Pratite nas

Kolumne

Danas saveznik – sutra prokletnik

Objavljeno

na

‘Islamska Država’ nikla kao ptica phoenix iz pepela, u prahu i pepelu će i potonuti

Kao i 2013. godine preživjeli smo još jednom koncem kolovoza i početkom rujna 2014. neposrednu prijetnju izbijanja Trećeg svjetskog rata (WWIII), Piše profesor Goran Jurišić za portal Tinolovka-news.com.

mccainbahdadiSirijsku krizu, koja je prijetila eskalirati u globalnu krizu ne samo Zapada (NATO) sa Sirijom, nego i sa sirijskim saveznikom Rusijom i Iranom, a onda je tu atomska sila Izrael, i brzo mogla planuti u WWIII, o čemu na Tinolovka-news pišemo već nekoliko godina, što je na početku u čitatelja možda izgledalo čudno, pa sve te nekakve „teorije zavjere“ i slično, međutim, kako smo prije nekoliko godina bili usamljeni „čudak“ koji je govorio o, zamislite, Trećem svjetskom ratu, danas je cijeli svijet „čudan“, jer cijeli svijet govori samo o jednom – o Trećem svjetskom ratu koji prijeti da izbije zbog Ukrajinske krize. Svi main-stream mediji u Hrvatskoj i svijetu danas i sada, ovog trenutka, govore o onome o čemu su jedino Tinolovka-news i Hrvatsko pravo online i možda još pokoji portal u Hrvatskoj i svijetu, uz manji broj znanstvenika i analitičara, spominjali – neposrednu opasnost od izbijanja Trećeg svjetskog rata, što znači da je Tiniolovka-news u obavještavanju čitateljstva miljama ispred „velikih“ poput Hrvatske radio-televizije, RTL-Televizije, televizije NOVA TV, portala Index.hr, Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije, Jutarnjeg lista, i drugih napuhanih purana koji bliješte blještavilom i prave se lijepi. Ljepotice medijske scene u Hrvatskoj?

No, ljepota se ne javlja bez ljubavi, niti se ljubav javlja zbog ljepote i blistavosti, nego zbog nečeg što dušu nadvladava, kaže jedna stara arapska poslovica. Da liberalni mediji na Zapadu, tako i u Hrvatskoj, ne provode cenzuru, a najkasnije od prošle godine i Sirijske krize vidimo kako provode i ratno-huškačku propagandu na kojoj bi pozavidio i jedan Joseph Goebbels, bilo bi naravno više ljudi, i više glasova koji bi javnost mogli upozoriti na neke društvene opasnosti, i tako mobilizirati javnost da se založi za mir u svijetu. Ovako još uvijek većina i domaćih i ljudi u svijetu nisu svjesni pred kojom opasnosti se nalaze, i u koju su je odvele njihove (korumpirane) političko-ideološke „elite“. Na primjer, kada je neki medij u Hrvatskoj uopće pisao o opasnosti od čipiranja ljudi, jednog paklenog plana koji se na liberalnom Zapadu već ostvaruje u određenoj mjeri? Kada je u hrvatskoj političkoj javnosti bilo diskusije o mogućnosti da se čipiranje ljudi, npr., zabrani Ustavom? Ili, diskusije o tome da RH istupi iz Sjevernoatlantskog pakta NATO koji svoje članice vodi izravno u Treći svjetski rat? Sada vidimo da EU služi, između ostaloga, da se NATO u Ukrajinskoj krizi proširi na istočnu Europu s namjerom instaliranja svoga proturaketnoga štita koji joj onda jamči apsolutnu prednost pred Rusijom, s obzirom da se od ere predsjednika Busha mlađeg promijenila doktrina uporabe atomskog oružja od doktrine odvraćanja u doktrinu preventivnog udara, kako na Rusiju, tako i na Kinu.

Papa Franjo je prvi od svjetskih državnika koji je otvoreno rekao da se već nalazimo u Trećem svjetskom ratu koji se stvara postupno, kako je Sveti Otac naglasio za vrijeme razgovora s novinarima u zrakoplovu na povratku s pastroalnog i državničkog posjeta Južnoj Koreji, gdje ga je, inače, s radošću otvorena srca dočekalo milijuna koreanskih vjernika u Boga, katolika, kršćana. Papa zna što govori, i on je u pravu. Pozvao je sve vjernike da se mole za svjetski mir, za očuvanje mira u svijetu, u Ukrajini, u Svetoj zemlji na Bliskom istoku, i Mezopotamiji (Siriji i Iraku).

Kao što znamo, ni Drugi svjetski rat nije počeo odmah nego postupno, još tamo od duboko nepravednog Versailleskog (upitno) mirovnog sporazuma nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, preko atentata u Marseilleu 1934. godine, koji je organizirala sigurnosna služba Hitlerove tajne službe GESTAPO, „Sicherheitsdienst“ na čelu sa SS-oficirom Reinhardom Heydrichom koji je tim atentatom, (ubojstvom francuskog ministra vanjskih poslova Louisa Barthua), razbio francusku politiku stvaranja protunjemačke koalicije u Europi, i otvorio Hitleru put ka svjetskoj politici, pa do britansko-njemačkog sporazuma o jačini ratnih mornarica Ujedinjenog Kraljevstva i 3. Reicha, zatim Münchenskog sporazuma iz 1938. između liberalnog Zapada i Hitlera o podjeli Čehoslovačke, i njemačko-sovjetskog sporazuma, sporazuma između antifašističkoga komunizma i fašizma, sporazum Molotov-Ribbentrop od 23. kolovoza 1939. godine o međusobnom nenapadanju i tajnih „dodatnih“ protokola o podjeli istočne Europe i Poljske. Početak Drugog svjetskog rata počeo je, dakle, po volji zapadne historiografije njemačkim napadom na Poljsku od dana 1. rujna 1939. godine, odnosno počeo je onog datuma nakon Drugog svjetskog rata kako su ratni pobjednici odredili, jer pobjednici pišu povijest, ali samo do slijedeće pobjede slijedećeg pobjednika. Mogao je WWII početi i 17. rujna 1939. kada je antifašističko-komunistički S.S.S.R. napao antifašističku i antikomunističku Poljsku, ili kada je Staljin dva mjeseca nakon toga, po dogovoru s Hitlerom, napao Finsku. Nakon toga nastalo je zlokobno zatišje u Europi, sve do proljeća 1940. kada je rat nastavljen, što znači da je Drugi svjetski rat nastao postupno, i tako nastaje postuno i Treći svjetski rat kako je papa Franjo rekao, a ‘Berliner Zeitung’ prenijela, i moja malenkost tu vijest objavila u kraćem tekstu na svom Facebook-profilu, i isti dan je cijeli tekst doslovno od riječi do riječi objavljen na portalu Dnevno.hr iz pera novinarke i članice uredništva Snježane Vuković, međutim, bez ikakve naznake da je to u biti moj tekst koji sam napisao, (čak je i ilustracija fotografije moja), i čak s njemačkog jezika preveo bitne naglaske iz članka ‘Berliner Zeitung’ čiji sam izvor naravno naveo, jer to je dio fair-playa. Na moj e-Mail glavnom uredniku u svezi toga – kako se to uopće može dogoditi, i zašto se to uopće dogodilo, nisam dobio odgovor, ali i to je jasan odgovor. Hvala na ‘fair playu’ i Snježani Vuković i portalu Dnevno.hr! Svaka vam čast na tako „poštenom“ novinarstvu!

Papa Franjo je pozvao katolike da se mole za svoju kršćansku braću u Iraku i Siriji, koja doživljavaju neviđeni progon od strane tzv. Islamske Države, jedne terorističke tvorevine čiji se članovi džihadisti drsko nazivaju muslimanima iako kolju, ne samo kršćane koje i obilježavaju kao nacisti Židove u WWII, i čak ih razapinju na križ na javnim mjestima kao što su kršćane razapinjali u arenama Rimskog Carstva, nego kolju i muslimanske šijite, alavite i druze, miniraju džamije i ranosrednjovjekovnu i srednjovjekovnu religijsku baštinu čovječanstva, ali ne rade to od ljeta i Svjetskog nogmetnog prvenstva u Brazilu, nego od 2012. u Siriji, samo što su se tada ovi teroristi nazivali ISIL, i imali su potporu Washingtona u rušenju Asadovog režima u Siriji gdje je C.I.A. naoružavala pobunjenike, a ove je poslije ISIL pregazio, oteo oružje, i na području sjeverne Sirije i sjevernog Iraka osnovao svoju Frankenstein-državu koja se temelji na etničkom čišćenju, ratnim zločinima i genocidu, isto kao i tzv. Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. (Vidjet ćemo kasnije da su tvorci nepravednog Daytonskog sporazuma, s kojim je BiH i de iure podijeljena, da iza toga i današnje krize i podjele Iraka stoje isti ljudi iz tzv. Atlantsog vijeća.) Kako je ISIL napao Kurde koji drže naftna polja koja su anglo-američke tvrtke stavile pod svoju čizmu, i time zaobišle središnje iračke vlasti u Bagdadu, tako se „Islamska Država“ zamjerila Washingtonu koji je krenuo uništavati svog bivšeg tihog koljačkog saveznika. Skidanje glave američkom novinaru, i katoliku, Jamesu Foleyu, bila je samo kap koja je prelila čašu, i predsjednik Obama je radikalno promijenio političku kurs vanjske politike Bijele kuće i State Departmenta, možda uvidjevši da mu ‘njegovi’ rade iza leđa.

Naime, povijest ovog konflikta seže u studeni mjesec 2013. kada je privatno Atlantsko vijeće (Atlantic Council) održalo u Istanbulu konferenciju na kojoj je odlučeno o balkanizaciji Mezopotamije, to jest skidanja s vlasti šijitskog premijera Malikija u Iraku, i definitivno Asada u Siriji, i to putem džihadista iz terorističke organizacije ISIL čiji je vođa Abu Bakr al-Baghdadi u lipnju 2014. proglasio „Islamsku Državu“, s tim da je al-Baghdadi bio tajni agent Mossada pravim imenom Simon, koji je radio i za C.I.A. a viđen je i na sastanku s američkim Senatorom John McCainom; navodno „bivši“ jer su neke novinske agencije javile da je poginuo u zračnom napadu, a u svakom slučaju je poginuo njegov zamjenik. Uglavnom, glavni stožer za operaciju središnje tajne službe Sjedinjenih Američkih Država, C.I.A. u Siriji i Iraku, to jest za podjelu tih zemalja kako je odlučeno na sjednici Atlantskog vijeća, bilo je u američkom veleposlanstvu u Turskoj. Nakon preokreta u Obaminoj politici je Amerika naredila Turskoj da mora zaustaviti prelazak džihadista iz Turske u Siriju, jer je Obama javno obećao da će uništiti tzv. Islamsku Državu. Hoće li američko ratno zrakoplovstva u jednom potezu zajedno s ‘Islamskom Državom’ srušiti i Arapsku Republiku Siriju, pod izlikom borbe protiv terorista iz „Islamske Države“, pokazati će vrijeme, no, kako bi to spriječio, demokratski predsjednik Asad, kojeg je na višestranačkim izborima 2014. izabralo 11 milijuna Sirijaca, krenuo je u odlučni obračun s islamističkim teroristima na tlu svoje države, tako da je praktički počela utrka između Sirije i Amerike tko će prije uništiti ISIL odnosno ‘Islamsku Državu’, što je nevjerojatno u što se Sirijska kriza iz 2013. pretvorila – u Apokalipsu.

Istovremeno, preko Ukrajinske krize mračne snage žele pokrenuti Treći svjetski rat, a Njemačka im treba poslužiti kao žrtveni jarac. Tko su „mračne snage“ koje to rade? Predsjednik Kennedy ih je ovako opisao 27. travnja, još 1961. godine u svom anti-globalističkom govoru pred nakladnicima tiska u Sjedinjenim Američkim Državama, American Newspaper Publishers Association:

„Nama je danas širom svijeta suprotstavljena monolitna i okrutna zavjera koja primarno leži u skrivanim namjerama širenja sfera svog utjecaja: Infiltracijom umjesto invazijom, subverzijom umjesto političkim javnim izborima, pritiscima zaplašivanja umjesto slobodom izbora, noćnim zaplotnjaštvom umjesto dnevnim tokovima.To je sustav koji udružuje ogromne ljudske i materijalne resurse u gusto tkanu mrežu, učinkoviti stroj koji koordinirano i kombinirano vodi vojne, diplomatske, ekonomske, znanstvene i političke operacije. Njihove pripreme su sakrivene i ne objavljuju se. Njihove pogreške zakopane su, i nisu na naslovnicama. Njihovi kritičari su ušutkani, i nisu objavljeni. Njihovi troškovi se ne propituju, niti se upozorenja o tome objavljuju, niti se njihove tajne istražuju i razotkrivaju. To je vođenje hladnog ratovanja, u najkraćem, s ratnom disciplinom i bez ikakve nade i želje za demokracijom.“

Kako ih se može prepoznati, tko su zavjerenici o kojima je govorio predsjednik John F. Kennedy? To su isti oni koji su organizrali političko-motivirani atijentat i ubojstvo predsjednika Kennedya, koji su zatim S.A.D. odvele u Vijetnam u rat koji je američka vlada isprovocirala na čelu s jednim od zavjerenika, bivšim potpredsjednikom Johnsonom, to su isti oni iz anglo-američkoga kruga koji su bili protiv njemačkog ujedinjenja nakon pada Berlinskog zida, a kada je ono bilo neminovno, onda protiv njemačke neutralnosti koju je zahtijevao Gorbačov, i koji su bili za to da ujedinjena Njemačka bude članica Sjevernoatlantskog saveza NATO, uz obećanje Gorbačovu da se NATO ne bude širio na bivše istočnoeuropske zemlje i na granicu prema Rusiji, obećanje koje je liberalni Zapad s Ukrajinskom krizom prekršio. To su iste one mračne snage koje rade iza kulisa službene politike i koje su prouzročile ’11. rujan’, zatim, Svjetsku finacijsko-ekonomsku krizu 2007./2008., zatim, krizu u Euro-zoni, zatim, Sirijsku krizu 2013., i Ukrajinsku krizu 2014. godine, i kojima domaći eks-komunisti i udbaši služe kao najveće ulizice i prodane duše, te nas „naši“ vode izravno na bojna polja Trećeg svjetskog rata u kojem Hrvati mogu nastradat gore nego u Drugom svjetskom ratu. To nije napisano radi širenja straha nego radi upućivanja u činjenično stanje stvari onakve kakve one jesu, kako bi se ljudi mogli organizirati i suprotstaviti takvoj politici.

David Rockefeller je za razliku od predsjednika Kennedya koji je govorio javno, na tajnom sastanku rekao 1994. godine, da je potrebna samo još jedna velika kriza da svijet prihvati Svjetsku vladu. Kad je izbila Ukrajinska kriza, geo-politički strateg i ideolog Brzezinski je javno pozvao predsjednika Obamu, da u vezi Ukrajinske krize mora američkoj i svjetskoj javnosti što prije objaviti, da je Ukrajinska kriza jedna „velika kriza“.

Sada pročitajmo što je u lipnju 2014., dakle, taman negdje paralelno s početkom razapinjanja kršćana u sjevernom Iraku od strane ‘Islamske Države’, izjavio am. senator Rand Paul za globalnu televiziju CNN:

“U Siriji je naš saveznik ISIL. Jedan od razloga zašto je ISIL osokoljen je taj što smo naoružavali saveznike ove skupine u Siriji. ISIL je mogao dalje izgraditi svoju poziciju moći, jer smo podržavali pobunjenike protiv Asada, i naoružavali ih. Sada imao situaciju kaosa. Borci Islamske Države se kreću između Iraka i Sirije.”

Znači, kao dio tajnog rata protiv Sirije su S.A.D. podržavale terorističku organizaciju ISIL, sve dok nije pala glava američkom novinaru Jamesu Foleyu, odnosno ‘Islamska Država’ zaprijetila kurdskim naftnim poljima koja su de facto u rukama američkih  (naftnih tvrtki, kao i naftovod do Turske. Sada je upregnuta Njemačka da spašava Kurde isporukama oružja, odnosno američku naftu, (čitaj uvjetno „američku“, a u stvarnosti u rukama tajkuna),  nakon čega će biti stvorena kurdska država, odnosno Irak podijeljen – točno onako kako je privatno Atlantsko vijeće postavilo u zadatak predstavnicima američkog naroda, što znači da vanjsku politiku Sjedinjenih Američkih Država ne vodi američki narod nego privatne zavjereničke organizacije o kojima je upozorio predsjednik Kennedy.

Goran Jurišić / Tinolovka-news.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš – Tradicionalna zapadna kultura sve više postaje utočište radikaliziranom islamu i relativističkom sekularizmu

Objavljeno

na

Objavio

Cijeli uljuđeni svijet zgrozio je požar u pariškoj katedrali Notre-Dame, za koji su odgovorni u prvim satima nakon izbijanja, bez ikakve istrage tvrdili da nije podmetnut.

Francuski predsjednik Macron odmah je najavio obnovu te velebne katedrale, a mediji su se požurili informirati o tome kako je katedrala Notre -Dame turistički najposjećenija katedrala na svijetu.

Istodobno, malo je medija izvijestilo o tome kako je mjesec dana ranije gorjela još jedna pariška crkva – Crkva sv. Sulpicija. U njoj je požar podmetnut nakon nedjeljne mise pa su žrtve izbjegnute samom srećom.

Od početka ove godine napadnuto je i uništeno čak devet francuskih crkvava, a među njima ona Svetog Nikole u Houillesu, katedrala Saint-Alain u Lavauru, crkva Notre-Dame des Enfants u Nimesu…

U mnogim crkvama uništavana su raspela, oskrnavljeni oltari, uništene su neprocjenjive umjetnine. Požar u katedrali Notre-Dame samo je nastavak tog crnog niza.

Krivci se ne spominju. Iako se manje-više znaju. Jednostavno, spominjane krivnje postalo je politički nekorektno. Zahvaljujući politikama njemačke, francuske pa i mainstream politike Europske unije, u posljednje četiri godine na krilima imigracijskog vala Europa je primila poveći broj radikaliziranih islamista koji su prijetnja ne samo tradicionalnoj kršćanskoj Europi već i svim građanima Europe.

No, istini za volju cijeli proces rastakanja kršćanske Europe nije počeo njihovim dolaskom već puno, puno ranije. Uostalom, o tome je još dok je bio kardinal govorio i pisao papa Benedikt XVI., među ostalim i u svojoj knjizi „Kršćanstvo i kriza kultura“.

Tada je isticao kako u Europi sve više raste svojevrsna patološka mržnja prema kršćanstvu, s naglaskom na mržnju prema katoličanstvu. „Ako je s jedne strane kršćanstvo našlo svoj najdjelotvorniji oblik u Europi, s druge strane treba također reći kako se u Europi razvila kultura koja predstavlja apsolutno najdublju suprotnost ne samo kršćanstvu, nego i religioznim i moralnim tradicijama čovječanstva“, napisao je.

Nadalje, upozorava da tvrdnja kako spomen kršćanskih korijena Europe vrijeđa osjećaje mnogih nekršćana koji žive u Europi (a što se često zlorabi) „nije uvjerljiva budući da se radi prvenstveno o povijesnoj činjenici koju nitko ne može ozbiljno nijekati“. Razlog tom sustavnom nametanju te teze vidi u tome što se umjesto kršćanskim korijenima Europe nameće ideja „da samo radikalna prosvjetiteljska kultura, koja je dostigla svoj puni razvoj u naše vrijeme, može biti konstitutivna za europski identitet“.

Mjesec dana prije požara u Notre-Dame buknuo je požar u crkvi sv. Sulpicija, drugoj najvećoj crkvi u Parizu.

U govoru 1. travnja 2005. u Subiacu, samo dan prije smrti pape Ivana Pavla II., vrlo je jasno poručio da „odbacivanje poveznice s Bogom ili s kršćanstvom u ustavu EU-a nije izraz tolerancije kojom se žele zaštititi osjećaji neteističkih religija i dostojanstvo ateista i agnostika, nego je zapravo izraz savjesti koja želi vidjeti Boga konačno izbrisanoga iz javnoga života ljudi i potisnuti ga u svijet ostalih kultura prošlosti. Europa, nažalost, sve više zaboravlja svoje kršćanske korijene“. I tom procesu sada sami svjedočimo.

To nametanje krivotvorene povijesti dovelo je do toga da europski mainstream posljednje desetljeće sustavno nastavlja s djelovanjem da se kršćanstvo izbriše iz javnoga života i kolektivne europske memorije. A do koje mjere to ide najbolje svjedoči činjenica da taj sekularizam više ne ratuje s kršćanstvom kao religijom, već ide na to da potpuno dokine ili ignorira svaki djelić kršćanskog, odnosno mahom katoličkog života, civilizacije i tradicije u europskoj povijesti.

Taj ideološki i histerični sekularizam prisutan je i u Hrvatskoj. Pa i na način da se sustavno krivo tumači pojam sekularne države, pa se crkvi doslovno želi zatvoriti usta i zabraniti joj javno djelovanje. Štoviše, brojnim domaćim salonskim ljevičarima najava izbacivanja vjeronauka iz škola i revidiranje pa i raskidanje Vatikanskih ugovora postala je okosnica stranačkih programa. Oni sustavno i namjerno ignoriraju pojam sekularnosti koji podrazumijeva odvojenost Crkve od države, ali ne i religije od društva, te nameću sekularizam, koji želi religiju izbaciti iz društva.

Paralelno s tim procesima Europa pa i cijeli svijet ( čemu svjedoči tužni Uskrs u Šri Lanki s preko 300 ubijenih i preko 500 ranjenih nedužnih katolika) suočava se s ozbiljnom prijetnjom fundamentalističkoga terorizma, ali i ozbiljnim ugrozama vrijednosti ljudske osobe, a u konačnici i pitanja vjerske slobode.

Drugim riječima, tradicionalna zapadna kultura, nastala mahom pod utjecajem kršćanstva, sve više i više postaje utočište radikaliziranom islamu kao i relativističkom sekularizmu.

Kršćanstvo, pogotovo ono identitetsko, postaje žrtvom. I nestaje. A bez njega ta moderna Europa – koju vlastitom nacionalnom identitetu pretpostavljaju i brojni hrvatski političari od Plenkovića do Mrak-Taritaš – neće biti ni tolerantnija ni civiliziranija.

Silvana Oruč Ivoš/maxportal

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Onima koji se ne boje istini pogledati u lice, sve je jasno. Barbari su odavna već u Gradu

Objavljeno

na

Objavio

Do toga smo došli! Vatrena oluja morala je gotovo progutati Notre Dame, najčuveniju francusku crkvu i jednu od prstohvata najpoznatijih na svijetu, kako bismo uopće počeli barem stidljivo govoriti o beskonačnoj seriji vandalskih napada na francuske crkve, lavini koju kao da nitko ni ne pokušava zaustaviti.

Posve svejedno tko je izazvao taj požar, teroristi, huligani ili crkveni miševi, plamen je konačno bacio svjetlo na uporno potiskivane statistike o preko tisuću svjesno oskvrnutih crkava širom Francuske samo u posljednjih nekoliko mjeseci – o pljačkama, paleži, razbijanju, obavljanju nužde na svetim mjestima.

Prije samo mjesec dana gorjela je i druga najveća pariška crkva, Saint Sulpice, dokazano podmetnut požar. Reakcija? Gotovo nikakva. Sve u ime lažne političke korektnosti. Tko stoji iza svega toga?

 

Onima koji se ne boje istini pogledati u lice, sve je jasno. Barbari su odavna već u Gradu. I ne, ne dižem time glas protiv milijuna afričkih i azijskih muslimana koji su pristigli posljednjih nekoliko desetljeća u Francusku i druge države. Oni su također žrtve, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Uostalom, nije ovo prvi put da se Notre Dame mora obnavljati. Muslimana u Francuskoj nije ni bilo kad su bijesne rulje krajem 18. stoljeća rušile i pljačkale crkve, kad su revolucionari žedni krvi pokrenuli val dekristijanizacije, zabranjivali javnu molitvu i uvodili zamjenske univerzalne religije.

No, zato su itekako javno pogubljivali svećenike, a nije bilo pošteđeno niti 28 kipova kraljeva Judeje, koji su skinuti sa zapadne fasade Notre Dame i javno im odrubljene kamene glave.

Nakon restauracije monarhije restaurirane su i crkve, pa tako i pariška katedrala, no serija revolucija itekako je ostavila traga na današnje francusko društvo, koje provodi najrigidniji sekularizam među velikim kršćanskim nacijama, onakav kakav mnogi zazivaju i u Hrvatskoj.

Danas se tako liju stvarne i lažne suze nad zgarištem katedrale, obećavaju milijarde eura i zaklinje se u obnovu jednog od najvećih simbola Francuske, sve to zbiva se uz dosljedno prešućivanje da je zapravo u pitanju jedan od najvećih materijalnih simbola ni manje ni više nego – kršćanske Francuske i Europe, simbol kršćanima i svim baštinicima kršćanske kulture, bez obzira bili vjernici ili ne.

Katedrala se tu svodi na Lidlovu reklamu s prepoznatljivim obrisom crkve na Santoriniju, ali s retuširanim križem, da ne bi nekoga uvrijedio. Naravno, ne mislim da netko mora biti kršćanin da bi osjetio tugu za Notre Dame, kao što ni ja ne moram biti budist da bih tugovao za Budom iz Bamijana.

No, oni koji nad zgarištem Notre Dame liju krokodilske suze za veličanstvenom građevinom, ali ne i za onim što i koga ona predstavlja, nisu mnogo bolji od oni kojima “lijepe crkve lijepo gore” i zgražaju se nad svotama obećanima za obnovu. A drugovi su po oružju onih koji su pokrenuli taj uništavački cunami na Orijentu koji je u ime lažne ljubavi prema Bogu prebrisao na tisuće neprocjenjivih i nezamjenjivih povijesnih spomenika.

Ono što se događa u Francuskoj za sada je samo suspregnuti sukob niskog intenziteta kojeg vlasti i mediji sustavno pokušavaju gurnuti pod tepih, ali zapravo je uvježbavanje reprize te zore ikonoklasta koja je s praskom osvanula na Levantu i sasvim sigurno će pokušati zapaliti i Zapad.

Nakon propasti ISIL-a opasnost nije nestala, naprotiv, “fundamentalisti” su samo utvrdili davnu lekciju, da je imperij lakše rušiti iznutra nego izvana. Nekad Rimsko carstvo, a danas novi imperij – Europska unija, koja boluje od istih kobnih boljki samozadovoljnih i bogatih – od gubitka identiteta, od sebičnog zadržavanja vlastitog položaja po svaku cijenu, od uporne amnezije u kojoj nepovratno blijede krvavo plaćene lekcije iz minulih tisućljeća.

Valja se prisjetiti, Rimsko carstvo nisu srušili barbari izvana, već iznutra, oni koji su pušteni unutar njegovih granica i desetljećima u njemu nemirno živjeli bez ikakve mogućnosti ili želje za prilagodbom.

Granice se otvaraju između ostaloga i kako bi se uz pomoć milijuna novopridošlih obračunalo s nacionalnim državama i religijama, ne mareći pritom za moguće katastrofalne posljedice.

Ne reagiramo li, morat ćemo se pomiriti s tim da ponovno dolazi vrijeme kripto kršćanstva, kako što se tiče religije, tako i njezinih univerzalnih vrijednosti koje su prihvatili i oni koji vjeru ne žive, ali shvaćaju njezine civilizacijske vrijednosti.

Da, granice moraju ostati otvorene, valja i otvorena srca prihvaćati ono najbolje od kulturnog i genetskog nasljeđa širom svijeta, no, one moraju biti raširene samo onoliko koliko se realno može asimilirati bez dugoročnih posljedica koje će nas i još jednom vratiti stotinama godina unazad.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari