Pratite nas

Komentar

DAVOR DIJANOVIĆ – SPECIJALNI RATOVI

Objavljeno

na

Politička, geopolitička i sigurnosna situacija na području tzv. zapadnog Balkana i danas opravdava staru i već pomalo otrcanu sintagmu o Balkanu kao “buretu baruta”.

Makedonija je nedavno preimenovana u Sjevernu Makedoniju, a time su stvorene i pretpostavke za ulazak te zemlje u NATO savez. Nakon ulaska Crne Gore u NATO američka politika postigla je još jedan strateški cilj geostrateškog zaokruživanja prostora toga dijela Europe, odnosno njegove rekonfiguracije u skladu s američkim interesima.

Političko okruženje Makedonije, međutim, i dalje je vrlo nesigurno: uz pitanje sjeverozapada države, dominantno naseljeno Albancima, tu je nepriznavanje autokefalnosti Makedonske pravoslavne Crkve od Srpske pravoslavne Crkve, a tu su i stalne bugarske aspiracije. Unatoč sporazumu Zaeva i Tsiprasa odnosi Skopja i Atene i dalje nisu nimalo idilični, piše Piše: Davor Dijanović za Glas Slavonije

Posljednjih mjeseci u Srbiji traju prosvjedi protiv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, u kojima neki vide i strani obavještajni rukopis, pa se tako spominje moguća umiješanost Rusije, Velike Britanije i SAD-a, ovisno tko iz koje perspektive komentira.

U Crnoj Gori prosvjeduje se protiv Mila Đukanovića, a u korijenu je sukob Đukanovića i njegova bivšeg “druga” Duška Kneževića, bivšega bankara i poduzetnika, koji je, nakon što je protiv njega pokrenuta istraga, pobjegao u London i odande redovito objavljuje podatke kojima nastoji diskreditirati Đukanovića.

Prosvjeduje se i u Albaniji protiv premijera Edija Rame, a iza prosvjeda stoji oporba, koja iznosi optužbe za korupciju. Iako su se u medijima, s obzirom na navedene prosvjede, pojavile špekulacije o mogućemu “balkanskom proljeću”, čini se da, bar za sada, od toga nema ništa.

ZOV DEVEDESETIH

Posljednjih nešto više od godinu dana u fokus politike vratilo se kosovsko pitanje. Najavljivao se tako sporazum Vučića i kosovskog predsjednika Hashima Thaçija o mogućem “razgraničenju”, a u medijima su objavljeni i nacrti tog sporazuma. Nakon što je Kosovo uvelo takse Srbiji, pregovori su prekinuti.

Za Srbiju je posebno važan sjever Kosova, naseljen većinski srpskim stanovništvom, a nakon početka transformacije kosovskih sigurnosnih snaga u vojsku Beograd strahuje od moguće intervencije Prištine na sjeveru. Vučić se grozi Albancima da Srbija više nikada ne će dopustiti “Bljesak” i “Oluju”, no pitanje je kako bi Srbija reagirala nakon mogućega upada kosovskih snaga na sjever, s obzirom na to da taj upad nije moguć bez zelenog svjetla Washingtona.

Bit će vrlo zanimljivo pratiti razvoj situacije između Beograda i Prištine. Iako nikada nije eksplicite spominjao moguće priznanje Kosova, nema nikakve dvojbe da je Vučić prije dolaska vlast nešto obećao zapadnim državama u tom smislu.

Uostalom, ako se prati što u različitim emisijama komentiraju njegova medijska potrkala (Vučić je pokupovao gotovo sve relevantne novinare i komentatore u Srbiji), jasno se vidi da dio njih sve češće govori o Kosovu kao “utegu Srbije” i da omekšava stavove glede mogućeg priznanja. Očito, riječ je o medijskoj “topničkoj pripremni” za moguće priznanje, iako, naravno, s beogradskom čaršijom nikada ne znate na čemu ste.

Ono što posebno zabrinjava glede Srbije jest konstantna medijska i politička proizvodnja mržnje prema okolnim državama i narodima. Nema dana a da se u novinama ili emisijama pod kontrolom vlasti ne prozivaju i ne sotoniziraju okolni narodi, bilo da je riječ o Albancima, Hrvatima bilo o Bošnjacima.

Medijski narativ o Srbima kao o žrtvi bjelosvjetske urote i dalje je dominantan u srpskome političkom i medijskom prostoru, čime se očito u mržnji odgajaju novi naraštaji za neke nove ratove. U Srbiji, naime, očekuju pad sadašnjega međunarodnog poretka pod američkom kontrolom, čime bi se stvorile “bolje prilike” za realizaciju nekih propalih velikosrpskih planova iz prošlosti.

Ipak, za Hrvatsku je najvažnija situacija u Bosni i Hercegovini, disfunkcionalnoj državi s tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Unatoč nedavnoj presudi protiv Radovana Karadžića, Republika Srpska i dalje će biti neupitna činjenica. U tome entitetu Srbi su većina i nema toga što bi ih moglo natjerati da se odreknu Republike Srpske, koju smatraju jedinim dobitkom iz “ratova devedesetih”, kako ih se u Srbiji zove.

Ne treba zaboraviti da je Republika Srpska čedo Daytonskog sporazuma, koji je dobio blagoslov Zapada, prije svega Sjedinjenih Američkih Država. A kad bi danas zapadne države i htjele ukinuti Republiku Srpsku (takvih tendencija ima), to će se vrlo teško provesti s obzirom na bliske odnose Dodika i Putina. Ako je Republika Srpska preživjela razdoblje slabe Rusije, preživjet će i danas, kad je Rusija postala nezaobilazan geopolitički akter na globalnoj razini.

Federacija Bosne i Hercegovine već je danas pretvorena u bošnjački entitet, u kojemu Hrvati ne mogu birati svoje predstavnike (slučaj Sejde Komšića), služiti se svojim jezikom i imati svoje televizijske kanale.

Miloševićevski koncept “jedan čovjek – jedan glas” formalno se naziva “građanskim modelom”, no iza njega se kriju jasni velikobošnjački nacionalistički ciljevi – politika dominacije i podčinjavanja.

Nedavne sarajevsko-mektićevske optužbe hrvatskih tajnih službi za “false flag” operacije u BiH dio su obavještajnog rada Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA BiH), koja je, prema samome Mektićevu priznanju, špijunirala visoke hrvatske političke predstavnike i gospodarstvenike, ne samo u BiH nego i u Hrvatskoj. OSA već neko vrijeme, a posebno nakon listopadskih izbora, vodi specijalni rat protiv Hrvatske s ciljem potpune eliminacije hrvatskog faktora u BiH.

LABAVA FEDERACIJA

U Federaciji danas imamo 21 paradžemat, u kojemu se okupljaju pripadnici radikalne vehabijsko-selafijske inačice islama, koji uživaju financijsku potporu moćne Saudijske Arabije, čiji je kapital snažno penetrirao u BiH.

Prije dvije godine, očito na temelju obavještajnih podataka, na radikalni islam u BiH, na desetak tisuća radikaliziranih pripadnika islama, upozorila je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, što ju je odmah stavilo na streljanu službenog Sarajeva, koje u svojim pothvatima uživa i potporu Turske.

Dok s jedne strane u FBiH imamo sljedbenike mudžahedina koji su u ratu u BiH počinili stravične zločine nad hrvatskim i srpskim stanovništvom (bivši džihadist Maajid Usman Nawaz u svojoj biografiji piše da je moderni džihad rođen u BiH), s druge strane u “Višegradu gradu” postrojavaju se četnici s porukom: “Bit će opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina.”

Posljednjih godina jača vojna industrija u Federaciji BiH (streljivo, puške, haubice, VBR-ovi, dronovi, transporteri), ali i u Republici Srpskoj (u suradnji sa Srbijom). Proizvodi vojne industrije FBiH i RS-a nisu konkurentni na međunarodnom tržištu, tako da je posve jasno da se proizvode za moguće unutarnje potrebe.

Vrijeme za reviziju Daytona odavno je sazrelo, no i da dođe do revizije, to ne znači da će Hrvatska od te revizije profitirati. Dok Republika Srpska ima potporu pravoslavne Rusije, a FBiH islamske Turske i Saudijske Arabije, Hrvatska nema potporu nikoga (dična “katolička” Europa). Štoviše, SAD u FBiH podupire Bošnjake, čime očito pere svoju bliskoistočnu politiku.

Bošnjački cilj je Hrvate potpuno eliminirati iz FBIH, a to se može spriječiti jedino tako da Hrvatska lobiranjem pridobije SAD i da se stvori treći entitet, jer kao tvorac Daytona SAD je jedina relevantna adresa za njegovu reviziju. Pitanje je, naravno, može li Zagreb dobiti Washington na svoju stranu glede hrvatskog pitanja u BiH, no on to i ne pokušava, pa tako u SAD-u nemamo ni jedan lobistički ured, za razliku od Bošnjaka, koji ih imaju pregršt.

Govoreći o sigurnosnoj situaciji na tzv. zapadnom Balkanu, treba dodati članove propale tzv. Islamske države s tog područja, kojih je, prema procjenama, 900. Kada tomu dodamo moguću ponovnu aktivaciju migrantske krize, dobivamo još jedan sigurnosni problem.

Sve navedeno, uz demografsko pražnjenje prostora i sve jači angažman Rusije i Kine, čini sigurnosnu situaciju na Balkanu iznimno kompliciranom, pa se tako i u izvješću američke Nacionalne obavještajne agencije spominje rizik od nasilja niske razine i mogućega otvorenog vojnog sukoba tijekom 2019. na području zapadnog Balkana. Do otvorenih ratnih sukoba vjerojatno ne će doći, osim ako velikim igračima ne zatreba novo krizno žarište.

Hrvatska, kako god, mora pomno pratiti što se događa u njezinu balkanskom okruženju, jer, prema zakonu spojenih posuda, bilo kakvi konflikti reflektirali bi se i na njezinu sigurnost, kao i na ekonomiju i turizam. A tu je i pitanje BiH, gdje je hrvatski narod doveden do granice borbe za goli opstanak.

Davor Dijanović/Glas Slavonije

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Knezović: Ne vidim da je stvarni simbol borbe za ženska prava Julienne Eden Bušić pozvana igdje da o tome govori

Objavljeno

na

Objavio

Vidim kako je simbol ženske borbe, kako samu sebe predstavlja Jelena Veljača, odjednom percipirana od mnogih kao relevantna sugovornica po pitanju zlostavljanih žena. Ne vidim da je stvarni simbol borbe za ženska prava, Julienne Eden Bušić, pozvana igdje da o tome govori, a kamoli da iskače iz paštete.

Julie je inače autorica jedinog romana o silovanim Hrvaticama, ali u genijalnom romanu Živa glava pisala je o silovanim Vukovarkama. To nisu silovanja koja zanimaju Veljačoide, a ni ministarstvo kulture koje nije otkupilo niti jednu jedinu knjigu dok svesrdno financira udruge koje u suradnji s Veljačom poprilično neargumentirano sole pamet hrvatskoj javnosti.

Silovanja u Vukovaru se u hrvatskim medijima spominju jednako često kao i fotoelektrični učinak pod elektromagnetskim zračenjem, a silovatelji su zaštićeni kao bjeloglavi supovi na Cresu.

Nakon što je roman izašao, ni tadašnji ministar Matić, čije branjenje Vukovara u ratu cijenim i poštujem, nije htio primiti Julienne, ali su eto njegovi pomoćnici bez pardona primali mito od 250 000 eura.

Drage dame, poruke u mainstream Hrvatskoj su poprilično jasne. Ako se želite borit protiv zlostavljanja i silovanja, nemojte pisati nagrađivane visokotiražne romane o silovanim ženama, artikulirati problem ogromnog broja nekažnjenih silovanja i progovarati za one zaboravljene žrtve manijaka i divljaka… Glumite u sapunicama, pričajte gluposti i slikajte guzu iz svih kuteva, komentirao je Marijan Knezović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Dujmović: Tko hoće Milanovića za predsjednika taj mora znati da će u tom slučaju opet pucati hrvatske lubanje po Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Tko hoće Milanovića za predsjednika taj mora znati da će u tom slučaju opet pucati hrvatske lubanje po Vukovaru. Milanović je to posredno već najavio!

Komentirajući ovih dana razbijanje čiriličnih ploča 2013 godine po Vukovaru, koje je sam naložio da se postave u cik jedne vukovarske zore, da ih narod ne vidi dok se ne razdani, Zoran Milanović je ovih dana ustvrdio da se te 2013 godine kod vukovarskih prosvjeda zbog čiriličnih ploča radilo o sukobu „uličara i zakona“(!) dodajući da će u slučaju da postane Predsjednik države puno intezivnije tražiti povratak ćirilice u Vukovar!

Hoćete takvog Predsjednika? Nema jednoznačnog odgovora što Hrvati zapravo žele, jer po jučerašnjim anketama Milanović zaostaje za Kolindom tek 4 posto! Nastavi li se sotoniziranje Kolinde i okupi li to sotoniziranje samo par tisuća glasova koji neće niti izaći u drugom krugu glasovanja ako u drugom krugu ne bude Miroslav Škoro, peti hrvatski predsjednik će biti Zoran Milanović! A to će moći zahvaliti desnim biračkim glasovima koji u drugom krugu neće izaći ako ne mogu zaokružiti Škoru! Kakva perverzija!

U tom slučaju će dakle kako velim, peti hrvatski Predsjednik biti Isti ovaj gospodin koji prosvjednike po Vukovaru vidi kao uličare!

Naime, Hrvatska je danas toliko podijeljena da je zadnji put Kolinda Grabar Kitarović pobijedila sa jedva dvije tisuće glasova više od Ive Josipovića. To je nažalost prava slika Hrvatske i zbog toga ja prstom upirem u ovaj problem! Naime, kod izbora Predsjednika države ne birate idealnog predstavnika, nego tek birate od ponuđenih najboljeg! Ne idealnog!

Ako se medijska hajka koja sotonizira Kolindu nastavi ovim tempom, imati ćemo sigurno nekoliko tisuća ljudi koji ako ne mogu zaokružiti Škoru neće izaći u drugom krugu. Ti ljudi i mediji koji ih lože, osobno će objesiti predsjedničku lentu oko vrata Zorana Milanovića. Još malo, još samo četiri posto i ovaj horor će biti gola realnost.

Godine 2013 kada su poput lopova, tajno u osvit zore policajci dobivši naredbu od tadašnje Milanovićeve vlasti, postavili čirilićne ploče širom Vukovara, vukovarci su u prosvjedu formirali „stožer za obranu hrvatskog Vukovara“ prosvjedujući protiv takve odluke. U prosvjedima zbog tih ploča, Milanovićeva vlast je upotrijebila silu i u tim prosvjedima je stradao Darko Pajčić. Bila mu je razbijena lubanja,pretučen je, dobio je teške ozljede glave od čega je na kraju i umro. Darko Pajčić je bio maloljetni hrvatski branitelj i logoraš srpskih koncentracijskih logora. Danas po Milanoviću ispada da spada u grupu „uličara“!?

Za Milanovića, u tim su prosvjedima zapravo „ljudi mrtvi pijani dolazili razbijati ploče i kasnije se samoozljeđivali“. Hoćete predsjednika države koji misli da su se vukovarci „samoozljeđuvali“? Možda su se i u ratu samoozljeđivali, pa onda nije niti bilo srpske agresije? Tko zna što nas čeka ako gospodin dođe na vlast!

Naime, ne zaboravimo, za političara kojeg po anketama dijeli manje od pet posto potpore da postane hrvatski Predsjednik, vukovarski prosvjed zbog čirlice bio je „sukob uličara i zakona“. Vukovarski branitelji kao uličari? Da to o njima misli beogradska politička elita, čovjek bi shvatio, ali da je to bio u stanju izgovoriti čovjek kojeg jedva pet posto potpore po aktualnim anketama dijeli od Pantovčaka, a onda i pozicije da aktualizira drugo poluvrijeme „sukoba uličara i zakona“, to je zastrašujuće.

Očito imamo posla sa čovjekom koji uopće nema savjesti, jer da je ima, nikad se ne bi usudio Darka Pajčića čija je lubanja zdrobljena u policijskoj akciji njegove vlasti,Darka Pajčića i sve njegove prijatelje koji su prosvjedovali protiv nasilnog uvođenja čirilice nazivati „uličarima“. Da bi za tu retoriku imali pajdaša, ja sam vjerovao da morate potegnuti bar do Beograda! Ai, ne, ne morate ići u Beograd! Osim toga, vukovarci su se naslušali uvreda, ali do Zorana Milanovića još ih nitko nije zvao uličarima!

Nekad mi se čini da bih na mjestu vukovarskog gradonačelnika nakon ovih Milanovićevih riječi razmislio o tome treba li Milanovića zamoliti da ubuduće izbjegava posjete Vukovaru, napose 18 studenog.

Jer, onaj tko drži da su od tragičnog gospodina Živkovića, preko Darka Pajčića pa sve do jednog Tomislava Josića i nadalje, vukovarski prosvjednici protiv čirlice redom bili „uličari“ bojim se da u Vukovaru nema što tražiti! Jer, on tom tezom pljuje na vukovarske rane hrvatskih branitelja! Upaljene i zagnojene rane vukovarskih majki i očeva!

Četnici su 1991 godine doslovno kopali po zagnojenim ranama vukovarskih branitelja, čitajte Tromblona pa ćete vidjeti, Milanović za sada to radi samo metaforički.Ali ako pobjedi na Predsjedničkim izborima, sada nam je jasno najavio da to možemo očekivati! Jer oni koji su prosvjedovali protiv čirlice, oni su za njega „uličari“, a taj pojam sugerira da imamo posla sa nižom vrstom, svojevrsnim probisvjetima i lumpenproleterima koji su kao otpadnici društva završili na ulici! Uličari! Dakle: dno dna! Vukovarski branitelji kao dno dna?!

Postavlja se pitanje kako Zoran Milanović misli ako pobjedi u utrci za hrvatskog predsjednika, nakon ovih svojih riječi ikada ponosno zakoračiti u Vukovar, ako su za njega prosvjednici protiv čirilice, inače redom vukovarski branitelji, a najčešće samo srce herojske obrane grada, tek obični „uličari“?

Zadnja anketa objavljena prije par dana, sugerira da Zoran Milanović zaostaje za Kolindom Grabar Kitarović jedva četiri postotna poena u utrci za predsjednika države.Škoro zaostaje ozbiljno za Kolindom i te relacije se ne mijenjaju već tri mjeseca. Mi smo na dva mjeseca do prvog kruga izbora i sve i jedna anketa sugerira da ćemo u drugom krugu gledati Kolindu Grabar Kitarović i Zorana Milanovića. Nema jedne jedine ankete u ova zadnja četiri mjeseca od kada znamo da Škoro ide u predsjedničku utrku, koja govori da će on pobjediti. Žurim reći da anketama osobito ne vjerujem i da je sve moguće, ali ne mogu prešutjeti da se još nije pojavila anketa koja govori da će Škoro pobjediti.

Ako je tome tako, obzirom da je Milanović kandidat zapravo kompletne ljevice, hrvatska desnica ovako razdvojena i ovako nasilno razbijena i podvojena ima velikih problema. Ponavljam i ponavljati ću do besvijesti: ljudi glasujte u prvom krugu i po svojoj savjesti i po svom mozgu, glasujte kako god mislite da je najpametnije! Ali, ako u drugom krugu desni birački spektar ne izađe kao jedan i ne podrži onog kandidata desnice koji uđe u drugi krug, taj će vaš ostanak kod kuće otvoriti vrata Zoranu Milanoviću da sredi vukovarske uličare! Taj će vaš ostanak kod kuće biti mali, ali vrijedan doprinos pobjedi Zorana Milanovića.

Ne bude li cjelokupna desnica podržala onog kandidata desnice koji uđe u drugi krug, ništa neće zadržati Zorana Milanovića da zasjedne na Pantovčak! U takvom razvoju situacije, pravi krivci će biti desni birači koji će ostati kod kuće! Neće nam biti kriva ljevica, niti Srbi, niti Beograd! Ne, dragi moji prijatelji, izravni krivac za tako nešto će biti prosvjedni desni glasovi koji će ostati doma.

Sad kad vidimo da je Zoran Milanović na jedva pet posto razlike glasova do Kolinde, sada kada jasno i glasno čujemo da su za njega vukovarski branitelji koji su prosvjedovali protiv čirilice obični uličari, dakle neka vrsta ološa, sad moramo razabrati što će sve stići kao politička poputbina sa Zoranom Milanovićem. Stići će nastavak politike lex Perković, dakle afirmacije Udbe i njenih kadrova, stići će nova simpatija za predstečajne nagodbe u kojima je po riječima Kolakušića nestalo 50 milijardi kuna.

Milanovićev dolazak trebao bi zabrinuti i stopostotone hrvatske ratne invalide, jer kad je zadnji put bio na vlasti poslao je na njih specijalce! U vanjsko-političkom smislu on je svakako odmak od Kolindinog projekta Jadran-Baltik i smještanja hrvatske države u okvir tzv. proširene AustroUgarske te donosi nedvosmisleni povratak Hrvatske na Balkan.

Molim, danas hvala Bogu živimo u demokraciji, ljudi mogu glasovati za koga god žele, no kako je istina voda duboka neopisivo je važno ljudima proširiti vidike i horizonte. Objasniti im grješke i dobre poteze Kolinde Grabar Kitaorivć, razjasniti im dobre i loše strane Miroslava Škore( zadnji put kad sam samo konstatirao da na dva pitanja novinarke nije htio reći hoće li vratiti Titovu bistu na Pantovčak, neki su me htjeli razapeti, ali mi tog odgovora do danas nismo dobili). Isto tako narodu danas valja dati do znanja što nas čeka ako Milanović pobjedi. Da ne bi sutra bilo nismo znali!

Tihomir Dujmović

 

DUJMOVIĆ: Narod ide u jednom smjeru, Zoran Milanović u drugom!

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari