Pratite nas

BiH

DAN AMERIČKE NEZAVISNOSTI U SARAJEVU

Objavljeno

na

Već tradicionalno u BiH proslava 4. srpnja, dana američke neovisnosti, prigoda je za simboličko potvrđivanje ovisnosti zemlje u kojoj se prigodni prijem održava. Paralelna suvremena povijest BiH mogla bi se napisati analizirajući prijeme u američkom veleposlanstvu u Sarajevu.

nicholas-hill-580x385Senad Avdić mi je dan nakon prijema nad prijemima, na kojem nijedan od nas nije imao sreće pribivati, uz brzu kavu pred snimanje emisije “Reflex” iznio zanimljiv detalj. Novine u BiH kad trebaju dobru fotografiju nekog političara, gospodarstvenika ili druge javne osobe najbolje slike pronalaze upravo s prijema u američkoj ambasadi.

Dakle, tamo bi, barem donedavno, dolazio svatko tko je važan, i u mističnoj atmosferi četvrtog srpnja, na prigodno okićenom travnjaku unutar neprobojne utvrde, fotografima dao najbolje od sebe. Očito im je to najvažnija prigoda u godini, važnija i od državnih bh. blagdana, velikih obljetnica i prijema povodom vjerskih blagdana, pa su na prijemu u američkoj tvrđavi iz koje se vlada Sarajevom i zemljom, bili posebno skockani, opeglani, nafrizirani, namirisani. Istina, mnogi od onih koji su viđani zadnjih godina na prijemu kasnije su završili u zatvoru, a neke današnje miljenike vjerojatno slično uskoro očekuje, ali ne treba tražiti dlaku u jajetu.

Dimenzije američkog veleposlanstva govore da je to glavna zgrada u zemlji. Ono što uznemirava je nesklad između zgrade i ljudi koji zadnjih godina njome i nama upravljaju. Patrick Moon na čelu takve utvrde djelovao je kao vrtićko dijete za upravljačem mlaznog aviona. Sa smušenog Moona, izravnog krivca što je zemlja, napose Federacija BiH, dovedena u stanje potpune institucionalne razvaline, a frustrirani Hrvati prebačeni u centrifugalni Dodikov vagon, Ambasada je spala na nesretnog otpravnika Nicholasa Hilla, koji je definitivno zaglavio u diskurzivnoj izmaglici koju je Veselin Gatalo svojevremeno nazvao “tamna strana fildžana”, i sa čijeg dna tragikomično pokušava ostaviti dojam ozbiljnosti neozbiljnog tima u ozbiljnoj zgradi, i u očima bh. javnosti pokrpati činjenicu da već godinu dana nema novog veleposlanika.

Već tradicionalno prijemu svih prijema nazoče uzvanici iz, kako se to lijepo veli, političkog, kulturnog i javnog života, članovi diplomatskog zbora i predstavnici međunarodnih organizacija. Budući da nevladin sektor predstavlja preko dvadeset posto BDP-a zemlje, u Sarajevu valjda i preko polovice, radi se i o glavnim gospodarskim subjektima. Crème de la crème balkanskog američkog protektorata.

Mediji prenose kako je, obraćajući se gostima, otpravnik Hill kazao da je prošle godine u ovo vrijeme i sam mislio da će im se obratiti nova ambasadorica Maureen Cormack, ali da, nažalost, ne može reći datum kad će ona preuzeti ovu funkciju u BiH. Umjesto da uzvanike otpravi doma, otpravnik je glumio veleposlanika i redovno stanje, prema očevicima, posebno nježno gledajući Komšića i Lijanoviće, za koje se priča da, kao umiljato čedo, imaju i svoj krevet u Ambasadi.

Hill je prigodni govor započeo rezimeom vlastitog rada, pa kazao da se u prvoj polovini ove godine dogodilo mnogo značajnih stvari u BiH. Započeo je s prosvjedima iz veljače: “U februaru smo imali široko rasprostranjene demonstracije koje su liderima ove zemlje bile jasan podsjetnik da je građanima dosta visoke stope nezaposlenosti, nekontrolirane korupcije i političkih igara nauštrb budućnosti njihove djece”. Možda je došlo do pogreške u prijevodu pa je Bošnjaci prevedeno kao “građani”, a neupućeni Hill nasjeo. Teško je to znati, ali kad bi se morali kladiti na ruku u pozadini paljenja kantonalnih institucija koje je krenulo kao na pritisak daljinskog upravljača i jednako tako i završilo, ne bismo puno riskirali tipujući negdje oko Marijin Dvora.

Igrokaz s prosvjedima nije uspio, ljudi koji su se priključili iz očaja danas su dodatno razočarani i demotivirani, nacionalna netrpeljivost produbljena, a postojeće političke elite nisu uzdrmane, već dodatno učvršćene.

Najveća šega u govoru otpravnika Hilla bila je isticanje nastupa BiH na Svjetskom prvenstvu u Brazilu sa “multietničkim timom koji predstavlja bolju stranu ove zemlje”. Tko mu je rekao da je to multietnički tim? Je li od 23 igrača i selektora troje nebošnjaka dovoljno za multietničnost? Ali ako je pet trećina od 17, kako su u Ambasadi naučili Inzka, a on uvjeravao sve nas, zašto i 3/24 ne bi bilo jednako 50 posto. Volio bih ga upitati za tu računicu. I je li veći neprijatelj multietničnosti onaj koji je simulira tamo gdje je nema, ili onaj koji ukazuje na tu obmanu?

“Svi ovi događaji me podsjećaju zašto je moja zemlja Amerika ovdje u BiH i koji su naši ciljevi kad je riječ o budućnosti vaše zemlje”, poentira Hill. Dakle, on razumije tu ulogu kao izazivanje dirigiranih prosvjeda preko, o njima ovisne, NVO mreže, te laganje o multietničnosti tamo gdje je nema, umjesto da se otvori dijalog i stvore okviri za stvaranje istinske multietničnosti, na svim razinama pa i simbolički važnim poput reprezentacije.

Otpravnik je na koncu poručio “da njegova zemlja (SAD) želi stabilnu, prosperitetnu, multietničku, demokratsku BiH, zemlju u kojoj mladi ljudi imaju ekonomsku budućnost, zemlju u kojoj izbori ne predstavljaju samo simboličko pregrupisavanje snaga, nego su sredstvo da se traži odgovornost od izabranih lidera, zemlju u kojoj svi ljudi žive zajedno i podržavaju jedni druge kada je to potrebno, zemlju u kojoj se ljudi zajednički raduju njenim uspjesima”.

Pa zašto onda na tome i ne radi kad već ističe kako to tako silno želi? Je li tim u Ambasadi nesposoban ispuniti želje i namjere politike svoje zemlje prema BiH, je li možda godinama bio “izgubljen u prijevodu”, pa i tu treba tražiti razlog zašto sada godinu dana nema veleposlanika, a sada traže izlaz iz kaše koju su sami zakuhali, ili je održavanje nestabilnosti u BiH dugoročna politika koju provode svjesno?

Uz uvjerenje da je to budućnost koju građani BiH žele, Hill je naglasio da će SAD nastaviti raditi na ostvarivanju te budućnosti. – Nemoj više, majke ti!, rekli bi u Mostaru.

Od ovakve američke politike u BiH nitko nije imao koristi, iako se dio bošnjačke političke elite i njihovi hrvatski privjesci zanose da su miljenici Ambasade i da će ih politika poticanja alijansi, platformi i sličnih, za krhku višenacionalnu državu, katastrofalnih projekata, dugoročno isplatiti. Nisu naučili lekciju iz bliske prošlosti kako američki trenutni miljenici vrlo brzo budu odbačeni kad postanu nepotrebni. Od Biljane Plavšić do Jadranka Prlića, mnogi su u jednom trenutku bespogovorno igrali američku igru, ali ih to nije spasilo.

Američka politika i intervencija u Europi nekada je bila svjetlo u totalitarnom mraku, i velikim dijelom je zaslužna zašto je Europa, prije svega njen zapadni dio nakon rata postao jedno od najboljih mjesta za život na Zemlji. Na kontinentu koji je bio razderan fašizmom, nacizmom i komunizmom, Amerika je odigrala presudnu ulogu za stvarane okvira za bolje, slobodnije, pravednije i razvijenije društvo. Amerika je zemlja u kojoj sam od svih koje sam vidio sreo najveći postotak dragih, ljubaznih i srdačnih ljudi. Ali Amerika je, nažalost, i država čija je politika u BiH, oličena u sarajevskoj tvrđavi, krivac jer mi obitelj živi bez političkih prava, kao građani drugog reda kojima pripadnici brojnijeg naroda odabiru političke predstavnike.

Dio bošnjačke političke elite je nasjeo na priču o vječnom američkom miljeništvu i umjesto da traži pravedno i kompromisno rješenje s druga dva naroda i ostalima unutar BiH, koristi američku potporu za pokušaj političke majorizacije nad drugima. Ispuštaju iz vida da se američka politika lako “prevrne” i da su Amerikanci ostavljali na vjetrometini svoje lokalne saveznika i u Vijetnamu i u Iraku. A nije loše podsjetiti se i kako su nedavno podržavali do kasno u noć Mubaraka, da bi već ujutro, nakon prevrata, čestitali narodu Egipta na svrgavanju diktatora.

O tome da, globalno, Amerikanci ili sve teže drže konce, ili im se politika umjesto širenja sloboda svela na širenje nestabilnosti, govori stanje proizvedeno u Ukrajini, ili ono što im se događa s ISIL-om u Iraku, pa im sada u borbi protiv onoga što su sami proizveli odjednom valja i savezništvo s Assadom, Rusijom ili Iranom. Suočeni s takvim stvarima legitimno se upitati imamo li mi, u stvari, posla s totalnim bezveznjacima? Je li imperij u bitnome već urušen u smislu da je ostala vojska, tehnologija, novac, ali njima upravljaju potpuno nedorasli ljudi i vode sve prema propasti?

Na kraju vrijedi se još jednom podsjetiti Hillove poslanice: “Svi ovi događaji me podsjećaju zašto je moja zemlja, Amerika, ovdje u BiH i koji su naši ciljevi kada je riječ o budućnosti vaše zemlje. Želimo stabilnu, prosperitetnu, multietničku, demokratsku BiH (…)”

Misli li na to da bude stabilna kao danas, nakon njihovog krojenja izbornog zakona, od Berijevih amandmana pa sve do stvaranja Platforme, i da bude multietnička kao što je bh. nogometna reprezentacija? Ako je tako, možemo mu samo poželjeti, prema onoj staroj “hvala, također”, da se i njemu i onome tko ga je poslao i drži na funkciji recipročno dogodi ista stabilnost, pravednost i multietničnost kakvu potiče i proizvodi ovdje.

Nino Raspudić/nezavisne novine

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari