Pratite nas

Nebuloze

Danko Končar u Nu2

Objavljeno

na

Poduzetnik Danko Končar u ekskluzivnom intervjuu HTV-u u emisiji Nedjeljom u dva govori o Uljaniku. Također, govori i o poslu s nekretninama u Puli i Istri, poslovima u Rusiji i Finskoj te o tome je li najbogatiji Hrvat na svijetu.

Danko Končar smatra da Uljanik ima svoju šansu. “Put je prilično trnovit, ali održivost brodogradnje u Puli je moguća”, kazao je. Smatra da će i ako Uljanik bankrotira, ondje opet biti Uljanik, tj. brodogradnja, kao i u slučaju Kraljevice. Za njega stečaj Uljanika nije izgledan. “Sve je moguće, ali postoje i sve se više okupljaju snage koje se bore da do toga ne dođe”, rekao je. Tomu u prilog kazao je kako je država već dva puta pomogla isplatiti plaće, a rečeno je da će pomoći i oko treće. “Vlada je bitan sudionik u procesu i u dubiozi je od preko 600 milijuna eura – i u interesu joj je da se smanji opterećenje na porezne obveznike”, tvrdi Končar, za kojega je motiv ulaska u ovaj posao – dokazati da Uljanik može opstati.

Končar smatra da je Uljanik dio ‘veće priče’ i da se održivost brodogradnje može postići samo specijalizacijom i racionalizacijom prozvodnog procesa i smanjenjem troškova proizvodnje. “Država mora fundamentalno riješiti pitanje financiranja brodogradnje – po principu drugih država u Europi. Postoje neki mehanizmi unutar HBOR-a, ali to mora biti institucionalno”, kazao je.

Reagirajući na uvjet Bruxellesa da strateški partner mora dati 50 posto ili više za restrukturiranje, Končar je rekao kako Bruxelles ne navodi strateškog partnera nego “vlastiti doprinos”, što može ići od strateškog partnera, ali i kreditiranjem i avansima na ime budućih poslova. “Jedan od najsigurnijih izvora financiranja je da se dio prostora iskoristi za nešto drugo. To može biti kompenzacijska mjera koju EU traži”, smatra Končar. Kazao je kako on ne pristaje dati 50 posto.

Plan restrukturiranja predviđa 347 milijuna eura kao obavezu države. “Uzmite u obzir da je ona već na 578 milijuna, a vraćajući dug PBZ-u mi smo je oslobodili za 124 milijuna garancija – tako da bi ona bila na preko 700 miliijuna. Ona pola od toga treba dati, a pola toga će biti ‘vlastiti doprinos’. Uljanik ima snage da vlastitim snagama dade vlastiti doprinos, to je najzdravije”, zaključio je Končar. Nije ulazio u detalje koliko bi konkretno iznosio njegov doprinos. Napomenuo je da je već dao 12,7 plus 124 milijuna, što “nije mali novac”. Njegova izlazna strategija, ako je bude, bit će: “Ono što sam posudio – molim da mi vratite. Svatko tko je bolji od nas, dobrodošao je. S nama ili sam. Mi nemamo pravo prve bračne noći”, dodao je Končar.

O prenamjeni površine na kojem je brodogradilište, a koja je i u programu restrukturiranja, Končar je rekao da bi na otoku Uljaniku ostala brodogradnja. Na Sahari također ostaje brodogradilište, manji dio desno od Sahare je pomorsko dobro a svega 17 hektara (Arsenal), koje je 100 metara od centra Pule bi se prenamijenilo. To bi trebali biti poslovni, ugostiteljski, stambeni objekti. Končar je naglasio da niti ta prenamjena nije njegov uvjet. “Ja od toga neću imati nikakve koristi, jer sav novac koji se uprihodi, pripast će Uljaniku. Radnici su skeptični prema prenamjeni, ali nema jasnog stava da su svi protiv”, rekao je Končar.

“Ivan Jakovčić je moj dobar prijatelj. U početku je imao neke ideje o preseljenju Uljanika, ali nikad nije bio na mojim sastancima s Upravom Uljanika”, tvrdi Končar. Smatra da nije ništa čudno to što je Jakovčića uključio u Afarak grupu. S plaćom od 3.500 eura nadgledao je rad Uprave grupe. “Moja izjava da je lobirao za mene u Europskom parlamentu je izvedena iz konteksta”, kazao je Končar. Dodao je da je Jakovčića angažirao jer je njegovo iskustvo “ogromno”.

Tko je Danko Končar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gluposti

Ivo Josipović – Ustašofili žele promijeniti vrijednosni sustav

Objavljeno

na

Objavio

Rekoh, samostan na Širokom Brijegu s fratrima koji su sudjelovali u ratnim operacijama na strani ustaša i Nijemaca bio je legitiman vojni cilj. Desničari poludjeli. Njih dvadesetak su po novinama i portalima s hrvatskom ili BiH adresom svojim bijednim i lažljivim uradcima poput bijesnog čopora navalili na mene da opovrgnu istinu. Borislav Ristić i Nino Raspudić u Večernjem, Slaven Letica i Neven Sesardić u Jutarnjem i Jure Zovko u opskurnom 7Dnevno uložili su najviše uzaludnog truda. Mit o pravednosti poginulih fratara i njihovu mučeništvu naprosto je laž. Kao i mnogi drugi mitovi nastali na valu povijesnog revizionizma. Najdrskiji je onaj o Jasenovcu kao odmaralištu za zatvorenike i kasnijem komunističkom logoru.

Ustašofili žele Drugi svjetski rat prikazati kao partizanski zločin a ustaše kao domoljubnu vojsku. Žele rehabilitirati ustaštvo i NDH. Posebice Ristić i Zovko, sipaju uvrede, diskvalifikacije i laži. Slično i primitivni ustašoidni portali. Fra Ike Madunić mi poručuje: “(..) pobjednička strana nije uvijek prava strana. Niti je ona koja je pobijedila zauvijek pobijedila”. Iskren i otvoren revizionizam, ali bez uvreda.

Što revizionisti misle o meni, jesam li beznačajan, komunjara, kakav sam političar i treba li me potjerati sa Sveučilišta, potpuno mi je svejedno. Takvi me naprosto ne mogu uvrijediti. Ipak, spomenut ću skandaloznu razinu B. Ristića (Zovko malo zaostaje!). Gotovo cijelu stranicu Večernjaka ispunio je uvredama i diskvalifikacijama na moj račun. Čudim se da novina poput Večernjeg ima kolumnistu te razine primitivizma i bezobrazluka. I podobrazovanosti. Kaže, udaraljke korištene spotu koji mu se ne sviđa su hrenovke. To govori sve o Ristiću. Da je češće u Lisinskom možda bi zapazio u orkestru udaraljku koja se zove claves i ne bi je zvao hrenovkom.

Laž je zajednička svim revizionistima. Laž o mojim tezama, laž o povijesti i laž o meni i obitelji. Vrhunac je laž ultradesničara koju ponavlja Zovko. Kaže, otac mi je bio partizan-ratnik na Širokom Brijegu. Maštovitiji lažovi dodaju, na konju je ujahao u crkvu i spalio oltar. Te i druge besramne laži je čak i portal dnevno.hr opovrgao kao plasirane u kampanji sadašnje predsjednice. Istina je da je otac u gotovo cijelo vrijeme rata kao partizan bio u El Shattu u oružanoj pratnji zbjega. Širokom nije bio ni blizu. A i da je bio tamo, ne bi bila sramota ili grijeh, već sudioništvo u časnoj borbi protiv Hitlerove vojske i njenih ustaških slugana.

Ekipa laže i o onome što sam rekao. Kažu, Josipović opravdava ubojstvo nevinih fratara. Kažu, bili su civili. Ili, kako lamentiraju Ristić i Zovko, ako i jesu ratovali i pucali, onda su bili ratni zarobljenici likvidirani bez suda. Istina je drukčija. Samostan je bio snažna ustaško-nacistička utvrda, fratri su se borili na ustaškoj strani i pri tome poginuli. Dakle, nisu bili ni civili, ni ratni zarobljenici, već borci na strani nacista i ustaša, prepoznatih kao najveće zlo u povijesti. Rekoh i da s vremenske distance treba žaliti za svakim poginulim te da ne odobravam praksu likvidacije zarobljenika koju su imale sve zaraćene strane. Jedino, nikada ne treba zaboraviti da su ustaše bile na strani zla, a partizani dio svjetske koalicije otpora tome zlu.

Javili su mi se mnogi čiji su rođaci partizani bili u bitci za Široki Brijeg. Svi potvrđuju da su se fratri žestoko borili i da su stradali u bitci. Svjedoči g. Torbica, partizani su uputili pregovarača s bijelom zastavom kojeg su iz samostana ubili snajperom. U bitci koja je slijedila, pobijeni su mnogi mladi partizani a otpor iz samostana slomljen tek snažnim noćnim napadom u kojemu su poginuli praktično svi s ustaške strane, pa i fratri. To potvrđuju povijesni izvori koji dodaju da je saveznička avijacija pod britanskom komandom morala napasti samostan zbog otpora koji nije prestajao. Oko njega je bilo minsko polje, a u zvoniku mitraljesko gnijezdo. Tako, ne samo partizanski izvori, već i oni saveznika i Nijemaca.

Dakle, poginuli fratri nisu nevine žrtve, već kolaboracionisti ustaša i Nijemaca stradali u otporu koji su pružali. Da, zbog tog otpora, samostan i oni koji su se borili u njemu bili su legitiman vojni cilj. Nisam govorio ni o kakvim kasnijim žrtvama kasnije odmazde (koje je bilo u praksi svih zaraćenih strana).

U odgovoru Sesardiću, nabrojao sam tek manji broj od 851 ubijenog i nestalog partizana mostarskoj bitci, većinom Dalmatinaca, istinskih domoljuba i junaka, za čije su stradanje odgovorni i fratri sa Širokog Brijega. To su pravi junaci i pravedne žrtve!

Uloga hercegovačkih fratara u ratu nije crno-bijela. Unatoč zahtjevu iz same Crkve da ne petljaju s ustašama, najveći dio fratara to nije poštovao. O tome govore mnogi izvori, posebno odlikovanja koja je Pavelić dao većem broju pripadnika klera zbog vojnih (naglašavam, vojnih!) zasluga. Istina, bilo je časnih fratara koji su sudjelovali u spašavanju Srba, poput Zlatka Sivrića koji je za to dobio Titovo odlikovanje. Zar to nije dokaz kako biti Hrvat, katolik ili fratar nije bio razlog za stradanje od partizanske ruke!? Štoviše, partizani koji su se borili, mnogi i poginuli na Širokom Brijegu, velikom su većinom bili Hrvati i katolici. Treba podsjetiti, ne mali broj svećenika i časnih sestara sudjelovao je u antifašističkom otporu, pomagao partizane ili im se pridružilo. Na žalost, njihova se imena, za razliku od onih stradalih na ustaškoj strani ne spominju, ni u Crkvi, ni u javnosti. Zato, Hercegovina je puna ulica s imenima ustaša, čak i onih najozloglašenijih poput Jure Francetića. Za ustaše se redovito drže mise, za ubijene svećenike-antifašiste nikada.

Mnogi pitaju čemu polemika o davnom ratu.

Na žalost, teme Drugog svjetskog rata nisu samo stvar povijesti. Ustašofili su ih učinili temom naše budućnosti. Željom da od zla naprave dobro, od dobra zlo, žele promijeniti vrijednosni sustav. Njihov nužno vodi u mržnju, nasilje i diskriminaciju.

Tko sumnja neka pročita barem dvije knjige: Vječiti povratak fašizma Roba Riemena i Vječni fašizam Umberta Eca. Kažu, u povijesti se periodično javlja fašizam s raznim formama i nazivima i pogubnim posljedicama na ljude, društvo i civilizaciju. Fašizam se danas, kao ideologija i pokret, reinkarnira u stotine novih likova: u liku skinheadsa (naciskinsa), u liku nogometnih navijača s huliganskim metodama koji se skrivaju iza patriotskih transparenata i hiper-patriotske euforije, u kršćanske fundamentaliste koji siju homofobiju, u veterane prošlih ratova koji žele arbitrirati u društvu umjesto legalnih institucija, evokatore poraženih snaga iz Drugoga svjetskog rata, izvođače degutantnih fašističkih pjesama, promicatelje nasilja i netolerancije, ksenofobije, nacionalizma, ratnohuškačkog militarizma – sve te likove rese slične karakteristike.“ (cit. izdavača knjige U. Eca, TIMpressa).

Hrvatska sve više sliči tom opisu. Zato, ustaške mitove svakako treba prokazati da ne postanu naša budućnost. Bez obzira na bijesni čopor koji navali na svakoga tko upozorava na ustaški revizionizam, napisao je Ivo Josipović u svom odgovoru ‘Raspudiću i Ristiću’ u VečernjemListu.

Napomena: Nažalost g. Ivo Josipović se nastavlja zakopavati sve dublje u svojim lažima, unatoč tome što smo mu u prošlom tekstu sve lijepo objasnili: https://kamenjar.com/matchday-sesardic-vs-josipovic-part-ii-demokratski-portal-uzvraca-udarac/

Matchday: Sesardić vs. Josipović Part II – Demokratski portal uzvraća udarac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Nebuloze

‘Antifašisti’ iz četiriju zemalja traže od Beča da zabrani ‘skup ustaša i fašista’ u Bleiburgu

Objavljeno

na

Objavio

“Antifašisti” iz Austrije, Hrvatske, Italije i Slovenije prosvjedovali su u subotu u Bleiburgu tražeći od austrijske vlade da zabrani ono što nazivaju skupom “ustaša i fašista” na Lojbaškom polju blizu tog koruškog grada.

Nevladina udruga Počasni bleiburški vod, uz pokroviteljstvo Hrvatskog sabora, tradicionalno u svibnju organizira komemoraciju za vojnike pronacističke Nezavisne države Hrvatske i civile stradale na kraju Drugog svjetskog rata.

Austrijska policija od prošle godine strogo kažnjava sudionike koji ističu ustaške i nacističke simbole, a lokalna crkva u Koruškoj nije dala dopuštenje da se skup vodi kao crkveni događaj smatrajući da šteti ugledu Katoličke crkve.

Na mjesnom trgu u Bleiburgu pred oko 150 okupljenih, govornici su zatražili od austrijske vlade da poštuje ustav i europsku politiku borbe protiv fašizma i neofašizma te da zabrani skup koji bi se trebao održati 18. svibnja.

“I ove smo se godine okupili da podignemo glas prosvjeda protiv manifestacije što se prodaje kao okupljanje vjernika koji žele odati počast nevino ubijenima nakon završetka Drugoga svjetskog rata, no ona to nije”, kazao je predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin.

“Okupljanje na Bleiburškom polju nije ništa drugo nego naricanje za propalom ustaškom para-državom, za pokretom i idejom koji su teško kompromitirali hrvatsko ime i za sobom ostavili krvavi trag”, dodao je Habulin.

Po njegovim riječima, u toj “prijevari aktivno sudjeluju i Katolička crkva u Hrvatskoj i hrvatska država“. “Svaka obitelj ima pravo žaliti za svojim ubijenim članom, bez obzira na to tko je on bio i kako ga je snašla smrt. Ali, ni jedna civilizirana evropska država nema pravo sudjelovati u komemoriranju propasti naci-fašizma. A bleiburška su okupljanja, uz blagoslov crkve u Hrvatskoj, upravo to”, istaknuo je.

Protiv skupa na Bleiburgu govorili su i Maria Pajnogač iz Sindikata GPA-djp iz Bleiburga, član državnog tajništva Svetalijanskog udruženja partizana Italije Claudio Maderloni, predstavnik Međunarodne federacije boračkih udruženja Franc Wakoung, potpredsjednik Saveza udruženja boraca za vrijednosti NOB Republike Slovenije Marjan Križman, tajnik Saveza koruških partizana Andrej Mohar i drugi.

Komemoracija u Bleiburgu održava se od 1952., a od 1995., s izuzetkom 2012.-2015., pod pokroviteljstvom Sabora.

Počasni bleiburški vod pozvao je u ponedjeljak sve koji planiraju ići tamo da se klone bilo kakvih simbola i povika koji se protive hrvatski i austrijskim zakonima. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati