Pratite nas

Život

Dani Alves: Sreća nikako nije pitanje novca i slave

Objavljeno

na

Svi poznaju Danija Alvesa onakvog kakav je danas, no malo tko zna priču o njegovom teškom djetinjstvu i nevjerojatnoj skromnosti…

[ad id=”93788″]
Betonski krevet s istrošenim madracem, kuća s blatnim podom, siromašno selo Umbuzeiro u brazilskoj državici Bahiji. U takvim uvjetima odrastao je igrač brazilske reprezentacije i desni bek Barcelone Dani Alves (32). U trošnoj kućici okruženoj kozama odrastao je s ocem Seu Domingosom, majkom Donnom Lucijom i petero braće.

Djetinjstvo malog Danija bilo je sve samo ne lagano.

“Bio je to težak život, sva moja djeca, pa i Dani, radili su na polju, na 40 Celzijevih stupnjeva. No, bili su sretni. Iako je nakon dolaska iz polja bio jako izmučen, u 17 sati Dani bi se presvukao i uzeo loptu. Oduvijek je želio postati profesionalan nogometaš” otkrila je u jednom intervjuu Danijeva majka Donna.

Životni uvjeti bili su loši, a nogometni katastrofalni. Dani je počeo igrati nogomet na lokalnom igralištu od crvene zemlje, a golovi su bili improvizirani od granja.

“Kuća je bila vrlo skromna, ali jedna od najboljih u selu. Meni je bilo najbitnije što nije prokišnjavala dok je padala kiša”, prisjetio se igrač Barcelone.

A tu skromnost Dani je zadržao i do danas. Potvrdio je to u nedavnom intervjuu za engleski Guardian.

“Danas su svi na mobitelima, nitko ni s kim ne razgovara, svi samo gledaju po društvenim mrežama što su drugi rekli o njima” rekao je Alves i nastavio:

“Ali, što više upoznaješ svijet, sve si razočaraniji. Nije mi jasno zašto se svi bore za moć, novac, slavu. Zar nitko nije pomislio da je sranje biti slavan? Da ti sve više novca donosi i više problema… Svi samo žele, žele i žele… a kada to i dobiju, osjećaju se očajno. Novac je nužno zlo, tu je tek kako bi ti omogućio lijepe trenutke. Dao mi je stvari koje inače ne bih mogao imati, lijepe stvari, ali je li donio i sreću? Sreća nikako nije pitanje novca i slave. Zapravo je suprotno. Ako si slavan, ljudi stalno govore: “Pogledaj, pogledaj, onaj slavni lik”.

A ta slava počne smetati.

Osvojio više od Pelea i Messija

“Ja igram nogomet, ti si novinar, ti si fotograf, ali svi smo mi ljudi” rekao je Alves novinaru Guardiana i dodao:

“Za mene bogata osoba nije ona koja ima novac. Biti bogat znači imati puno toga u glavi”.

Iako Dani Alves sada u Barceloni zarađuje šest milijuna eura godišnje, njegova obitelj i dalje je skromna. Otac i majka još imaju farmu u svome selu.

“Najviše sadimo luk, no mogli bismo i banane, hehe. Vrijednost im je poraslaotkako su mi sina pogodili bananom na utakmici Barcelone”, nasmijao se otac.

Danijeva majka baš i ne gleda sa smiješkom na taj incident s navijačem.

“Kada su ga pogodili, pomislila sam ‘nemoj je pojesti, unutra su stavili čavlićen. Srećom, bila sam u krivu. No, jako me žalosti da je moj sin bio meta rasista”.

Zanimljivo, u tinejdžerskim godinama Dani je zamalo odustao od nogometa.

“Dani je bio krilni igrač, ali uvijek u sjeni starijeg brata Neya. Kada je stigao u klub, premjestili smo ga na desnog beka, a bio je tek treći izbor za najboljih 11. No, uvijek je bio najuporniji u klubu” prepričao je Danijev prvi trener u Clube Bahiji, Ricardo Palmeira.

Desetak godina nakon tog “otpisivanja” Dani je za 30 milijuna eura prešao iz Seville u Barcelonu, a potom osvojio sve što jedan nogometaš u klupskom nogometu može osvojiti. Zasad je osvojio okruglih 30 trofeja – 21 s Barcelonom, pet sa Sevillom te četiri s reprezentacijom Brazila. Alves ima po dva trofeja više od Pelea i Messija, a ispred su samo trojica – Kenny Dalglish (31), Vitor Baia (31) i Ryan Giggs (34).

Ponudio jetru Abidalu

“Često mi spočitavaju da nisam dovoljno dobar, da igram dobro samo u ofenzivi, dok sam defenzivno loš. No, ja im onda pošaljem sliku svojih 30 trofeja. Zar stvarno netko misli da bih toliko godina igrao u najboljem klubu na svijetu da nisam dobar? Pa pet puta sam biran u najbolju momčad na svijetu. Je li to zato što imam prijatelje među žirijem? Mislim da nije”, kaže Alves, kojeg ljute takve bezrazložne kritike.

Puno je Dani učinio za dečka koji je krenuo iz trošne kućice i siromaštva u Bahiji… No, najveća je stvar što je nakon svega ostao skroman. I što je ostao čovjek, bez obzira na slavu. Potvrđuju to i riječi njegova bivša suigrača Erica Abidala.

“Kada mi se drugi put vratio rak, Dani Alves ponudio mi je svoju jetru. Bio je ozbiljan, ali nisam mogao prihvatiti. I on ima obitelj i karijeru… A to je teška i opasna operacija, bilo bi previše da zbog mene riskira svoj život”, otkrio je Abidal, prenosi večernji list

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Prof Matko Marušić: Biti konzervativan znači biti pametan i promišljen

Objavljeno

na

Objavio

„Slobodna Dalmacija donijela je 7. ožujka 2019. izvješće o istraživanju koje su 2018. proveli Zaklada “Friedrich Ebert” u Zagrebu i Institut za društvena istraživanja o vrijednostima i stavovima hrvatske mladeži u dobi od 14 do 29 godina. Da ne ponavljam sve objavljene nalaze, sažet ću ih u naslov članka: „Najviše vjeruju Crkvi, policiji i vojsci, a čak četvrtina ih želi da im je partner prije braka nevin“…

Nalaze su namršteno, ali bez zgražanja komentirali Mirjana Nazor i Sven Marcelić, ali se voditeljica istraživanja Vlasta Ilišin u tonu i dva navoda nespretno istrčala. Pisao sam „Slobodnoj Dalmaciji ovaj komentar ali zbog nekog nejasnog razloga nisu ga objavili. To nije dobro, jer je istraživanje ekipe gđe Ilišin donijelo sjajne rezultate koje moramo dobro zapamtiti, njima se ponositi i na osnovi njih pojačati vjeru u sjajnu budućnost hrvatskoga naroda i njegove države.

  1. Biti konzervativan znači biti pametan i promišljen

Prvo je gđa Ilišin, bez navođenja kriterija svojih ocjenjivanja, ocijenilada je to što je otkrila u hrvatske mladeži „neokonzervativizam“! Kao da je biti konzervativan nešto loše. Iako to kao sveučilišna profesorica u društvenim znanostima ne bi smjela ni misliti, a kamo li reći, moram je upozoriti na to da je ono što ona naziva „konzervativnost“dokazano vrlo primjeren opći životni stav jer poziva na razum, oprez, procjenu činjenica i poštovanje blistavih postignuća cjelokupnoga čovječanstva. To je suprotno od „progresivnosti“ kojoj ne valja ništa što je staro i tradicionalno, a pozitivno je sve što je novo makar bilo i suprotno zdravom razumu ili znanstvenim dokazima.

  1. Vjeronauk djecu uči ispravno, plemenito i poželjno

Drugo što je gđa Ilišin neoprostivo ružno rekla je da je konzervativnost mladeži pripisala „vjeronauku i nekim udrugama“. Ta izjava u sebi nosi nekoliko nelogičnosti, zapravo apsurda. Prvi je da nitko, a napose netko učen i plaćen od države da radi svoj posao, ne bi smjeo sumnjičavo govoriti o vjeronauku, jer je vjeronauk demokratski izbor i onaj tko je protiv vjeronauka dira u tuđu privatnost i pokazuje nedostatak „toleriranja različitosti“. Drugo, gđa Ilišinje izgovorila i sljedeću ružnu kvalifikaciju svojih ispitanika: (nalaz) „jednim dijelom proizlazi iz socijalizacije preko vjeronauka u školi, a vidimo i da posljednjih godina jača desni val konzervativizma… angažman pojedinih udruga“. Gle ti nje – smeta joj da vjeronauk djeluje na mladež!

Pa to smo mi vjernici (96% stanovnika Republike Hrvatske) i htjeli, jer mi u vjeronauk vjerujemo i cijenimo ga i poštujemo! Zašto bi nju smetalo to što mi radimo i kako odgajamo svoju djecu, navlastito ako su ta djeca u prosjeku toliko zadovoljna odgojem koji su primila od roditelja da i ona tako žele odgajati svoju djecu?! Zar to nije pokazatelj velikog uspjeha strategije tih roditelja u odgoju svoje djece?

  1. Gđa Ilišin očito diskriminira neke civilne udruge

Gđa Ilišinnije zadovoljna ni „utjecajem nekih udruga“ na stavove mladeži, a onda u sljedećim rečenicama zastupa uvođenje Građanskoga odgoja u škole – u kojemu upravo civilne udruge vode glavnu riječ! Kako to da su jednoj učenoj profesorici i u demokratskoj zemlji jedne udruge loše a druge dobre? Upravo ona bi morala na sve udruge, kao i na sve ljude i svjetonazore, gledati jednako i tretirati ih jednako.

  1. Prekrasne vijesti o stavovima i moralu hrvatske mladeži

Gđa Ilišin, kao da je pametnija, učenija i moralnija od nas, kaže da su stavovi hrvatske mladeži, koji joj se ne sviđaju, zapravo „desni val konzervativizma“! Ma, što je to taj njezin „desni val konzervativizma“, da nije neka kuga koja jača?Usprkos tome što je izraz skovala (preuzela od Marasa i Beljaka?) da bude derogativan, „desni val konzervativizma“ u stvarnosti je prekrasna činjenica da hrvatska mladež vjeruje u Boga, vjeruje u pristojnost, čistoću i moral i voli svoju domovinu čiji su glavni simboli vojska, policija i Crkva.

Pa simboli hrvatske države, slobodne, demokratske, svete i vječne Republike Hrvatske i jesu upravo vojska, policija i Crkva? I što bi moglo biti bolje i pozitivnije od toga?

Hrvatska mladeži i roditelji te lijepe mladeži, dopustite mi da vam čestitam: mladeži što je pametna i sretna, a roditeljima da su tako dobro odgojili svoju djecu! Gojili su ih toliko dobro da i ta djeca svoju djecu žele tako gojiti! „Slobodna Dalmacija“ nam nije mogla donijeti bolju vijest. Hvala joj.

Matko Marušić, profesor emeritus/Braniteljski portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Ženska mreža zahtjeva

Objavljeno

na

Objavio

Opet po ulicama Zagreba povorka otužnih, neshvaćenih, neprihvaćenih žena, majki, djevojaka, udatih, neudatih, rastavljenih , jednom riječju, žena.

S parolama, transparentima, molbama, zahtjevima, željama, imperativima cijeloj državi, na prvom mjestu muškarcima svih uzrasta, svih zanimanja, a ponajviše onima koji su u vlasti, jer se od njih najviše očekuje. A što zapravo žele, traže te naše žene, one koje žive s nama, oko nas, s kojima svakodnevno pričamo, radimo, živimo, pa čak u istoj zajedničkoj obitelji?
Zapravo ništa posebno. Samo ono na što svatko ima pravo. A to je sloboda. Sloboda čega. Ako pogledamo što su napisale na transparentima i što su izgovarale vidimo da ima opravdanih razloga kao što su slabija uposlenost žena u javnim , i ne samo javnim službama i rizik gubitka posla kad ostanu trudne želeći roditi.

Veća uposlenost u politici je razumljivo potrebna jer sadašnje strukture vlasti u kojima su pretežno samo muškarci nisu opravdale djelotvornost unutar države. Međutim, ipak su najviše naglašeni zahtjevi koji su potpuno drugačiji od navedenih i koji su većem dijelu stanovništva strani. Kao prvo, što to znači ženska mreža, udruga koja ujedinjuje više organizacija žena. Je li taj naziv prema ukupnom broju žena u Hrvatskoj opravdan, realan?

Imaju li te skupine žena pravo na taj naziv obzirom na svoje izrečene, izražene zahtjeve. Što to znače zahtjevi za slobodom na svoje tijelo, slobodom za svoje jajnike i maternice, slobodom za svoje vagine.

Zar tijela, jajnici, maternice i vagine žena u Hrvatskoj nisu slobodne, zar ih žene ne nosu uvijek sobom ili ih netko, valjda muškarci zarobljavaju, otimaju, zatvaraju, šivaju. Od koga uvijek iste žene na čelu s nekoliko kao što je crvenkasta Rada i slične traže slobodu. Kakvu slobodu, slobodu raspolaganja, davanja, darivanja, uskraćivanja, zaštićivanja?

Tko ih ugrožava, nasilnici, stranci, možda muževi, crkva, vatikanski ugovori, tko? Pa sve što su nabrojile je njihovo, dio njih, one same. One određuju čije će to još biti ili ne će. Ili možda iza svega stoji najveći broj zahtjeva, a to je zahtjev za slobodnim pobačajem. Uvijek, i sada. Kad one to požele. Svim djevojkama, ženama, bakama. U svom bolnicama, od strane svih ginekologa, koliko god puta iste ili ista poželi. Nakon svakog tuluma, nakon svake neobuzdane zabave, pijanke, nakon svakog druženja s poznatim ili nepoznatim muškarcem, jer je to tijelu u tom-tim trenutcima želja, zajamčen je ako zatreba siguran pobačaj u bolnici.

A ono što se obavlja u bolnici to je liječenje. Pa, za našu žensku mrežu, trudnoća je bolest koju treba liječiti u bolnici. I izliječiti. Bez obzira što će se u većini slučajeva, tek kratko vrijeme nakon razbolijevanja, na taj način liječenja, izliječiti i jedno malo srce koje već kuca u toj neslobodnoj, bolesnoj maternici, i ne će više nikad kucati. Pa što, jedno malo srce manje-više ne znači ništa na ovom svijetu.

U odnosu na zadovoljstvo koje je prethodilo toj bolesti je uistinu ništavno. Tijelo je sve. Za tu mrežu osim tijela ne postoji bilo što drugo. Duša, duh’. Ma dajte molim Vas, pa to su gluposti, maštarije konzervativnih nazadnjaka. Također i tako zvani glupi priziv savjesti. Što je to.

Onaj ginekolog koji se poziva na priziv savjesti treba dobiti otkaz i gotovo.
Ima li ženska mreža koja istupa na taj za njih herojski način bez straha i srama uvid u to koliko žena i muškaraca sa žalošću i žaljenjem gleda njih i njihove parole, kolikima je, a to je većina, mučno razmišljati o tome kako to sve zapravo sramoti Hrvatsku pred drugim svijetom koji će to isto vidjeti. Jer takve proste parole ne vjerujem da se vide u drugim državama.

dr. Damir Letinić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari