Pratite nas

Život

Dani Alves: Sreća nikako nije pitanje novca i slave

Objavljeno

na

Svi poznaju Danija Alvesa onakvog kakav je danas, no malo tko zna priču o njegovom teškom djetinjstvu i nevjerojatnoj skromnosti…

[ad id=”93788″]
Betonski krevet s istrošenim madracem, kuća s blatnim podom, siromašno selo Umbuzeiro u brazilskoj državici Bahiji. U takvim uvjetima odrastao je igrač brazilske reprezentacije i desni bek Barcelone Dani Alves (32). U trošnoj kućici okruženoj kozama odrastao je s ocem Seu Domingosom, majkom Donnom Lucijom i petero braće.

Djetinjstvo malog Danija bilo je sve samo ne lagano.

“Bio je to težak život, sva moja djeca, pa i Dani, radili su na polju, na 40 Celzijevih stupnjeva. No, bili su sretni. Iako je nakon dolaska iz polja bio jako izmučen, u 17 sati Dani bi se presvukao i uzeo loptu. Oduvijek je želio postati profesionalan nogometaš” otkrila je u jednom intervjuu Danijeva majka Donna.

Životni uvjeti bili su loši, a nogometni katastrofalni. Dani je počeo igrati nogomet na lokalnom igralištu od crvene zemlje, a golovi su bili improvizirani od granja.

“Kuća je bila vrlo skromna, ali jedna od najboljih u selu. Meni je bilo najbitnije što nije prokišnjavala dok je padala kiša”, prisjetio se igrač Barcelone.

A tu skromnost Dani je zadržao i do danas. Potvrdio je to u nedavnom intervjuu za engleski Guardian.

“Danas su svi na mobitelima, nitko ni s kim ne razgovara, svi samo gledaju po društvenim mrežama što su drugi rekli o njima” rekao je Alves i nastavio:

“Ali, što više upoznaješ svijet, sve si razočaraniji. Nije mi jasno zašto se svi bore za moć, novac, slavu. Zar nitko nije pomislio da je sranje biti slavan? Da ti sve više novca donosi i više problema… Svi samo žele, žele i žele… a kada to i dobiju, osjećaju se očajno. Novac je nužno zlo, tu je tek kako bi ti omogućio lijepe trenutke. Dao mi je stvari koje inače ne bih mogao imati, lijepe stvari, ali je li donio i sreću? Sreća nikako nije pitanje novca i slave. Zapravo je suprotno. Ako si slavan, ljudi stalno govore: “Pogledaj, pogledaj, onaj slavni lik”.

A ta slava počne smetati.

Osvojio više od Pelea i Messija

“Ja igram nogomet, ti si novinar, ti si fotograf, ali svi smo mi ljudi” rekao je Alves novinaru Guardiana i dodao:

“Za mene bogata osoba nije ona koja ima novac. Biti bogat znači imati puno toga u glavi”.

Iako Dani Alves sada u Barceloni zarađuje šest milijuna eura godišnje, njegova obitelj i dalje je skromna. Otac i majka još imaju farmu u svome selu.

“Najviše sadimo luk, no mogli bismo i banane, hehe. Vrijednost im je poraslaotkako su mi sina pogodili bananom na utakmici Barcelone”, nasmijao se otac.

Danijeva majka baš i ne gleda sa smiješkom na taj incident s navijačem.

“Kada su ga pogodili, pomislila sam ‘nemoj je pojesti, unutra su stavili čavlićen. Srećom, bila sam u krivu. No, jako me žalosti da je moj sin bio meta rasista”.

Zanimljivo, u tinejdžerskim godinama Dani je zamalo odustao od nogometa.

“Dani je bio krilni igrač, ali uvijek u sjeni starijeg brata Neya. Kada je stigao u klub, premjestili smo ga na desnog beka, a bio je tek treći izbor za najboljih 11. No, uvijek je bio najuporniji u klubu” prepričao je Danijev prvi trener u Clube Bahiji, Ricardo Palmeira.

Desetak godina nakon tog “otpisivanja” Dani je za 30 milijuna eura prešao iz Seville u Barcelonu, a potom osvojio sve što jedan nogometaš u klupskom nogometu može osvojiti. Zasad je osvojio okruglih 30 trofeja – 21 s Barcelonom, pet sa Sevillom te četiri s reprezentacijom Brazila. Alves ima po dva trofeja više od Pelea i Messija, a ispred su samo trojica – Kenny Dalglish (31), Vitor Baia (31) i Ryan Giggs (34).

Ponudio jetru Abidalu

“Često mi spočitavaju da nisam dovoljno dobar, da igram dobro samo u ofenzivi, dok sam defenzivno loš. No, ja im onda pošaljem sliku svojih 30 trofeja. Zar stvarno netko misli da bih toliko godina igrao u najboljem klubu na svijetu da nisam dobar? Pa pet puta sam biran u najbolju momčad na svijetu. Je li to zato što imam prijatelje među žirijem? Mislim da nije”, kaže Alves, kojeg ljute takve bezrazložne kritike.

Puno je Dani učinio za dečka koji je krenuo iz trošne kućice i siromaštva u Bahiji… No, najveća je stvar što je nakon svega ostao skroman. I što je ostao čovjek, bez obzira na slavu. Potvrđuju to i riječi njegova bivša suigrača Erica Abidala.

“Kada mi se drugi put vratio rak, Dani Alves ponudio mi je svoju jetru. Bio je ozbiljan, ali nisam mogao prihvatiti. I on ima obitelj i karijeru… A to je teška i opasna operacija, bilo bi previše da zbog mene riskira svoj život”, otkrio je Abidal, prenosi večernji list

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Martina Mlinarić Sopta: ‘Vađenje sise iz kutije, kao da su napolitanke’

Objavljeno

na

Objavio

Martina Mlinarić Sopta/FB

Poznata književnica nakon teške operacije

Martina Mlinarić Sopta, bosanskohercegovačka pjesnikinja, književnica i kolumnistica, jedna od omiljenih spisateljica u Hercegovini, a i šire, nedavno je objavila kako boluje od raka dojke. Operirana je prije tjedan dana, a prilikom mastektomije je zahvaćen i dio pluća. Tada je otvoreno opisala kako je prošla najtežih 24 sata u životu, a u novom snažnom postu opisala je svoj povratak kući:

“Kad dođeš kući iz bolnice i u kartonskoj kutiji doneseš sisu. Bar ono što bi sisa trebala biti, proteza koju ćeš ugurati u grudnjak sa rupom i kupaći kostim sa rupom, napravljenom da bi mogla stati sisa iz kutije, proteza tvog novog života. I mada si kreten kakvog nema i svega se blesavog i nevjerovatnog dogodilo u tvom svijetu življenjem, valjda nikad nisi mogao ni zamisliti da ćeš nekad prisustvovati toj sceni, vađenja sise iz kutije, kao da je kiwi, kao da su napolitanke, kao da je Domaćica keks. De potežaj, de kakva ti je, de stavi je u vitrinu da je ne isprljamo. Kad postaneš doslovno ono s tribina – baci sisu da se igramoooo!

Kad dođeš kući iz bolnice, a bolnica je ličila na sirijsko ratište i osim što su ti zgulili dojku do kosti, zgulili su ti i dio pluća, ‘nako, u prolazu, zajebom, i malo je falilo da se ne zguliš posve sa ivice života ko s perona pod vlak, kad čuješ da te netko zove najhrabrijom na odjelu (dobra je droga u opticaju), i čuješ riječi poput jedna od najtežih operacija zadnjih godina, i čuješ da su te zašili metalnim kopčama umjesto konca (a to ti nisu saopćili prvu noć kad je grmjelo), jedino nećeš moći vjerovati da si to sve prošao baš ti, kao u videoigrici, ali ćeš shvatiti da je čovjek najveća životinja izdržljivosti koja je ikad hodala zemljom.

Dijete te vraća u svijet koji je stao

Kad dođeš kući iz bolnice i dijete ti projuri pored reza kao da je hanzaplast na malom nožnom prstu, ne dajući ni sekunde pažnje za tvoj pakao, stavljajući samim time sve u Svemiru u savršenu ravnotežu, vukući te u igračke, blebećući o plišancima, o jednom dečku s bermudama na dinosaure što ga je srela pokraj rijeke, nastavljajući svijet gdje je točno stao prije tvog odlaska, a u grlu ti srce u jednini viče horski – pa to i jest hanzaplast, samo mali hanzaplast.

Kad dođeš kući iz bolnice i čuješ da u kamenjarskoj žlibini turbovjernika takve poput tebe zovu nakazom, svaki ćeš ubod, rez, ranu i rupu posred sebe pomilovati ponosno kao značke koju su se birvaktile sakupljale pasionirano i kačile na stiropor. Jebo li vas licemjerje iza lažnih instagram fasada. Svaki ste ljudski kompleks iz jazbine svojih praznina i nesigurnosti stvorili. U bolnicama sad negdje pred ogledalima, lica satrvena od pomisli na izlazak pred bijedne oči površnosti. Ljudine, što su upravo prešle sve levele svojih vlastitih videoigrica, izdržljivošću životinje. Sisu bar možeš kupiti u kutijama, mozak jok.”

Martina Mlinarić Sopta

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Prevencija – ključ rješavanja problema nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja

Objavljeno

na

Objavio

petir.eu

Na dnevnom redu plenarne sjednice Europskoga parlamenta u Strasbourgu u srijedu, 13. lipnja bio je pregled aktualnog stanja nakon prve godine od potpisivanja Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, tzv. Istanbulske konvencije.

Pisanu izjavu hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Marijane Petir donosimo u cijelosti:

“Neosporno je da EU, baš kao i svaka država članica oštro osuđuje svaku vrstu nasilja te na njega primjenjuje nultu stopu tolerancije. Svaka država članica ima zakonsku regulativu i povezane mehanizme za borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Država članica je ta koja donosi učinkovite mjere i mehanizme koji sprječavaju nasilje, ona je ta koja promptno reagira u slučajevima nasilja jer kada se nasilje događa, nema vremena za čekanje, nema vremena za europske nadzorne mehanizme…

Mnoge države članice već imaju uspostavljene sustave borbe protiv nasilja. Među njima je i Republika Hrvatska koja već ima sve mehanizme koje predviđa Istanbulska konvencija za borbu protiv nasilja ugrađene u  svoje zakonodavstvo. Ključ rješavanja problema nasilja bilo koje vrste, tako i nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, jest u prevenciji.

Republika Hrvatska je 13. travnja 2018. godine ratificirala Istanbulsku konvenciju, no građani Republike Hrvatske nedavno su prikupili 377 635 potpisa za referendum o deratifikaciji Konvencije. Ovo nisu potpisi za nasilje, ovo su potpisi protiv ideologije koja se želi nametnuti pod krinkom borbe protiv nasilja.

Kada uzmemo u obzir da deset država članica nije ratificiralo Konvenciju, moramo se zapitati zašto i pokazati razumijevanje, a ne nametati našim građanima što ne žele te državama članicama određivati kako će postupati u područjima u kojima one imaju isključivu nadležnost.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori