Connect with us

Gost Kolumne

Davor Dijanović: Hrvatskoj je potrebna politička evolucija, iseljavanje jača klijentelistički sustav

Published

on

Ilustracija/arhiva

Nakon podosta vremena u kojemu se izmjenjivala baražna vatra između Milanovića i Plenkovića, uslijedilo je, čini se, privremeno primirje između dva zagrebačka brda. U iščekivanju novih invektiva i s jedne i s druge strane novinski stupci pune se prije svega histeriziranjem i sijanjem panike oko korona-krize.

Čak i veći dio znanstvenika nastoji smiriti i racionalizirati čitavu situaciju, no medijske naslovnice i naslovi članaka eklatantni su primjeri medijskog manipuliranja, da ne kažemo medijskog teroriziranja koje će ostaviti grozne posljedice po mentalno zdravlje ljudi, a posebno onih labilnijeg karaktera. Nema dana, a da se putem novinskih naslovnica ne poručuje kako smo pred propašću zdravstvenog sustava i općim kolapsom. Kao da ljudi umiru po cestama… Normalan pristup krizi očito je velika nepoznanica lovcima na klikove i tiražu.

Literatura za život

U isto vrijeme čitava pripovijest oko Slovenske 9 svela se na razglabanje o tome kako je Kovačević zasijao polje marihuane sa svojim poslovnim partnerom. Nismo sigurni je li se ta supstanca konzumirala i u famoznome „Klubu“, no možda i to doznamo nakon što se nastave međusobni obračuni. O tome gdje su nestali novci i tko je sve bio upetljan u suspektne transakcije koje su se obavljale preko Kluba više nema gotovo ni riječi. Medijsko spinanje u hrvatskom medijskom prostoru dovedeno je do savršenstva.

Lijevi komentator Noam Chomsky napisao je svojedobno vrlo zanimljivu knjigu „Mediji, propaganda i sistem“ u kojoj je razgolitio modus operandi tzv. mainstream medija. Naslov ove knjige aktualniji je nego ikada, a čini se da bi se i Orwellu trebalo dati mnogo istaknutije mjesto u školskoj lektiri. Literatura je to za život, da parafraziramo bivšu ministricu znanosti i obrazovanja.

Ne možemo se dopustiti novi lockdown

Njemačka i Francuska ulaze u (djelomični) lockdown. Plenković poručuje kako će se u Hrvatskoj nastojati izbjeći novo „zaključavanje“. Čini se da su vladajući, koji inače vjerno prepisuju upravo odluke Berlina i Pariza, postali svjesni mogućih ekonomskih posljedica eventualne nove karantene. EU pomoći još su daleko od realizacije, pa bi korona-kriza mogla vladajuće strukture, koje osim briselskih očito ne vide druga rješenja, dovesti do velikih ekonomskih problema.

Bogata Njemačka možda si može dopustiti još jedan djelomični (teško i potpuni!) lockdown, no pauperizirana Hrvatska vrlo teško. Ovršni tsunami već danas prijeti egzistenciji stotina tisuća ljudi, a opća društvena i politička klima takva je da će još nekoliko stotina tisuća ljudi čim im se pruži prilika pobjeći iz Hrvatske (austrijsko tržište od srpnja je širom otvoreno hrvatskim radnicima!). I ne odlaze pritom samo oni koji ne mogu plaćati kredite i prehraniti svoje obitelji. Odlaze i oni koji mogu skrpati kraj s krajem, ali će u inozemstvu jednostavno moći dostojnije živjeti.

Ekonomska, ali i politička migracija

Često se govori kako danas svjedočimo ekonomskoj migraciji, no ta je migracija dijelom i političke naravi. Naravno, danas nemamo milicajce koji pendreče one koji ne žele pjevati drugu Titu (tko zna, možda će covid-redari uskoro nadzirati jesu li svi izvršili poklonstvo pred novim ideološkim napjevom novonormalnosti!), ali se mnogim ljudima ogadio klijentelistički političko-društveno-poslovni model djelovanja u Hrvatskoj.

„Život je jedan, i ne želim ga provesti gledajući primitivce koji se okolo zapošljavaju po partijskome ključu i eliminiraju sposobnije od sebe. Ne želim plaćati uhljebe. Dosta mi je ovih na vlasti na svim razinama, njihove nesposobnosti, primitivnosti i pokvarenjaštva, ne želim da mi djeca odrastaju u ovoj sredini“. Ovako razmišlja prosječni Hrvat koji nije imao „sreću“ i sam se prištekati na neku sinekuru ili, alternativno, Hrvat koji ne želi bio dio takva sustava. Takvo je razmišljanje shvatljivo, ali i pogrješno.

Glasovanje nogama, kako se danas znaju nazivati migracije u inozemstvo, ne će dovesti ni do kakvih promjena u Hrvatskoj, nego će dodatno perpetuirati klijentelistički sustav. Iseljavanje moguće protestne baze jača petrificirane strukture. Hrvatska je postala zarobljena država, talac korupcije, kriminala, kronizma i klijentelizma, ali i besprizorne bahatosti i primitivnosti političkih elita.

No takvu situaciju ne će riješiti nikakva revolucija koju mnogi, posebno po društvenim mrežama i zadimljenim birtijama, zazivaju. Hrvatskoj je potrebna politička evolucija. A za takvu evoluciju trebamo politički pismene birače svake četiri godine pred glasačkim urnama. I malo poštenja, koje opasno dolazi u pitanje s obzirom na strukturu hrvatske ekonomije u kojoj većina birača ovisi o državnim transferima.

Dakle, politička evolucija. Sve ostalo predstavlja mlaćenje prazne slame ideoloških opsjenara, demagoga i trećerazrednih politikanata.

Davor Dijanović/Hrvatski glasnik

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari