Pratite nas

Pregled

Dario Kordić – Da se ne zaboravi

Objavljeno

na

Korenica/Plitvice – U Pastoralnom centru na Mukinjama sinoć je održano predstavljenje knjige “Dario Kordić – Da se ne zaboravi” koju su napisali Mladen Pavković i Miroslav Piplica. Predstavljanju je bio nazočan i Dario Kordić, koji je ispred Pastoralnog centra svakoga dočekao stiskom ruke i poljubcem.

Miroslav Piplica je nastojao usporediti Zvonka Bušića i Darija Kordića. “Imaju isti zajednički hrvatski duh, isto su disali za Hrvatsku”. “Zvonko je sanjao o hrvatskoj samostalnosti, vjerovao je u svoje ideale, bolju Hrvatsku i položaj Hrvata i da njegova žrtva neće biti uzaludna. Darijev životni san bila je sloboda hrvatskoga naroda i svoj je doprinos dao na prvoj crti bojišnice, osjetio je laži i izdaju Hrvata na svojim leđima, ali on hrvatski narod voli i nikada mu nije bilo žao što je bio i ostao dio tog naroda. Otišao je u zatvor ponosan i častan, vjerovao je da će dokazati svoju nevinost. U zatvoru je dočekao 17 Božića i rođendana svoje djece, ali je ostao ponosan i jak …”- kaže Piplica i ističe kako knjiga “Dario Kordić – da se ne zaboravi “ svjedoči o velikom čovjeku i domoljubu koji diše za svoj hrvatski narod, čovjeku kojega se s poštovanjem i ljubavlju moramo sjećati i poštovati njegovu žrtvu. Sve te godine Darijeva uzništva patila je i njegova obitelj, supruga Venera i njihovih troje djece, njegovi roditelji koji su imali samo jednu želju vidjeti slobodna sina i nisu dočekali – umrli su s njegovim imenom na usnama.

dario kordić lika tribina 2
Sud je nudio nagodbu Dariju Kordiću da optuži Franju Tuđmana, Gojka Šuška i Matu Bobana, on je sve te ponude odbio. Kada je osuđen na 25 godina zatvora Kordić je rekao:“S ljubavlju i ponosom nastojim nositi maleni križ prikazujući ga Isusu Kristu za dobro i boljitak svojeg hrvatskog naroda.

Ne želim ni minutu ranije izaći dok to ne bude Božja volja, jer On je taj koji odlučuje”. Dario Kordić je sinoć na tribini progovorio iz srca držeći stalno u ruci krunicu. Posvjedočio je kako je u zatvoru imao “susret s Bogom” , osjetio je blisku prisutnost Krista u zatvoru…Svaki dan u zatvoru je molio u ranim jutarnjim satima dok su u sobi  drugi zatvorenici spavali i kasno navečer. Svaki dan je škropio svetom vodom sobu i molio za sve zatvorenike i potrebne. Iznad kreveta u sobi je imao križ, a na stolu sliku Bogorodice Marije.

Ispričao je kako je jedan od zatvorenika iz njegove sobe na ormar u sobi nalijepio sliku sotone,…Dario Kordić se dvije godine molio za njega. Jednoga dana taj zatvorenik je rekao:” Dario, danas sotona ide u koš, a ti mi daj sliku Majke Božje da ju zalijepim na ormar”.Dario Kordić je svjedočio o mnogim milosnim trenucima kada je molio za druge i bio uslišan. Čvrsto je vjerovao da Bog ima s njim plan i da je Božja volja da bude onoliko u zatvoru koliko je potrebne za njegovo dozrijevanje u dubokoj vjeri i predanju Kristu.”Nikada ne bih izbrisao iz svojega života ovo vrijeme provedeno u zatvoru”- govorio je Kordić. U teškim trenucima za njegovu djecu, koja su ostala bez oca , kada su imala dvije, četiri i osam godina, pronalazio je snagu u molitvi i predanju Božjoj volji. Djeca su odrastala bez oca i proživljavala svoje rođendane i Božiće bez oca…Dario Kordić je došavši kući u letu prema Hrvatskoj iz zraka “blagoslovio Hrvatsku”, poljubio je hrvatsku zemlju u zračnoj luci u Zagrebu i kako kaže” govorio sam i ne razmišljajući što i kako govorim, riječi su same iz mene izvirale”.

Duh Sveti je progovarao iz ovoga hrvatskog uznika i na tribini. U svim svojim riječima iznosio je blagoslov i vjeru u Boga. Koliko su djeca teško proživljavala što odrastaju bez oca svjedoči i činjenica da je prvu noć nakon Darijeva dolaska kući, oko tri sata poslije ponoći u krevet došla kćerka od 19 godina i legla između njega i mame. Imala je dvije godine kada je Dario otišao u Haag. Izgubila je djetinjstvo i nježnost oca i sada je htjela doživjeti sebe kao malu koja spava između oca i majke. Dario Kordić je tijekom cijele tribine zračio i odavao čovjeka koji je susreo “živoga Boga” i koji je duboko uronjen u molitvu. Cilj mu je upisati teologiju i krenuti putem svjedočenja i molitve za svoj narod. Na grobu kardinala i blaženika Alojzija Stepinca , koji je nepravedno osuđen kao zločinac, držao je svijeću “In te Domine speravi!”U tebe sam se Gospodine pouzdao!Cijelu večer Kordić je nazočnima svjedočio Krista i ljubav prema Hrvatskoj i narodu. Svjedočio je i svoju vjeru u opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ako je narod s Bogom, on ne može nestati! Dario Kordić je za Hrvatsku dobitak, njegov duhovni put i rad u budućnosti će biti vidljiv svima i autor ovoga članka vjeruje da ono što je dao u borbi za opstanak Hrvata u okruženju, sada će dati u duhovnoj borbi za opstanak hrvatskog naroda. Svi nazočni na tribini otišli su obogaćeni svjedočanstvom žive vjere u Boga uznika Darija Kordića koji je sve stavio u Božje ruke. Povratak Darija Kordića uznemirila je zle duhove, jer on će dati puno hrvatskom narodu na duhovnom planu u budućnosti…Pogledajte VIDEO sa snažnim svjedočenjem vjere Darija Kordića!

likaplus.hr /kamenjar.com

facebook komentari

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Stjepan Šterc: Problem iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iz BiH postaje pitanje nacionalne sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je u utorak hrvatski demograf Stjepan Šterc istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu.

Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF), kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države.

“Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi.

Iako je Štercov plan izlaska iz demografske krize, koji je nastao kao dio izbornog programa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, usvojen u hrvatskim tijelima vlasti, on drži kako to ipak nije učinjeno sukladno njegovim programskim načelima i koncepcijama.

Demografska problematika, kazao je Šterc, nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje pa su posljedice nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji.

“Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i sl.), povezivanje s iseljeništvom. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više”, konstatirao je Šterc.

Demografska kretanja osobito pogubna po Hrvate u BiH

Komentirajući demografske probleme u BiH Šterc je upozorio kako ta zemlja iz godine u godinu bilježi sve veći pad prirodnog prirasta staovništva. Razlika između broja rođenih i umrlih u 2015. godini tako je bila oko pet i pol tisuća, a u 2016. godini ta brojka je već između devet i deset tisuća.

Procjena je kako bi prirodni gubitak hrvatske populacije u BiH u narednih deset godina mogao iznositi oko 40 tisuća osoba.

Uz prirodni pad od oko dvije i pol tisuće stanovnika hrvatske nacionalnosti, na godišnjoj razini treba uračunati oko deset tisuća onih koji će svake godine trajno napustiti tu zemlju.

To bi značilo kako bi broj Hrvata u BiH, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 15,4 posto ukupnog stanovništva te zemlje, za deset godina mogao biti smanjen za 125 tisuća.

To je dramatičnih 31.3 posto sadašnje populacije, analize su na koje ukazuje Šterc.

Sve to izravno će ugroziti sustav radne snage, mirovinski, zdravstveni te obrazovni sustav.

“Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima.”, zaključio je Šterc. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari