Pratite nas

Kolumne

Davor Dijanović: Orwellova farma u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Opće je poznata činjenica da su domaći, i ne samo domaći ljevičari i progresivoidi najtolerantniji ljudi na svijetu. Njihova tolerancija je uzorna, a njihova ljubav prema ljudima nema granica. Osim, dakako, ako se s druge strane ne nalaze političko-ideološki neistomišljenici. Nema demokracije za protivnike demokracije, govorili su svojedobno jugoslavenski drugovi, a oni su, naravno, pritom bili ti koji su određivali što je to demokracija. I progresivoidi imaju slično pravilo apostola mistike otvorenog društva Karla Poppera: nema tolerancije za netolerantne.

Kad su “netolerantni” u pitanju sve je dopušteno. Dopušteno je tako muškarcu šakom u glavu udariti ženu samo ako je ova aktivistkinja inicijative „U ime obitelji“. Dopušteno je ženu od osamdeset godina udariti i slomiti joj nadlaktičnu kost ako je ova pro-life aktivistkinja. Dopušteno je i ženu na štakama i s karcinomom udariti u glavu i nazvati ju šatordžijom, kurvom i siledžijom ako je ova hrvatska braniteljica, neovisno što je srpskoga porijekla. I sve je to dopušteno gotovo bez ikakvih sankcija i primjerene javne osude. A bit će to i u budućnosti dopušteno, neovisno o izglasavanju tzv. Istanbulske konvencije. Jasno je, naime, kako je ova tek paravan za uvođenje tzv. rodne ideologije, a da se prema načelu supsidijarnosti pitanja poput obiteljskog nasilja mnogo djelotvornije mogu riješiti na nacionalnoj razini ako za to ima političke volje.

Relativiziranje osude nasilja kad su u pitanju „netolerantni“

Ako slučajno geler od limuna ili gavuna pogoditi vrhovnika srpskog etnobiznisa u Hrvatskoj, onda je riječ o napadu na same temelje „antifašističke“ Europe. Onda od toga strašnog čina treba napraviti skandal s međunarodnom dimenzijom. Jer, u pitanju je pravovjerni kadar, a ne hrvatski „ustaša“, „fašist“ ili zagovornik tako nazadnih vrijednosti kao što su obiteljske vrijednosti.

Nasilje je potrebno uvijek i bezuvjetno osuditi, no kad su u pitanju neistomišljenici onda ta osuda nije baš tako univerzalna. Onda je moguće relativizirati. Tolerantni mrzitelji nemaju jednake kriterije prema „netolerantnima“, a to su, već smo rekli, oni koje ljevičari i progresivoidi smatraju netolerantnima.

Fašist je dobio što je tražio!

Pred nekoliko dana u hrvatskim je medijima, doduše s velikim zakašnjenjem, objavljena vijest da je u Njemačkoj palicama pretučen političar desnoga AfD-a Frank Magnitz koji je tom prilikom zadobio teške ozljede glave opasne po život. I dok se od normalnih ljudi očekuje da osude svako nasilje, ljevičari i progresivoidi po društvenim mrežama – a isto, naravno, misle i političari tog predznaka, ali se ne usude uvijek sve javno izreći – potpuno su relativizirali nasilje nad svojim političkim neistomišljenikom iz Njemačke, sve do granica njegova potpuna opravdavanja. Fašist je dobio što je tražio!

Pred koji dan smo svjedočili i idiotskome ispadu sina jednoga saborskog zastupnika (čestitka „srbićima“), zastupnika koji bi se, doduše, prije mogao kvalificirati kao uhljeb, nego kao desničar. Taj i slični ispadi, koji s hrvatstvom imaju veze jednako kao i Vojislav Šešelj, dođu kao odličan materijal lijevo-jugoslavenskoj strani u poslu „antifašističkog“ šinteraja i u ideološkom egzorcizmu „ustaških“ zloduha. Oni pak koji imaju takve ispade služe kao korisne budale udboke države koja je i ovaj slučaj iskoristila za još jedan udarac „vaspitnom“ palicom na mrske hrvatske desničare, nacionaliste i „ustaše“.

Država dvostrukih kriterija i selektivne (ne)pravde

U nastavku donosimo izbor komentara (bez ikakve intervencije u tekst) koje su ljevičari i progresivoidi ostavili na vijest o prebijanju Magnitza na facebook stranici lijevo-jugoslavenskog portala „Telegram“. Oni jasno oslikavaju „toleranciju“, „humanizam“ i psihički profil domaćih ljevičara i progresivoida. Naime, protivno medijski kreiranoj percepciji kako su samo mrski desničari skloni „govoru mržnje“ (pandan nekadašnjem verbalnom deliktu), ljevičari i progresivoidi i ovdje drže ljestvicu „napretka“ i rado bi se fizički obračunali sa svojim neistomišljenicima. Samo kad bi se ponovno vratila 1945…

Ljevičari i progresivoidi o napadu na Magnitza

Idem pustit suzu za neonaciste.
Ono što Klerofasisticki olos traži ,to i dobije. SF SN
Jedini dobar fašist je onaj koji je mrtav
Kak bi rekli naši stari,: kak siješ tak i dvije sreće grabiš …
Čudi me da ranije nije dobio po tamburi,a i sada je dobro prošao
Kak siješ tak žanješ!
Drogirani fašistički Ološ je dobio što je tražio
Tak i treba

S ovakvim ljevičarima i progresivoidima Hrvatskoj se, nema sumnje, smiješi sretna i nadasve tolerantna budućnost! Tim više što ovo nisu izuzeci i komentari polupismenog polusvijeta iz internetske kanalizacije, nego tako misle i mnogi uglađeni lijevo-liberalni udarnici. Sjetimo se samo Stazićevih izjava, izjava varaždinskog psihijatra Horvata ili pak izjave jednoga predsjednika lokalne partijske mladeži koji je priželjkivao da se zrakoplov sruši na Čavoglave i tamo pobije 100.000 ljudi.

Tolerantnim mrziteljima, međutim, u Hrvatskoj je sve dopušteno, a Orwellova životinjska farma besprijekorno funkcionira… To je Hrvatska početkom 2019. godine: država dvostrukih kriterija i selektivne (ne)pravde…

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Pupovac naprijed, Penava – stoj!

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija o kojoj se i ove obljetnice govori kao o “mirnoj” uopće nije bila “mirna reintegracija”, nego posljedica veličanstvenih oslobodilačkih, ratnih (!) operacija Hrvatske vojske.

Kapitulacija

Naša je vojska u dvije oslobodilačke akcije, Bljesak i Oluja, pokazala takvu moć, motivaciju i znanje da se danas uče kao genijalne vojne pobjede na najvišim vojnim učilištima svjetskih sila, posebno Oluja.

Pomesti u nekoliko dana do zuba naoružana okupatore, ušetati se u Knin i Okučane kao da su pregazili plitak potok, bio je signal Srbima koji su pod okupacijom držali istok Hrvatske da ih uskoro čeka ista sudbina.“Što još da vam obećam?” upitao je Franjo Tuđman u Splitu okupljeno mnoštvo oduševljeno uspjesima Hrvatske vojske. Sjećate li se odgovora mase na Rivi: “Vukovar, Vukovar, Vukovar!!!!”

Dakle, ovo što nazivaju mirnom reintegracijom ne samo da je pogrešno nego i orvelovski opasno jer se od okupatora poput Voje Stanimirovića napravilo – mirotvorca!? Zato smatram da vraćanje u ustavnopravni poredak RH teritorija istoka Hrvatske, s Vukovarom kao simbolom te epopeje Domovinskog rata, treba prestati zvati “mirnom reintegracijom”, nego točnim imenom ratne terminologije – kapitulacijom!

Kapitulacijom koja je bila jedini izbor pobunjenih Srba, četnika i (bivše) JNA, nakon Oluje i Bljeska. Nisu se pobunjeni Srbi “mirno reintegrirali” jer im je bilo do mira i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, naprotiv, nije im ni danas, nego zato što su bili de facto vojno poraženi. Potučeni do nogu. Pobunjeni Srbi nisu se “mirno reintegrirali”, nego su položili oružje, kapitulirali, jer bi ih u suprotnom opet pregazili kao plitak potok.

Mi danas ne obilježavamo nikakvu “mirnu reintegraciju”, nego vojnu pobjedu i kapitulaciju srpske okupacijske vojske koja je etnički očistila cijeli istok Hrvatske i počinila, uz Srebrenicu, najveće zločine u Europi nakon Drugog svjetskog rata.No postoji jedna žalosna činjenica.

Pobunjeni Srbi su vojno kapitulirali, vojno su poraženi, “integrirani”, ali nisu politički, u smislu provođenja politike Beograda i velikosrpskih mitova i laži danas, naprotiv, politički su ojačali i na čelu s Pupovcem i Stanimirovićem koji je zapamćen po izjavi da je pala vukovarska bolnica “zadnje ustaško uporište” dugo su vremena, pa i danas, dio vladajuće većine.

Pupovac je tijekom Domovinskog rata činio goleme štete “svojoj” domovini. Nekažnjeno. Dovoljno je samo spomenuti brutalnu laž o tisućama prekrštenih Srba u jeku agresije na Hrvatsku, što je odjeknulo u tada nama nesklonoj tzv. međunarodnoj zajednici.

No Pupovac može voditi, a ova laž o “prekrštavanju” to jest, specijalni informacijski rat protiv Hrvatske nekoć, može danas biti na skupu na kojem Šešeljev učenik, predsjednik Vučić, koji je tijekom Domovinskog rata na okupiranim područjima držao “motivacijske govore”, uspoređuje Hrvatsku s nacističkom Njemačkom, Pupovac koji provodi politiku Beograda o “ravnoteži krivnje”, šuti o zločinu nad dr. Šreterom, Pupovac može sve bez ikakve (političke) odgovornosti, naprotiv čuva ga se kao “suho zlato”.

Packe

Da ne spominjem što rade Pupovčeve Novosti financirane “ustaškim” kunama. Ali kada gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorava da u Vukovaru zločinci šetaju ulicom, da velikosrpski projekt u Vukovaru nije mrtav, da su vlastitu djecu zagadili mržnjom prema hrvatskoj (i) himni, da za Vukovar nitko nije odgovarao, i to smirenim, uravnoteženim, argumentiranim govorom i tonom, onda je Andrej Plenković u mahu udijelio packu gradonačelniku Penavi koji govori istinu, vapi za pravdom i stao u obranu – Pupovca.

Pupovac smije lagati, izvrtati povijest i činjenice od devedesetih do danas, ali Penava ne smije govoriti istinu. Zato Plenković poručuje Penavi kako “politiku HDZ-a vodi vodstvo stranke, predsjednik, Predsjedništvo i nitko drugi”.

Izjava je promašena jer Penava je govorio o stanju u Vukovaru, a ne o politici stranke, no dirnuti u Pupovca istinom i činjenicama za Plenkovića je napad na – politiku HDZ-a!? Zemljo – otvori se! Pupovac naprijed, Penava – stoj.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Plenković: Penava razumije da je suradnja sa SDSS-om i srpskom zajednicom strateški interes

 

 

 

Penava: Hoćemo li mi danas šutiti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku sjede kada se izvodi hrvatska himna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Crvena banda omogućava Aci emisiju iz godine u godinu…

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija
Taj pojam mi je sam po sebi
Čudo jedno

Obljetnica jon je ovi’ dana

Nu
Ivan Penava reka’ ton prigodon
Kako je Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije
Ha
Svaštatićeš
Ne bi ja to baš tako rekla moj Ivane

Meščini
Kako su se oni odavno uspravili
Nit’ više puzu
Nit’ se kriju
Uvik dubu

Sidu jedino kad naša himna svira

Nego
Sve se propeli na zadnje noge
Pa zaskaču
I vrtu repicon
K’o ćuko kad mu sve od ruke iđe

Plenki se raspištoljijo na našega Ivana
Dašta
Pa ‘ko je ikad vidijo da se Plenki rećemo raspištoljijo na nekoga Jovana

Ja nisan

Što se mene tiče
Ima i pravo
On se satraje oko Pupija
A
Svako zeru nađe se ne’ki mudrijaš Hrvat koji mu na Pupija i Srbe urta

Što ni zere nije ured
Zna se
On sunjima najozbiljnije posle sklada
Radi na miru i ustavljanju mržnje
I to u dvi a ne samo u jednoj državi
A manitovi ga davu su nekakvin puzajućin agresijama
Nestalima
Poginulima
Pobunjenima

Ma
Živu u prošlosti i gotovo

Došlo dotlen da Plenkiju ruke i Brkić mora dat

Nisi ti moj Ivane ured
Nit’ u trendu
Nikako
Di su ti brajo heštegovi
Nema u tebe k’o u Bojana – Ja ne mrzin
Nema u tebe k’o u Čovića – Stop mržnji
Sve se nešto okrićeš prošlosti
Pa kopaš grebe i zamećeš smutnju
Umisto da k’o svaki pošteni i kohezivni Hrvat pričaš o budućnosti i EU fondovima u interesu naroda

Saberi se brate zeru
Vakat je
Nisi dugovit u stranki nastaviš li ‘vako
Ne more stranka bit’ taoc jednoga čovika

Jesi ti to smetnijo?

Neboj se
Sitit će te Plenki toga, kad se već sam sitit ne znaš

Lipo ti je Plenki reka’ kako ti ne krojiš politiku hdz-a
Dašta
Istina živa
Tek je triba ovako nadodat pa reć, zeru ušire

– Ti i tak’i ne krojite politiku hdz-a! Krojimo je mi kohezivni!

Jerbo nisi samo ti sporan Ivane
Sporan je i svaki oni koji ti plješće
I svaki oni koji daje prostora tin tvojin zaostalin idejama

Ae
Manitiji ste od oni Pernarovi’ pacijenata
Što se zasiplju vitaminin iz De eM kutijica

Nego
Komšo zvani Rupa u izbornomu zakonu Nan stiže

Vrcon na HTV
Tako čujen
Šta?
Niste čuli za Komšu?
On van je nekako najviše Obuljenka đir Samo iz BiH
Ono, ni’ko ga od Hrvata k’liko se meni čini nije tijo a ni bira
Al eto, baš on se na postolju Hrvata ukaza

Zanimljivo, ne iđe obać’ Plenkiju spornu Bujicu
Nego baš na nespornu državnu televiziju koju naš proračun plaća
Čudo jedno

Aaaaaa ‘ko’no proračun izglasava?
Ih
I ja mislin

Kažu kako će se razgovorit su Acon okolo dva

Ma ne virujen u to niti zere
Očekujen velike prosvjede
Na ti dan
Iste onak’e k’o kad je Aca ima emisije su raznin četnikima ili kad je vriđa
Provinciju neuku i Domovinski rat
Gorilo sve od prosvjeda

Cila baza našega hdz-a digla se u taj vakat na noge pa oplela po njemu
Odman mu emisiju vjerodostojno makli
Zavidila
A vratijo je tek sdp
Ae
‘Taćeš
HDZ makne, SDP vrati
Crvena banda omogućava Aci emisiju
Iz godine u godinu
Ne more tute HDZ, neka se trsi
Baš ništa

Već vidin
Gotov je Komšo kad ga se Plenkijevi Pretorijanci dočepaju
Zna se kako oni nikako ne podnosu kad se ne poštuje volja naroda
Ništa nji’ ne ljuti k’o to

Ako ništa drugo
Skočit će oni barenko nekon
Prosvjednon noton
Samo ne znan oće li ta nota bit’ polovinka ili četvrtinka
‘Oće’l bit’ povisilice prid njon il’ snizilice

Vrime će pokazat’ ‘oće li bunt bit’ našaran heštegon na tviteriću
Ili statuson na fejsu

Uglavnon, čut će se gusle

A Komšo će pobić glavon brez obzira
Brzin vlakon za uru u Split
Pa unda
Morskin puton kući
Plovit će kruzeron iz Splita u međunarodnu luku Neum
Bit’ će to uplovljavanje
U bobu
Prvi red stabala popilat će se za te zgode
Poradi bolje vidljivosti cile te razvedene obale
Pa će unda Komšo nabacit selfi su onin prvin stupon u moru
Tako da ima šta pokazat svojin gazdama u Sarajevu
Ae
Znade on kako njizi ništa na svitu ne veseli k’o naš most u izgradnji

Eto, tako će Komši u Zagrebu bit’
Tako il’ nikako

Ako i’ko,
Plenki i njegova Vlada znaju skočit’ za svoj narod

I ne sikiran se kad to znaden
Ni za Vukovarce
Ni za Hrvate u BiH
Ni za se’

Pridala san sve Plenkiju u ruke
Tamo je najsigur’ije

Lipo naš narod kaže
Daj dite materi
I sve ured

Pa ja lipo na lašnje teme
Cenin od smija
Doklen čitan šta naša Mirela Holy piše
Ona Oraj gospoja
Ona, što je moj svekar koludricon zove

Mirelu sikiraju diviji gudini
Lov
I biskupi
Pa unda
Uspoređuje divije gudine i malešnu dicu
Ono, živa bića njoj su baš sva ista
I maovina i dite
Ubit dite i izist list salate
Po njoj
Isto je

A meni palo na pamet
Kako bi vrvo bilo
Komšu i Mirelu metnit
Na naslovnicu Novosti

Uparit nekako ta dva lipa, topla, urbana pogleda

Jerbo kako san na novo s’vatila
Nakon onoga derneka SNV
Novosti u biti samo promiču kršćansku satiru

To in je na prvomu mistu

Tek na drugomu mistu in je pokazivanje ljubavi prema Državi u kojoj izlazu

Jerbo da nije tako
Nikad oni kune iz našega proračuna vidili ne bi
Nikad

Ova Vlada
To se znade
Ne da ti ni kune ako kršćanin i domoljub nisi

Ni kune

I ima i pravo
Pa jesmo li Država su većinskin kršćanskin narodon ili nismo

E,
A kad već jesmo
I red je da se to vidi u svemu što se iz proračuna plaća

Bravo Plenki
Priznan ti i tuten rađu maksimalno

Pusti ti Ivane
Raznorazne
Dezerteri neka predaju od neki puzajući agresija

Za te straja nema
Svaku agresiju ti i u mraku pripoznaš i razabireš

Iskustvo je to veliko
Ne dolazi to tek tako

‘Ko to ne konta neka komodno su Mirelon, Beron, Komšon i tak’ima drće i komentira

Neka lipo šara o tomu
Doklen sve upiru
Duševni, diviji gudini
I koje bi sve nacijonalnosti mogli bit’ Komšini Jugo glasači

Il’ neka broji otoke
Na Komšinoj razvedenoj obali kojoj
Jedan most u izgradnji
Osinj
Odman iza ručka pravi.

 

Barbara Jonjić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari