Pratite nas

Istaknuto

Dan Planeta Zemlja (22. travnja)

Objavljeno

na

Da bi ste spoznali kako je vaš vlastiti dom uređen, potrebno je vidjeti  i  kuću susjeda,  i to ne samo jednoga. Što više pogledate drugih domova stupanj uređenosti ili ljepote vašeg doma bit će vam mnogo jasniji. Planet Zemlja je naš zajednički Dom, naš zajednički brod kojim već stotinama milijuna godina plovimo svemirskim prostranstvima, a da o tome baš previše i ne razmišljamo. Plovimo zajedno – mi ljudska bića (bijeli, crni, žuti, crveni), ali s nama putuju i flora i fauna – putuje sve živo što živi na kopnu, pod zemljom, u vodama, i sve šte lijeće zrakom.

Danas kad, zahvaljujući svestranom razvitku znanosti, imamo nešto drugačiji pogled na  zajednički, vlastiti i jedini dom – naš Planet Zemlju, jer znamo podosta kako izgleda i Mjesec, Mars, Venera ili još poneki drugi  susjedni planet. I znamo, (od onoga što dosad saznasmo), da samo na našem planetu ima života, a kod  naših „susjeda“ na drugim planetama, vlada pustoš, hladnoća ili velika, za bilo kakav život neizdrživa, vrućina – a od života niti najmanjeg traga, a kamo li njegove čudesne raskoši i neizrecive ljepote.

Tko ili što je uredilo naš dom, naš Planet  da na njegovom svakom koraku buja život u neizrecivom broju nezamislivih oblika flore i faune – u njihovoj očaravajućoj ljepoti. U to ne ćemo ulaziti, kao što ni putnici na nekom  extra luksuznom brodu koji krstari morima i oceanima ne razmišljaju tko je napravio i tako bogato i lijepo opremio taj brod.

Treba se popeti na Mjesec da bismo pogledom s njega vidjeli zastavu našeg planeta – mistična plavičasto bijela lopta i okolo nje plavetnilo neba. Kao da smo sami u beskrajnim prostranstvima, kao da smo dignuti na najviši pijedestal svetosti života cijelog Svemira, ako je za njega uopće i moguće primijeniti riječi; cijeli, sav, čitav  i sl. Ali gledajući s te pozicije na naš planet – uvijek ćemo vidjeti i Sunce koje ga grije i osvjetljava. Stop! Tu prestaju naša razmišljanja i mogućnost naših daljnjih spoznaja.

Ali povijesno: – Dan planeta Zemlje (Earth Day ) obilježava se svake godine 22. travnja u više od 150 zemalja svijeta. Na konferenciji UNESCO-a 1969. godine John McConnell je prvi put predstavio ideju obilježavanja Dana Zemlje i iste godine je dizajnirana  Zastava Zemlje, a sam naziv Earth day prvi put upotrijebio je 21. ožujka 1969.g.  gradonačelnik San Franciscoa Joseph Alioto , u proglasu kojim je odlučeno da se u gradu i na području San Francisca proslavi  Dan planeta Zemlje.

U Hrvatskoj se Dan planeta Zemlje organizirano obilježava od 1990. godine.

/ Shvatili neki da u svemiru tome / samo jedna je Zemlja, mati nam svima. / No, bezbroj je onih koji o tome / ne misle nikad, ni javom, ni snima. / (MP Filozofija čovjeka)

 Kad nekome ili nečemu posvećujemo na nivou svijeta jedan cijeli dan u svakoj godini, to može samo značiti da taj  „ne puca od zdravlja“ već da je bolestan, ugrožen, da je s njime nešto krivo krenulo i sl. I da mu treba pomoć. Doista naš planet Zemlja još nikada u svojoj, milijardama godina dugačkoj, povijesti nije trebao više pomoći kao sada – poput broda koji traži pomoć od svojih putnika.    Ali na našem planetu ponajprije je krivo krenulo samom čovjeku i to od samog čovjeka, krivo je krenulo i životu flore i faune  koje prate život čovjeka. Bez čovjeka, bez flore i faune – Planet Zemlja bio bi pustošan, mrtav planet poput Marsa ili Venere. Bio bi pustošan, ali bio bi čist. Rijeke bi tekle bistrim vodama, plavetnilo neba bljeskalo bi se u valovima mora i sanjalo bi o nekom novom boljem životu na planetu, o nekim novim boljim putnicima na brodu kojeg nazivamo Planet Zemlja..

Ali od čovjeka i zbog čovjeka krivo je krenulo i samome Planetu. Naši  budući naraštaji baštinit će nekontroliranu izgradnju mega gradova, zagađenost rijeka, jezera, mora i oceana. Zatrovanost naših polja pesticidima, herbicidima. Emisijama štetnih plinova potrgasmo i sam ozonski omotač, stvarajući i opasan efekt staklenika. Prljave vode stižu u oblake i kiselim kišama padaju nam glavom. Poremetismo klimu, imamo razarajuće uragane tamo gdje ih nikada nismo imali. Baštinit  će i manjak pitke vode, manjak svake energije, ali smetlišta i otpada bit će  na sve strane. Pa kako reče jedan prorok – Kad miris iziđe iz poljskog cvijeća, kad milost iziđe iz čovjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje (čistoću) – ondakar će nastupiti najveći opći rat!

/ Kažu da Zemlja nije naša, našeg domstva ,/ već pripada i – generacijama svima. / Posudili je od budućeg nam potomstva /  i zdravu, čistu dužni je predati njima! / (MP Filozofija čovjeka)

A sad nam rijeke  teku zamuljenim  vodama, čisti vjetrovi ne pušu više, iz njih ne struji bistrina zraka. Čisti više ne sipe snjegovi, u njima se pršteća bjelina zgubi. Čiste već ne padaju kiše, bistrinom neba nas ne kvase. Oko nas sve je manje  blagosti mirisa lipa i zanosa cvjetnog peluda iz bilja. I jezera brojna već sliče na mlake, čak i mora pomućena u sjaju plavom. U nama ni misli više nisu čiste, zar i na naše duše pale su sjene?!

Gle, prije nekoliko godina, na otoku Islandu izbi vulkan iz kojeg visoko kulja  crni dim, i „zagadi“ nam velike dijelove sjeverne zemljine polutke, te prizemlji brojne avijacije na zemlju, zbog „opasnosti“ leta zrakoplova. Doista!

A čovjek stvori na tisuće nuklearnih bojevnih glava, na stotine nuklearnih ekrana, nad kojima pomalo gubi i kontrolu, koje bi lako mogle dospjeti u neke sumanute ruke. I bile bi dovoljne tri ili četiri eksplozije, pa da radioaktivna prašina prekrije velike dijelove svijeta.

/ Što bi kazati, o nama mogli reći, / oni iza nas, što još nerođeni brode. /- Sebični bili, sve sebi htjeli steći,  / ni čiste nam nisu ostavili vode.  / Ni čiste vode, ni morskog sjaja plava, / ni zraka čista, ni blagost Sunca što zrači… / (MP Filozofija čovjeka).

Zemlja kad bi mogla proplakala bi samo tugom. Lice joj svakim danom biva sve grđe, kao da ga ne mije, a nemilice se sijeku šume, šire se pustinje, na mjestima mnogim naružena je rugom; smetlištima, ruševinama, zagađenja smaradom, posijana minskim  poljima smrti. Naružena rugom ljudskim, ne prirode joj čedne. Spoznaja, da lice te majke nam jedine pati tugom, to tek poneki jedva da i znaju. Sve bôre, lice joj i prima i zbraja, na sebi sve naše nevaljale čine skuplja.

A naši ljudski čini posve su nalik na vlastito smeće u kojem ćemo se konačno i ugušiti, kako davno još prije stoljeće i pol, proročanski reče indijanski poglavica Seattle. I više od toga,  ne samo obično organsko smeće, već i ono zlosutno, opasno, radioaktivno, atomsko, smrtonosno čije odlagalište nitko ne želi i ne prihvaća. Otrovno smeće sad truje, i bližu i neku od generacija dalekih. Razara se sklad što vjekovima traje – prirode Božje, zova te harmonije.

A narodi, kao poludjeli, grade nuklearno oružje, bore se i otimaju se za svoju vlastitu smrt. Tko više, tko jače, tko moćnije…!? Nuklearno oružje ne može više nikoga obraniti, njime se više ne može nikoga pokoriti ili osvojiti. Ono je danas najveći i najopasniji balast krivo usmjerene znanosti i poremećenih društvenih, a posebno političkih moralnih vrijednosti, i kao takvog cijeli ga svijet treba odbaciti čim prije.

Onaj tko ga prvi upotrijebi upotrijebio ga je protiv sebe sama, protiv života na Zemlji, protiv naše zajedničke kuće – protiv, u Svemiru jedinstvenog i nama neizrecivo dragog – Planeta Zemlje!   Onaj koji ga prvi upotrijebi, bit će mu istim oružjem, višestruko i žestoko uzvraćeno. Ono danas kao da predstavlja sadržaj Ivanova Otkrivenja, biblijsku uspavanu, nadajmo se ne tako skoru, smrt svjetova.

 

Ni cjelokupnoj znanosti svijeta nije uspjelo proizvesti niti najmanji novi oblik života, ali je ljudima uspjelo uništiti i za trajno izgubiti brojne biljne i životinjske vrste. Zbog ponašanja čovjeka, umrla su i zauvijek s planeta nestala  brojna bilja i životinjska bića – nestala su s naših njiva, naših proplanaka i livada, naših šuma i planina, iz naših dvorišta, ali jednako tako i onih u rijekama, jezerima, morima i ocenima.

Slijedi dio teksta iz Govora indijanskog poglavice Seattle:

„Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje nestanu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku.

Sve stvari su povezane. Što zadesi Majku Zemlju, uskoro će zadesiti njene sinove.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo naših djedova. Da
bi oni poštovali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja ispunjena dušama naših predaka.
Učite vašu djecu kao što mi učimo svoju: Da je zemlja naša Majka.
Što god snađe nju snaći će i sinove Zemlje. Kada čovjek pljuje na zemlju, pljuje na
samoga sebe. Jer mi znamo: Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo.
Sve stvari su povezane kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.
Što god zadesi zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo jedna
nit istoga. Jer jedno znamo – Vaš Bog i naš Bog je jedan te isti. Ova zemlja mu je sveta. Čak ni bijeli čovjek ne može izbjeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak braća. Vidjet ćemo! „                

Rijetki crtež poglavice Seattle

Indijanski poglavica SEATTLE ušao je u povijest i u srca zaštitara prirode i ekologa rukopisom svoga pisma – poruke upućenog 1854. godine američkom predsjedniku u Washington, kada je ovaj izrazio želju da kupi velika područja indijanske zemlje na sjeverozapadnom dijelu Amerike (danas država Washington) i tada obećao rezervat indijanskom narodu. To pismo “bijelom čovjeku” i nakon više od 150 godina očarava dirljivom ljepotom izraza, dubokim osjećajem za prirodu i čovjekov okoliš, neumanjenom snagom i danas opominje suvremenog čovjeka svojom svevremenom porukom.

Indijanskom poglavici Seattle posvećen je Svjetski dan zaštite okoliša – 5. lipanja, a u SAD je njemu u čast na sjeverozapadnoj pacifičkoj obali nazvan grad SEATTLE (1869.) sa zrakoplovnom lukom (Seattle Airport), sveučilištem (Seattle University) i Seattle središtem (Seattle Center).

 

PLANET ZEMLJA

 

O prelijepa Zemljo, ljepotom odjevena,

Ti, planeto naša plavih oceana.

Kapicama bijelim pôlima pokrivena,

O predraga Zemljo – životom razigrana.

 

I pustinje tvoje i doline ravne

I visoka gorja i morske sprudi.

I stepe široke, rascvale, travne

– ti Zemljo bića, bilja i ljudi!

 

Nek ti rijeke teku vodama bistre,

široka ti polja svud ljepotom cvala.

Nek oluje ziblju valove ti čiste,

Svakom živom stvoru da bi radost dala!

 

Plovi, nebom plovi, Zemljo naša draga,

Neka Mjesec vječno kraj tebe brodi!

Planeto naša, najvećeg nam blaga,

Nek ti svako biće živi – u slobodi!

 (Pjesma br. 503 od ukupno 505 iz neobjavljene

knjige –    MP Philosophia naturalis)

Mile Prpa/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari