Pratite nas

Kolumne

Danas saveznik – sutra prokletnik

Objavljeno

na

‘Islamska Država’ nikla kao ptica phoenix iz pepela, u prahu i pepelu će i potonuti

Kao i 2013. godine preživjeli smo još jednom koncem kolovoza i početkom rujna 2014. neposrednu prijetnju izbijanja Trećeg svjetskog rata (WWIII), Piše profesor Goran Jurišić za portal Tinolovka-news.com.

mccainbahdadiSirijsku krizu, koja je prijetila eskalirati u globalnu krizu ne samo Zapada (NATO) sa Sirijom, nego i sa sirijskim saveznikom Rusijom i Iranom, a onda je tu atomska sila Izrael, i brzo mogla planuti u WWIII, o čemu na Tinolovka-news pišemo već nekoliko godina, što je na početku u čitatelja možda izgledalo čudno, pa sve te nekakve „teorije zavjere“ i slično, međutim, kako smo prije nekoliko godina bili usamljeni „čudak“ koji je govorio o, zamislite, Trećem svjetskom ratu, danas je cijeli svijet „čudan“, jer cijeli svijet govori samo o jednom – o Trećem svjetskom ratu koji prijeti da izbije zbog Ukrajinske krize. Svi main-stream mediji u Hrvatskoj i svijetu danas i sada, ovog trenutka, govore o onome o čemu su jedino Tinolovka-news i Hrvatsko pravo online i možda još pokoji portal u Hrvatskoj i svijetu, uz manji broj znanstvenika i analitičara, spominjali – neposrednu opasnost od izbijanja Trećeg svjetskog rata, što znači da je Tiniolovka-news u obavještavanju čitateljstva miljama ispred „velikih“ poput Hrvatske radio-televizije, RTL-Televizije, televizije NOVA TV, portala Index.hr, Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije, Jutarnjeg lista, i drugih napuhanih purana koji bliješte blještavilom i prave se lijepi. Ljepotice medijske scene u Hrvatskoj?

No, ljepota se ne javlja bez ljubavi, niti se ljubav javlja zbog ljepote i blistavosti, nego zbog nečeg što dušu nadvladava, kaže jedna stara arapska poslovica. Da liberalni mediji na Zapadu, tako i u Hrvatskoj, ne provode cenzuru, a najkasnije od prošle godine i Sirijske krize vidimo kako provode i ratno-huškačku propagandu na kojoj bi pozavidio i jedan Joseph Goebbels, bilo bi naravno više ljudi, i više glasova koji bi javnost mogli upozoriti na neke društvene opasnosti, i tako mobilizirati javnost da se založi za mir u svijetu. Ovako još uvijek većina i domaćih i ljudi u svijetu nisu svjesni pred kojom opasnosti se nalaze, i u koju su je odvele njihove (korumpirane) političko-ideološke „elite“. Na primjer, kada je neki medij u Hrvatskoj uopće pisao o opasnosti od čipiranja ljudi, jednog paklenog plana koji se na liberalnom Zapadu već ostvaruje u određenoj mjeri? Kada je u hrvatskoj političkoj javnosti bilo diskusije o mogućnosti da se čipiranje ljudi, npr., zabrani Ustavom? Ili, diskusije o tome da RH istupi iz Sjevernoatlantskog pakta NATO koji svoje članice vodi izravno u Treći svjetski rat? Sada vidimo da EU služi, između ostaloga, da se NATO u Ukrajinskoj krizi proširi na istočnu Europu s namjerom instaliranja svoga proturaketnoga štita koji joj onda jamči apsolutnu prednost pred Rusijom, s obzirom da se od ere predsjednika Busha mlađeg promijenila doktrina uporabe atomskog oružja od doktrine odvraćanja u doktrinu preventivnog udara, kako na Rusiju, tako i na Kinu.

Papa Franjo je prvi od svjetskih državnika koji je otvoreno rekao da se već nalazimo u Trećem svjetskom ratu koji se stvara postupno, kako je Sveti Otac naglasio za vrijeme razgovora s novinarima u zrakoplovu na povratku s pastroalnog i državničkog posjeta Južnoj Koreji, gdje ga je, inače, s radošću otvorena srca dočekalo milijuna koreanskih vjernika u Boga, katolika, kršćana. Papa zna što govori, i on je u pravu. Pozvao je sve vjernike da se mole za svjetski mir, za očuvanje mira u svijetu, u Ukrajini, u Svetoj zemlji na Bliskom istoku, i Mezopotamiji (Siriji i Iraku).

Kao što znamo, ni Drugi svjetski rat nije počeo odmah nego postupno, još tamo od duboko nepravednog Versailleskog (upitno) mirovnog sporazuma nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, preko atentata u Marseilleu 1934. godine, koji je organizirala sigurnosna služba Hitlerove tajne službe GESTAPO, „Sicherheitsdienst“ na čelu sa SS-oficirom Reinhardom Heydrichom koji je tim atentatom, (ubojstvom francuskog ministra vanjskih poslova Louisa Barthua), razbio francusku politiku stvaranja protunjemačke koalicije u Europi, i otvorio Hitleru put ka svjetskoj politici, pa do britansko-njemačkog sporazuma o jačini ratnih mornarica Ujedinjenog Kraljevstva i 3. Reicha, zatim Münchenskog sporazuma iz 1938. između liberalnog Zapada i Hitlera o podjeli Čehoslovačke, i njemačko-sovjetskog sporazuma, sporazuma između antifašističkoga komunizma i fašizma, sporazum Molotov-Ribbentrop od 23. kolovoza 1939. godine o međusobnom nenapadanju i tajnih „dodatnih“ protokola o podjeli istočne Europe i Poljske. Početak Drugog svjetskog rata počeo je, dakle, po volji zapadne historiografije njemačkim napadom na Poljsku od dana 1. rujna 1939. godine, odnosno počeo je onog datuma nakon Drugog svjetskog rata kako su ratni pobjednici odredili, jer pobjednici pišu povijest, ali samo do slijedeće pobjede slijedećeg pobjednika. Mogao je WWII početi i 17. rujna 1939. kada je antifašističko-komunistički S.S.S.R. napao antifašističku i antikomunističku Poljsku, ili kada je Staljin dva mjeseca nakon toga, po dogovoru s Hitlerom, napao Finsku. Nakon toga nastalo je zlokobno zatišje u Europi, sve do proljeća 1940. kada je rat nastavljen, što znači da je Drugi svjetski rat nastao postupno, i tako nastaje postuno i Treći svjetski rat kako je papa Franjo rekao, a ‘Berliner Zeitung’ prenijela, i moja malenkost tu vijest objavila u kraćem tekstu na svom Facebook-profilu, i isti dan je cijeli tekst doslovno od riječi do riječi objavljen na portalu Dnevno.hr iz pera novinarke i članice uredništva Snježane Vuković, međutim, bez ikakve naznake da je to u biti moj tekst koji sam napisao, (čak je i ilustracija fotografije moja), i čak s njemačkog jezika preveo bitne naglaske iz članka ‘Berliner Zeitung’ čiji sam izvor naravno naveo, jer to je dio fair-playa. Na moj e-Mail glavnom uredniku u svezi toga – kako se to uopće može dogoditi, i zašto se to uopće dogodilo, nisam dobio odgovor, ali i to je jasan odgovor. Hvala na ‘fair playu’ i Snježani Vuković i portalu Dnevno.hr! Svaka vam čast na tako „poštenom“ novinarstvu!

Papa Franjo je pozvao katolike da se mole za svoju kršćansku braću u Iraku i Siriji, koja doživljavaju neviđeni progon od strane tzv. Islamske Države, jedne terorističke tvorevine čiji se članovi džihadisti drsko nazivaju muslimanima iako kolju, ne samo kršćane koje i obilježavaju kao nacisti Židove u WWII, i čak ih razapinju na križ na javnim mjestima kao što su kršćane razapinjali u arenama Rimskog Carstva, nego kolju i muslimanske šijite, alavite i druze, miniraju džamije i ranosrednjovjekovnu i srednjovjekovnu religijsku baštinu čovječanstva, ali ne rade to od ljeta i Svjetskog nogmetnog prvenstva u Brazilu, nego od 2012. u Siriji, samo što su se tada ovi teroristi nazivali ISIL, i imali su potporu Washingtona u rušenju Asadovog režima u Siriji gdje je C.I.A. naoružavala pobunjenike, a ove je poslije ISIL pregazio, oteo oružje, i na području sjeverne Sirije i sjevernog Iraka osnovao svoju Frankenstein-državu koja se temelji na etničkom čišćenju, ratnim zločinima i genocidu, isto kao i tzv. Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. (Vidjet ćemo kasnije da su tvorci nepravednog Daytonskog sporazuma, s kojim je BiH i de iure podijeljena, da iza toga i današnje krize i podjele Iraka stoje isti ljudi iz tzv. Atlantsog vijeća.) Kako je ISIL napao Kurde koji drže naftna polja koja su anglo-američke tvrtke stavile pod svoju čizmu, i time zaobišle središnje iračke vlasti u Bagdadu, tako se „Islamska Država“ zamjerila Washingtonu koji je krenuo uništavati svog bivšeg tihog koljačkog saveznika. Skidanje glave američkom novinaru, i katoliku, Jamesu Foleyu, bila je samo kap koja je prelila čašu, i predsjednik Obama je radikalno promijenio političku kurs vanjske politike Bijele kuće i State Departmenta, možda uvidjevši da mu ‘njegovi’ rade iza leđa.

Naime, povijest ovog konflikta seže u studeni mjesec 2013. kada je privatno Atlantsko vijeće (Atlantic Council) održalo u Istanbulu konferenciju na kojoj je odlučeno o balkanizaciji Mezopotamije, to jest skidanja s vlasti šijitskog premijera Malikija u Iraku, i definitivno Asada u Siriji, i to putem džihadista iz terorističke organizacije ISIL čiji je vođa Abu Bakr al-Baghdadi u lipnju 2014. proglasio „Islamsku Državu“, s tim da je al-Baghdadi bio tajni agent Mossada pravim imenom Simon, koji je radio i za C.I.A. a viđen je i na sastanku s američkim Senatorom John McCainom; navodno „bivši“ jer su neke novinske agencije javile da je poginuo u zračnom napadu, a u svakom slučaju je poginuo njegov zamjenik. Uglavnom, glavni stožer za operaciju središnje tajne službe Sjedinjenih Američkih Država, C.I.A. u Siriji i Iraku, to jest za podjelu tih zemalja kako je odlučeno na sjednici Atlantskog vijeća, bilo je u američkom veleposlanstvu u Turskoj. Nakon preokreta u Obaminoj politici je Amerika naredila Turskoj da mora zaustaviti prelazak džihadista iz Turske u Siriju, jer je Obama javno obećao da će uništiti tzv. Islamsku Državu. Hoće li američko ratno zrakoplovstva u jednom potezu zajedno s ‘Islamskom Državom’ srušiti i Arapsku Republiku Siriju, pod izlikom borbe protiv terorista iz „Islamske Države“, pokazati će vrijeme, no, kako bi to spriječio, demokratski predsjednik Asad, kojeg je na višestranačkim izborima 2014. izabralo 11 milijuna Sirijaca, krenuo je u odlučni obračun s islamističkim teroristima na tlu svoje države, tako da je praktički počela utrka između Sirije i Amerike tko će prije uništiti ISIL odnosno ‘Islamsku Državu’, što je nevjerojatno u što se Sirijska kriza iz 2013. pretvorila – u Apokalipsu.

Istovremeno, preko Ukrajinske krize mračne snage žele pokrenuti Treći svjetski rat, a Njemačka im treba poslužiti kao žrtveni jarac. Tko su „mračne snage“ koje to rade? Predsjednik Kennedy ih je ovako opisao 27. travnja, još 1961. godine u svom anti-globalističkom govoru pred nakladnicima tiska u Sjedinjenim Američkim Državama, American Newspaper Publishers Association:

„Nama je danas širom svijeta suprotstavljena monolitna i okrutna zavjera koja primarno leži u skrivanim namjerama širenja sfera svog utjecaja: Infiltracijom umjesto invazijom, subverzijom umjesto političkim javnim izborima, pritiscima zaplašivanja umjesto slobodom izbora, noćnim zaplotnjaštvom umjesto dnevnim tokovima.To je sustav koji udružuje ogromne ljudske i materijalne resurse u gusto tkanu mrežu, učinkoviti stroj koji koordinirano i kombinirano vodi vojne, diplomatske, ekonomske, znanstvene i političke operacije. Njihove pripreme su sakrivene i ne objavljuju se. Njihove pogreške zakopane su, i nisu na naslovnicama. Njihovi kritičari su ušutkani, i nisu objavljeni. Njihovi troškovi se ne propituju, niti se upozorenja o tome objavljuju, niti se njihove tajne istražuju i razotkrivaju. To je vođenje hladnog ratovanja, u najkraćem, s ratnom disciplinom i bez ikakve nade i želje za demokracijom.“

Kako ih se može prepoznati, tko su zavjerenici o kojima je govorio predsjednik John F. Kennedy? To su isti oni koji su organizrali političko-motivirani atijentat i ubojstvo predsjednika Kennedya, koji su zatim S.A.D. odvele u Vijetnam u rat koji je američka vlada isprovocirala na čelu s jednim od zavjerenika, bivšim potpredsjednikom Johnsonom, to su isti oni iz anglo-američkoga kruga koji su bili protiv njemačkog ujedinjenja nakon pada Berlinskog zida, a kada je ono bilo neminovno, onda protiv njemačke neutralnosti koju je zahtijevao Gorbačov, i koji su bili za to da ujedinjena Njemačka bude članica Sjevernoatlantskog saveza NATO, uz obećanje Gorbačovu da se NATO ne bude širio na bivše istočnoeuropske zemlje i na granicu prema Rusiji, obećanje koje je liberalni Zapad s Ukrajinskom krizom prekršio. To su iste one mračne snage koje rade iza kulisa službene politike i koje su prouzročile ’11. rujan’, zatim, Svjetsku finacijsko-ekonomsku krizu 2007./2008., zatim, krizu u Euro-zoni, zatim, Sirijsku krizu 2013., i Ukrajinsku krizu 2014. godine, i kojima domaći eks-komunisti i udbaši služe kao najveće ulizice i prodane duše, te nas „naši“ vode izravno na bojna polja Trećeg svjetskog rata u kojem Hrvati mogu nastradat gore nego u Drugom svjetskom ratu. To nije napisano radi širenja straha nego radi upućivanja u činjenično stanje stvari onakve kakve one jesu, kako bi se ljudi mogli organizirati i suprotstaviti takvoj politici.

David Rockefeller je za razliku od predsjednika Kennedya koji je govorio javno, na tajnom sastanku rekao 1994. godine, da je potrebna samo još jedna velika kriza da svijet prihvati Svjetsku vladu. Kad je izbila Ukrajinska kriza, geo-politički strateg i ideolog Brzezinski je javno pozvao predsjednika Obamu, da u vezi Ukrajinske krize mora američkoj i svjetskoj javnosti što prije objaviti, da je Ukrajinska kriza jedna „velika kriza“.

Sada pročitajmo što je u lipnju 2014., dakle, taman negdje paralelno s početkom razapinjanja kršćana u sjevernom Iraku od strane ‘Islamske Države’, izjavio am. senator Rand Paul za globalnu televiziju CNN:

“U Siriji je naš saveznik ISIL. Jedan od razloga zašto je ISIL osokoljen je taj što smo naoružavali saveznike ove skupine u Siriji. ISIL je mogao dalje izgraditi svoju poziciju moći, jer smo podržavali pobunjenike protiv Asada, i naoružavali ih. Sada imao situaciju kaosa. Borci Islamske Države se kreću između Iraka i Sirije.”

Znači, kao dio tajnog rata protiv Sirije su S.A.D. podržavale terorističku organizaciju ISIL, sve dok nije pala glava američkom novinaru Jamesu Foleyu, odnosno ‘Islamska Država’ zaprijetila kurdskim naftnim poljima koja su de facto u rukama američkih  (naftnih tvrtki, kao i naftovod do Turske. Sada je upregnuta Njemačka da spašava Kurde isporukama oružja, odnosno američku naftu, (čitaj uvjetno „američku“, a u stvarnosti u rukama tajkuna),  nakon čega će biti stvorena kurdska država, odnosno Irak podijeljen – točno onako kako je privatno Atlantsko vijeće postavilo u zadatak predstavnicima američkog naroda, što znači da vanjsku politiku Sjedinjenih Američkih Država ne vodi američki narod nego privatne zavjereničke organizacije o kojima je upozorio predsjednik Kennedy.

Goran Jurišić / Tinolovka-news.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Padom Bosne i Hercegovine pada i Europa

Objavljeno

na

Objavio

U jednom svom govoru vođa svih muslimana u svijetu, bošnjački otac i brat, turski predsjednik Erdogan izjavio da dobije „uvijek koprivnjiču” kad neki turski nogometni stadion nazovu arena. I stoga je naredio resornom ministru da se ne koristi više ta riječ. I sve to navodno što ga naziv arena podsječa na vrijeme od prije dvije tisuće godina kada su živi ljudi bacani u arenina igrališta, i kada su živi bili hrana gladnim životinjama.

Eto zaboli srce hladnog Erdogana za ljudima žrtvama ljudske zloče i brutalnosti od prije dva tisućljeća, a u isto vrijeme dok suosjeća sa tim žrtvama puni turske zatvore svojim neistomišljenicima. A kako su turski zatvori u vrijeme Erdoganove diktature postali pretijesni za toliki broj onih Turaka koji zemlju vide drugačije negoli predsjednik, Sultan uvodi smrtnu kaznu.

Potrebno je napraviti prostora u prenapučenim zatvorima, koji su suvremene turske arene. Arene u kojima su Erdoganovi protivnici gotovo u istom položaju kao i oni nesretnici u rimskim arenama.

Boli Izetbegovićeva babu Erdogana patnja ljudi iz antičkog vremena Rima kada su u arenama proždirale životinje ubačene ljude, ali ga ne boli, i ne priznaje patnje kršćana u okupiranim zemljama kada su ih njegovi prethodnici žive nabijali na kolac, pekli, potkivali kao konje, gulili im kožu, i sve to samo zbog toga što su bili kršćani. Ne boli ga ni današnja patnja i arenska nemoć obespravljenosti Hrvata katolika u federalnoj areni Bosne i Hercegovine, koju uz pomoć bošnjačkog vodstva,koje predvode dvojica članova beha Predsjedništva, Džaferović i Komšić, te njemačke kancelarke sve više puni „građanima“, hranom politički gladnim muslimanskim unitaristima i centralistima.

Gotovo isto se danas događa sa Hrvatima katolicima u federalnoj areni kao i u vrijeme gladijarstva, i to je danas suvremena svjetska, i europska arena. Federalni dio Bosne i Hercegovine u koju su ubacili, i još onaj mali ostatak katolika ubacuju među čopor silni i političke dominacije žednih Erdoganovih pristalica u BiH.

Ne želi vrijeme svojih Osmanlija da prizna takvim kakvim su ga njegovi prethodnici crnim učinili u Bosni i Hercegovini, i nastoje da ga ponove u toj tadašnjoj i sadašnjoj beha areni. Sve čini da se ne spominje crnilo i brutalnosti tog turskog vremena, samo kako bi ga što lakše oživio i u Bosnu i Herecgovinu povratio.

Nije samo Erdogan taj koji ne priznaje smrtne grijehe svojih Osmanlija, tu uz današnjeg turskog Sultana stoji cijelo bošnjačko političko i vjersko vodstvo muslimana u BiH. Svi se upregli da ožive ondašnje arene u BiH, i zemlju povrate u jednako strašan i brutalan povijesni period kakav je bio i u antičkom Rimu.

Put od diktature do arene, kojim Bošnjaci uvode beha federaciju, do propasti društva i zemlje, vrlo je kratak. U politici nema krače staze do arene, bilo za vlastiti narod, napose za pokoreni, nacionalne provalije i siromaštva od diktatorske vladavine. Stoga su Erdogan-Bakir-Merkel i izabrali Komšića za predstavnika janjičara u beha Predsjedništvo. Njegova zadaća je uvođenje diktature nad Hrvatima, a zatim i političko stjerivanje u arenu, u kojoj će njegovi „građani“ biti publika.

Diktatura u Turskoj i ona koja se uvodi u beha Federaciju s dvojicom muslimanskih članova u beha Predsjedništvu, su u potpunosti iste. Diktatore i u Turskoj i u beha Predsjedništvu birao je narod, turski i muslimanski. Demokracija je zadovoljena. Izbor diktatora u Turskoj se brani ekonomskim rastom u zemlji, a izbor dvojice muslimanskih predstavnika u beha Predsjedništvo se brani „demokratskim“ i „legalnim“ izborima izašlih Bošnjaka. U Turskoj diktator puni zatvore, arene, svojim političkim protivnicima, beha arenu muslimanski dvojac u beha Predsjedništvu puni hrvatskim narodom, koji bi u tim okolnostima obespravljenosti i političkog gladijarstva trebao nestati.

Kao što je bio, i jest, pokušaj državnog udara, koji je poslužio za uvođenje diktature, i razlog zatvaranja pola milijuna ljudi, i „legalnost“ izbora dvojice bošnjačko muslimanskih predstavnika u beha Predsjedništvo je razlog „građaniziranja“, islamiziranja Hrvata katolika. No, ono što je u tom

diktatorskom rastu Erdogana, i njegova lažnog rasta gospodarstva još strašnije i od svih tih zbivanja u Turskoj, poklopljenoj samovoljom jednog čovjeka koji svojim stilom vladavine podsjeća na Hitlera, je njegovo mirnodopsko širenje i oživljavanje krvavog Otomanskog carstva na nekada okupiranim kršćanskim europskim prostorima, u prvom redu u Bosni i Hercegovini.

Za razliku od lažnog napretka ekonomije, Sultanovo osvajanje Bosne i Herecgovine je bilo zaista stvarno, istinito. Bio je to, i jest, jedini turski napredak pod čizmom najopasnijeg suvremenog diktatora u svijetu. Svoj diktatorski stil vladavine, a što je karakteristika svih nedodirljivih vlastodržaca, prenio je i na svog poslušnika u Bosni i Hercegovini Bakira Izetbegovića.

Političkom ocu beha Muslimana, sultanu Erdoganu, u obnovljenom procesu osvajanja Bosne i Hercegovine smeta bilo kakvo prisustvo zapadni kršćanskih zemalja. I kršćana, napose katolika kao smetnje osvajanja federalnog beha dijela. Osim Njemačke. Svačija druga mu smeta u krvavom pohodu, sa milijunskom migrantskom vojskom, jer ta zemlja mu plaća milijarde eura da je lažno brani od migrantskih invazionista.

No pokazuje se kako te silne milijarde njemački poreznih obveznika ne uspjevaju da ih obrane od migrantske islamističke invazije. Što više milijardi dati Sultanu tim više islamski migranatskih invazinosta u Njemačkoj, i Osmanizma u Bosni i Hercegovini. Sultan ne vjeruje u zapadnu valutu, ona je ništa pred njegovom invazionističkom milijunskom vojskom koja kroz okupiranu Bosnu i Hercegovinu, 81. Pokrajinu Otomanskog genocidno konfesiocidnog carstva, maršira prema Beču a zatim i ostatku Europe.

Nakon što se utaborio u Bosni i Hercegovini, dakako uz pomoć Bakira, njemačke kancelarke koja mu pomaže politikom građaniziranja Hrvata katolika, i milijardama darovanih eura Sultan još više prijeti i kaže: „Ako oni imaju njihov dolar, mi imamo narod, imamo Alaha”. Sveti rat dzihad ne će prestati sve dok sultan iz osvojene Bosne i Hercegovine, kroz Alijin amanet izdate mu, ne dođe pod Beč i ne čuje europsku sramotnu predaju.

Padom Bosne i Hercegovine pada i Europa, i zbog toga se u njoj podižu šatori islamskim migrantskim ratnicima, kako bi se u povoljnom političkom trenutku, u najkračem vremenu, pridružili milijunskoj vojsci islamskih migranata koji ih čekaju u europskim zemljama, i onim milijunima neintegriranih Muslimana u Europi.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK; Evo jedne ‘dobre’ ideje na fejsu: Hrvatska bi odmah trebala napasti Srbiju da jednom i mi Hrvati budemo žrtve!

Objavljeno

na

Objavio

Evo jedne ”dobre” ideje na fejsu: Hrvatska bi odmah trebala napasti Srbiju da jednom i mi Hrvati budemo žrtve! Uz to, trebali bi platiti neku Pejčinović-Burić iz Beograda da nam otvori oči koje sve dobro nosi status vječne žrtve u očima slijepaca iz Buxellesa.

Koliko puta je došlo do legendarnih sukoba Torcide, BBB-a, Grobara, Delija, Armade…? U tim sukobima deblji su kraj izvukli, naravno, maloljetnici. Stara i već izlizana priča. E, sad više nije. Sad imamo ”lex autobusni kolodvor Vukovar”.

Potukli su se navodno BBB i naši hrvatski Delije ili Grobari. Jedan grobar je skoro završio u grobu od lakših tjelesnih ozljeda. I sad je iskočio na površinu gen Dobrice Ćosića, oca nacije, koji je govorio: ”Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga, lažemo iz stida…” itd. Jutarnji donosi vijest: “Penava starim videom potiče sukobe“.

Večernji pak sekundira: “Je li Penava nacrtao metu na licu dječaka”. Bez upitnika. Naravno, Penava nije trebao spominjati jednu “naivnu“ dječju reakciju kad djeca sjede u trenutku dok se svira Lijepa naša u Lijevoj našoj. Što se to njega tiče. O tome vodi brigu naša Vlada na Markovom trgu.

Što se Penave tiče što su roditelji te djece iste naučili da ne poštuju hrvatske institucije. Oni uče jednu malo suptilniju, skoro pa relaksirajuću povijest: bio je tu nekada nekakav građanski rat, a Tuđman i političari nas bre zavadiše!

Takvi valjda i trideset godina nakon što je njihova Juga otišla na “đubrište istorije“ i dalje slave Dan republike, peku prasce, evociraju se dani “ponosa i slave“, bacanja cvijeća na tenkove koji odlaze sravniti Vukovar sa zemljom, i dalje se slavi njihov heroj Tito… Što se sve to tiče Penave? K’o to njega gura “na dizanje tenzija“.

Čim prije Penava shvati da mirna reintegracija u prijevodu znači – mirno pristajanje na četnikovanje – to bolje

To će sada morati istražiti još jedna od već legendarnih pravobraniteljica Lijeve naše.

Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu, zatražila je policijsko izvješće o nasilju nad srednjoškolcem koji u vukovarskoj školi “Nikola Tesla“ pohađa nastavu na srpskom jeziku. Helenca ne čita novine koje su prenijele stav policije da se radilo o sukobu navijača.

Ona traži da neka se istraži je li sad već nepoželjni Penava počinio neko kazneno djelo. Na konferenciji za novinare osudio je učenike te škole jer nisu ustali prilikom intoniranja državne himne, a kasnije je čak i videosnimku, koja to dokazuje, objavio na službenim internetskim stranicama grada Vukovara.

Prilično zamorno i pomalo utopistički od jedne lijeve pravobraniteljice. Od sada kad se naše opjevane navijačke skupine odluče “igrati“ nasred zemlje Hrvatske i to s “fantomkama“ na glavama treba najprije riješiti tzv. prejudicijelno pitanje je li se pod fantomkom krije neki maloljetni učenik koji nastavu pohađa na srpskom jeziku ili netko drugi.

Pred par dana je maloljetnik dobio pet godina zatvora jer je ubio maloljetnika. Objavljeno mu je bilo ime i prezime, čak i slika ubojice. Gdje je tada bila naša Helenca? Ona se baš napalila na Penavu. A on oženjen, tvrd, preživio opsadu, preživio agresorske logore, a sad će mu glave doći Helence.

Čim prije Penava shvati da mirna reintegracija u prijevodu znači – mirno pristajanje na četnikovanje – to bolje za njega, Josića i ostale koji još uvijek vjeruju da su 5. kolovoza 1995. napokon dobili svoju državu. Državu u kojoj je 1998. oslobođena istočna Slavonija s gradom Vukovarom.

Naučit će njih Lora, Helence, Višnja… i ostale pravobraniteljice da nije gotovo kad je gotovo nego da je gotovo kad one, i oni koji su ih izabrali, kažu da je gotovo. Mi bismo napokon trebali postati imuni na njihove gluposti, prestati s etiketiranjem o tobožnjoj izdaji i veleizdaji. Malo strpljenja drugovi!

Ako se jednog lijepog dana opet neka (možda baš najbrojnija) manjina odluči pobuniti protiv hrvatske države i pripojiti, recimo, Republici Srpskoj, onda će opet hitno svi k Anti Lediću u vikendicu na Plješivici kako bi našli rješenje za nastalu krizu. Tajno, naravno, da slučajno za to ne doznaju naše “pravobraniteljice“.

Naime, dana 19. siječnja 1990. Tuđman, Ledić, Vlado Marić, braća Veselica, Šošić, Ladan, Stipac i još neki intelektualci uspjeli su bili umaknuti konfidentima UDB-e i sastati se na Plješivici u Ledićevoj kleti te osmisliti tko će nas voditi do samostalnosti i slobode.

Danas živimo u Lijevoj njihovoj, agresori imaju svoje škole, svoju povijest, svoje “pravobraniteljice“, svoje konstruktore aviona u Saboru, svoje lijeve i ljevije medije, svoje ministre kao što je bio Željko Jovanović koji šalje na cenzuru hrvatske udžbenike povijesti srpskom predsjedniku Nikoliću da mu dokaže da Srbija u njima nije prikazana kao okupator i agresor. I kako bi napisao Matoš: “Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno…“.

Izjava Gordana Marasa o našem ”jadnom zrakoplovstvu”, dobro će doći njihovom snažnom vazduhoplovstvu.

Je li ikada itko čuo da su se među Tigrovima, Pumama, Gromovima, Paucima, Kunama, Vukovima… borili partizani s, recimo, pjesmama Bajage, Lepe Brene, Bore Čorbe, Ilića, Balaševića…?

Gripa hara Hrvatskom. Pernar je razapet jer misli da je C vitamin zakon. Pupovac pak misli da je zakon jer je za ”CCCC”. Što misli Penava kazat će nam Helenca. A novu progresivnu istinu o Domovinskom ratu dao nam je nedavno antifašistički borac Kaštelan. On je komandant udruge koja okuplja veterane Domovinskog rata i antifašiste!?

Partijski sveti zadatak mu je “približavanje branitelja i partizana“. Još jedan tip koji se bavi znanstvenom fantastikom. Kaže komandant: “Imali smo u ratu i ove što su se u ratu oblačili u crnu boju, ti su bili štetočine broj jedan…“.

Nakon ove Ćosićevske “istine“ možete zamisliti sjaj u očima Ante Tomića, Jurice Pavičića, Dragana Markovine, Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Nenada Stazića, Robia Bajrušija i ostalih antifa. Drug Kaštelan je napokon otkrio ”istinu”.

Dok su crni HOS-ovci radili na Srđu “štetu“ njihovim partizanima, naši partizani su pjevali “po šumama i gorama naše zemlje ponosne”… i tako sve do Oluje.

Je li drug komandant ikada čuo jednu staru antičku mudrost: nedostatak stida prvi je korak prema idiotizmu. Je li ikada itko čuo da su se među Tigrovima, Pumama, Gromovima, Paucima, Kunama, Vukovima… borili partizani s, recimo, pjesmama Bajage, Lepe Brene, Bore Čorbe, Ilića, Balaševića…?

Takvi slučajevi mogli bi se na prste nabrojati. I to na prste čovjeka bez ruku. To je još sirova neobrađena tema za sinopsis Ante Tomića u režiji Frljića, možda pod naslovom ”Partizanski general u Domovinskom ratu”.

Fragmente je prilično lako zamisliti. Ratko Mladić je glumac, a snimatelj Zoran Erceg. Uloge HOS-ovaca treba podijeliti migrantima jer imaju crne uniforme, a i oni sami su nekako crni. I samo rade štetu…našima Mladiću i Ercegu.

Nakon što su nas ljevičarske propagandne “brigade“ uvjeravale da je RH nastala na tvorevinama AVNOJ-a i ZAVNOH-a, sad nadire malo suptilnija ekipa humorista tipa News Bara. U Bljesku i Oluji borili su se naši branitelji i partizani zajedno. Donekle je to je i točno. Borili su se na istom teritoriju, ali jedni protiv drugih.

I kao što su Srbi u Drugom svjetskom ratu odlazili u četnike, a 1945. se vraćali iz partizana, tako i sada razni Ercegi, Kaštelani i slični vode svoje mentalne “neprijateljske ofanzive“ protiv stvarnih pobjednika. Oni pak svoje pobjede evociraju svakodnevnim samoubojstvima.

I dok se branitelji ubijaju dotle Sabor RH postaje sve uzbudljivije mjesto za TV pretplatnike. Tako oni “polupismeni“, kako ih naziva Šokre Beljak, mogu naučiti da “odjebi“ nije psovka nego samo fin način da političkom protivniku poručiš da od…. Uglavnom, Hrvateki su zgroženi. Kaj je sad to? Pa buju se pošorali! Jezušek, pa to je tak strašno!!! Neka samo pogledaju engleski parlament zadnjih dana.

Jadna Theresa May izgleda kao da je završila petu rundu u UFC. U Japanu, Južnoj Koreji, na Filipinima, u Rumunjskoj, Makedoniji… zastupnici se muški dohvate šakama. I idemo dalje. Od kad je Joža Gržinić pred 134 godine opalio “šimecki“ u tur Khuena Hedervariya, popularnog bana, od tada do danas u Saboru se skupljala paučina. Saborom je lelujao samo humor i duhovitost News Bara ili Ante Tomića.

Pupovac je došao u Sabor sa žutom trakom na ruci u stilu ”evo me, fašisti”. Da su mu dali još staru pušku iz predvojničke pričuve izgledao bi kao Žikica Jovanović Španac kad je 25. lipnja 1941. u Valjevu formirao 1. partizanski odred u Srbiji. A zastupnici su taj performans Pupovca hrabro i ponosno progutali. Pogodite zašto?

Kad je legendarni i opjevani partizan Neno Stazić napisao da su njegovi 1945. šlampavo odradili svoj posao žaleći što su neki nakon rata onako nenaoružani uopće preživjeli, je li netko od uvaženih zastupnika rekao Neni blago i smirujuće “odjebi“?

Svojedobno nismo bili ni svjesni kako je dobro poentirao Zlatko Vitez kad je nazvao Hrvatski sabor ”kokošinjcem”. Nakon što je Plenković negdje žurno krenuo, a Grmoja iznenada nestao, ostade gorak okus nas ljubitelja “slobodnih borbi“ da je meč bez razloga otkazan.

Sve ostalo sličilo je na plastičnu izložbu likova Mate Granića. Tihi, pastoralni, ne bi se štel mešati, kaj je je, odnija đava prišu, tihe koalicije u stilu “pola meni pola tebi, pola Bagi“ i slično.

Lijepo se jednom prilikom zapitao Mark Twain: “Katkad se pitam vode li ovaj svijet vrlo pametni ljudi koji nas zezaju ili hrpa idiota koji misle ozbiljno”.

Kad je već ova kolumna posvećena Beljakovom “bratstvu i jedinstvu“, onda treba i nastaviti u tom tonu. Čuli ste vjerojatno za bivšeg srpskog ministra Spoljnih poslova Vuka Draškovića? Njegova čuvena izjava prije “građanskog“ rata glasila je otprilike ovako: tamo gdje se nalaze srpski grobovi tamo je i Srbija. Pošteno.

Vuku je netko od obrazovanijih iz Beljakove stranke javio veselu vijest da u Zagrebu postoji njegova Draškovićeva ulica. Što je u načelu i točno. Jedino mu nisu javili da se u toj ulici nalazi i Traumatološka bolnica. Opreza radi. I tako je Vuk u vrijeme Adventa 22. prosinca došao u bivše kino “Balkan“ promovirati povijesnu istinu u knjizi ”Kralj Aleksandar Karađorđević je srpski Bonaparte i jugoslavenski Garibaldi“.

Denis Derk pomalo cvili:“…to je književno zagrebačko predstavljanje izvedeno gotovo u ilegali“. Prevedeno, purgeri su radije krkali kobasice i germknedle nego se dali uvjeravati kakve su istorijske veličine bili Aleksandar Karađorđević i Draža Mihajlović. Draža je u knjizi vjerojatno proglašen srpskim Churchillom.

S obzirom na obrazovnu reformu naše Blaže Divjak teško da će mladi ikada skužiti tko su to Draža, Karađorđe, Garibaldi. Ako im kažeš da je Bonaparte u stvari Napoleon reći će ”a, ha!”. Zašto našu zlatnu mladež opterećivati s onim što je k’o bajagi bilo. Dr. Ante Birin iz Hrvatskog instituta za povijest smatra kako je u novoj nastavi hrvatske povijesti izbrisano oko 700 godina.

Pa kako onda stručno i znanstveno objasniti omladini tko je kralj Aca Karađorđević? Hrvatski i makedonski “klerofašisti“ izvršili su na njega atentat 9. listopada 1934. u Marseju, u Francuskoj.

Kralj je navodno svom vjernom ađutantu na samrti rekao “Čuvajte mi Jugoslaviju…“ I mi smo svi, a naročito dalmatinski orjunaši, bili nekako tronuti tom brigom našeg kralja za ondašnje “bratstvo i jedinstvo“. Međutim, puno godina kasnije došao je poziv odozgor i za ađutanta.

Prekrstivši se prošaptao je, kažu, sveštenom licu: “Znate, neću grešit’ dušu, ali kralj nije izrekao, znate ono, čuvajte mi Jugu… već je u stvari rekao “upucaše me bre p…. im majčina“. E, sad je li to točno ili ne nećemo nikada doznati.

Kako piše dr. Birin “povijesti Hrvatske u razdoblju od 1918. do 1990. nije u obrazovnoj reformi posvećena ni jedna tema koja bi izravno obrađivala povijesne događaje iz tog razdoblja“. Amen. Baš me zanima što je u stvari Napoleon rekao kad su ga upucali u Francuskoj.

Lijepo je rekao W. Churchill: “Balkanci proizvode više povijesti nego što je mogu potrošiti“.

Progresivni antifa Filip Drača, pripadnik Građanske akcije i Radničke fronte, u času kad se sjetio Save Kovačevića i Sutjeske nacrtao je sprejom srp i čekić na spomenik Franje Tuđmana. Filip je antifa od rođenja. Na maturalnu zabavu došao je u partizanskoj uniformi.

Inače je, kao i svi antife, miroljubiv. Navodno je ispred katedrale u Zagrebu svojedobno pjevao “ubij popove, pasje skotove“. Sad ga je ufatilo i predalo pritvorskom nadzorniku. Eto, na što se svela klasna borba progonjenih i potlačenih proletera. Čim izađe iz pritvora, evo njega u Amsterdamskoj koaliciji koja će, po mišljenju Kreše Beljaka, premoćno pobijediti na izborima.

Kako je nedavno rekao jedan psihijatar: “Nema zdravih, ima samo nepregledanih“.

Piše na fejsu jedna majka: “Mom djetetu od 16 godina je, zbog slušanja Thompsona, izrečena opomena, pozvani smo na razgovor i rečeno nam je da je mali ustaški orijentiran”.

Neću navesti ime učeničkog doma da ne bi imao problema još jednu godinu koliko mu još ostaje biti tamo. Samo mogu reći da na ulazu u dom stoji bista partizana s zvijezdom petokrakom. Eto, ima i toga kod nas. Evo posla za našeg Filipa kad ga puste van.

U revoluciji postoje dvije vrste ljudi: oni koji ih dižu i oni koji se njima okoriste.

Zvonimir Hodak / direktno.hr

 

HODAK: Na vašu veliku žalost, druže Tomiću, narod gleda HBO-Go, Netflix, Amazon, a ne naše loše filmove

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari