Connect with us

Kolumne

Daran Bašić : ” Izigravanje istine” I.Miklenića u Glasu Koncila

Objavljeno

on

Glas Koncila 24 (2190) | 12.6.2016.
          Ivan Miklenić
 
          Izigravanje općega dobra

Dok hrvatska javnost napeto iščekuje kakav će biti rasplet nakon što je pokrenut postupak za opoziv prvoga potpredsjednika Vlade i nakon što su otvoreno zatražene ostavke, najprije obojice potpredsjednika Vlade, a potom i predsjednika Vlade, te je najavljen opoziv predsjednika Vlade, poželjno je cjelokupno to događanje u političkom vrhu izvršne vlasti makar površno analizirati sa stajališta općega dobra, odnosno što je u tom događanju u službi legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa, a što im se protivi.

Poznato je da je sadašnja Vlada počivala na sporazumu Domoljubne koalicije i Mosta nezavisnih zastupnika, dakle nije to bila klasična koalicija, te je Vlada na baš takvom, krhkom temelju imala šansu ako bi političari iskreno slijedili logiku zdravoga razuma, težili reformama i stvarnom pokušaju omogućavanja svekolikoga boljitka u Hrvatskoj. Moglo se imati razumijevanja za sporost i stanovite trzavice u rješavanju i popunjavanju kadrovskih križaljki – može se čak možda reći da je Most u tom sučeljavanju uvelike bio odgovorniji, časniji i zauzetiji za ono što bi moglo donijeti boljitak – no za gotovo sustavno onemogućavanje stvarne stabilizacije nove garniture na vlasti ne može biti razumijevanja. Najjača stranka umjesto da je strpljivo dogovarala i usuglašavala rješenja s partnerima, i umjesto da je gradila okvir i stvarala politički prostor za nositelje izvršne vlasti koji su pretežno ipak bili pravi ljudi na pravim položajima, neprestano je manipulirajući medijima i javnošću vršila pritisak na partnere, stvarala uznemirenost i sijala nesigurnost među članove Vlade. Vrh stranke stavio se tako u službu destabiliziranja Vlade, premda ju je on oblikovao i ekipirao, pa je očito da je zapravo istjerivao neke druge ciljeve, a ne opće dobro hrvatskoga društva i hrvatske države. Jesu li to događanje prepoznali članovi te najjače političke stranke ili su po dobroj staroj maniri bivše partije bili sretni što im je stranka ponovno na vlasti i što su smatrali da je dovoljno da budu na liniji »vođe«, ostat će vjerojatno neodgovoreno pitanje, ali i gorak okus njihova zakazivanja i neodgovornosti. Isto tako, vjerojatno će ostati neodgovorena i pitanja, prvo: zašto članstvo te stranke nije htjelo, moglo ili smjelo iznjedriti predvodnike stvarno čiste prošlosti? i drugo još teže i dalekosežnije: je li gotovo nedemokratski izabrano vodstvo stranke zapravo imalo zadaću štetiti Hrvatskoj? Činjenica je da je Hrvatskoj učinjena golema šteta.Dok hrvatska javnost napeto iščekuje kakav će biti rasplet nakon što je pokrenut postupak za opoziv prvoga potpredsjednika Vlade i nakon što su otvoreno zatražene ostavke, najprije obojice potpredsjednika Vlade, a potom i predsjednika Vlade, te je najavljen opoziv predsjednika Vlade, poželjno je cjelokupno to događanje u političkom vrhu izvršne vlasti makar površno analizirati sa stajališta općega dobra, odnosno što je u tom događanju u službi legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa, a što im se protivi.

Kad je u javnosti zaživjela afera »Konzultantica«, kako su je krstili mediji, i kad je postalo više nego jasno da bez obzira na pravnu krivnju ili odgovornost neupitno postoji moralna i politička odgovornost, umjesto poteza koji bi bili u službi stvarnoga općega dobra, došli su potezi koji znače spašavanje interesa samo jednoga čovjeka pošto-poto, pod bilo koju visoku cijenu. U najjačoj političkoj stranci nije bilo sluha ni volje za prihvaćanje, razumijevanje i ostvarivanje zdravorazumskoga rezoniranja po kojemu ni politička stranka, ni Vlada, ni Hrvatska ne smiju biti talac interesa jedne osobe ni određenoga projekta. Logični, premda kompromisni apel predsjednika Vlade da odstupe oba potpredsjednika Vlade pa da Vlada s novim ljudima na tim položajima nastavi svoj, čini se, ipak dobro započeti posao na reformama, naišao je na potpuno suprotne reakcije. Jedan potpredsjednik javno je pristao u interesu Hrvatske odstupiti sa svog položaja, a drugi ne samo da nije na to pristao, nego je počeo raditi na smjeni predsjednika Vlade. Javno očitovanje obojice potpredsjednika, analizirano sa stajališta općega dobra, više je nego jasno očitovalo komu je do hrvatskoga dobra, a komu je do vlastitih interesa. Opet će vjerojatno ostati neodgovoreno pitanje: zašto najjača politička stranka, koja ima velike zasluge za stvaranje samostalne Hrvatske, postaje najednom nesposobna prepoznati što je stvarno u službi općega dobra, odnosno interesa Hrvatske, a što ruši i tu političku stranku i teško šteti Hrvatskoj?

Snažna međunarodna politička poruka hrvatskim političarima, upućena diplomatski kroz ponuđene visoke kamate prilikom pokušaja plasiranja hrvatskih euroobveznica u Londonu, više nego jasno govori što u međunarodnim odnosima znači destabiliziranje Vlade i što znači nedemokratsko i interesno ponašanje određenih političara. Istodobno svakom objektivnom promatraču jasno je da izvanredni parlamentarni izbori teško mogu biti u službi općega dobra Hrvatske, kojoj je potrebna unutrašnja stabilnost, stručno, umješno i marljivo upravljanje, a nema na vidiku političke snage koja bi to bolje od sadašnje garniture, ali bez onih koji rade za svoje interese, mogla zajamčiti. U tom kontekstu veoma je važna prvotna najava vodeće političke stranke u opoziciji da će, kako su prenijeli mediji, podržati opoziv sadašnjega predsjednika Vlade, odnosno rušenje sadašnje Vlade. Takvo političko stajalište nije samo znak legalne težnje opozicije da dođe na vlast, nego je i način da se što više našteti protivničkoj političkoj stranci, da se pruži ruka spasa pojedincu, kojega su neki protivnički političari javno nazvali »političkim mrtvacem«, da bi se i dalje nastavilo skriveno savezništvo koje je, ovih dana, posebno došlo do izražaja pri izboru novih sudaca Ustavnoga suda kad je bilo zanemareno opće dobro, a prednost dana sebičnim grupnim interesima. I ponovno se nameće pitanje, koje će opet vjerojatno ostati bez odgovora: prepoznaju li slobodni političari i slobodni građani nevidljivu ruku koja skrivena iza scene čvrsto drži i ne pušta okovanu Hrvatsku, koja Hrvatskoj i dalje onemogućuje slobodu, demokraciju, pravnu državu, a time i boljitak?

[ad id=”93788″]

Teško je reći za svećenika da laže .A da se ostane pristojan.No ništa me ne priječi  da kažem da u svojoj analizi politički analitičar I.Miklenić (jer on to sada samo i jeste  pa ću  ga tako i oslovljavati u ostatku osvrta )  jednostavno ne govori istinu.No dobro pa i sam kaže da je  ” cjelokupno to događanje u političkom vrhu izvršne vlasti makar površno analizirati sa stajališta općega dobra, odnosno što je u tom događanju u službi legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa, a što im se protivi”  on to doista i jeste napravio  površno ali s kojom namjerom

Jer da nije napravio površno (ili možda ipak zlobno )  kako bi ustvrdio da je Domoljubna koalicija sa Tomislavom Karamarkom  kočila promjene i reforme  koje je zamislite htio provesti MOST. Kako je to mogla i napraviti kada je ministre birao sam MOST i stalno tvrdio za njih da su neovisni. A to su tvrdili i oni sami za sebe . Želi nam reći Miklenić da ipak nisu bili no su radili pod pritiskom Domoljubne kolaicije  pa su i zadržali sve stare kadrove iz prošle vlasti

Pa je primjerice Vlaho Orepić u  “reformama ” u MUP-u zadržao i lopova koji je iz samoga MUP-a ukrao zlato. Neću reći tko je lopov jer uistinu još i ne znamo a ne sudim  poput  Miklenića na prečac .Vlaho Orepić je  toliko  temeljito reformirao MUP da je  doveo svoju savjetnicu za izdašnu plaću .Vlaho je od  je od premijera Tihomira Oreškovića zatražio i dobio suglasnost da na mjesto svojeg posebnog savjetnika na provedbi projekta teritorijalne i unutarnje reorganizacije MUP-a postavi svoju prijateljicu Anu Vlahović.

Ona ne poznaje sustav MUP-a, nikada nije radila u MUP-u, završila je višu školu za grafički dizajn u Mostaru, a po nekim izvorima, i Pomorski fakultet u Splitu, pa se opravdano postavlja pitanje što će ona Orepića uopće savjetovati.No, Orepićeva savjetnica ima druge kvalitete. Bila je aktivistica Orepićeve udruge “Škanj” iz Ploča, koja se uspješno usprotivila izgradnji trafostanice i termoelektrane na ugljen u Pločama, a aktivno je radila i na osobnoj promociji ministra Orepića na društvenim mrežama. Ana se posebno istaknula u “megaprojektu” otvaranja “pametne klupe” u Pločama, investicije koju je Orepić zajedno s dubrovačkim gradonačelnikom Androm Vlahušićem doveo u grad na ušću Neretve.O toj sjajnoj Orepićevoj  “reformi ” više se može pročitati OVDJE

No ni tu nije kraj. Osim  igrica oko samog imenovanja, sjetimo si  njegovih prvih političkih koraka kojima je u Pakracu diskreditirao instituciju Predsjednice Republike Hrvatske, pa do navodno „nesretne“ izjave kojom je srbijanske agresore na Pakrac imenovao nesretnicima  te rezolutnog odbijanja smijeniti korumpirane djelatnike MUP-a iz SDP-ovog portfelja, a što mu je ne samo dužnost, nego i obveza.

Nije palo na pamet Vlahi Orepiću ni da  sankcionira one koji su silom nasrnuli na  100 % -ne invalide Domovinskog rata i to baš da nasrnu na njih u Crkvi.Trebala bi to biti ista Crkva kojoj pripada i Miklenić .Treba li podsjetiti svećenika Miklenića da su neki drugi svećenici stali u obranu tih invalida od izvlačenja silom   na ulicu iz Crkve

Naravno tu je i slučaj svastika.Da je Vlaho Orepić tako žustar u reformama sigurno bi to već napravio ili bi pak izvijestio javnost do kuda se došlo.No nema vremena od izricanja političkih poruka.

Moglo bi se još hrpa toga izreći  o “reformama ” Vlahe Orepića.Mogao je barem Milklenić pobrojati neke koje je napravio ali i reći koje su zaustavljene

Reformi nema ni u pravosuđu  naravno a i taj je resor pripao  MOST-u i njegovim ministrima.Čak  za taj resor stižu pohvale od MOST-ovaca .Pa je li to znači da onda reforme u stvari nisu niti  trebale i bile su samo šarena predizborna laža? Naravno da su bile šarena laža da ih je bilo i Miklenić bi ih pobrojao ali i rekao koje su zaustavljene i tko ih je zaustavio a ministri iz MOST-a su novi nekorumpirani i neovisni

Osvrnuo se Miklenić i na aferu kozultatntica koja se pojavila kako sam kaže u medijima  i traži  “bez obzira na pravnu krivnju ili odgovornost ”  moralnu i političku  naravno Tomislava Karamarka . Kako je to uopće moguće da netko to traži.Pa zar želi Miklenić da se sudi kao nekada sasvim je dovoljan tisk .

Ako je dosljedan sebi zašto istu moralnu i političku odgovornost ne traži i od ministara  MOST-a  u aferi Grizli. Ta je afera još i veća jer radi se o ministrima  koji se i jesu susretali  sa zainteresiranom stranom i čak su trebali vršiti pritisak i na DORH koji bi morao biti neovisan.No i znamo svi da nije i baš ga MOST-takovog i štiti i hvali. A povrh svega razlika velika je i u tome što je Tomislav Karamarko tada samo bio saborski zastupnik i ugovor je potpisala njegova bračna družica koja kod potpisivanja ugovora nije bila čak niti žena Tomislava Karamarka. .Ugovor je i raskinut prije stupnja na bilo kakovu dužnost Tomislava Karamarka no to je već pojašnjeno na stotine puta . I Miklenić  to jako dobro zna.

I na kraju ponovno i za europske obveznice  Miklenić želi samo optužiti Domoljubnu koaliciju. A kako je to moguće kada u istoj Vladi sjede MOST-ovi  “neovisni ministri ” .Dio su iste Vlade .

Miklenić je u svojoj “površnoj analizi ” kako je sam nazvao izrekao samo jedan pamflet. No pravo je pitanje za čije interese jer ovakav pamflet je najmanje u interesu javnosti posebice kada dolazi od nekoga tko je dio Crkve .

I na sve ove izrečene neistine na koncu vrijedi upitati I. Miklenića .Kako je moguće  da netko tvrdi da Domoljubna koalicija koči reforme MOST-a  a istovremeno se ministri MOST-a hvale svojim uspješnim provedbama reformi.Još ih nitko nije čuo da kažu  da ih koči netko . 

 Daran Bašić /Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari