Pratite nas

Komentar

DAVOR DIJANOVIĆ – SPECIJALNI RATOVI

Objavljeno

na

Politička, geopolitička i sigurnosna situacija na području tzv. zapadnog Balkana i danas opravdava staru i već pomalo otrcanu sintagmu o Balkanu kao “buretu baruta”.

Makedonija je nedavno preimenovana u Sjevernu Makedoniju, a time su stvorene i pretpostavke za ulazak te zemlje u NATO savez. Nakon ulaska Crne Gore u NATO američka politika postigla je još jedan strateški cilj geostrateškog zaokruživanja prostora toga dijela Europe, odnosno njegove rekonfiguracije u skladu s američkim interesima.

Političko okruženje Makedonije, međutim, i dalje je vrlo nesigurno: uz pitanje sjeverozapada države, dominantno naseljeno Albancima, tu je nepriznavanje autokefalnosti Makedonske pravoslavne Crkve od Srpske pravoslavne Crkve, a tu su i stalne bugarske aspiracije. Unatoč sporazumu Zaeva i Tsiprasa odnosi Skopja i Atene i dalje nisu nimalo idilični, piše Piše: Davor Dijanović za Glas Slavonije

Posljednjih mjeseci u Srbiji traju prosvjedi protiv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, u kojima neki vide i strani obavještajni rukopis, pa se tako spominje moguća umiješanost Rusije, Velike Britanije i SAD-a, ovisno tko iz koje perspektive komentira.

U Crnoj Gori prosvjeduje se protiv Mila Đukanovića, a u korijenu je sukob Đukanovića i njegova bivšeg “druga” Duška Kneževića, bivšega bankara i poduzetnika, koji je, nakon što je protiv njega pokrenuta istraga, pobjegao u London i odande redovito objavljuje podatke kojima nastoji diskreditirati Đukanovića.

Prosvjeduje se i u Albaniji protiv premijera Edija Rame, a iza prosvjeda stoji oporba, koja iznosi optužbe za korupciju. Iako su se u medijima, s obzirom na navedene prosvjede, pojavile špekulacije o mogućemu “balkanskom proljeću”, čini se da, bar za sada, od toga nema ništa.

ZOV DEVEDESETIH

Posljednjih nešto više od godinu dana u fokus politike vratilo se kosovsko pitanje. Najavljivao se tako sporazum Vučića i kosovskog predsjednika Hashima Thaçija o mogućem “razgraničenju”, a u medijima su objavljeni i nacrti tog sporazuma. Nakon što je Kosovo uvelo takse Srbiji, pregovori su prekinuti.

Za Srbiju je posebno važan sjever Kosova, naseljen većinski srpskim stanovništvom, a nakon početka transformacije kosovskih sigurnosnih snaga u vojsku Beograd strahuje od moguće intervencije Prištine na sjeveru. Vučić se grozi Albancima da Srbija više nikada ne će dopustiti “Bljesak” i “Oluju”, no pitanje je kako bi Srbija reagirala nakon mogućega upada kosovskih snaga na sjever, s obzirom na to da taj upad nije moguć bez zelenog svjetla Washingtona.

Bit će vrlo zanimljivo pratiti razvoj situacije između Beograda i Prištine. Iako nikada nije eksplicite spominjao moguće priznanje Kosova, nema nikakve dvojbe da je Vučić prije dolaska vlast nešto obećao zapadnim državama u tom smislu.

Uostalom, ako se prati što u različitim emisijama komentiraju njegova medijska potrkala (Vučić je pokupovao gotovo sve relevantne novinare i komentatore u Srbiji), jasno se vidi da dio njih sve češće govori o Kosovu kao “utegu Srbije” i da omekšava stavove glede mogućeg priznanja. Očito, riječ je o medijskoj “topničkoj pripremni” za moguće priznanje, iako, naravno, s beogradskom čaršijom nikada ne znate na čemu ste.

Ono što posebno zabrinjava glede Srbije jest konstantna medijska i politička proizvodnja mržnje prema okolnim državama i narodima. Nema dana a da se u novinama ili emisijama pod kontrolom vlasti ne prozivaju i ne sotoniziraju okolni narodi, bilo da je riječ o Albancima, Hrvatima bilo o Bošnjacima.

Medijski narativ o Srbima kao o žrtvi bjelosvjetske urote i dalje je dominantan u srpskome političkom i medijskom prostoru, čime se očito u mržnji odgajaju novi naraštaji za neke nove ratove. U Srbiji, naime, očekuju pad sadašnjega međunarodnog poretka pod američkom kontrolom, čime bi se stvorile “bolje prilike” za realizaciju nekih propalih velikosrpskih planova iz prošlosti.

Ipak, za Hrvatsku je najvažnija situacija u Bosni i Hercegovini, disfunkcionalnoj državi s tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Unatoč nedavnoj presudi protiv Radovana Karadžića, Republika Srpska i dalje će biti neupitna činjenica. U tome entitetu Srbi su većina i nema toga što bi ih moglo natjerati da se odreknu Republike Srpske, koju smatraju jedinim dobitkom iz “ratova devedesetih”, kako ih se u Srbiji zove.

Ne treba zaboraviti da je Republika Srpska čedo Daytonskog sporazuma, koji je dobio blagoslov Zapada, prije svega Sjedinjenih Američkih Država. A kad bi danas zapadne države i htjele ukinuti Republiku Srpsku (takvih tendencija ima), to će se vrlo teško provesti s obzirom na bliske odnose Dodika i Putina. Ako je Republika Srpska preživjela razdoblje slabe Rusije, preživjet će i danas, kad je Rusija postala nezaobilazan geopolitički akter na globalnoj razini.

Federacija Bosne i Hercegovine već je danas pretvorena u bošnjački entitet, u kojemu Hrvati ne mogu birati svoje predstavnike (slučaj Sejde Komšića), služiti se svojim jezikom i imati svoje televizijske kanale.

Miloševićevski koncept “jedan čovjek – jedan glas” formalno se naziva “građanskim modelom”, no iza njega se kriju jasni velikobošnjački nacionalistički ciljevi – politika dominacije i podčinjavanja.

Nedavne sarajevsko-mektićevske optužbe hrvatskih tajnih službi za “false flag” operacije u BiH dio su obavještajnog rada Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA BiH), koja je, prema samome Mektićevu priznanju, špijunirala visoke hrvatske političke predstavnike i gospodarstvenike, ne samo u BiH nego i u Hrvatskoj. OSA već neko vrijeme, a posebno nakon listopadskih izbora, vodi specijalni rat protiv Hrvatske s ciljem potpune eliminacije hrvatskog faktora u BiH.

LABAVA FEDERACIJA

U Federaciji danas imamo 21 paradžemat, u kojemu se okupljaju pripadnici radikalne vehabijsko-selafijske inačice islama, koji uživaju financijsku potporu moćne Saudijske Arabije, čiji je kapital snažno penetrirao u BiH.

Prije dvije godine, očito na temelju obavještajnih podataka, na radikalni islam u BiH, na desetak tisuća radikaliziranih pripadnika islama, upozorila je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, što ju je odmah stavilo na streljanu službenog Sarajeva, koje u svojim pothvatima uživa i potporu Turske.

Dok s jedne strane u FBiH imamo sljedbenike mudžahedina koji su u ratu u BiH počinili stravične zločine nad hrvatskim i srpskim stanovništvom (bivši džihadist Maajid Usman Nawaz u svojoj biografiji piše da je moderni džihad rođen u BiH), s druge strane u “Višegradu gradu” postrojavaju se četnici s porukom: “Bit će opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina.”

Posljednjih godina jača vojna industrija u Federaciji BiH (streljivo, puške, haubice, VBR-ovi, dronovi, transporteri), ali i u Republici Srpskoj (u suradnji sa Srbijom). Proizvodi vojne industrije FBiH i RS-a nisu konkurentni na međunarodnom tržištu, tako da je posve jasno da se proizvode za moguće unutarnje potrebe.

Vrijeme za reviziju Daytona odavno je sazrelo, no i da dođe do revizije, to ne znači da će Hrvatska od te revizije profitirati. Dok Republika Srpska ima potporu pravoslavne Rusije, a FBiH islamske Turske i Saudijske Arabije, Hrvatska nema potporu nikoga (dična “katolička” Europa). Štoviše, SAD u FBiH podupire Bošnjake, čime očito pere svoju bliskoistočnu politiku.

Bošnjački cilj je Hrvate potpuno eliminirati iz FBIH, a to se može spriječiti jedino tako da Hrvatska lobiranjem pridobije SAD i da se stvori treći entitet, jer kao tvorac Daytona SAD je jedina relevantna adresa za njegovu reviziju. Pitanje je, naravno, može li Zagreb dobiti Washington na svoju stranu glede hrvatskog pitanja u BiH, no on to i ne pokušava, pa tako u SAD-u nemamo ni jedan lobistički ured, za razliku od Bošnjaka, koji ih imaju pregršt.

Govoreći o sigurnosnoj situaciji na tzv. zapadnom Balkanu, treba dodati članove propale tzv. Islamske države s tog područja, kojih je, prema procjenama, 900. Kada tomu dodamo moguću ponovnu aktivaciju migrantske krize, dobivamo još jedan sigurnosni problem.

Sve navedeno, uz demografsko pražnjenje prostora i sve jači angažman Rusije i Kine, čini sigurnosnu situaciju na Balkanu iznimno kompliciranom, pa se tako i u izvješću američke Nacionalne obavještajne agencije spominje rizik od nasilja niske razine i mogućega otvorenog vojnog sukoba tijekom 2019. na području zapadnog Balkana. Do otvorenih ratnih sukoba vjerojatno ne će doći, osim ako velikim igračima ne zatreba novo krizno žarište.

Hrvatska, kako god, mora pomno pratiti što se događa u njezinu balkanskom okruženju, jer, prema zakonu spojenih posuda, bilo kakvi konflikti reflektirali bi se i na njezinu sigurnost, kao i na ekonomiju i turizam. A tu je i pitanje BiH, gdje je hrvatski narod doveden do granice borbe za goli opstanak.

Davor Dijanović/Glas Slavonije

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Grabar-Kitarović o Milanoviću: Svatko se ima pravo kandidirati

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kratko je iz Estonije komentirala ulazak bivšeg premijera Zorana Milanovića u utrku za Pantovčak, rekavši da se svatko tko zadovoljava uvjete iz Ustava ima pravo kandidirati.

“Kao što sam i ranije rekla svatko u Hrvatskoj tko zadovoljava uvjete iz Ustava Republike Hrvatske ima se pravo kandidirati”, rekla je kratko u izjavi novinarima, koje se ranije iz predsjedničina okruženja zamolili da je ne ispituju kada ona ima namjeru objaviti kandidaturu.

Danas je premijer Andrej Plenković kazao da će Grabar-Kitarović imati snažnu podršku HDZ-a za drugi mandat, a zašto još nije objavila kandidaturu, ni on ne zna.

SDP je u ponedjeljak odlučio da će njihov predsjednički kandidat biti Milanović, koji je ušavši u utrku uz slogan “Predsjednik s karakterom” kazao da želi biti predsjednik moderne, progresivne, znatiželjne i otvorene Hrvatske.

Iako je rekao da neće komentirati mandat aktualne predsjednice, rekavši da će to nakon četiri i pol godine ocijeniti ljudi, ipak je dodao da bi se u slučaju njegove pobjede “prema Hrvatskoj odnosili s više poštovanja”

“Ne zato što to osobe koje koje vode Hrvatsku ne žele, nego zato što to ne znaju”, ocijenio je. (Hina)

Plenković o Milanovićevoj kandidaturi: Ovo je demokratska država i svatko se može kandidirati

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari