Pratite nas

Analiza

Davor Dijanović: Deset pitanja na koja bi predsjednički kandidati trebali odgovoriti

Objavljeno

na

Imamo li predsjedničkog kandidata koji jamči promjenu statusa quo?

Krajem godine očekuju nas izbori za funkciju Predsjednika Republike. Opće je poznata činjenica da se ovlasti predsjednika svode uglavnom na vojsku, vanjsku politiku i sigurnosne službe, ali se u predizborno vrijeme obećavaju brda i doline na području gospodarstva.

Međutim, unatoč ograničenim ustavnim ovlastima, funkcija Predsjednika Republike i dalje je vrlo utjecajna. Nije isto kad potpis za neki referendum dade tzv. običan građanin ili kad bi to pred svjetlima reflektora dao predsjednik/predsjednica države. Nije isto kad na rupe u zakonu ili društvene nepravde ukažu tzv. obični ljudi ili kad to učini predsjednik/predsjednica.

Funkcija Predsjednika Republike mnogo je važnija nego što bi to naizgled proizlazilo iz ustavnih ovlasti, tim više što je riječ o političaru koji je neposredno izabran voljom naroda i utoliko ima jak demokratski legitimitet.

Ususret predsjedničkim izborima zato bi bilo važno da od svakoga kandidata doznamo što misli o krucijalnim političkim i društvenim problemima koji more hrvatsku državu i hrvatsko društvo. Za sve nas birače bilo bi važno da znamo imamo li kandidata koji jamči status quo ili kandidata koji jamči promjene i rezove.

Ukupna društveno-politička situacija ukazuje nam da je sadašnji model vladanja Hrvatskom potrošen i poguban te da su potrebne korjenite promjene.

Krenimo redom.

1.) Stogodišnja geopolitička i kulturološka orijentacija na Balkan unazadila je Hrvatsku na demografskom, kulturnom, gospodarskom, pravnom, moralno-etičkom i svim dr. planovima. Hoće li kandidat poduprijeti nastavak balkanske orijentacije ili će Hrvatsku pozicionirati u srednjoj Europi? Hoće li svoje sugovornike pronalaziti u državama Višegradske skupine (suverenistička struja) ili u federalističkoj osovini Berlin-Pariz koja želi stvaranje europske superdržave?

2.) Što kandidat misli o masovnim i nekontroliranim migracijama u Europu? Jesu li one ugroza po europsku budućnost, sigurnost i identitet? Što kandidat misli o supstituciji stanovništva? Je li Hrvatskoj u interesu masovni dolazak afroazijskog stanovništva drugoga civilizacijskog ustroja ili popravljanje vlastite demografske slike?

3.) Što kandidat misli o abortusu i kulturi smrti? Mnogi kažu da su protiv abortusa, ali da nisu za zabranu. Ako, međutim, smatramo da život počinje začećem (oni koji to ne smatraju logično je da su protiv zabrane abortusa i tu na logičkoj razini nema ništa sporno) nije li licemjerno i maloumno ne biti za zabranu? Ako dijete u majčinoj utrobi smatramo životom kako je moguće biti protiv zabrane njegova ubojstva? Ako je zabranjeno ubiti čovjeka izvan majčine utrobe (kao živo biće) po kojoj to logici ne bi trebalo biti zabranjeno ubiti čovjeka u majčinoj utrobi (kao također živo biće)? Ako zaista smatramo da život počinje začećem.

Argument da će se abortus i dalje činiti unatoč zabrani je prilično neuvjerljiv jer se, primjerice, i ubija i krade unatoč tome što je zabranjeno ubiti i ukrasti. Argumenti o podrumima u kojima će se abortusi svejedno potajno činiti ili o tome da će žene raditi abortuse u susjednim državama spadaju u istu kategoriju pseudoargumentacije. Kad bi se nerođeni život štitio visokim kaznama kao i svako ubojstvo razmislilo bi se o tome hoće li se potajno činiti takve gnjusne činove.

Dakako, javno se zauzeti za zabranu abortusa znači doći na streljanu kojekakvih ljevičarskih i pseudoliberalnih falangi, no onaj tko se s njima nije u stanju suočiti neka se sakrije pod suknju i ne bavi politikom. Ili neka barem ne laže da je desničar odnosno konzervativac. Isto vrijedi i za one licemjere koji su tobože za život, ali i za pravo majke, što je atak na logiku i zdrav razum. Drvena peć još nije izmišljena.

Tamo gdje se ne štiti osnovno pravo svakoga ljudskog bića na život baš ništa drugo ne može funkcionirati. Tamo gdje nema života nastupa smrt. Pitanje abortusa nije irelevantno, nego najvažnije pitanje za svako društvo. Katolička crkva, koja je u bitnome povijesno oblikovala hrvatski identitet, jasno je protiv abortusa, a katoličanstvo nije automat iz kojega se može uzimati samo ono što nekome odgovara.

4.) Što kandidat misli napraviti glede zalaganja za demografsku obnovu društva? Hoće li se njegovo djelovanje na ovome planu svoditi na floskule o većim porodiljnim naknadama i dječjim doplatcima ili će se zalagati za to da ukupni ekonomski i vrijedni sustav države bude u funkciji demografskog oporavka?

5.) Hoće li se kandidat založiti za punu zaštitu obitelji kao zajednice žene i muškarca pred naletima ideologija kulture smrti?

6.) Hoće li se kandidat založiti za to da školstvo, obrazovanje, kultura i znanost budu temelj hrvatskoga napretka, tj. temelj za izgradnju visoko odgovornih pojedinaca koji će biti spremni integrirati se u tržište rada?

7.) Podupire li kandidat radikalno smanjivanje poreza, rezanje racionalne i glomazne birokracije i demontiranje klijentelističkog sustava koji uništava Hrvatsku? Demontaža današnjeg klijentelističkog sustava u prvome će mahu dovesti do otkaza, no rezanjem poreza omogućit će privatnome sektoru da dođe do zraka i prodiše punim plućima. S vremenom će i oni koji bi ostali bez posla u javnoj upravi pronaći zaposlenje u realnome sektoru. Razlog zašto se do danas nije napravio ovaj potez je jasan: ljudi zaposleni u javnome sektoru ucjenjiva su i za kontrolu velikih partija najpodatnija skupina. Ljudi zaposleni u privatnome sektoru nemaju taj problem.

Svaki kandidat koji Hrvatskoj želi dobro trebao bi stoga imati motto: manje poreza, manje poreza i još manje poreza. Jedino rezanje poreza i smanjivanje hranidbenog lanca velikih partija može ukloniti klijentelistički sustav u kojemu živimo. Oni koji se najviše zalažu za očuvanje „obiteljskog srebra“ i državno vlasništvo nad poduzećima nisu najveći „domoljubi“, nego u pravilu najveći kriminalci kojima proračun služi za zadovoljavanje vlastitih kriminalnih poriva kao i poriva njihovih adlatusa.

8.) Smatra li kandidat da je pravosuđe rak raka hrvatske države? Hoće li se založiti za reformu pravosuđa? Hoće li reagirati na nepravde koje se događaju u pravosuđu? Hoće li zagrmjeti da bez neovisnog i samostalnog pravosuđa u državi ništa ne može funkcionirati, pa tako ni gospodarstvo s obzirom na to da je pravna sigurnost osnovna pretpostavke gospodarske djelatnosti?

9.) Hoće li kandidat jasno i nedvosmisleno, bez fige u džepu i kalkulacije, bez onoga „ali“, javno istupiti za stvaranje trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini?

10.) Hoće li se kandidati izdignuti iznad kaljuže hrvatske politike i založiti za to da se Domovinski rat konačno postavi kao nulta točka moderne hrvatske povijesti? Domovinski rat je ona točka koja ujedinjuje većinu hrvatskih građana, a teme iz Drugoga svjetskog rata su one koje dijele. Oni koji teme Drugoga svjetskoga rata nameću kao nešto najkrucijalnije za hrvatsku sadašnjost ne žele dobro Hrvatskoj ili služe kao njihove korisne budale. Hrvatska više nema vremena gubiti svoje potencijale na teme od pred osamdeset godina. Potrebno je osuditi sve zločine, pokopati mrtve i svakoj žrtvi dati pijetet. Oni koji bi bili protiv takvoga čina ljudskosti sami bi pokazali tko su i što su.

Većina navedenih područja, dakako, nije u ovlastima Predsjednika Republike. Međutim, birači imaju pravo znati što kandidati misle o ovim temama. A imaju pravo znati i to hoće li onaj kandidat koji će sutra biti izabran koristiti predsjedničku funkciju da ove krucijalne teme potencira u medijima i proziva sve one vladajuće strukture koje šute na društvene i političke nepravde.

Vrijeme kalkulanata prolazi i samo onaj kandidat koji će biti spreman javno i otvoreno, bez PR-ovskog umivanja i straha od zamjeranja strukturama statusa quo, zagrmiti i svaku stvar nazvati pravim imenom, bit će vrijedan glasa onih birača koji sebe smatraju patriotima.

Imamo li na obzoru takvoga kandidata/kandidaticu?

Davor Dijanović / HKV

 

Povijest je učiteljica života: Budite oprezni pred predsjedničke izbore

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Upoznajte tenk M-84A4 Snajper – Udarnu snagu Tenkovske bojne Hrvatske vojske! (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Vojni analitičar Jan Ivanjek proveo je jedan dan s najmoćnijom postrojbom Hrvatske vojske, Tenkovskom bojnom Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, i pritom snimio ovu ekskluzivnu terensku reportažu, kako bi se iz prve ruke upoznao s tenkovima HV-a i njihovim posadama.

Tenkovska bojna Gardijske oklopno-mehanizirane brigade udarna je snaga Hrvatske vojske.

Ranije ove godine je preustrojena te sada ima 5 tenkovskih satnija, čime joj je znatno uvećana vatrena moć, a sudjelovanje s mehaniziranom pješaštvom sada se ostvaruje formiranjem namjenski organiziranih snaga.

U ovoj ekskluzivnoj epizodi saznajte kako tenk M-84A4 djeluje na terenu, koje su zadaće posade, što je s modernizacijom, te kakvim se tenk pokazao na međunarodnim vježbama.

Posebno zahvaljujem sjajnoj snimateljskoj ekipi iz AV Media Split

Jan Ivanjek: Vojna analiza glavnog tenka Hrvatske vojske – Tenk M-84A4 Snajper

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što Davor Bernardić ne razumije o preuzimanju eura, ulasku u Schengen, funkciji ESB-a, djelovanju EU u cjelini

Objavljeno

na

Objavio

Euractiv.hr prati izjave hrvatskih i važnijih europskih političara vezanih uz funkcioniranje Europske unije te ih analizira i ocjenjuje njihovu podudarnost sa stvarnim činjenicama. Tako u novoj analizi Željka Trkanjeca Euractiv.hr donosi:

Davor Bernardić, predsjednik SDP-a, dao je intervju Jutarnjem listu u kojem je govorio i o problematici odnosa Hrvatske i EU.

1. “Hrvatska je zadnja u EU po iskorištenosti sredstava iz fondova EU, Hrvatska zbog nesposobnosti ove vlade nije iskoristila više od 50 milijardi kuna”.

Uglavnom netočno

“Hrvatska je 2019. godine dosegla prosjek EU-a u povlačenju tog novca, ocijenjeno je u Bruxellesu, gdje se održava četverodnevna konferencija Europski tjedan regija i gradova … Na začelju je Španjolska s 58 posto ugovorenih projekata”. Hina, 8. listopad 2019.

Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU), koordinacijskog tijela, na dan 31.10.2019. godine s prijaviteljima iz RH ugovoreno je ukupno 78% ukupne alokacije u okviru svih Operativnih programa, međutim isplaćeno je samo 37% sredstava.

Hrvatska je imala problema s iskorištavanjem sredstava iz fondova, ali u posljednje tri godine (od 2016.) situacija se bitno popravila.

Dakle, potpuno je netočna tvrdnja da “Hrvatska nije iskoristila više od 50 milijardi kuna”: dio sredstava još nije isplaćen, ali je ugovoren.

2. “Hrvatska treba iskoristiti Europski stabilizacijski mehanizam”.

Potpuno netočno

“Države članice europodručja koje se susreću s financijskim poteškoćama, ili kojima prijete takve poteškoće, mogu dobiti financijsku pomoć putem Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) – financijske institucije koju su osnovale države članice europodručja”. Izvor ovdje.

Dakle, sredstava iz ESM-a su dostupna samo zemljama koje imaju euro.

3. “Vlada nije iskoristila europski kanal likvidnosti s Centralnom bankom”.

Potpuno netočno

“Hrvatska narodna banka dogovorila je s Europskom središnjom bankom (ESB) uspostavljanje linije za valutni ugovor o razmjeni, tzv. valutni swap (engl. swap line), koji će joj stajati na raspolaganju u slučaju potrebe. Valutni swap omogućuje razmjenu kuna za eure u iznosu od 2 milijarde eura”. Izvor ovdje.

Vlade ne sklapaju aranžmane s ESB-om već to radi isključivo Središnja banka, u Hrvatskoj HNB.

Dodajmo ovome i sljedeći detalj: Drugi tjedan zaredom izostao je interes banaka za dodatnom likvidnošću putem jednotjednih kredita po kamatnoj stopi od 0,05 posto, pokazuju podaci Hrvatske narodne banke (HNB). Hina, 25. svibnja

4.“Premda se Viktor Orban slika ispred zastave Velike Mađarske…ministar vanjskih poslova na to šuti”.

Potpuno netočno

“Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman u četvrtak je komentirao objavu mađarskog premijera Viktora Orbana s kartom velike Mađarske … Generalno su bilo kakve teritorijalne pretenzije u Europskoj uniji nezamislive jer su sve države priznale jedna drugu …uvijek se znala granica između Mađarske i Hrvatske. Postojanje povijesnih karti koje se mogu kupiti u antikvarijatu, a ne tražiti po ormaru, ne odražavaju stvarnost i mislim da su na neki način skretanje pozornosti s tema koje nisu stvarni život, a to je gradnja zajedničke budućnosti“. Izvor ovdje.

5. “Hrvatska još nije u Schengenu iako smo ispunili sve tehničke pretpostavke”.

Potpuno netočno

“Europska komisija je danas (22. 10. 2019.) izvijestila o napretku Hrvatske u ispunjavanju potrebnih uvjeta za pristupanje schengenskom području”. Izvor ovdje.

Dakle, prije sedam mjeseci su zadovoljeni tehnički uvjeti za pristupanje Schengenskom prostoru. Nakon toga je Hrvatska preuzela predsjedavanje EU pa je sasvim razumljivo da nije mogla stavljati na dnevni red raspravu u primanju u Schengen.

Odluka o prijemu u Schengen je politička, ne tehnička. Donose ju zajedničkom odlukom sve članice Schengenskog prostora među kojima i nečlanica EU. Bugarska i Rumunjska su također ispunile tehničke uvjete, ali je izostala politička podrška. Slovenija se snažno protivi ulasku Hrvatske u Schengen. Dakle, vlada je učinila sve što se od nje očekivalo. Sada je riječ o političkom procesu.

5. “Nismo u eurozoni, premda smo krenuli u taj proces, doduše prekasno”.

Potpuno netočno

Ulazak u Euroskupinu uvjet je koji je Hrvatska preuzela ulaskom u članstvo EU. Hrvatska taj proces nije mogla pokrenuti dok nije izašla iz procedure prekomjernog proračunskog manjka (2017. godine) te prekomjerne makroekonomske ravnoteže. Nacionalna strategija za uvođenje eura je prihvaćena u travnju 2018. godine. U srpnju 2019. godine je Euroskupina na svom sastanku prihvatila pismo namjere o ulasku Hrvatske u Europski tečajni mehanizam (ERM II), prvi korak prema članstvu u Euroskupini. Od tog trenutka je počeo teći procesu pristupanja Euroskupini koji može trajati do tri do deset godina. Više o tome: ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

Dodajmo i sljedeći podatak: Zoran Milanović, kao predsjednički kandidat SDP-a, rekao je kako ne smatra da treba preuzeti euru. “Kakva je takva je, kuna je naša”. Davor Bernardić na tu izjavu nije reagirao.

6. “Hrvatska nije reformirala Dublinski protokol, nije nametnula agendu njegove promjene kad su u pitanju migranti”.

Potpuno netočno

Dublinski protokol (u punom naziv Konvencija) odnosi se na utvrđivanje kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva. Riječ je o dokumentu Europske komisije koji ne može reformirati neka zemlja članica.

Kad je riječ o nametanju agende, na sastanku ministara unutarnjih poslova EU 24. siječnja u Zagrebu, ministar Davor Božinović je rekao: “Novi institucionalni ciklus Komisije prilika je da odgovorimo na očekivanja naših građana kada je riječ o sigurnosti i postavljanju temelja vezanih za novi pristup zaštite načela slobode kretanja, migracijama i azila”. Po pitanju izrade novog Pakta o migracijama i azilu trenutno se provode savjetovanja u državama članicama kako bi se došlo do najdjelotvornijeg rješenja. Božinović je rekao da mjere i koraci ”o kojima su danas razgovarali moraju biti provedene na sve tri migrantske rute” (istočno, srednjoj i zapadnomediteranska).

Ylva Johansson, povjerenica za unutarnju politiku, tom je prigodom rekla: “Do proljeća ćemo predstaviti novi Pakt o migracijama i azilu”. Sve je zastalo zbog pandemije, ali je povjerenica Johansson 18. svibnja izjavila: “Nadam se da ćemo moći predstaviti (Pakt) početkom ljeta”. Mediji spominju lipanj.

7. “Nismo uspjeli izboriti ni datum početka pregovora za Albaniju i Makedoniju”.

Potpuno netočno

Odluku o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom su u listopadu prošle godine blokirale Francuska i Nizozemska. U ožujku ove godine na summitu Europskog vijeća donesena je odluka o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Nije donesena odluka o datumu zbog protivljenja tih dvaju, ali i nekih drugih članica.

Odluka o početku pregovora je politička i mora biti donesena jednoglasno. Hrvatska je učinila korak više od Finske koja je predsjedala u jesen 2019. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari