Connect with us

Kolumne

Damir Pešorda: Plodovi loših poteza

Objavljeno

on

Moram priznati da nevoljko pratim domaću politiku. Dugi niz godina izvana nam stižu pljuske i poniženja, a u unutrašnjoj politici nižu se katastrofalni potezi, koji su katkada tako čudovišno protuhrvatski da im se ni sam Šešelj, uza svu svoju mržnju prema Hrvatskoj, ne bi dosjetio., piše Damir Pešorda/hrsvijet.net

Žalosno je, recimo, da i jedna tako disfunkcionalna država kao BiH vježba mišiće na nama, pa tako izvjesna Jasmila Žbanić, koja snima filmove na teret hrvatskog proračuna, bez krzmanja šalje našeg premijera u neku stvar, samo zato što se usudio posjetiti Mostar nakon rušilačkog pohoda Jasmilinih istomišljenika. Nije da ga potiho i naglas i mi ponekad ne pošaljemo gdje se već šalju oni koji nam idu na živce, ali mi imamo na to pravo. Jer smo mu dali demokratski legitimitet, čak i ako smo glasali protiv njega, a mi ga i plaćamo. Lobist je Granić još dok je bio ministrom u hrvatskoj vladi iz čista mira Bosni i Hercegovini dao ”nešto kamenja i mora” na Kleku, Josipović se nešto ispričavao i buncao o ”konglomeratu loših politika”, Stipica je kadio Bošnjacima učeći Hercegovce loviti ribu itd.

Sićušna Slovenija nas je ucjenjivala dulje od jednog desetljeća, podlo, histerično i zlobno. Ponekad čisto iz hira i zlobe koja krasi neznatne i iskompleksirane. Hrvatska je strpljivo i glupo okretala drugi, treći, četvrti obraz… Na kraju nikome ništa nije ni preostalo nego da svi od reda zaključe da smo dvolični. Tako smo za Carlu del Ponte postali ”podli kurvini sinovi”, dok su Srbi ostali samo ”kurvini sinovi”. Još prije gotovo desetak godina pisao sam da ćemo popustiti slovenskim ucjenama i umjesto Međunarodnog suda za pravo mora prihvatiti neki bijedni kompromis u vidu neke sumnjive arbitraže.

Tako se i dogodilo, Jadranka je Kosor nasjela na Pahorov šarm i vlastito častohleplje. A zašto i ne bi, u Hrvatskoj ionako nitko ne odgovara za katastrofalne poteze koji zaudaraju na veleizdaju. Ovih dana u tom je slučaju došlo do velikog zaokreta. Osiljeni Slovenci učinili su grješku koju inače često čine oni koji su odveć sigurni da imaju posla sa slabićima i bezveznjacima, nepažnjom su dopustili da njihovi nezakoniti postupci oko arbitraže iscure u javnost. Kako je u Hrvatskoj predizborno vrijeme, i vlast i oporba složno su zapeli oko toga da Hrvatska izađe iz arbitraže, koja je slovenskim postupcima nepovratno kompromitirana. I Milanović i Karamarko su se ponijeli državnički u novonastaloj situaciji, u Saboru je donesena odluka o izlasku iz postupka arbitraže.

No, moje me dosadašnje loše iskustvo tjera da nastavim sumnjati. Europska se komisija oglasila kako je arbitraža ipak jedini način da se spor oko Savudrijske vale riješi. Europskoj komisiji ni u džep ni iz džepa, mogli su tu stvar komotno prepustiti Međunarodnom sudu za pravo mora, ali očito im smeta da Hrvatska, za koju su mislili da je potpuno pacificirana i naučena bespogovornoj poslušnosti, odjedanput pokazuje znakove političke samosvijesti. To u Europi ne vole, jednom disciplinirani trebaju takvi i ostati. Osim toga, odupre li se Hrvatska učinkovito slovenskom bezobrazluku, ta će mala državica u budućnosti postati neupotrebljiva kao batina za hrvatski neposluh. A upravo je to dosada bila gotovo jedina svrha slovenskog participiranja u europskoj politici. Slovenci taj posao, mora se priznati, dosta dobro rade jer su se izvježbali za takvu ulogu tijekom sedamdesetogodišnjeg postojanja jugoslavenske države. Stoga treba biti oprezan, nije isključeno da nakon izbora ili možda čak i prije izbora Hrvatska još jednom popusti i pristane na nešto manje od Međunarodnog suda za pravo mora.

Niz loših poteza u sporu oko Savudrijske vale, na žalost, samo je jedna od grješaka koje je hrvatska politika počinila tijekom prvog desetljeća dvadeset prvog stoljeća. Takvih je poteza sijaset, a sada polako dolaze na naplatu dok zemlja sve više tone u sveopću depresiju. Krediti za autoceste, neracionalna prodaja i uništavanje strateških poduzeća, detuđmanizacija koja se pretvorila u dekroatizaciju, neosnovano regionalno uvezivanje svega i svačega bez jasnog ekonomskog i političkog interesa, jugoslavenizacija hrvatske kulture i medija, demografski kolaps, političko protežiranje nacionalnih i drugih manjina, pristajanje na beskrajni niz ucjena prilikom ulaska u Eu, negativan saldo s tom alijansom nakon ulaska, politizacija pravosuđa… Sve su to plutajuće podvodne mine u uskom tjesnacu kroz koji prolazi naš brod. Bit će, na žalost, još ”Savudrijskih vala” na hrvatskom putu u neizvjesnu budućnost. Iako sam po naravi skeptičan, nadam se i nacionalnog konsenzusa i državničkih odgovora kao što su se vlast i oporba postavili u ovom slučaju oko arbitraže.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari