Pratite nas

Događaji

DANAS PRESUDA O TUŽBI ZA GENOCID PROTV SRBIJE – “Presuda će imati važan utjecaj na društveni i politički razvoj Hrvatske, ali i Srbije”

Objavljeno

na

Međunarodni sud pravde (ICJ) objavit će presudu o uzajamnim tužbama Hrvatske i Srbije za genocid u ratu devedesetih godina. Sedamnaest sudaca donijelo je pojedinačnu odluku ‘za’ ili ‘protiv’ predložene presude, bez mogućnosti suzdržavanja. Presudu će pročitati predsjednik ICJ-a Peter Tomka u haškoj Palači mira. Presuda je konačna i obvezujuća.

Hrvatska je tužbu podnijela prije gotovo 16 godina, Srbija je najprije osporavala mjerodavnost Suda, a nakon toga i podignula protutužbu protiv naše zemlje za genocid nad Srbima na hrvatskom teritoriju. U tužbi iz 1999. Hrvatska tereti Srbiju za smrt 12.500 ljudi, stradanja 7700 logoraša i uništenje 1500 vjerskih objekata. Prioritet službenog Zagreba je rješavanje sudbine 865 nestalih Hrvata, pa od Beograda traži podatke o masovnim, individualnim i tzv. sekundarnim grobnicama u Hrvatskoj i Srbiji. Zahtijeva i povrat kulturnog blaga otetog s okupiranih područja – ukupno 25.000 umjetnina iz 45 muzeja, tisuću religijskih artefakata i privatnih arhiva i bibiloteka.

Srbija u protutužbi iz 2010. tvrdi da je u Oluji ubijeno 1719 i protjerano 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, što je gotovo dovelo do nestanka te etničke skupine koja je prije Drugoga svjetskog rata činila 20 posto hrvatskog stanovništva, 1991. dvanaest, a danas četiri posto. Od Hrvatske traži kažnjavanje počinitelja genocida, stvaranje uvjeta za povratak izbjeglih Srba i poštivanje njihovih ljudskih i građanskih prava. Beograd zahtijeva i da Hrvatska ukine praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja kojim 5. kolovoza obilježava pobjedu u Oluji kao legitimnoj akciji oslobađanja okupiranih teritorija u kojoj je poginulo 196, ranjeno više od 1000 i nestalo petnaest hrvatskih vojnika i policajaca.

Obrazloženje tužbe za genocid

I Hrvatska i Srbija traže odštetu o kojoj bi sud odlučio naknadno, po završetku postupka koji je Hrvatsku stajao 28 milijuna kuna, Srbiju oko šest, a obje su zemlje najviše novca potrošile na strane pravne stručnjake. Kada je u sličnom postupku odlučivao o tužbi BiH protiv Srbije, ICJ je 2007. presudio da se u Srebrenici dogodio genocid nad Bošnjacima, ali da za njega nije odgovorno tadašnje srbijansko vodstvo. Vijećajući posljednjih suci su imali u vidu i tu presudu, kao i odluke Haaškog suda (ICTY) koji za zločine sudi pojedincima. ICJ od osnutka 1945. za genocid nije osudio nijednu državu.

Dr. Ivo Lučić: Presuda će imati važan utjecaj na društveni i politički razvoj Hrvatske, ali i Srbije

„Hrvatska tužba protiv Srbije utemeljena je na utvrđenim i dokumentiranim događajima iz druge polovice osamdesetih i prve polovice devedesetih godina prošlog stoljeća. Presuda će imati važan utjecaj na društveni i politički razvoj Hrvatske, ali i Srbije. Ona će utjecati i na njihov daljnji međusobni odnos, koji se može temeljiti jedino na politici ‘čistih računa’“, rekao je dr. Ivo Lučić s Hrvatskog instituta za povijest komentirajući za naš portal važnost sutrašnjeg javnog izricanja presude u Haagu o genocidu u sporu između Hrvatske i Srbije.

Istaknuo je kako se Srbija gotovo čitavo prošlo stoljeće postavljala kao hegemon i uglavnom je vodila imperijalističku politiku koja je samim time bila protuhrvatska, što je onda uzrokovalo i antisrpsko raspoloženje kod većine Hrvata.

„Pokušaj nasilnog očuvanja pozicije hegemona, sprječavanje demokratskih procesa, odnosno pokušaj otimanja gotovo trećine državnog teritorija Republike Hrvatske doveli su do rata i strahovitih stradanja. Srbija je taj rat izgubila jer nije uspjela ostvariti ratne ciljeve, dok ga je Hrvatska dobila jer je opstala, obranila se, oslobodila okupirani teritorij i stekla neovisnost“, ocijenio je Lučić rekavši kako će se budućnost hrvatsko-srpskih odnosa odvijat unutar dvaju ravnopravnih država od kojih je jedna članica Europske Unije i NATO saveza, a druga to tek, barem formalno, pokušava postati.

Nadam se da će Republika Hrvatska uspjeti u svom tužbenom zahtjevu, ali poznajući odnose snaga i političke procese koji se odvijaju na jugoistoku Europe, ne bih bio iznenađen ni drukčijim ishodom. Treba imati na umu da još ni jedna država nije osuđena za genocid, koji je teško dokazati jer osim objektivnog elementa (zločina) treba dokazati i onaj subjektivni – genocidnu namjeru. Sjetimo se samo tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije, po kojoj je u veljači 2007. godine presuđeno da Srbija nije počinila genocid, niti je u njemu sudjelovala, ali je ipak ‘prekršila obavezu sprječavanja genocida iz Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida u vezi sa događajima koji su se dogodili u Srebrenici u srpnju 1995. godine’“, ocijenio je te dodao: „U svakom slučaju, mislim da je dobro što smo prikupili, sistematizirali i u obliku tužbe formulirali relevantne podatke o događajima iz Domovinskog rata. To će poslužiti svima koji budu htjeli znati istinu o stvaranju i obrani Hrvatske te o ulozi prosrpskog jugoslavenskog saveznog vodstva i srpskih republičkih vlasti u planiranju, poticanju Srba u Hrvatskoj na pobunu i provedbi ratnih operacija protiv Republike Hrvatske“.

Hrvatska tužba vrlo argumentirano opisuje zločine koje su pripadnici Jugoslavenske narodne armije, Teritorijalne obrane Srbije i (srpskog dijela) BiH, srpske policije, srpskih dragovoljačkih, pobunjeničkih i sličnih postrojbi počinili u Hrvatskoj. Naši pravni stručnjaci drže da se najteži zločini koje su navedeni počinili u Hrvatskoj mogu kvalificirati kao genocid i vidjet ćemo kako će sud na to odgovoriti“, rekao je Lučić.

U svakom slučaju, ako sud i ne presudi da je Srbija odgovorna za genocid, tužba nije neosnovana niti je rad na njoj bio uzaludan. Osim već spomenutog prikupljanja gradiva i izrade materijala koji će mnogima pomoći razumjeti događaje s kraja prošlog stoljeća, tužba će pomoći znatnom dijelu domaće i svjetske javnosti osvijestiti razmjere srpskih zločina u ratu protiv Hrvatske. U slučaju nepodnošenja tužbe, moglo bi se prigovoriti Hrvatskim vlastima na slabosti, a eventualna pasivnost je mogla postati i predmetom unutarnjeg razdora. Ovako je postignuta visoka razina suglasnosti o nužnosti i opravdanosti tužbe i tek rijetki pojedinci, vođeni svojim posebnim razlozima, zalagali su se za ‘povlačenje tužbe’. Osim toga, o nužnosti podnošenja tužbe najbolje svjedoči srpska ‘protutužba’ koja jako dobro oslikava mentalitet i način razmišljanja kojeg se Srbija očito još dugo neće osloboditi“.

Tužba je važan akt hrvatske države koja se nakon dugo vremena pokazala spremnom i na sudu suprotstaviti srpskoj politici nadmoći

„Hrvatska tužba predstavlja i važan emancipacijski akt u odnosu na svaki pokušaj stvaranja bilo kakve jugoslavenske zajednice koja se može uspostaviti jedino u slučaju drastičnog slabljenja hrvatske države na čemu je proteklih petnaestak godina vrlo temeljito rađeno. U svakom slučaju, tužba je važan akt hrvatske države koja se nakon dugo vremena pokazala spremnom i na sudu suprotstaviti srpskoj politici nadmoći, odnosno politici odbijanja odgovornosti i nepriznavanja krivnje“, naglasio je.

„Karl Jaspers je pisao o četiri vrste krivnje: kriminalnoj, političkoj, moralnoj i metafizičkoj. Jugoslavensko – prosrpsko političko i vojno vodstvo, koje je po mom mišljenju najodgovornije za izbijanje rata te posljedično i za ratne strahote i zločine, izbjeglo je kriminalnu odgovornost. Srpski politički vrh polovično je optužen i suđen, mada ne i na odgovarajući način osuđen, na Tribunalu u Haagu. Ostaje pitanje moralne i metafizičke krivnje; moralne za ljude sa savješću i metafizičke za one koji vjeruju u Boga. Onima pak, koji nemaju savjesti i ne vjeruju u Boga, osuđujuća bi presuda Međunarodnog suda pravde u Haagu s jasno iznesenim i čvrsto dokazanim činjenicama, pomogla suočiti se sa svojom prošlošću, othrvati se napasti nedužnosti, osloboditi se tereta nacionalne mitologije i spriječiti buduća zla“, zaključio je Lučić.

[ad id=”40551″]

Prijenos iz sudnice možete pratiti: 3. veljače u 9.45 na Četvrtom programu HTV-a

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

PENAVA ISPUNIO OBEĆANJE: HOS prvi put zajedno uz zastave brigada Domovinskog rata na čelu kolone

Objavljeno

na

Objavio

Slika koju vidite izuzetno je rijedak trenutak u HRT-ovom prijenosu kolone sjećanja u Vukovaru, kada se vidi zastava HOS.

Vukovar se nikada neće odreći branitelja i postrojbi koje su ga branile, tako ni HOS-a! U Koloni sjećanja vijorit će se njihova zastava, a sliku Jean-Michel Nicoliera s grbom HOS-a na njegovu ramenu čuvam ispred svog ureda – izjavio je u Bujici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i tako jasno stao uz postrojbu koja je pod pozdravom ‘Za dom spremni’ branila i Grad heroj.

Penava se u program Z1 i partnerskih televizija javio uživo iz Hrvatskog doma u Vukovaru tijekom ‘Večeri pijeteta’ koji svake godine organizira Nacionalni sindikat policije.

“Niti je ikada itko pomislio – niti će se dogoditi da se Vukovar odriče branitelja i svojih postrojbi. HOS-ova zastava uvijek u sklopu svih ratnih postrojbi, predvodi Kolonu sjećanja, tako će biti i u subotu, most u središtu Vukovara nosi ponosno ime HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera, a ispred mog ureda stoji njegova slika s grbom HOS-a na njegovu ramenu. Ne možemo ih se odreći, to bi značilo da se odričemo Domovinskog rata! Ne pričam o konotacijama pozdrava ZDS u Drugom svjetskom ratu, što se tiče Domovinskog rata – tu je stvar čista. Sviđa mi se izjava u kojoj se reklo da ako je i bilo prljavštine na tom pozdravu, branitelji HOS-a isprali su je svojom krvlju,“ rekao je Penava izvjestitelju Bujice iz Vukovara Igoru Petroviću, dodavši da pri obilježavanju Dana sjećanja uvijek daje svoj maksimum i nema razloga da i ove godine ne bude tako.

“Pozivamo sve da nam se pridruže, a oni koji ne mogu, neka upale  lampion u svom domu. Želim svima sretan put prema Vukovaru i odlasku iz njega i da u miru i sa pijetetom mislimo na žrtve, da prođemo u koloni dostojanstveno i odamo im dužno poštovanje. Koliko god se neki trudili prikazati drugačije, mi smo jedinstveni, a sve će i ove subote biti korektno i ispravno. Krenule su razne inicijative – poput one da se odjednom ne pale lampioni diljem Hrvatske i da se umjesto toga donese hrana za gladne Vukovarce… Poručujem im: gladnih Vukovaraca nema, za to smo se pobrinuli, a lampione za heroje Domovinskog rata trebamo paliti dok je svijeta i vijeka,“ zaključio je Penava, bez dlake na jeziku u Bujici., piše Priznajem.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

440. obljetnica velejunačke obrane Gvozdanskog

Objavljeno

na

Objavio

Gvozdansko se treba učiti u hrvatskim školama!

U prostorijama Hrvatskog katoličkog liječničkog društva održano je predavanje u svezi početka obilježavanja 440. obljetnice velejunačke obrane Gvozdanskog od osmanlijskih i vlaških osvajača.

Predavač je bio gospodin Damir Borovčak, dipl. ing., kojeg je predstavila predsjednica Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” Zagreb prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, kao povijesnog istraživača i publicista. Gospodin Borovčak već gotovo dva desetljeća promiče zaboravljene povijesne činjenice, poput stradanja Gvozdanskog, Zrina, Macelja i podsjeća da je već 330. godina sveti Josip zaštitnik Hrvatskog kraljevstva, a danas hrvatske domovine i naroda. Također je idejni začetnik i pokretač sada već tradicionalnog hodočašća na Gvozdansko, koje će se 14. siječnja 2018. g. održati po deveti puta

Predavač je najprije pojasnio gdje se zemljopisno u Pounju nalazi naselje i stara zrinska utvrda Gvozdansko, a zatim s više od pedesetak slikovnih prikaza opisao sve značajke starije i novije povijesti na temu obrane Gvozdanskog. Utvrdu su gradili knezovi Šubići Zrinski, koji su dodatak svom prezimenu dobili po nedalekoj utvrdi Zrin u kojoj su stolovali. U Zrinu se i rodio velejunak Nikola Šubić Zrinski IV. koji je 1566. godine obranio Siget, a time i Beč, ali i Hrvatsku.

Njegov otac Nikola III. izgradio je Gvozdansko, koje je bila suvremena utvrda tog vremena. U Gvozdanskom je bila nadaleko poznata kovnica novca, posebno su se kovali srebrnjaci, taliri. Za te potrebe srebro se je vadilo iz obližnjih rudnika, koji su također bili u posjedu Zrinskih. Tim novcem po Europi se je kupovalo naoružanje i vojna oprema kako bi se Hrvatska obranila od stalnih najezda iz Bosne, koja je tada već bila u turskom posjedu. Predavač je napomenuo da su prije turskih najezda na Europu, hrvatski kraljevski gradovi bili Bihač, Jajce i Banja Luka, u kojima se također kovao hrvatski novac. Tako su Zrinski kroz naraštaje branili Pounje od navale Turaka. S njima su prodirali i Vlasi, koji su Turcima služili kao pljačkaške horde za nabavku hrane i potrepština. U kasnijim stoljećima Vlasi su uglavnom prešli na srpstvo, pod utjecajem velikosrpske politike i uz pomoć SPC-e.

foto: hkld

Vojnu obranu Gvozdanskog činili su svega 20-tak banskih vojnika uz oko 300-tinjak rudara, kovača te muškog i ženskog pučanstva iz okolnih sela. Kapetane obrane Gvozdanskog iz 1577. godine zabilježila je povijest. Njihova su imena poznata i to su bili: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. Njih je zapisao osvajač, turski kapetan Ahmed aga Veletanlić, koji je pod vodstvom Ferhat paše Sokolovića s oko 10.000 napadača tri mjeseca osvajao Gvozdansko. Te godine bila je nemilosrdno hladna zima, konji su se smrzavali bez pokrivača, a nije se moglo preživjeti bez velikih vatri u taboru.

U takvim nemogućim uvjetima, poslije tri mjeseca odupiranja, Gvozdansko je imalo još svega 30-tak iscrpljenih branitelja. Branitelji Gvozdanskog imali su u razmacima tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, posebno onu najizazovniju na Božić 1577. Branitelji nisu posustali ni zbog nedostatka pomoći, ni zbog nedostatka baruta, ni zbog ranjavanja, ni zbog iznemoglosti bez hrane i vode, već su se u noći 12./13. siječnja 1578. godine smrznuli zbog nedostatka ogrijeva! To nije priča, nije bajka, nije legenda, već istina koju je zapisao neprijatelj – turski napadač, koji im je i odao najveću počast pokopom po katoličkom obredu, istaknuo je Borovčak.

“Zbog tih činjenica, smatram, da je to hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. Primjera je bilo u povijesti i prije i kasnije, no smrznuta obrana nigdje u svjetskoj povijesti nije zabilježena”, kazao je Borovčak.

Danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog malo koji Hrvat išta znade, rekao je predavač. U školama se ne uči da je hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić autor najduljeg hrvatskog epa, ikada napisanog, o najviteškijem i najnevjerojatnijem djelu u povijesti čovječanstva.i Nakon tri godine rada, od 1937. do 1940. ostvario je svoje životno i povijesno djelo, hrvatski ep Gvozdansko sastavljen od 21 406 rimovanih deseteraca u 32 pjevanja. U svom predgovoru autor navodi kako ne poznaje u povijesti čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga na Gvozdanskom. Ističe činjenicu da se hrvatski velikaši i plemići, osim vrlo rijetkih iznimaka, nisu iseljavali da izmaknu navalnom barbarstvu, te su uzorno ginuli. Tumači da u Hrvatskoj nije bilo ropstva, seljak je posjedovao svoju zemlju, a plemićku je obrađivao pod određenim uvjetima. U Banovini je bilo nešto teže, ali ni tu ropstva nije bilo, a hrvatski plemići su bili obično vrlo humani, dok su najveći silnici bili uljezi sa sjevera. Za vjerovati je da zato jer nisu bili roblje, rudari i težaci Gvozdanskog nisu željeli predati grad turskim osvajačima. Bez povijesnog ponosa nema narodne svijesti, poručuje u predgovoru svog djela Ante Tresić Pavičić. Zamisao i radni zanos autora bio je probuditi hrvatski narodni ponos. No, ep je objavljen tek nakon šest desetljeća od svog ostvarenja (!), dakle tek 2000. godine. Iako se u epu pjeva o velikoj tragediji branitelja Gvozdanskog, to velebno književno djelo ostaje nedovoljno poznato, najvjerojatnije zbog političkih okolnosti koje su nastupile iste godine kad je knjiga i objavljena.

Na završetku predavač Damir Borovčak je iznio i neke novije primjere velejunaštva iz obrambenog Domovinskog rata, poput bitke za spašavanje civila u Pounju 26. srpnja 1991. i veličanstvenu obranu Vukovara… Zaključno, pozvao je sve prisutne na svetu misu za branitelje Gvozdanskog u petak 12. siječnja 2018. u 18 sati u zagrebačkoj katedrali, a poslije mise održati će se i već tradicionalni koncert “Sjećanje na Gvozdansko” na kojem će nastupiti Simfonijski orkestar Hrvatske vojske. Također predavač je svima preporučio i odlazak na IX. spomen-hodočašće na Gvozdansko u nedjelju 14. siječnja 2018. s autobusima iz Zagreba. Svi koji su zainteresirani za navedeno hodočašće mogu se javiti tajnici HKLD-a gdji. Slavici Grubišić, tel. 01 4817 537; mobitel: 095 553 8685; e-mail: [email protected]

prof. dr. sc. Danica Galešić-Ljubanović

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari