Pratite nas

Religija i Vjera

Na današnji dan prije četiri godine izabran je papa Franjo.

Objavljeno

na

Povodom četvrte godišnjice svoga pontifikata, papa Franjo dao je svoj prvi intervju jednom njemačkom listu. To je hamburški Die Zeit, čiji je novinar krajem veljače s osamdesetogodišnjim Petrovim nasljednikom razgovarao u Domu svete Marte u Rimu.

U ovom opširnom razgovoru, koji nosi naslov „Ja sam grešnik i mogu pogriješiti“ sugovornici su se dotaknuli mnogih tema u kojima papa Franjo odgovara na pitanja o svojoj duhovnosti, vjerskim krizama, što ga ohrabruje, kakva mu je slika Boga i kako je zapravo preporučio molitvu „Gospi koja razvezuje čvorove“ (napominje da, suprotno uvriježenom mišljenju, nikad nije bio u Augsburgu, gdje se ta slika nalazi).

Papa u jednom dijelu razgovora ponavlja svoje strahove od rastućeg populizma koji uvijek treba nekakvog mesiju, pojašnjava što misli kada kaže kako se svijet nalazi usred trećeg svjetskog rata, a glede unutarcrkvenih odnosa na dva mjesta demantira kako je kardinal Burke njegov protivnik ili onaj koji čini opoziciju u Crkvi. “Naprotiv, smatram ga izvrsnim pravnikom i slao sam ga da riješi komplicirane situacije koje bi se pojavile”.

No ono što su kroz skraćenu verziju intervjua hrvatski, a i neki europski mediji prenijeli, je tema celibata i eventualno ređenje oženjenih muškaraca za svećenike. Radi se naime o prijedlogu prema kojem bi se za svećenike redili tzv. „viri probati“, odnosno prokušani muževi – muškarci s dovoljno životnog i vjerničkog iskustva koji bi bili sposobni voditi župnu zajednicu i, ono najvažnije, slaviti sa zajednicom nedjeljnu euharistiju.
Nakon što se pročitaju izvještaji koje su prenijeli neki hrvatski portali, dobiva se dojam kako papa Franjo otvara pitanje ređenja prokušanih muževa i najavljuje promjenu prakse prema kojem bi se celibat stavio na izbor. Drugim riječima, ne bi se celibat ukinuo niti bi se svećenici mogli oženiti, nego bi se za svećenike mogli zarediti oženjeni muškarci, kao što je to praksa u pravoslavnim Crkvama ili kod katolika istočnog obreda (grkokatolika). Katolička crkva kod discipline celibata čini iznimku u slučaju da oženjen svećenik anglikanac konvertira na katoličanstvo.

Ako se pročita cijeli intervju, papa Franjo to jednostavno nije rekao, nego baš naprotiv. Pitanje novinara bilo je u kontekstu njegovog osobnog primjera, kada je s kćeri bio u jednoj crkvi u Hamburgu u kojem je Službu Riječi na Badnjak vodila žena jer nije bilo svećenika (u Hamburgu su katolici manjina, gotovo dijaspora, nap.autora). Dakle, pitanje novinara išlo je u smjeru manjka svećenika, odnosno vječite teme: hoće li „ukidanje“ celibata riješiti manjak svećenika. Papa Franjo u svom odgovoru vrlo jasno i odlučno tvrdi kako stavljanje celibata na izbor neće riješiti. Papa zajedno s novinarom konstatira kako je problem manjka svećeničkih zvanja, ali i manjka katolika zaista velik problem, pogotovo u Njemačkoj i Švicarskoj. “Središte problema je u tome što nema nedjeljne svete mise, a Crkva bez nje, bez slavljenja euharistije gubi snagu. To je enorman problem koji Crkva mora riješiti”, kaže papa Franjo.

Problem ne leži u praksi celibata, nego u nekoliko stvari. Jedna od njih je i manjak nataliteta. Mladih jednostavno nema, pa je i manjak mladića koji se odlučuju za svećeništvo. Nadalje, najveći gubitnici modernog društva su upravo mladi, misli papa Franjo. Iako je u Njemačkoj samo 7% mladih nezaposleno, u pojedinim europskim državama nezaposlenih mladih ima preko 40%. Mladi su jednostavno bez perspektive i zato oni moraju danas biti oni s kojima će Crkva posebno raditi. Nedostaje nam rad s mladima koji traže svoje usmjerenje, kaže papa Franjo.

No što se tiče stavljanja celibata na izbor, o tome se, kaže papa Franjo, može i treba razgovarati, prije svega tamo, gdje je manjak klera. Ali celibat kao slobodan izbor nije rješenje, ponovio je papa. Njegov stav oko „prokušanih muževa“ je sljedeći: moramo razmisliti jesu li „viri probati“ mogućnost, kao što je moguće da se oženjen muškarac zaredi za trajnog đakona. Moramo se također složiti oko toga koje bi bile njihove zadaće, pogotovo u udaljenim zajednicama. Crkva mora uvijek osluškivati i prepoznavati ono što joj poručuje Duh Sveti. Zato se, kaže papa, treba razmišljati o prokušanim muževima. „Istina – to znači ne imati straha. Ne bojte se. To nas čini slobodnima.“, kaže malo kasnije papa Franjo kada govori o ulozi teološkog istraživanja.

No, papa u intervjuu nudi i rješenje problema s kojim se suočava Katolička Crkva u Europi, a to je manjak svećenika. Njegovo rješenje je jednostavnije nego što bi se pomislilo. On kaže: „Ja vjerujem… Primjećujete da govorim kao osvjedočeni katolik. Većinom sam također i vjernik, znate li? (smijeh). Gospodin nam kaže: Molite! To je ono što nedostaje – molitva. I nedostaje rad s mladima koji traže svoju orijentaciju. Nedostaje služenje drugima.“

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Trojica biskupa Katoličke crkve u BiH odlaze u mirovinu

Objavljeno

na

Objavio

Kardinal Puljić jedini je ostao najsnažnija konstanta u hijerarhiji Katoličke crkve u BiH

Jedino je Katolička crkva u Bosni i Hercegovini nepromjenjiva kategorija koja živi uz ovu zemlju i Hrvate katolike, a skora promjena na njezinu čelu jednako je važno i osjetljivo pitanje kao političke i društvene mijene te regionalna i globalna preslagivanja u pogledu budućnosti katolika koji se u ovoj zemlji gotovo stopostotno vezuju uz hrvatski narod. Uz to se ne smije zanemariti i postojanje jedne, za sada neprimjetne, sekte koja snažnije živi svoje bosanstvo i katoličanstvo negoli hrvatstvo. Naime, već je istekao mandat mostarsko-duvanjskom biskupu mons. Ratku Periću, sljedeće godine to će zadesiti kardinala Vinka Puljića, a 2021. u mirovinu po kanonskom pravu mora i banjolučki biskup Franjo Komarica.

Od Međugorja do zatočeništva

Trojica odlazećih biskupa imaju nekoliko zajedničkih dodirnih točaka. Zaređeni su neposredno prije ili na samome početku rata, preživjeli su i vlastitu golgotu živeći sa svojim narodom u najtežim trenutcima te se zbog svjedočenja te ljubavi čak i našli u pritvorima. Malo je čiji mandat bio obilježen s toliko iskušenja kao što je to bio slučaj s mostarsko-duvanjskim ordinarijem i trajnim upraviteljem Ratkom Perićem. Najprije se to odnosi na naslijeđeno breme hercegovačkoga slučaja i međugorskoga fenomena koji nije uspio staviti ad acta, unatoč čak i snažnim pokušajima. Iako nije ‘uspio’ u dokazivanju tvrdnji o nevjerodostojnosti međugorskoga fenomena, ali niti provođenje dekreta Svete Stolice iz 1975. godine Romanis Pontificibus, biskup Perić ostao je dosljedan. Jednako i 1994. godine kada je u jeku rata pokušao preuzeti župe koje su tada držali hercegovački franjevci, ali i 2019. kada okončava svoje 27-godišnje poslanje kao biskup. Čak su ga sljedbenici odmetnutih franjevaca 1994. godine oteli iz Biskupskoga ureda u Mostaru i odveli u naselje Cim. ‘Oslobođen’ je nakon inzistiranja Vatikana i ‘crvene’ telefonske veze tadašnjega ministra obrane Gojka Šuška s vodstvom Hercegovačke franjevačke zajednice. Neposredno prije završetka misije, u Međugorju je prošle godine službeno za apostolskoga vizitatora imenovan poljski nadbiskup Henryk Hoser. Iako se ovaj događaj nastoji predstaviti kao Perićev poraz, vjerojatno je i samome odlazećem mostarskom biskupu laknulo. No u nešto može biti posve siguran: da ni njegov nasljednik vrlo teško može očekivati da će se riješiti ova dva problema. Desetak franjevaca, koji su kasnije izbačeni iz reda, u Hercegovini i dalje se protivi preuzimanju osam župa od strane dijecezanskih svećenika. Ovaj ‘slučaj’ riješit će biologija, jednako kao i pitanje međugorskoga fenomena. Radi se, naime, o procjeni Svete Stolice da bi nova radikalna rješenja dovela do daljnjih podjela katoličke, hrvatske zajednice koja je ionako oslabljena stradanjima iz posljednjega rata, te zbog ekonomske i političke nesigurnosti, ali i hrvatskih identifikacijskih dokumenata. Vjeruje se stoga kako će Vatikan jednostavno pustiti vremenu da na drugi svijet presele sadašnji franjevci u neposlušnim župama, ali i vidioci u Međugorju. Nakon toga u ove župe posve pouzdano doći će dijecezanski svećenici. Kako stoji u nacrtu nalaza posebnoga Vatikanskog povjerenstva, Međugorje će doživjeti priznanje, čak i unatoč snažnim protivljenjima biskupa Perića.

Biskupija gerijatrija

Sljedeći koji odlazi u mirovinu sljedeće godine kardinal je Puljić. Njegov život obilježen je ranim gubitcima majke, ratom i doslovno zatočeništvom u opkoljenom Sarajevu od srpske strane, ali i prijetnjama koje je doživljavao od muslimanskih radikala i mudžahedina. Za njegov napredak prema redu biskupstva među najzaslužnijima je njegov rođak i sadašnji banjolučki biskup Franjo Komarica. Komarica ga je u jesen 1990. u Sarajevo postavio za vicerektora u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, gdje ostaje samo dva mjeseca. Uskoro je pozvan u nuncijaturu u Beogradu gdje mu je priopćeno da ga Rim želi imenovati nadbiskupom. To se konačno dogodilo 7. prosinca 1990. godine, a za biskupa ga je osobno zaredio sveti Ivana Pavao II. u Vatikanu. Biskupija koja je brojala gotovo 600.000 ljudi prošle je godine spala na trećinu, ispod 180.000 vjernika, Hrvata katolika. Sarajevo nije napuštao ni u najtežim trenutcima, a s Caritasom je dijelio koliko je imao svim građanima, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest. Kada je započeo hrvatsko-bošnjački rat, doživio je da mu je zabranjeno humanitarnu pomoć arapskih zemalja dodijeliti katolicima ili Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Čak se našao u svojevrsnom zatočeništvu i bio mu je zabranjen izlazak iz zgrade. Pratilo ga se i prisluškivalo, a ovaj posao nastavili su gotovo isti oni koji su to radili u vrijeme komunističke Jugoslavije jer su nakon rata pronađeni posebni prislušni uređaji. Kardinal Puljić cijelo je vrijeme ostao najsnažnija konstanta u hijerarhiji Katoličke crkve. Bosanac s hercegovačkim korijenima stizao je i do američkoga Kongresa i europskih institucija svjedočiti nepravdu koja se događa njegovu narodu od strane međunarodne uprave i većinskih Bošnjaka i Srba. Čak je prkosio i vrlo utjecajnom američkom veleposlaniku Thomasu Milleru kojemu je poručio kako se ne će dogoditi ništa od njegovih prognoza da će se Hrvati u BiH ‘asimilirati ili iseliti’. I kod posljednjega nametanja Željka Komšića na poziciju rezerviranu za hrvatskoga člana BiH Predsjedništva, te pokušaje opravdavanja ovoga nasilja, kardinal Puljić napravio je usporedbu kako je i ‘Hitler izabran sukladno zakonu’. Možda najmanje u javnosti poznato iskušenje kardinala Puljića bio je njegov tihi rat s franjevcima iz Bosne Srebrene koji su bili sljedbenici tzv. Dobrog pastira, svojedobno u Jugoslaviji bili poznati i kao crveni fratri i koji svoje bosanstvo stavljaju ispred hrvatstva i jedni su od glasnogovornika bošnjačkoga nacionalizma. Vjerojatno najtežu misiju imao je banjolučki biskup Franjo Komarica. Njegova je biskupija danas doslovno, kako i sam zna često reći, ‘gerijatrija’. Od prijeratnih oko 200.000 Hrvata katolika ostalo ih je tek 15.000. Najveća je pustoš u plodnoj Posavini od Dervente do Kotor Varoši. Za vrijeme rata biskup Komarica bio je zatočen u vlastitom domu bez mogućnosti kretanja i susreta s vjernicima. Uspio je sve izdržati. Poslije rata njegova je misija doslovno bila donkihotovska utrka s vremenom, nerazumijevanjem, odbacivanjem i patništvom sunarodnjaka. Nije uspio vratiti ih na prijeratna ognjišta, a s vremenom je to postalo izvor tolikih frustracija koje je prenosio kritizirajući političke prvake iz svoga naroda.

Msgr. Vukšić biskup kontinuiteta

Smjena jedne generacije biskupa, predvodnika Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, sudbonosno je važna za očuvanje ovdašnjih katolika, ali i Hrvata kao konstitutivnoga naroda. Svojevrsni kontinuitet očuvat će aktualni vojni biskup Tomo Vukšić, za kojega se u crkvenim kuloarima čak nagađa kako bi mogao naslijediti Vrhbosanskoga nadbiskupa Puljića i predvoditi Katoličku crkvu u toj zemlji. To bi bilo jamstvo da ovaj biskup tradicionalist, koji u svakom istupu snažno ističe i nacionalni hrvatski identitet, zadrži sadašnji odvažni put koji crveni franjevci i sljedbenici Ahdname, dokumenta Sultana Fatiha osvajača Bosne, žele izmijeniti.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Na Times Squareu će biti postavljen ogroman ultrazvuk bebe koji će svijetu poslati snažnu poruku

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je u New Yorku izglasan zakon koji dozvoljava pobačaj do rođenja djeteta, jedna grupa pro-life aktivista odlučila je na Times Squareu emitirati 4D ultrazvuk bebe u trećem tromjesečju trudnoće. Ultrazvuk će biti postavljen 4. svibnja ove godine na velikom videozidu, javlja Aleteia, prenosi narod.hr

„Nadamo se da će pro-life Amerikanci napuniti Times Square. Imat ćemo živu glazbu, snažne i inspirativne govornike i, ono što je najbolje, 4D ultrazvuk uživo koji će svijetu poslati snažnu poruku kako je beba u maternici čovjek, kojemu treba dati priliku da se rodi“, najavila je udruga Fokus na obitelj koja organizira ovaj događaj. „Nitko više neće moći reći da to nije dijete. Svi će vidjeti da je to dijete“, izjavio je za CBN News predsjednik Fokusa na obitelj Him Daly.

Riječ je o događaju pod nazivom “Uživo iz New Yorka”, a očekuje se da će se tog dana na glavnom trgu u New Yorku u velikom broju okupiti zagovornici prava na život iz cijele zemlje.

Također se prikupljaju potpisi za “manifest života” koji će biti predstavljen u Bijeloj kući i Kongresu te prikuplja sredstva za kupnju ultrazvuka kako bi on bio dostupan svim ženama koje razmišljaju o pobačaju.

Podsjetimo, njujorški “Zakon o reproduktivnom zdravlju”, koji je usvojen 22. siječnja, dopušta pobačaj ” u bilo koje vrijeme kada je to potrebno kako bi se zaštitio život ili zdravlje žene.”

 

NE DAJ ME MAJKO!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari