Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan poginuo je heroj Domovinskog rata Robert Zadro – sin Blage Zadre i zapovjednik slavnog Turbo voda

Objavljeno

na

Na današnji dan (10.4.1992) poginuo je heroj Domovinskog rata Robert Zadro, zapovjednik legendarnog Turbo voda i sin Blage Zadre.

Turbo vod je bio poznata protuoklopna jedinica iz bitke za Vukovar.

Robert Zadro poginuo je u 22. godini života u bitki za Kupres pet mjeseci nakon pada Vukovara.

Turbo vod je brojao 18 ljudi, a šest njih poginulo je u borbama za Vukovar. Bio je to pokretni interventni vod sačinjen od mladića u prosjeku dvadesetak godina starih. Naoružani lakim pješačkim naoružanjem i s nekoliko protuoklopnih bacača raketa u borbi protiv vojske koja tenkovima nasrće na grad.

Turbo vod je bio mobilna postrojba namijenjena za najteže zadatke koji bi po zapovijedi išla u dijelove grada gdje su se vodile najveće borbe.

Njihov osnovni punkt bio je u Slavonskoj Ulici, jednoj od ulica koja okomito izlazi na Trpinjsku ulicu, poznatu pod imenom „groblje tenkova“.

Turbo vod je dobio ime na šaljiv način, upravo onako kako su vukovarski heroji znali uljepšavati strašnu ratnu svakodnevnicu. Naime,vidjeli su na TV da jedan srbijanski vojnik koji se vratio iz Vukovara pun straha govori kako „turbo ustaše“ bacaju bombe preko 300 metara daleko. Šaljivi Vukovarci su prema riječima ovog prestrašenog srbijanskog vojnika tako i nazvali ovaj interventni vod Zbora narodne garde.

Brojni tenkovi i oklopna kola ostali su na ulicama Vukovara u borbama JNA i slavnog Turbo voda. Vukovarska obrana konačno je slomljena u Borovu 19. i 20. studenog. Ako se prizori iz razorenog grada mogu nazvati paklom, zadnji dani obrane bili su njegov deveti krug.

Turbo vod je ostao do kraja.

Ubijanje zarobljenih mladića iz Turbo voda

Pad Vukovara za hrvatske mladiće i vojnike donio je iste scene koje su doživjeli njihovi djedovi 1945. Razularene horde sa petokrakama (i kokardama) ubijali su zarobljene vojnike i civile po istom obrascu i nadahnuću, obuzeti mržnjom prema svemu hrvatskom, kao partizani nakon II. svjetskog rata.

S padom Vukovara došao je trenutak kad su pripadnici voda morali donijeti odluku koja će značiti život ili smrt. Predati se ili krenuti u proboj prema Vinkovcima koji je značio gotovo sigurnu smrt.

Zapovjednik Robert Zadro najmlađima je savjetovao: »Obucite se u civilke i predajte se s ovih par tisuća civila iz Borovo Commerca. Zarobit će vas, niste služili vojsku, dobit ćete par šamara, ali morat ćete biti pušteni«, navodi Novi list.

Vjekoslav Jugec, 19-godišnji pripadnik Turbo voda, izdvojen je nakon predaje i ubijen je kao zarobljenik.
Tomislav Šestan je izdvojen iz kolone i odveden u nepoznato. Grob mu nije poznat do današnjeg dana.
Mile Mlinarić, zamjenik zapovjednika Turbo voda, ubijen je na Ovčari.

Nevenko Mauzer, jedva star 18 godina, odveden je na strijeljanje. Dok su pred njegovim očima ubijali zarobljenike jednog za drugim pucanjem na glavu, iskoristio je trenutak nepažnje krvlju opijenih srbijanskih vojnika i uspio pobjeći prema bobotskom kanalu.

U Obućari se našao sa ostalim pripadnicima Turbo voda. Njih petorica su otišli u proboj, a Mauzer svjedoči da je Robert htio ostati u okupiranom Vukovaru i boriti se do smrti.
Veliko srce sina velikoga oca.

Pet mjeseci kasnije Robert je poginuo na Kupresu i tako se pridružio ocu Blagi.

Kada bi se netko htio snimiti film o Vukovaru ima za podlogu tisuće priča. Ova o Turbo vodu, te ocu i sinu Zadro, bila bi idealan predložak.

Molimo za duše naših heroja, to je najmanje što su zaslužili.

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja

Objavljeno

na

Objavio

Nakon dugotrajnih konzultacija Vijeće sigurnosti UN-a prihvatilo je 15. siječnja 1996. dva važna dokumenta za budućnost Republike Hrvatske.

Rezolucijom 1037 uspostavljen je UNTAES, prijelazna uprava UN-a u istočnoj Slavoniji, a rezolucijom 1038 privremeno je produžena promatračka misija na Prevlaci.

Vrijeme je pokazalo kako će pravni problem poluotoka na ulazu u Boku kotorsku, ujedno najjužnije točke hrvatskog kopna, ostati neriješen.

Stoga su tijela UN-a na tom teritoriju bila nadležna sve do 2002., a određena pravna pitanja sa susjednom Crnom Gorom i dalje su ostala neriješena. No zato se, s obzirom na ratne traume i nužnost povratka izbjeglih, problem reintegracije okupiranog hrvatskog Podunavlja odmah krenuo rješavati.

Tekst Rezolucije o prijelaznoj upravi u hrvatskom Podunavlju opsežan je dokument u kojem je naglašeno kako je zadaća UNTAES-a vratiti prognane. Iako su pobunjeni Srbi tražili da mandat UN-a traje pet godina, predviđeno je da početno razdoblje prijelazne uprave traje 12 mjeseci.

Već 17. siječnja glavni tajnik UN-a Boutros Boutros Ghali imenovao je bivšeg generala američkog zrakoplovstva Jacquesa Paula Kleina privremenim upraviteljem za istočnu Slavoniju.

Klein je stožer UN-a prebacio iz Zagreba u Vukovar i pokazao se vrlo aktivnim u provedbi cjelokupnog procesa reintegracije. 31. siječnja donesena je nova rezolucija kojom se odobrilo slanje prvih 100 vojnih promatrača u istočnu Slavoniju, Baranju i Srijem na šest mjeseci.

Već u veljači UN je obznanio da će sastav UNTAES-a činiti vojne snage od 4963 vojnika kojima će zapovijedati belgijski general Jozef Schoups.

Donošenjem Rezolucija 1079 i 1120, mandat UNTAES-a produžavao se dva puta po šest mjeseci, a unatoč nezadovoljstvima, napose hrvatskih Srba, završio je 15. siječnja 1998., čime je okončan proces mirne integracije hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. (HRT)

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

15. siječnja 1992 – Govor dr. Franje Tuđmana u povodu priznanja Hrvatske (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska je 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata zemlja i uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom, državom koja je odigrala bitnu ulogu u priznavanju Hrvatske u svijetu založivši svoju sveukupnu političku i gospodarsku težinu kako bi pokrenula pasivnu Europu i potaknula ostalih jedanaest članica Europske zajednice da priznaju neovisnost i suverenitet RH.

Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana.

Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti, rekao je te večeri Predsjednik Franjo Tuđman u obraćanju naciji preko televizije.

Toga dana Hrvatsku su za redom priznale: Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Švedska. To su već prije učinile Sveta Stolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino.

Sljedećih su dana europski pisani i elektronički mediji gotovo bez iznimke pozdravljali odluku svojih vlada.

Izuzev njemačkih medija, koji su priznanje Hrvatske slavili i kao njemačku diplomatsku pobjedu, ostali su isticali da su političari za zakašnjenjem shvatili što se događa u tadašnjoj Jugoslaviji, kritizirajući njihovu dotadašnju neučinkovitost. (HRT)

 

26 GODINA OD MEĐUNARODNOG PRIZNANJA DOMOVINE

 

13. siječnja 1992. Vatikan priznao Hrvatsku

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari