Pratite nas

Danieli Škegro pripala posebna nagrada Stručnog žirija

Objavljeno

na

U prekrasnom ambijentu zidina otoka Korčule na pozornici ljetnog kina održana je 19 .07. Polufinalna i 20.07.2014 Finalna večer XIX. Međunarodnog festivala Marko Polo 2014.

danijela škegro

Na pozornici tijekom Finalne večeri uz fantastičnu atmosferu nastupali su izvođači iz Hrvatske, Slovenije, BiH… kao i gošća iz Amerike. Grand Prix Međunarodnog festivala Marko Polo 2014 pripao je Nedi Ukraden za pjesmu-2:22 Prva Nagrada publike otišla je u ruke Alena Islamovića za pjesmu – Heroina

Posebna nagrada Stručnog žirija za Sveukupan dojam na Međunarodnom festivalu Marko Polo 2014 završila je u rukama mostarske kantautorice Daniele Škegro za pjesmu – Ljubavnica

Jako sam ponosna što je jedna ovako lijepa i značajna nagrada završila u mojim rukama. Uzimajući u obzir jako veliku konkurenciju na tom festivalu, time je moje zadovoljstvo veće. I svakako jedna potvrda i veliki poticaj za moj rad. Za nagrađenu pjesmu “Ljubavnica” sam zajedno sa gospodinom Ivanom Šegedinom radila tekst i glazbu,a aranžman potpisuje gospodin Šegedin u suradnji sa Željkom Šparmajerom.

Raditi zajedno pjesmu sa gospodinom Šegedinom je svakako bitna stavka u mojoj karijeri. Moram napomenuti da sam na Finalnoj večeri nosila prekrasnu haljinu dizajnirice Olgice Đikić koja je bila na takmičenju za Najljepšu haljinu Balkana 2014.

Podsjetila bih još da sam i prošle godine na istoimenom festivalu osvojila nagradu za najbolji tekst pjesme za skladbu “Kida me” Sretna sam što su mnoge moje pjesme nagrađene na raznim festivalima. Prije svega zahvalna sam dragom Bogu,a potom i svima onima koji podržavaju mene i moj rad, zaključila je Danijela!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Šport

Torcida uz Marijana Živkovića

Objavljeno

na

Objavio

Vrijedi li više ploča ili nečija djeca? Što se krvlju brani ne pušta se lako, poruka je Torcide kojom su izrazili podršku Marijanu Živkoviću i zapjevali ‘Moja domovina’.

Podsjetimo, Živković je razbio dvojezičnu ploču na zgradi Policijske postaje Vukovar 2013. godine, a prije nekoliko dana mu se ponovo sudilo za taj slučaj.

Marijan Živković je otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja, pilota Hrvatske vojske Marka Živkovića i otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja Nikole Živkovića ubijenog u Vukovaru.

Nakon što su hrvatske vlasti 2013. godine protivno članku 8 Ustavnog zakona o pravima etničkih manjina nasilno, pod okriljem noći postavile ćirilične ploče u Vukovaru, g. Marijan Živković je jedan od onih koji su reagirali na to kršenje Ustavnog zakona. Nedugo nakon toga optužen je zbog razbijanja protuustavno postavljene ćirilične ploče. 2016. godine prvostupanjskom presudom oslobođen je krivnje. Međutim, DORH se tada žalio, predmet je prebačen na sud u Puli koji je prihvatio žalbu DORHa i cijeli postupak vratio na početak. G. Živkoviću se ponovno sudi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će i vas jednog dana osloboditi…

Objavljeno

na

Objavio

Na blagdan rana svetog Frane, na otoku Badiji pokraj Korčule hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otkrila je 17. rujna 2019. spomen-bistu mučeniku dr. fra Bernardinu Sokolu, članu Franjevačke provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru.

Sokol, podrijetlom iz Kaštel Sućurca, gdje je rođen 20. svibnja 1888., jedna je od prvih žrtava, od ukupno 667 biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca iz cijele Crkve u Hrvata, okrutno umorenih tijekom krvave odmazde u svibnju 1945.

Jugopartizani su se osobito iživljavali na nevinim žrtvama, uglavnom pripadnicima hrvatskog naroda, tijekom križnog puta u kojem su u četveroredovima sprovodili naše ljude od Bleiburga do Gevgelije.

Masakrirali su ih ponajviše u Sloveniji: Tezno, Teharje, Kočevski rog, Zidani Most, Trbovlje, Slovenj Gradec, zloglasna Huda jama s nedavno otkrivenom masovnom grobnicom Barbarin rov, samo su neka od poznatijih stratišta Hrvata u susjednoj Deželi.

Toliki martirologij klerika nije iskusila ni jedna crkva u većinski katoličkim zemljama u Europi. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Marijina, za vrijeme, pred kraj i nakon samog završetka Drugog svjetskog rata gotovo je prepolovljena. Ubijen im je provincijal fra Leon Petrović i 65 subraće fratara. Najteže je prošao samostan na Širokom Brijegu. Samo u jednom danu, 7. veljače 1945., ubili su partizani 12 fratara, poput 12 apostola, koje su se zatekli u samostanu, među njima i 80-godišnjeg starca na umoru, fra Marka Barbarića. Njihova mrtva tjelesa nađena su spaljena u protuzrakoplovnom skloništu, a najviše su umrli od metaka kojima su prostrijeljeni u zatiljak, piše Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

Zadarski franjevci: Uz stare lažne optužbe ponovno se želi ubiti nevinog subrata fra Bernardina Sokola

O tome sam i nedavno pisao za “Slobodnu”, a jedna anonimna gospođa iz Sinja na to mi je u pismu prigovorila: “Kako to partizanske jedinice, komunisti, kako Vi pišete kao o zlotvorima, nisu srušili u svom oslobađanju od fašista i nacista, niti jednu katedralu, crkvu, kapelicu, križ…” Moj je odgovor: Dopuštam mogućnost da jugopartizani nisu razbijali spomenike, ali su zato nemilice posmicali i ubijali, pa i svoje ljude, poput hrvatskog člana Politbiroa CK KPJ Andrije Hebranga!

Fra Bernardin Sokol odveden je iz samostana na otoku Badiji kod Korčule 28. rujna 1944., pa se taj dan uzima kao dan njegove smrti. Zahvaljujući fra Jozi Zovku i hercegovačkim fratrima, kojima su “zadarski” fratri ustupili badijski kompleks na 99 godina, otvorena je umjetnička Galerija sa Sokolovim imenom i njegova bista.

Indexovci, kako bi Sokola prikazali kao kvislinga, navode knjigu Nikole Anića “Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu – Od okupacije do oslobođenja”, u kojoj piše kako je fra Bernardin špijao položaj skupine od sedam partizana Nijemcima, koje su oni poslije pobili. I pišu: “Nije se, Sokol, po običaju, poslije mise na Vrniku vratio na Badiju nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abvera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli…”

Komentira ovo na Twitteru kolega novinar Anto Mikić, da mu je “zanimljiv navod kako je u navodnom razgovoru fra Bernardina s njemačkim zapovjednikom bio potreban tumač (prevoditelj) Vilim. Fra Bernardin je glazbu studirao u Austriji, na odjelu Bečke akademije za crkvenu glazbu”(!).

Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će, nadam se, i vas jednog dana osloboditi. Samo budite spremni za nju.

Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

 

Što to Markovina zna o fra Bernardinu Sokolu?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati