Pratite nas

Danas je Crna Gora tzv. banana država u kojoj je vlast korumpirana, a opozicija poslušna

Objavljeno

na

Već neko vrijeme u Crnoj Gori stvara se važan otpor koji postaje sve izraženiji – spekulacije o tome da bi Crna Gora mogla po “hitnom postupku” postati nova NATO članica jasno su djelovale kao katalizator ovog otpora koji okuplja sve više ljudi, a predvode ga studentske organizacije koje sve snažnije u prvi plan guraju svoje revolucionarne zahtjeve koji su ovih dana predstavljeni u 6 važnih točaka.
Formirana je organizacija čije ime zapravo sve govori – “Otpor Diktatorskom Režimu – Građanska Neposlušnost”. U proglasu organizacije se ističe:

“Danas Crna Gora nije država. Danas Crna Gora nije nezavisna država. Danas je Crna Gora tzv. banana država u kojoj je vlast korumpirana, a opozicija poslušna. I zato treba smijeniti cijelu generaciju političara, preispitati im porijeklo imovine, utvrditi odgovornost za ratne zločine i Crnoj Gori obezbjediti status vojno neutralne države. Zato kažemo: Bojkot, diskontinuitet, otpor”.

 

Logo organizacije “Otpor Diktatorskom Režimu – Građanska Neposlušnost”, kao simbol izabran je Mahatma Gandhi 

Autentični narodni zahtjevi u susjednoj BiH nedavno su se utopili u moru međusobno suprotstavljenih nacionalizma i infiltriranih agendi, a progresivne i revolucionarne poruke ugušene su u još dosad neviđenoj medijskoj histeriji i kampanji koja je upravo nacionalnim faktorima razbila stvaranje otpora već u samim počecima.

No, Crna Gora mogla bi biti pozitivnija priča – zahtjevi s kojima izlaze pobunjeni studenti precizno su formulirani i pokazuju kako se radi o važnoj narodnoj kampanji koja bi se morala proširiti na sve segmente društva.

 

 

U njihovom proglasu ističe se 6 točaka, one su:

1. Izlazak opozicije iz skupštine i svih institucija vlasti
2. Bojkot svih izbora i referenduma koje režira korumpirani mafijaški režim
3. Zabrana rada ratno-profiterskim i anti-ratno profiterskim strankama
4. Formiranje prijelazne tehničke vlade s ciljem organiziranja izvanrednih izbora
5. Prvi slobodni izbori u povijesti zemlje
6. Provjera porijekla imovine svih koji su obavljali najviše državne funkcije, imovine članova njihovih obitelji i kumova – borba protiv korupcije na najvišem nivou

Ovo jesu dobri zahtjevi i važan korak naprijed. Dakako, oni su samo početak temeljnih promjena koje su nužne ne samo Crnoj Gori, već i svim zemljama regije. Zato je ovaj otpor koji se trenutačno javlja u Crnoj Gori toliko važan i za regiju, a s njim bi morali biti upoznati stanovnici cijele bivše SFRJ.

Odrješita borba protiv korupcije itekako je važna, no čak i u samom početku, oni koji su na borbu spremni, moraju razmišljati i o idućim koracima. Teoretski gledano, eliminacijom korupcije zemlja možda više ne bi bila, kako se u proglasu navodi, “banana država”, no ne bi još uvijek bila ni posve nezavisna. Za pravu nezavisnost zemlje nužno je provesti i povratak imovine u vlasništvo naroda, tj. radnika.

Takvog koraka se nitko ne bi trebao pribojavati, ne treba mu ni davati duboke teoretske nazive kao što su “socijalizam” i “diktatura proletarijata” – takav korak može se komotno nazvati “zdravim razumom”. No, sudeći prema nastupu kojeg imaju predstavnici crnogorskog otpora, može se pretpostaviti da itekako razmišljaju o svim segmentima.

U vrijeme raznih “podvaljenih” pokreta, aktivističkih organizacija i političkih spinova, prije svake konkretne analize treba provesti diferencijaciju i uvidjeti koliko je koji pokret autentičan ili “obojan”. Ovaj crnogorski je bez sumnje autentičan, a test se jako lako može provesti – naime, svaki “obojani” (financiran putem raznih političko uzurpatorskih kanala) pokret u Europi, bez iznimke, lako se otkriva: on u svojoj agendi uvijek ima na ovaj ili onaj način zahtjev za što većim “euro-atlantskim integracijama”.

Ovaj pokret u Crnoj Gori vođen je upravo otporom prema ideji priključenja njihove zemlje NATO paktu. Ovo ključno političko-vojno pitanje može sudionicima ovog pokreta poslužiti kao izuzetno važna odskočna daska putem koje će svoje druge, podjednako važne, zahtjeve predstaviti široj populaciji.U konačnici, narod Crne Gore, baš kao i narod Srbije, BiH i Makedonije, mora biti svjestan da se nalaze u svojevrsnoj prednosti ispred Hrvatske i Slovenije koje su već u potpunosti postale dio svih zadanih “euro-atlantskih integracija”. To je slično kao i s MMF kreditom “spašavanja” – otpor se mora pružiti prije nego isti stigne, jer kada stigne, otpor će postati gotovo nemoguć.

Širenje NATO pakta na istok: još svega nekoliko država ostalo je za provođenje procesa “euro-atlantskih integracija”

Hrvatska je idealan primjer za promatranje – od vodećih do marginalnih stranaka i političkih pokreta, gotovo niti jedna u vrh svog programa ne stavlja izlazak iz NATO pakta, što pokazuje da se radi o običnom političkom oportunizmu koji “lovi” glasače samo manifestacijom raznih umjerenih ili radikalnih stavova bez konkretne suštine. Drugim riječima, kada se krug zatvori, on postaje “nova stvarnost”, a o konkretnom otporu više nitko niti ne pomišlja.

Ostale zemlje SFRJ, izuzev Slovenije i Hrvatske, tek će se pokušati uvući u potpuni sastav NATO pakta (ubrzanim tempom sada kada je izbila kriza oko Ukajine), što ujedno ostavlja prostor i za stvaranje većeg otpora protiv takve politike, a tome upravo svjedočimo danas u Crnoj Gori.

Što predstavnici ovih studentskih organizacija misle o potencijalnom ulasku Crne Gore u sastav NATO pakta, možda je najbolje opisala jedna njihova članica za vrijeme skupa ovog tjedna:

“NE u moje ime – je jasna poruka svima koji čine nemjerljivu štetu našoj državi gurajući je u NATO. NE u moje ime – je poruka upućena svakom NATO promoteru koji u naše ime potpisuje međunarodne ugovore, prodajući tako i nas građane kao i našu državu Crnu Goru. Upućujem oštar protest državnim čelnicima, koji nas već svrstavaju u stroj NATO mašinerije, u slučaju Krima i Ukrajinske krize. Crnogorska omladina nikada neće biti u redovima okupatora na bilo kojem kriznom žarištu svijeta.

Neka svatko tko hoće da zna, neka čuje, da nikada nećemo pristati na to, pa neka se NATO zamisli sljedeći put kada bude svoj krvavi novac gurao u džepove domaćih promotera rata.

NE u rat i NE u NATO! To je opredjeljenje ovog naroda. Ne postoji taj trik koji će izvesti da u Crnoj Gori osvane majska zora pod NATO žicom. Nek je vječna naša slobodna i neutralna Crna Gora!”

advancehr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata. Održana je i misa zadušnica za pokojnog generala Slobodana Praljka.

Australski Hrvati ovim su povodom poslali otvoreno pismo Hrvatskoj. Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu! Ovim riječima i ispijanjem otrova, general Praljak je izrekao konačnu presudu cijeloj dugogodišnjoj međunarodnoj farsi koja neodoljivo podsjeća na montirane komunističke procese, gdje se krivci unaprijed znaju.

Rečenica je to iz otvorenog pisma u kojem navode kako je njegov čin jedan je od najsnažnijih vapaja za pravdom koje smo posljednjih desetljeća mogli vidjeti. Čin čovjeka koji je uskoro trebao izaći na uvjetnu slobodu, no radije je izabrao smrt. Njegov čin poruka je hrvatskom narodu, ali i svakom čovjeku koji traži pravdu. Ovim činom, general je obvezao hrvatski narod na borbu za istinu i pravdu. Nakon ovoga nitko više nema pravo reći “mene se to ne tiče”, stoji u pismu.

Mi, australski Hrvati, pratimo što se događa u Hrvatskoj i svijetu. Svjesni smo važnosti kažnjavanja zločina, no isto tako smo svjesni negativne uloge Haškog suda čije djelovanje smatramo sramotnim i nepravednim. Očekivali smo pravdu. Dobili smo laž i nepravdu. Stoga hrvatskim političarima i hrvatskoj javnosti upućujemo ovo pismo.

Australski Hrvati u pismu navode kako zahtijevaju odbacivanje presude Slobodanu Praljku i šestorki, jer se temelji na povijesnim neistinama, očekuju ispriku vodećih hrvatskih političara koji su izjavili da prihvaćaju i poštuju presudu, traže istrage svih koji su protuzakonito slali dokumente u Haag i opstruirali obranu.

Također navode da s prijezirom odbacuju tvrdnje g. Brammertza da slavimo ratne zločince dok ignoriramo žrtve.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Marko Jurič: Frustracije koje proizvodi hrvatska atmosfera učmaloga političkog smrada

Objavljeno

na

Objavio

Zamjerili su mi neki što sam objavio tekst o hibridnom ratu koji se u Hrvatskoj događa i u kontekstu kojega se prstom uglavnom pokazuje na Rusiju.

Ima Rusija u tom smislu putra na glavi, ali po tome ne zaostaju bitno ni neke druge jake države. Primjerice, Obamina je administracija preko svoje uskoro bivše veleposlanice Juliet Valls Noyes, sustavno gadila i rastakala tradicionalno hrvatsko društvo raznim političkim i društvenim perverzijama s ciljem da se razbije ta čvrsta hrvatska društvena struktura.

Pomagale su se razne liberalne društvene inicijative, vršio pritisak na vlast, koristio medijski utjecaj i polako rastakalo hrvatsko društvo kao jedinstvena politička cjelina.

Najpoznatiji potezi tog hibridnog rata su skandalozno izvješće o stanju ljudskih prava i odlazak izaslanstva američkog veleposlanstva na one neslužbene komemoracije stradanja u logoru Jasenovac, u organizaciji SNV-a i SAB-a.

Za razumijevanje djelovanja takvih konspirativnih akcija, najsigurniji pokazatelji su rezultati. Ono što je u Hrvatskoj karakteristični vodeći problem, jest iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, koje je poprimilo bleiburške okvire.

Prije sedamdeset godina mladi Hrvati su brutalno preseljeni na onaj svijet, a danas su to neke europske destinacije, Kanada, SAD-e, itd. Identične su brojke i činjenično stanje, a to je da Hrvatska postaje ispražnjena zemlja sa sve manjim udjelom vitalnog stanovništva na kojemu se temelji snaga suvereniteta svake države.

Netko će reći kako je ovo još jedna varijacija neke od teorija zavjere. Međutim, hrvatska turistička sezona jasno pokazuje vrlo opipljive adute hrvatskog ozemlja. Hrvatska je, dakle zemlja, koju mnogi biraju kao svoju idealnu destinaciju. Motiva za teorije sustavnog iseljavanja mladih iz Hrvatske očito ima.

Osim lijepog krajobraza, ugodne klime, Hrvatska ima ogromne zalihe pitke vode i kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta nezagađenog GMO-ima, hibridima, ili nekim aktivnim otpadima. Drugim riječima, Hrvatska ne predstavlja samo zemlju lijepoga životnog prostora, nego i zemlju koja može jamčiti život svojim stanovnicima, čak i višestruko brojnijim nego li ih je danas.

Prošao sam večeras pored nekoliko kafića u kvartu i zanimljivo je da, iako je ponedjeljak, da su svi bili dobro popunjeni. Što to znači? Što se to hrvatskom puku, mladom i starom nudi kao večernja zanimacija?

Zadimljene prostorije kićastih lokala, gdje se uz ponešto jeftinog alkoholnog pića, gomilu cigareta i tupavu glazbu sustavno truje, ne samo organizam, nego svijest i karakter ljudi. Ako uđete unutra, čuti ćete priče i razgovore, temeljene na ispraznostima, hvalisanju, ogovaranju s jasnim trendom postepenog prihvaćanja onog ćudorednog sustava koji je potpuno suprotan tradiciji i stoljetnim kršćanskim postulatima hrvatskoga naroda.

To znači da ljudi postaju sve manje odani vrijednostima ljubavi u svim pravcima i varijacijama od obitelji, društva, prijatelja, domovine, identiteta, kulture, društva, tradicije, pa čak i onih temeljnih kao što su hrabrost, pravednost, istinoljubivost, solidarnost, milosrđe ili ona naravna ljudska ljepota. Drugim riječima društvo se temeljito raslojava.

Rastakanje hrvatskog društva u njegovoj temeljnoj društvenoj čestici obitelji dovodi do ovakvog slijeda događaja. Hrvatski puk postaje postupno marginaliziran iz svih važnijih društvenih i političkih tokova vlastite države. Primjerice, pogledajte odjavne špice HRT-ovih emisija i dobit ćete dojam kako su Hrvati manjina u Hrvatskoj.

A slična je situacija i u svim drugim važnijim državnim, društvenim, akademskim, znanstvenim i drugim institucijama koje ne privređuju, nego egzistiraju na proračunu. Demokratski igrokaz koji se upriličuje svake četiri godine ni približno ne ispunjava svoju zadaću delegiranja preslike društvenih političkih preferencija pa tako u Hrvatskoj konstantno već 17 godina imamo situaciju da državom vladaju političke manjine. Takva situacija stvara strašne frustracije kod običnog čovjeka.

Nemogućnost reakcije, odgovora na takvo marginaliziranje, torturu pa ako hoćete i tiraniju, okreće ljude opcijama od anestezije alkoholnim ili drugim opijatskim snoviđenjima ili jednostavno donošenje odluke, pakiranje kovčega i pravac nekakva Irska, Norveška, Kanada i dr. Posljedično u zemlji ostaje sve manje kvalitetne i vitalne nacionalne snage, a sve je više pasivnih i rezigniranih marginalaca i gubitnika koji u maliganskim ritualima kompenziraju nedostatak društvenih i svojih pobjeda.

Nedavno smo imali prilike vidjeti rezultate istraživanja kod ljudi koji se iseljavaju iz Hrvatske i pokazalo se da egzistencija, golo preživljavanje nije jedini ili uopće nije razlog odlaska. Sveukupna klima truleži, kukavičluka, stalnih političkih prevara i podvala, beskonačno političko dodvoravanje, korupcija, nepravda i korumpirano sudstvo koje bogate kriminalce pušta na slobodu, a siromašne branitelje desetljećima siluje proizvoljnim zakonskim interpretacijama i uništava im živote, postali su moćni motivator iseljavanja.

Takva atmosfera učmaloga političkog smrada, osim što je potpuno suprotna onome što se u Hrvatskoj živjelo i osjećalo devedesetih godina, velikim je djelom nešto što je nametnuto vanjskim utjecajima. Taj hibridni rat započeo je u Hrvatskoj još devedesetih godina i to iz raznih centrala. Kako su se mijenjale okolnosti i situacija u zemlji tako su se i metode mjenjale. Ove današnje su vrlo suptilne. Idu na provociranje emocija, a istovremeno i na zabranu njihovog pokazivanja. Takvo gušenje svih zdravih emocija u čovjeku generira vrlo jake frustracije.

Jedni će tu frustraciju anestezirati, a drugi od nje otputovati. Emocije su pokretač čovjeka. Čovjek bez emocija je pasivan, nezainteresiran, neproduktivan. Čovjek ugušenih, zabranjenih emocija je frustriran i pretvara se u zombija. To je novi oblik totalitarizma. Jedna kriva riječ temeljena na emociji i odmah je to govor mržnje, netolerancije, homofobije, ksenofobije, rasizma, šovinizma, fašizma i tko zna kojeg još izma.

Do prije dvadesetsedam godina živjeli smo u totalitarizmu gdje su bile zabranjene sloboda mišljenja i govora, a danas živimo u drugačijem totalitarizmu političke korektnosti.

Marko Jurič / Projekt Velebit

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari