Pratite nas

Hrvatska

Dan Stjepana i Antuna Radića i Dan Sisačko-moslavačke županije

Objavljeno

na

Dan Stjepana i Antuna Radića i Dan Sisačko-moslavačke županije proslavljeni su u utorak, 11. lipnja svečanim misnim slavljem koje je u crkvi Sv. Martina u Martinskoj Vesi predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s dekanom Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimirom Bulićem, policijskim kapelanom vlč. Ivom Borićem i domaćim župnikom vlč. Ivicom Šimunovićem koji je na početku i pozdravio sve okupljene.

Misnom slavlju nazočili su i župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić sa zamjenicima, predsjednica Županijske skupštine Ivanka Roksandić, karlovački župan Damir Jelić, načelnik Općine Martinska Ves Stjepan Ivoš te predstavnici Hrvatske vojske i policije.

U homiliji biskup je podsjetio kako su na današnji u Desnom Trebarjevu rođeni prvaci Stjepan i Antun Radić.

Homilija na Dan Sisačko-moslavačke županije

Dragi gosp. župane, poštovani zamjenici župana, gđo predsjednice skupštine Sisačko-moslavačke županije, poštovani čelnici HSS-a, draga braćo i sestre vjernici!

Danas je dan naše SMŽ, koja je izabrala današnji dan jer su oba prvaka, Antun i Stjepan Radić, rođeni u Desnom Trebarjevu u ovoj župi Martinska Ves, 11. lipnja – Antun 1868., a Stjepan 1871. godine. Recimo i to da je Antunu 10.veljače ove godine bilo točno 100 godina smrti.

Obojica ove braće Radić bili su velikani naše hrvatske povijesti jer su kao narodni vođe prosvjetljivali narod i politički ga vodili kada je bio dezorijentiran. Stjepan je dapače svoj život završio kao hrvatski mučenik jer je umro 8. kolovoza 1928. od posljedice atentata u beogradskoj skupštini, kad su 20. lipnja 1928. ubijena još dvojica hrvatskih narodnih zastupnika, Đuro Basariček i Pavle Radić, a ranjeni dr. Ivan Pernar i Ivan Granđa. Mogli bismo zaključiti da je politika naše županije utemeljena na radićevštini kao borbi za svoj narod, sve do žrtve vlastitoga života.

No, ja bih danas s vama, dragi čelnici naše županije, nasljednici ideje i djela velike braće Radića, želio podijeliti s vama neke misli o politici kako ih je iznio naš papa Franjo, u knjizi „Politika i društvo“, Verbum, Split 2019. Knjiga je to razgovora koje je s Papom vodio francuski publicist Dominique Wolton, a izišla je u hrvatskom prijevodu prije dva mjeseca.

Mislim naime da se papine misli i današnja braća Radić, koje imamo pred očima na Dan naše Županije, lijepo nadopunjuju.

Čujmo nekoliko papinih rečenica:

„Svaki čovjek i svaka institucija u svijetu uvijek ima političku dimenziju. Za Politiku s velikim P veliki Pio XI. rekao je da je to jedan od najuzvišenijih oblika ljubavi prema bližnjemu. Zalagati se za ‘dobru’ politiku znači tjerati zemlju prema naprijed, raditi na napredovanju njezine kulture: to je politika. I to je umijeće…“ (23)

Više puta Papa s pohvalama govori o politici i ponavlja ovu rečenicu da je ona „najuzvišeniji oblik ljubavi prema bližnjemu“, dakako kada se ona posvećuje dobru zajednice, svojih bližnjih, svoga naroda.

I sam se ponosi kada ga se nazove političarom. Pripovijeda: „Na povratku iz Meksika sredinom veljače 2016. od novinara sam saznao da je prije izbora za predsjednika Donald Trump rekao da sam ja političar… Zahvalio sam mu što me nazvao političarom zato što Aristotel ljudsko biće definira kao animal politicum, i to mi je čast. Priznao je, dakle, da sam ja čovjek.“ (23-24)

Novinar Wolton podsjetio je Papu na njegove riječi izrečene 2015. u Bogoti: „Katolik se ne može zadovoljiti gledanjem s balkona.“ I pita: Treba li se dakle angažirati u politici?, na što je Papa odgovorio: „Da! Ali u visokoj politici.“ (105)

Na nekoliko mjesta Papa ponavlja kako „Crkva mora ući u ‘visoku’ politiku“, što znači da se „Crkva bavi politikom koja temeljem Evanđelja ljude vodi prema naprijed. Ne smije se miješati u ‘nisku’ stranačku politiku… niska politika stalno iskorištava Crkvu.“ (104), papine su riječi. To bi značilo da se Crkva i njezini predstavnici, a među njima i Papa, trebaju baviti vizijama o budućnosti čovječanstva i naroda, ali ne i sudjelovanjem u stranačkom političkom životu. Tu je papa Franjo blizak misli Stjepana Radića koji nije volio što se visoki kler miješao u stranačku politiku njegova vremena. Osobito je to zamjerao slovenskom svećeniku dr. Antonu Korošecu koji je bio čak i ministar u tadašnjoj jugoslavenskoj vladi, a radio je protiv hrvatskih interesa. A među vizije koje Papa zagovara spada zalaganje za mir, a protiv rata, zalaganje za očuvanje životnog okoliša, o čemu je Papa napisao i jednu encikliku „Laudato si“, tu je svakako preferencijalna opredijeljenost za siromašne, u što spada i solidarnost te pitanje odnosa prema ekonomiji, prema migrantima, obrana obitelji i perspektivnost mladih, pitanja o kulturi, tradiciji …

Kad govori o oruđima politike, tada Papa ističe nekoliko važnih elemenata: „Oruđe politike je blizina. Suočavati se s problemima, razumjeti ih. Ima nešto što smo zanemarili: nagovaranje. To je možda najsuptilnija, najprofinjenija politička metoda.“ (24)

„Pregovarati… Kada sjednemo za pregovarački stol, svjesni smo i sigurni da će u pregovorima svi nešto izgubiti, ali da će u konačnici svi biti dobitnici. Pregovaranje je oruđe mira, u njemu sudjelujemo s ciljem da izgubimo što manje… u pregovorima uvije nešto izgubimo, ali svi dobivaju i to je jako dobro. Kršćanskim jezikom rečeno, dajemo komadić svojega života za život cijeloga društva, za život svih.“ (32) Tu mi se čini da je Papa na istoj poziciji s našim Stjepanom Radićem, koji se žrtvovao za svoj narod, išao je na pregovaranje, sudjelovao u jugoslavenskoj skupštini, dao je svoj život za dobro drugih.

Nadalje, Papa kaže da „baviti se politikom znači prihvatiti da postoji napetost koju ne možemo razriješiti. Razriješiti putem sinteze znači uništiti jedan dio u korist drugoga… Baviti se politikom znači tražiti tu napetost između jedinstva i vlastitih identiteta.“ (24.25).

Kad je upitan, kakvu ulogu Crkva ima u politici, Papa ukazuje na to da je dijalog njezina zadaća, odnosno on to naziva: graditi mostove. Kaže: „Dijalog ne znači da se svi moraju složiti, ne, nego hodati zajedno, svatko sa svojim identitetom.“ (26) „Služba Crkve u politici je da gradi mostove… Treba graditi mostove kao Isus Krist, naš uzor, koga je Otac poslao da bude Pontifex, onaj koji gradi mostove. Po meni, to je temelj političkoga djelovanja Crkve.“ (28)

Kad je pitan o Europi, kaže: „Crkve moraju ući u taj dijalog, razmišljati o tome što se danas događa u Europi. Europa nije u dobru stanju.“ (91). Pri tom se Papa poziva na utemeljitelje Europe, sve dobre katoličke vjernike: „Schumana, Adenauera i De Gasperija…“ Za njih kaže da su uzori kako se vjernici trebaju uključivati u politiku. Kaže: „da to bude u duhu služenja. Iz ljubavi. Ne iz osobnoga interesa, iz pohlepa ili zbog vlasti. Neka bude u duhu velikih europskih političara…“ (108)

Evo, draga braćo i sestre, želio sam donijeti nekoliko misli pape Franje, iz njegove najnovije knjige, za razmišljanje. Svima, a prije svega vjernicima i političarima.

Neka ove misli budu poticaj, kao što su to bile i ideje i žrtva braće Antuna i Stjepana Radića, kojima molimo vječni mir a Domovini napredak. Amen.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Sabor: Dan državnosti ponovno se slavi 30. svibnja

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska od iduće godine Dan državnosti ponovno slavi 30. svibnja, dobiva i novi blagdan, Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 18. studenoga, a oba će blagdana biti neradni dani, odlučio je u četvrtak Hrvatski sabor.

Sabor je novi kalendar blagdana utvrdio izmijenivši Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, za što je glasovala većina zastupnika ( ‘za’ 77, šest suzdržanih, 27 protiv).

Simbolički raskid s komunizmom

Dan državnosti 30. svibnja u sebi obuhvaća sve elemente hrvatske državnosti, pa tako i državnost suvremene Hrvatske, ustrajavali su iz Vlade zagovarajući da se taj blagdan, nakon gotovo dva desetljeća, ponovno slavi 30. svibnja, na datum kada je 1990. konstituiran prvi višestranački Sabor i kada je Hrvatska simbolički raskinula s komunizmom.

Naime, od 2001. godine, odlukom tadašnje koalicijske vlasti premijera Ivice Račana, Dan državnosti slavio se 25. lipnja, a 30. svibnja postao je Dan Hrvatskog sabora, radni dan i spomendan. U preslagivanju blagdana te godine, 8. listopada postao je Dan neovisnosti, državni blagdan i neradni dan.

Nakon današnje izmjene Zakona, broj neradnih dana ostaje na 13.

Državni blagdani i neradni dani su: Nova godina, 1. siječnja, Bogojavljenje ili Sveta tri kralja, 6. siječnja, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo (promijenjivi datumi), Praznik rada, 1. svibnja, Dan državnosti, 30. svibnja, Dan antifašističke borbe, 22. lipnja, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, Velika Gospa, 15. kolovoza, Svi sveti, 1. studenoga, Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, 18. studenoga, Božić, 25. prosinca i Sveti Stjepan, 26. prosinca.

U kalendaru 11 spomendana

Promijenjen je i kalendar spomendana, kojih je sada 11.

Dosadašnji državni blagdan Dan neovisnosti, 8. listopada upisuje se na taj kalendar kao Dan Hrvatskog sabora, a status spomendana dobiva i Dan neovisnosti koji se prebacuje na 25. lipnja.

U kalendar su uvršteni i Dan međunarodnog priznanja Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 15. siječnja, Dan Europe i Dan pobjede za nad fašizmom 9. svibnja, Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma 23. kolovoza. U tom je kalendaru i Dan sjedinjenja Međimurja s maticom zemljom Hrvatskom 9. siječnja, koji se prije zvao Dan donošenja Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države.

Izmjenama Zakona o blagdanima kršćanski vjernici koji slave Uskrs po Julijanskom kalendaru dobivaju pravo ne raditi na Uskrsni ponedjeljak, uz pravo na naknadu plaće. Precizirana su i prava vjernika islamske, odnosno židovske vjeroispovijesti vezana za pravo na plaćeni neradni dan u slučaju kada pojedini vjerski blagdani traju nekoliko dana.

Izmjene Zakona o blagdanima stupaju na snagu 1. siječnja iduće godine.

Nova sjednica počinje 27. studenoga

Sabor je jednoglasno izmijenio Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi, u drugo čitanje poslao paket zakona iz četvrtog kruga porezne reforme, prihvatio izvješća o radu obveznih mirovinskih fondova u 2018.

Sabor je time zaključio aktualnu sjednicu koju je započeo sredinom rujna, a novu će početi u srijedu, 27. studenoga. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Hrvatski sabor izglasao proračun za 2020. godinu

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor usvojio je u četvrtak državni proračun za iduću godinu s projekcijama za 2021. i 2022. godinu, po kojemu će ukupni prihodi države u idućoj godini iznositi nešto preko 145 milijardi kuna, a rashodi nešto više od 147 milijardi kuna.

Proračun je donijet glasovima 80 zastupnika, njih 41 bilo je protiv, a jedan suzdržan.

Vlada proračun temelji na realnom rastu BDP-a od 2,5 posto u idućoj godini.

Na prihodovnoj strani proračuna najveći se prihodi očekuju od PDV-a (55,9 milijardi kuna) te od posebnih poreza i trošarina (16,6 milijardi kuna).

Ukupni prihodi proračuna za iduću godinu rastu 6,7 posto u odnosu na originalni plan proračuna za ovu godinu, a u odnosu na rebalans za 5,4 posto.

Ukupni rashodi veći su za pet posto, odnosno za sedam milijardi kuna u odnosu na originalni proračun za ovu godinu, a u odnosu na rebalans za 8,3 milijarde kuna.

Sabor je prihvatio i jedan amandman, onaj četvero HDZ-ovih zastupnika koji su tražili dodatnih deset milijuna kuna za Sveučilište Sjever. Tim amandmanom ne mijenja se ukupan iznos proračuna, nego se radi o preraspodjeli u okviru postojećih limita.

Amandmanom Sunčane Glavak, Anđelka Stričaka, Josipa Križanića i Damira Felaka se u okviru Ministarstva znanosti osigurava spomenuti iznos za redovnu djelatnost Sveučilišta Sjever, koje će tako u idućoj godini raspolagati s ukupno 35,66 milijuna kuna.

Ostatak od ukupno 327 amandmana, koliko su na predloženi proračun podnijeli saborski zastupnici i klubovi, vladajuća većina je odbila.

“Znate li vi uopće za što ste danas glasovali, protiv obnove Poljuda, protiv spajanja Drniša na autoput, protiv navodnjavanja, protiv kninske bolnice”, negodovao je Mostov Miro Bulj.

Ivan Šipić (HDZ) uzvratio je kako su nastojanja Bulja za Cetinski kraj i Dalmatinsku zagoru “ravna nuli”. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari