet i tako prizemnih ideala, ovdašnji mediji drže jednim od najuglednijih suvremenih hrvatskih književnika.

Tomićeva je infantilna teza da se Bušić nije trebao boriti za slobodnu Hrvatsku jer je kao Hrvatima bilo dobro i bez slobode, nego da je trebao uživati u životu kad se već dočepao Amerike. Kao što Ante uživa u siromašnoj Hrvatskoj jer je spreman, za volju lutkarima iz sjene, slaviti onu neslobodnu jugoslavensku Hrvatsku, a kuditi Hrvatsku koja je nastala oslobađanjem iz tog jugoslavenskog zagrljaja.

No, ostavimo Tomića u tom njegovom usenaseipodase svijetu, na njego on ima pravo, ma nema prava ignorantski s visoka docirati pokojnom Zvonku: ”Za početak, kako je on zapravo mislio otvoriti avionsku kabinu pod tlakom na šest ili sedam hiljada metara visine? Ja sam tako nešto vidio samo u jednom filmu s Nicolasom Cageom i čini mi se dosta strašno. Nitko zdrave pameti ne bi otvorio avion na šest hiljada metara… (Slobodna Dalmacija, 14. 3. 2018.).” Zar Tomić doista vjeruje da bi itko išao otimati avion, a da ne razmisli i o takvim detaljima!?

Uostalom, evo što sam Zvonko Bušić piše o tomu: ”Proučavao sam zrakoplove. Tip zrakoplova, držao sam, također mora biti adekvatan za realizaciju onoga što sam namjeravao. Izbor je pao na Boing 727. Nisu pri tome presudne bile one karakteristike koje se kod zrakoplova obično gledaju – veličina, brzina, broj i snaga motora.

Presudna je bila činjenica da je taj tip zrakoplova imao dupla vrata, tako da su se iz unutrašnjosti zrakoplova mogla otvoriti prva vrata, a nakon što bi se ona zatvorila mogla su se otvoriti druga, a sve to ne bi proizvelo onaj poznati tlačni fenomen koji iz otvorenog zrakoplova sve isisava van.

Tu karakteristiku Boinga 727 iskoristio je poznati američki pljačkaš i ucjenjivač D. B. Cooper… (Zvonko Bušić: Zdravo oko/Sjećanja, Večernji list d.o.o., Zagreb, 2014., str. 171.).” No, Zvonko je u avionu od samog pilota saznao da od njegova plana bacanja letaka iz aviona neće biti ništa jer su nakon Cooperove pljačke na tom tipu aviona preuređena vrata tako da se kroz njih ne može iskakati niti što bacati van.

Dakle, ignorant Tomić piše bedastoće o jednom od najznamenitijih hrvatskih boraca za slobodu u 20. stoljeću, a da se nije potrudio ni pročitati njegova sjećanja ili na bilo koji drugi način upoznati s činjenicama o kojima piše. Ali Ante je naprednjak, a njima se u Hrvatskoj ništa ne zamjeri. Ni vrijeđanje, ni glupost, ni laž, ništa.

Što reći, nego još jednom konstatirati: Naprednjaci, sve vam je u šaci. Ali kad već lažete, lažite malo glatkije, probavljivije. Ako vam i nije stalo do toga što ponižavate Hrvate, nemojte u tolikoj mjeri ponižavati zdrav razum. Jer će vam se na kraju to obiti o glavu. Sirijce ionako nećete asimilirati, a kamoli Hrvate.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati