Pratite nas

Herceg Bosna

Dario Kordić stigao u Zagreb!

Objavljeno

na

Dario Kordić se vratio danas u Hrvatsku nakon izdržane dvije trećine kazne u austrijskom zatvoru.

2dario kordic
Nakon izricanja pravomoćne presude pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) 2004. godine, Kordić je upućen na odsluživanje kazne u austrijski zatvor Karlau kod Graza.

Kordić je iz zatvora Karlau u četvrtak bio prebačen u Beč, a zrakoplovom se iz Beča vratio u Zagreb gdje mu živi obitelj.

Dario Kordić jedan je od skupine bosanskohercegovačkih Hrvata iz središnje Bosne koji se 1997. godine dragovoljno predao Sudu u Haagu. Kordić je bio potpredsjednik i član Predsjedništva Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a jedno vrijeme i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH).

U zagrebačkoj zračnoj luci dočekali su ga mnogobrojni prijatelji i poznanici. Uz sisačkog biskupa Vladu Košića, Kordića su pozdravili i bračni par Zvonimir i Branka Šeparović te Ivić Pašalić sa suprugom i mnogi drugi.

3dario kordic

(Hina/vl)

Kosic_Sisački biskup Vlado Košić istaknuo je za narod.hr kako je radostan i ganut jer će u petak Dario Kordić biti pušten na slobodu nakon izdržane dvije trećine kazne u austrijskom zatvoru. Košić je istaknuo kako je Kordić, premda je iz zatvora izašao nakon tako dugo vremena, „ostao jedna moralna veličina jer nije podlegao pritiscima, nije optužio druge, opteretio zajednicu – već je preuzeo taj križ i osudu na sebe i bio je spreman nositi ju do kraja”.

„Jako sam radostan i ganut jer ga poznajem i znam kako je on dobar čovjek i kako je ovo vrijeme koje je proveo, više od 16. godina, u zatvoru svakako utjecalo na njega tako da se on produhovio i postao jedan Božji čovjek koji je čak drugima pomagao svojom molitvom, ali i svojim primjerom da strpljivo nose svoj križ zatvora i teškoća u životu”, rekao je Košić.

„I osobno sam doživio nekoliko puta kad sam ga posjećivao u zatvoru da sam više bio ohrabren nego što sam ja mogao njega ohrabriti  tako da sam sretan što on izlazi”, istaknuo je biskup.

“Uvjeren sam da je nedužan i imam pravo na to uvjerenje usprkos sudu koji je presudio tako kako je, ali nakon što je Isusu jedan ljudski sud presudio smrtnom kaznom, imam pravo sumnjati u svaki ljudski sud”, rekao je Košić.

Pojasnio je kako on nije učinio osobni zločin, zapovjedne odgovornosti koje mu se pripisuju – o njima ne bi trebalo biti riječi jer on nije bio u vojnoj strukturi nego u civilnoj, i nije bio nazočan na tom sastanku kada su planirali napad na Ahmiće, što je i krucijalni svjedok poslije i sam potvrdio, premda je prije rekao suprotnu optužbu koja ga je teretila, ali već ovo drugo mišljenje nisu prihvaćali na sudu.

„Značajka njega i njegove robije je bila i ta što je nekoliko puta bio nagovaran da prizna svoju krivnju, a time i krivnju samog državnog vrha  i Republike Hrvatske i Herceg Bosne, s čime bi opteretio predsjednika Franju Tuđmana i ministra Gojka Šuška i druge za sudjelovanje u onome što se i danas spominje kao agresija na Bosnu i Hercegovinu”, objasnio je Košić.

Velik  je jer se nije dao slomiti i zato je njegov boravak u zatvoru bio tako dug

„On to nije tako doživljavao i smatrao je da to nije istina – i u tome je velik jer nije se dao slomiti i zato je njegov boravak u zatvoru bio tako dug”, rekao je sisački biskup te dodao da „premda je iz zatvora izašao nakon tako dugo vremena, ostao je jedna moralna veličina jer nije podlegao tim pritiscima, nije optužio druge, opteretio zajednicu – preuzeo taj križ i osudu na sebe i bio je spreman nositi ju do kraja”.

Smatra da je on veliki čovjek i duboko mu je zahvalan za njegovu žrtvu, i samom Bogu za tu milost koju mu je dao u ovoj patnji da je došao Njemu bliže i do jednog čvrstog stava – izdržljivosti koje čovjek rijetko ima priliku susresti.

Spomenuo je i i svoju usporedbu s banom Petrom Zrinskim i Franom Krstom Frankopanom koje bi onda, premda su naši nacionalni junaci, trebali smatrati zločincima, budući da ih je – i to na smrt – osudila tadašnja vlast.

„Usporedba stvarno govori o tome da smo imali nažalost jednu burnu i tragičnu povijest gdje su naši najveći junaci doživljavali puno kazni i osobne patnje, a ipak su pred nama heroji koje mi cijenimo i poštujemo”, istaknuo je te dodao kako tako isto smijemo poštivati g. Kordića za kojeg isto tako smatra da je nacionalni heroj – čovjek komu treba iskazati poštovanje. Narod.HR

facebook komentari

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari