Pratite nas

Dan žalosti 20. svibnja

Objavljeno

na

Vlada Federacije BiH i Republike Srpske donijela je Odluku o proglašenju 20. svibnja 2014. godine Danom žalosti u vezi sa stanjem prirodne nesreće. Dan žalosti se obilježava obaveznim isticanjem zastave na pola koplja, odnosno jarbola na zgradama institucija. Na Dan žalosti ne mogu se održavati programi kulturno-zabavnog karaktera na javnim mjestima. Medijske kuće na teritoriju države su dužne uskladiti i prilagoditi svoje programske sadržaje Danu žalosti.

Gospodarstvenici RS-a ponašati će se u skladu s instrukcijama Republičkog kriznog stožera
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik održao je sastanke sa predstavnicima cestarskih tvrtki i s predstavnicima tvrtki koje se bave proizvodnjom namještaja, a koje su izrazili spremnost da surađuju sa kriznim stožerom, s ciljem prevazilaženja i sanacije svih posljedica katastrofalnih poplava.

Dodik je, u skladu sa izvanrednom situacijom koja je proglašena, tražio od gospodarstvenika da se ponašaju u skladu s instrukcijama i naredbama Republičkog kriznog stožera.

Sastancima su prisustvovali i šef Republičkog kriznog stožera Željka Cvijanović, ministar financija Zoran Tegeltija, ministar prometa i veza Nedeljko Čubrilović i minstar industrije, energetike i rudarstva Željko Kovačević, priopćeno je iz ureda entitetskog predsjednika.

Voda probila nasip dug 100 metara u Prudu

Slike  potopa u BiH, nalik onom biblijskom, obilaze svijet, a ništa manje dramatično nije niti u odžačkoj Posavini. Mnogi mještani, koji su evakuirani iz svojih domova, opet proživljavaju najteže dane. U ovom trenutku nitko ne razmišlja o štetama, samo je važno spasiti svaki ljudski život. Vodena stihija rijeka Save i  Bosne poplavila je u odžačkoj općini  oko 60 četvornih kilometara naseljenih mjesta. Pod vodom su Prud, Voskova, Trnjak, Zorice, Osječak, Donja Dubica,  dijelovi Gornje Dubice, Novog Grada,  Donjeg Svilaja i dio grada  Odžaka u pravca Modriče  odakle je evakuirano blizu pet tisuća mještana iz tisuću i 600 domaćinstava.

poplava bijeljina

Pripadnici Federalne uprave civilne zaštite su u Orašju, gdje je situacija i dalje kritična. Najviše je problema u mjestima Vidovice i Kopanice u kojima je jučer evakuirano stanovništvo. Ekipe Civilne Zaštite FBiH, specijalistički timovi od 70 ljudi, je postavilo više od dva milijuna vreća kako bi zaustavilo rijeku Savu da potopi Orašje. Kopanice drže ključ opstanka Posavine i distrikta Brčko stoga su mnogi dobrovoljci i volonteri na tom dijelu BiH pokušavali zaustaviti prodiranje Save. Gradonačelnik distrikta Brčko Anto Domić s volonterima brani Kopanice, a tako i Posavinu i Brčko.  – Situacija nije dobra jer imamo dosta tzv. rupa u nasipu dužinom oko 100 metara. Sava kida taj nasip, ali trudimo se fortifikacijskim objektima, čeličnim ježevima koje helikopter nosi, napraviti jednu branu koja bi smanjima istjecanje vode i umanjila trenutnu štetu. Ja se fizički osjećam dobro. Jučer sam bio i tužan i ljut i razočaran i nesretan jer zbog tehničkih razloga nije bilo moguće ispuštanje tereta iz zraka. Danas sam iskordinirao s ministrom obrane da dobijemo helikopter koji pomaže u postavljanju fortifacijskih objekata tako da se sad bolje osjećam – kazao je Domić za Večernji list.

Jučer su ekipe bile u Maglaju, gdje se nastavlja raditi na raščišćavanju i uklanjanju smeća koje je za sobom ostavila poplava. Čiste se ključni objekti, domovi zdravlja, ljekarne, škole, kako bi se stanovnicima što prije osigurali uvjeti za normalan život.

Sela oko Bijeljine su prazna

Bijeljinska sela su prazna i potopljena, a što se tiče vodostaja rijeka Save i Drine, situacija se stabilizirala i ne bi trebalo biti većih pomjeranja u narednim danima, rekao je za Klix.ba pripadnik Interventne spasilačke službe iz Mostara Esad Eso Humo. – Prvo smo bili u Srebreniku, potom u Maglaju i Modriči, a zadnja dva-tri dana smo u Bijeljini. Sela oko Bijeljine su prazna, ogroman broj stanovnika je evakuiran i smješten u škole i prihvatne centre u Bijeljini. Tko je uspio izvući živu glavu može biti sretan samo zbog toga, jer su to ljudi koji su ostali bez ičega – rekao je Humo, dodajući kako je u bijeljinskim selima gotovo sve uništeno.

Borić u Tuzli sablasno pust

Ekipa portala Klix posjetila je tuzlansko naselje Borić. Taj dio je sablasno pust, a ostali su tek psi čuvari, golubovi i pčele u košnicama. Ugrožene obitelji su iseljene, a nekoliko vikend kuća je uništeno.  Neki prognoziraju kako se zbog klizišta evakuirane obitelji nikada neće vratiti u svoje domove.

U istom naselju, stotinjak metara niže, klizište je ugrozilo blizu 200 grobnica na rimokatoličkom groblju. Groblje je posjetio i gvardijan Franjvečkog samostana u Tuzli fra Mario Divković. – Još ne možemo procijeniti kolika je šteta. Došli smo u izvidnicu, a svakako da je najvažnije da se ugroženim građanima što prije pomogne – rekao je fra Mario Divković. I u ovom naselju ekipa Klixa je zatekla policijsku patrolu koja nadzire lokalitet gdje je klizište nosilo sve pred sobom. Kako se može čuti, ima onih koji vrebaju i pokušavaju doći do oštećenih i srušenih objekata u potrazi za plijenom.

Ugovoreni poslovi propadaju zbog poplava

Višemilijunske su štete u poplavljenoj poslovnoj zoni u Gračanici, gdje je 25 tvrtki iz kojih apeliraju na što hitniju pomoć Federacije i države BiH u saniranju posljedica, da bi što prije mogli početi raditi. Smatraju da najmanje što država može uraditi je da Ministarstvo financija uvede porezne olakšice za pravne osobe koje su pogođene poplavama, kao što je to napravila Njemačka 2002. godine, kada su njeni istočni i južni dijelovi bili poplavljeni.

Veliki problem predstavljaju i ugovoreni poslovi koji se zbog izvanredne situacije neće moći realizirati u predviđenom roku.

Ukoliko se ne pomogne gračaničkim tvrtkama to će se itekako odraziti na gospodarstvo BiH, jer su među tim tvrtkama i veliki izvoznici, kao što je npr. Helioplast.

U BiH ušli deseci kamiona s humanitarnom pomoći

Uprava za neizravno oporezivanje BiH je pripremila Odluku o oslobađanju od plaćanja uvoznih troškova i potrebnog inspekcijskog nadzora za sve pošiljke humanitarnog karaktera namijenjene poplavama ugroženim područjima i proslijedila je Vijeću ministara BiH na hitno usvajanje.

Na osnovu te odluke sve humanitarne pošiljke trebaju biti najavljenje Ministarstvu sigurnosti BiH ( 033/492-754), koje će potom obavještavati UIO o svakoj pošiljci koja pristiže u BiH kako bi bila ocarinjena po pojednostavljenoj carinskoj proceduri na granici i odmah upućena u područje kojem je roba namijenjena, izjavio je Agenciji  Fena glasnogovornik UNO-a BiH Ratko Kovačević.

Po njegovim riječima do danas su u BiH ušli deseci kamiona i manjih vozila s humanitarnim pošiljkama namijenjenim poplavljenim područjima u Bosni i Hercegovini iz nekoliko europskih zemalja.

Uglavnom se radilo o hrani, odjeći i lijekovima.

Azerbejdžan pomaže BiH s potrepštinama vrijednim 800 tisuća KM
Republika Azerbejdžan danas šalje pomoć za stanovništvo ugroženo poplavama u Bosni i Hercegovini. – Danas iz Azerbejdžana posebnim avionom dolazi pomoć za stanovništvo poplavljenih područja. Zrakoplov šalje predsjednik Azerbejdžana, Ilham Aliyev  – rečeno je Agenciji FENA u Veleposlanstvu Republike Azerbejdžana u Sarajevu.

Radi se o lijekovima, hrani, odjeći te drugim potrepštinama u vrijednosti od 400.000 eura.

Crveni križ dostavio 200 tona humanitarne pomoći – Dijele se letci s uputama o zaštiti od zaraza
U posljednja tri dana oko 70 vozila je upućeno s oko 200 tona humanitarne pomoći u najugroženija područja Zeničko-dobojske županije, i to u Zavidoviće, Žepče, Zenicu, Maglaj, Doboj-Jug i Doboj, izjavio je Agenciji FENA generalni tajnik Crvenog križa Federacije BiH Namik Hodžić.

Pomoć je također poslana i u Kalesiju, Gradačac, Tuzlu, Konjević- Polje, Janju, Bijeljinju.
Priprema se konvoj pomoći za Posavinu, tj. za Bijeljinju i Brčko.
Prije toga, sarajevska područja u kojima su se pojavila klizišta dobila su pomoć.
Crveni križ još ima određene potrebe za ove građane koji su u prihvatnim centrima.
– Trenutni prioriteti su svakako, osim hrane, higijenska sredstva i sredstva za dezinfekciju, trebaju mehanizacija, mašine, lopate, različiti aparati za isušivanje vode. Tu su neizostavne pelene za djecu i odrasle – izjavio je Hodžić.
U suradnji s Ministarstvom zdravstva i Zavodom za javno zdravstvo FBiH, a  radi prevencije od zaraza, Crveni križ FBiH danas šalje u ugrožena područja deset tisuća letaka s uputama kako se zaštititi od zaraza.

Kapaciteti spalionica nisu dovoljni za sve životinje

Od sutra će stručni tim Veterinarskog fakulteta u Sarajevu obilaziti ugrožena i pogođena područja, kontaktirati lokalne veterinarske organizacije i stožere CZ, izvršiti očevid u stanje na terenu i predlagati konkretne mjere. – Prva se odnosi na leševe životinja koji moraju biti propisano neškodljivo uklonjeni, u jame, s obzirom na to da kapaciteti spalionica koje postoje u CZ nisu dovoljni, a te spalionice su namijenjene za male leševe.

Sedam kamiona pomoći uputio CARITAS

CARITAS Biskupske konferencije u BiH prikuplja i dostavlja pomoć stanovništvu poplavljenih područja u BiH. Iz Mostara za Banju Luku upućen je kamion pomoći, a iz Sarajeva je upućen kamion u Doboj. Upravo se tovare kamioni koji se šalju za Orašje i Bijeljinu, potvrđeno je Agenciji FENA u CARITAS-u. – I župne jedinice kojih ima 200 samostalno šalju kamione, tako da će se o zbirnim podacima iz svih župa moći govoriti u narednim danima – izjavio je za Agenciju FENA djelatnik CARTIS-a Zlatko Malić.

Samo u Tuzlanskoj županiji 1.500 klizišta
Geološki stručnjak Izet Žigić koji koordinira timom za rješavanje problematike klizišta na području općine Tuzla, apelira da eksperti u ovoj oblasti kojih, kaže, ima u većem dijelu Bosne i Hercegovine, dobrovoljno pomognu u borbi s klizištima tamo gdje se plavni talas povlači nakon katastrofalnog plavljenja velikog područja BiH. – Više od 1.500, što novih što starih klizišta, pojavilo se u Tuzlanskoj županiji, a od toga 600 na području Tuzle  – rekao je u izjavi za Fenu inženjer geologije Izet  Žigić. VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Zabranjuju financiranje referenduma iz inozemstva! Zabranimo i financiranje udruga iz inozemstva!

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo uprave uputilo je u javnu raspravu prijedlog Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma. Prema dostupnim informacijama glavne novine u zakonu odnose se na način financiranja referendumskih inicijativa te na rokove u kojima je dozvoljeno prikupljati potpise za raspisivanje pojedinih referenduma.

Prema riječima Arsena Bauka iz SDP-a radi se o SDP-ovom prijedlogu zakona koji je bio u pripremi pred kraj mandata Kukuriku vlade, a u saborsku proceduru nije došao samo zato što je u međuvremenu SDP izgubio vlast. Sadašnja postava u Ministarstvu uprave očito je odlučila nastaviti tamo gdje je SDP stao pa će tako oporbeni SDP u Saboru, prema najavama iz njihova kluba, dignuti obje ruke za spomenuti prijedlog zakona. Kako i ne bi kada je prijedlog njihovih ruku dijelo? Piše Željko Primorac/Hrsvijet

No, prisjetimo se okolnosti u kojima je nastajao spomenuti, SDP-ov, prijedlog Zakona o referendumu. SDP je nakon izbora Ive Josipovića za predsjednika i pobjede Kukuriku koalicije na izborima imao apsolutnu vlast u Hrvatskoj. Toliko su se politički osilili da su počeli iz temelja mjenjati sve što nisu uspjeli za vrijeme Račanove vlade. Promjenjeni su nazivi ministarstva, ukinuto pokroviteljstvo Sabora nad Bleiburškom komemoracijom, ukinuto je Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika, a počelo se naveliko pričati o korijenima Domovinskog rata u NOB-u i partizanima. Pored toga Milanovićeva vlada pripremala je paket „gospodarskih mjera“ koje su se trebale svesti na potpunu privatizaciju cestarskog i energetskog sektora. U tim okolnostima nezaustavljivog juriša na sve vrijednosti Domovinskog rata, ali i na ostatke ostataka gospodarskog potencijala zemlje jedini instrument kojim se moglo suprostaviti SDP-ovoj rekonkvisti bio je referendum. Prvi značajniji poraz SDP-a i njegovog ideološkog ludila dogodio se na referendumu o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene. Kada je još jedna referendumska inicijativa prikupila dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma protiv privatizacije cestarskog sektora u SDP-u se upalio alarm. Hitno je trebalo zakonski ograničiti – samovolju naroda. Međutim, kola su već bila krenula nizbrdo, bližili su se izbori, a Baukov prijedlog pričekati će u ladicama HDZ-ova ministra kojemu se učinio interesantan.

Problem je samo što su u cijeloj ovoj priči upravo HDZ-ova infrastrukura i birači, pored Crkve, najzaslužniji za uspjeh i jedne i druge referendumske inicijative. Pa zašto onda HDZ danas pila granu na kojoj sjedi i oduzima sebi jedno efikasno oružje za političku borbu kada, jednoga dana, više ne bude na vlasti. Prema prijedlogu spomenutog zakona znatno se postrožuju pravila za financiranje referendumskih inicijativa, te će se znatno strože kontrolirati sami proces prikupljanja potpisa. Ispada kako HDZ danas sam zauzdava referendumski pokret na krilima kojeg je došao na vlast. Koliko je ta politika mudra pokazat će vrijeme.

Teško se oteti dojmu kako HDZ nastavlja točno tamo gdje je SDP stao te kako je navedeni zakon usmjeren protiv konzervativnog katoličkog pokreta koji je postao dominantan u sektoru građanskog aktivizma. Do sada je dominaciju u sektoru civilnog društva i građanskog aktivizma imao skup lijevih i liberalnih udruga okupljenih oko GONG-a, Documente, Baba, Kuće ljudskih prava i Centra za mirovne studije. No, bez ustezanja možemo kazati kako je ovaj spektar civilnih udruga bio i rezervna vojska SDP-a koji je djelovao tamo gdje, formalno, politika nije mogla i smjela djelovati. Nedavna aktivacija Dragana Zelića, dugogodišnjeg direktora GONG-a, kao izvršnog tajnika SDP-a najbolje oslikava povezanost SDP-a sa navedenim spektrom „civilnih udruga“.

Međutim, iz samo jednog razloga ovaj zakon neće pogoditi GONG, Documentu, Babe, Kuću ljudskih prava i Centar za mirovne studije. Jednostavno, unatoč silnim milijunima kuna koje dobivaju iz inozemstva i iz državnog proračuna oni nisu sposobni organizirati bilo kakvu referendumsku inicijativu ili pokret. Preživljavaju, odnosno, parazitiraju samo zahvaljujući uskoj koordinaciji sa medijima i silnim milijunima donacija od inozemnih vlada, državnog proračuna RH i inozemnih financijera koji zagovaraju globalističku viziju svijeta bez nacija i granica.

Jedna od glavnih novina novog zakona o referendumu kaže kako se zabranjuje financiranje referenduma od strane stranih vlada, pravnih osoba, državnih poduzeća, vjerskih zajednica i anonimnih donatora. Odlično! Pretpostavljam kako se ovime želi spriječiti direktno strano uplitanje u domaća politička pitanja. Međutim, nije li licemjerno na ovaj način zaustvljati financiranje konzervativnih katoličkih pokreta, a u isto vrijeme ostavljati mogućnost da se lijevi spektar civilnog sektora finjancira direktno s računa stranih veleposlanstva, vlada i globalističkih pokreta? Nadam se kako će HDZ-ovi saborski zastupnici pa i sam ministar Kuščević uvidjeti koliku štetu čine novim, za sada samo prijedlogom zakona, te kako će uvidjeti kako je Arsen Bauk zakon pisao protiv desnog konzervativnog pokreta. Istog onog koji ih je doveo na vlast!

Željko Primorac/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Hitrec: ‘Stići će vas naša pjesma i u Srbiji’

Objavljeno

na

Objavio

Topli val odnio me je na sjever Mađarske, a vražji stari automobil umalo da me nije odveo do rijeke Stiks. Ipak samo do Dunava, uzvodno od Budimpešte kroz koju se teško probiti od silnoga prometa, ali to je valjda jedini put prema Višegradu i Ostrogonu koji su mi cilj. Nakon zadnjih predgrađa Pešte loša cesta vijuga uz obalu Dunava gdje se nižu kupališta i sunčališta za one Mađare koji nisu na hrvatskoj obali ili na Balatonu, tako sve do Višegrada koji nema ćupriju ali tu su ostatci kraljevskoga dvora i utvrde na brdu.

Mađarski je Višegrad bio ugarska prijestolnica u kojoj je još povremeno boravila Elizabeta Kotromanić, udovica Ludovika Anžuvinca, ubijena u Novigradu na jadranskoj obali, premda je uglavnom boravila i u Budimu gdje je dala smaknuti Karla Dračkog da osigura prijestolje kćeri Mariji – Dračkog je zveknuo topuzom neki Frank ali napuljski pretendent nije odmah umro, prevezen je u Višegrad i ondje izdahnuo nakon nekoliko dana. Elizabetin zet Žigmund Luksemburški nije volio Višegrad, više mu se sviđao Budim i ondje se osjećao sigurnim, kraljica Marija izbavljena iz novigradske kule ubrzo je umrla, Žigmund se oženio Barbarom Celjskom, budućom Crnom kraljicom i alkemičarkom od formata.

No, što me je tjeralo da na plus četrdeset šest bauljam sjeverom Mađarske? Morao sam iz nekih razloga omirisati krajobraze i vidjeti što je ostalo iz vremena Žigmunda koji je bio i hrvatski kralj, a s bosanskim kraljevstvom koje mu je također formalno pripadalo, ili je on tako tvrdio, vodio je teške ratove bez velikih uspjeha, osim kada je u Doboru posmicao cvijet bosanskih, hrvatskih plemića. Jednoga čovjeka koji je desetljećima bio stvarni kralj ne samo u svojim Donjim krajima, Hrvoja Vukčića Hrvatinića, nikada nije uspio pobijediti, morao se s njim nagoditi, čak ga zamoliti da bude kum na krštenju Barbarine kćeri, premda je Hrvoje pripadao krstjanima. Na kraju su se opet razišli.

Ni Višegradu gdje se čuvala kruna sv. Stjepana, ni Budimu ne pripada prvenstvo, nego Ostrogonu, kako Hrvati nazivaju Esztergom, donekle ipak jezično bliže nego potpuno kroatizirani Stolni Biograd, mađarski Szekesfehervar. Kada uz Dunav prođete četrdesetak kilometara do Višegrada, još vas malo puta dijeli od Ostrogona smještenog strateški vrlo pametno ondje gdje Dunav naglo mijena smjer, udara o nevisoka ali stamena brda i počinje teći prema jugu. I tako do Vukovara. Ta nagla promjena pravca, taj zavoj, okuka, bug, obgrljuje Ostrogon te se čini da je grad na otoku. Malo je toga ostalo iz doba koje me zanima,iz vremena kada je tu stolovao ugarski primas Ivan od Kaniže. Bedemi, dvorac i stara katedrala razarani su u raznim razdobljima, a sada dominira klasicistička bazilika, proporcija koje bi htjele konkurirati sv. Petru u Rimu.

Turci su tu bili stotinu i pedeset godina, a ni od njih nije gotovo ništa ostalo. To jest – u Ankari se može vidjeti kako je Ostrogon izgledao u njihovo doba. Novi turski sultan Erdogan dao je 2015. izgraditi repliku grada Estrogon Kalesi (tako se zove i kulturni centar),a kako Dunav nije uspio privesti do Ankare, replika je građena na jezeru, da ipak bude vode. Izvorni Estrogon podignuo je princ Geza , tu je rođen,kršten i okrunjen prvi ugarski kralj poslije proglašen svetim, Stjepan, a krunidba je bila obavljena na Božić okrugle 1ooo. godine, za koju je najavljivan smak svijeta. Tisuću godina je ostrogonski nadbiskup primas Crkve u Mađara i njegov je dvor isprva bio odmah uz kraljevski, sve dok se kraljevi nisu spustili prema Višegradu i zatim Budimu – onaj nama tako poznati Bela IV. odlučio se raskošno razvijati Budim, a glavar mađarske Crkve ostao je u Ostrogonu.

Ostatci iz srednjega vijeka i renesanse utjelovljeni su u rečenu grandioznu baziliku iz 19. stoljeća. Ostorogonski nadbiskup pobjegao je pred Turcima polovicom 16. stoljeća, a vratio se (ne isti , ha!) tek 1820.,podugo poslije kršćanske rekonkviste jer su tu Habzburzi držali posadu i topove. Slava Ostorogona nikada se više nije vratila, a bazilika visoka stotinu metara dugo se gradila, jednom i još nedovršena otvorila vrata uz skladbu Franza Liszta pisanu za tu priliku. Arhitekti su dobro zarađivali, možda i previše, pa je jedan ubijen i okraden (Johann Pack). Bazilika je posvećena Blaženoj Djevici Mariji, čija je apoteoza prikazana na ogromnoj slici iznad glavnoga oltara (autor Michelangelo Grigoletti) i sv. Adalbertu, onom koji je okrunio Stjepana, a sada se veliki bijeli njihov zajednički spomenik izdiže na bedemu iznad Dunava. Vrlo svijetla građevina, bazilika je trebala dobiti i veliki trg s kolonadama i zgradama nalik rimskoj, ali projekt nije dovršen, i bolje da nije. Tu je, u Ostrogonu umro 1521. Toma Bakač, sin kolara iz Erdöda i rodonačelnik obitelji koja se dokotrljala u Hrvatsku,a i sam je bio neko vrijeme glava Zagrebačke biskupije. Kardinal, ozbiljni kandidat za papu. Njegov istoimeni rođak, hrvatski ban, kardinal Toma Bakač zapamćen je po bitki kod Siska. No, vidim usred bazilike na zidu i lik Petra Pazmanyja, onog ostrogonskog nadbiskupa koji nije imao sreću stolovati u Ostrogonu, nego u Trnavi i Bratislavi, pisao sam o njemu u romanu „ Samo sreća, ništa drugo“, primas koji je Jurja Zrinskog – oca Nikole i Petra – priveo (vratio) u krilo katoličke vjere. Pokopan je u katedrali sv. Martina u Bratislavi, grob se zagubio, a kada je pronađen ustanovilo se da je tijelo kardinala neraspadnuto. Neobično i teško shvatljivo, za razliku od Trenka u Brnu čija je mumificiranost objašnjiva strujanjima u podzemlju kapucinskoga samostana.

U kripti koja ima sumornu egipatsku atomosferu (blaženi hlad!) pokopani uglednici i kanonici od kojih neki imaju hrvatska prezimena, a na istaknutom mjestu primas Mindszenty, mađarski Alojzije Stepinac, žrtva komunista koji su ga mučili i osudili na doživotnu robiju. Izbavljen je u onoj junačkoj 1956. godini kada su se Mađari pobunili i izgubili, petnaest je godina proveo u zgradi veleposlanstva SAD u Budimpešti, zatim prebjegao u Beč gdje je umro. Njegovi su zemni ostatci preneseni 1991., i papa Ivan Pavao II. molio se na njegovu grobu u ostrogonskoj kripti.

Glede slavnih ljudi čija je sudbina djelomično vezana uz Ostorogon: u jednom pokušaju oslobađanja grada svršetkom 16. stoljeća, poginuo je lirski i erotski mađarski Orfej Balint Balassi, a kada je godinu poslije kršćanska vojska uspješno (nakratko) osvojila Ostrogon, u njezinim je redovima bio časnik po imenu Claudio Monteverdi. Da, ako vas Balassijeva kob podsjeća na Jurja Križanića i njegovu smrt pod zidinama Beča, točno ste razmišljali.

Najljepši je pogled na Ostrogon iz – Slovačke. Povijesno se ta nama Hrvatima prisna zemlja nazivala Gornjom Mađarskom. Sada je, znači, Ostrogon pogranični grad a do Slovačke preko Dunava vodi most Marije Valerije, vrlo dug i impozantan, rušen u ratovima, pa obnavljan. Vruće je i u Slovačkoj. Ne vidim velik promet Dunavom, niti silna rijeka odiše svježinom.

U Hrvatskoj ništa novo

Nepouzdani stari auto posve je poludio od vrućine i napokon krepao, na sreću nadomak Zagrebu. U Horvatorszagu ništa novo, nogometna je groznica zaliječena i sve se okrenulo turizmu na moru i kopnu, čini se da cijela sezona pokazuje znake slabljenja iliti stagnacije što je i dobro i loše, dosegnuli smo vrhunac valjda i samo se ne smijemo strovaliti. Festivali idu prema kraju, Špancirfest je zadnja točka ljetnoga vremena, pjevači odasvud lutaju Hrvatskom (imaju li radne dozvole?), Bajaga kobajagi nije baba Jaga i ne dokazuje se da je bio prateći vokal nekim mindžušama na kninskoj tvrđavi u vrijeme agresije, turistice padaju s kruzera, krijumčari voze ljude po cestama, turisti se pentraju po stijenama i zovu Gorsku službu spašavanja, najbolju službu u Hrvatskoj, ali koju država blago ignorira, riječka pročelnica za sportsku kulturu, fiskulturu, vozi pijana i izaziva nesreće a ljudi se pitaju kako takva osoba može biti fiskulturnica i uopće u bilo kakvoj kulturi, zaboravljajući da smo i na državnoj razini imali kulturu s mnogo promila u doba kada sam ja morao trijezno priopćiti saborskom odboru za ljudska prava da me se šikanira a predsjednik odbora je bio Furio Radin. Što me podsjeća na stanje u Istri kojoj turizam dobro ide, ali sve drugo puno manje a ulje na vatru dolio je Uljanik koji otkriva sve vrline istarskih političkih feudalaca koji u autonomaškom zanosu zaziru od Zagreba sve dok ne dođu u bananu, vrlo kontroverzni Končar vidi da ima posla s lajbekima u Puli ali i Zagrebu, s adresom u Londonu (gdje je i šef Agrokora) zgrće u rukama brodogradilišta i tankere u za sada neprozirnoj igri koja će loše završiti, a javljaju se i novi hohštapleri s vrećama novaca u koje ne daju zaviriti. Popušit će hrvatski proračun, cijene cigareta odletjet će u nebo. Istarskim orjunašima i talijanašima koji vuku za nos pošteni hrvatski narod u Istri, preostat će još samo da određuju tko smije pjevati u Areni, dok Marku Perkoviću Thompsonu preostaje valjda da pjeva u Srbiji i malo prilagodi one stihove u „stići će vas naša pjesma i u Srbiji“.

No, da se samo na časak vratim u Mađarsku, u Ostrogon. Nije Ostrogon samo relikvija, ondje su došli i Japanci s automobilskom industrijom, a turizam će pojačati – Hernadi. Dok ga Hrvatska traži, taj gospodin podiže hotel u Ostorogonu, kojemu doista trebaju bolji hoteli. Također, nekako u isto vrijeme kada i ja, u Mađarskoj je bio Steve Bannon, s kojim dijelim slične poglede glede globalizacije, masonerije i biciklizma.

Kolovoz ide prema svršetku, vrlo polako i sparno, gotovi su digitalni udžbenici. Čim malo zahladni, počet će pitanja što je s dva referenduma, a trebao bi se održati i treći. Naime, hrvatska je javnost nekako ravnodušno prešla preko obavijesti šefa Hrvatske narodne banke da ćemo uskoro umjesto kune imati euro. Izvršna vlast nije demantirala. Pa se ja pitam i pitam Hrvatice i Hrvate slažu li se s nestankom nacionalne valute, pa ako se slažu neka to i kažu na – referendumu. To je taj treći. Ili jesmo ili nismo narod koji sam odlučuje o svojoj sudbini, pa i u ovom slučaju. Ja sam za ostanak kune. Čak su i bivši i sadašnji titoisti za kunu, zar nisu pjevali (i pjevaju) „Druže Tito mi ti se kunemo.“

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari