Connect with us

Kolumne

Davor Dijanović: Suverenisti vs. globalisti

Objavljeno

-

Ususret europskim izborima

Europski izbori koji nas očekuju u svibnju ove godine predstavljaju do sada jedne od nedvojbeno najvažnijih izbora koji bi mogli bitno determinirati budućnost Europske unije (EU).

Konstantnim pomicanjem europskoga političkog i kulturnog spektra ulijevo (tzv. sinistrizam) od 1968. do danas mnogi politički pojmovi i ideje koji su do jučer bili normalni i samorazumljivi (primjerice, da je brak životna zajednica žene i muškarca i da postoje dva spola koja su istovjetna rodu) s vremenom su proglašeni gotovo ekstremnima, pa se tako danas govori i o jačanju ekstremne desnice i populizma u Europi.

Ne želim reći da među tim desničarima i tzv. populistima zaista nema ekstremnih elemenata, manipulatora i opsjenara, no uglavnom je riječ o posve normalnim političarima kojima je dosta daljnje desuverenizacije država članica, ali i antropološkog inženjeringa, odnosno identitetskog intervencionizma, koji predstavljaju atak ne samo na kršćansko ćudoređe nego i na zdrav razum.

Teturavi smjer

U EU-u danas imamo sve izraženiji sukob između tzv. suverenista i tzv. globalista. Prvi žele zadržati države kao osnovne subjekte međunarodnih odnosa i u skladu s načelom supsidijarnosti zalažu se za povratak dijela ovlasti na države članice, a drugi grade bruxelleskoga birokratskog monstruma koji želi nivelirati i unificirati kulturne i etničke pluralitete i od EU-a napraviti Sjedinjene Europske Države.

Jačanje desnice, tzv. populističkih i protuestablishmentskih stranaka, očito je diljem Europe: od država Višegradske skupine i Austrije do Italije, Njemačke, Francuske, Nizozemske, Švedske itd.

Nema nikakve sumnje da su jačanje tih stranaka izazvale sljedeće pojave: 1. Njemačko-francuska nastojanja za federalizacijom EU-a (projekt EU-a kao superdržave); 2. Migrantska kriza kao fundamentalno identitetsko i sigurnosno pitanje europske budućnosti; 3. Ideološka nivelacija tzv. mainstream stranaka koje su sve sličnije kao jaje jajetu; 4. Pseudoelitizam, tj. sve otvorenije udaljavanje tzv. elita od bila svojih naroda.

Nepovjerenje u elite rezultira s jedne strane smanjenim izlaskom na izbore (apatija i cinizam birača), ali i pobunom protiv establishmenta, što najbolje ovih mjeseci vidimo u Francuskoj (u kojoj je i započelo urušavanje Zapada) u vidu prosvjeda tzv. Žutih prsluka.

Kao što piše poznati francuski geograf i autor Christopher Guilluy: “Elite su uplašene. Prvi put postoji pokret koji se ne može kontrolirati običnim političkim mehanizmima. Pokret ‘žutih prsluka‘ nije izniknuo iz sindikata ili stranaka. On se ne može zaustaviti. Ne postoji tipka za gašenje. Ili će inteligencija biti natjerana da na pravi način shvati postojanje ovih ljudi, ili će morati pribjegnuti nekoj vrsti mekog totalitarizma.”

Na žalost, bojim se da EU mainstream ne vodi razumnu i mudru politiku, koja bi podrazumijevala korekciju svojih politika u skladu s opravdanim nezadovoljstvima i zahtjevima običnih ljudi, i da će u budućnosti još snažnije – riječima Junckera – voditi borbu protiv “glupih populista” koja će joj se u konačnici obiti o glavu. Pijani Juncker koji uokolo baulja i tetura u različitim cipelama gotovo kao da ocrtava današnji smjer EU-a koji ne može pronaći odgovore na probleme s kojima se suočava.

Ponajbolji primjer raskoraka elite i naroda jest odnos prema tzv. migrantskoj krizi, odnosno prema nekontroliranoj i masovnoj migraciji.

Nedavno su francuski predsjednik Emmanul Macron i njemačka kancelarica Anglea Merkel u Aachenu potpisali Sporazum o njemačkoj-francuskoj suradnji i integraciji kojim žele ojačati veze dviju zemalja. Jedan od ključnih ciljeva Sporazuma je i bolja suradnja unutar EU-a, pa se tako ističe da su Njemačka i Francuska predane “učinkovitoj i snažnoj zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te jačanju i produbljivanju ekonomske i monetarne unije.”

Također se kao cilj Sporazuma ističe sprječavanje širenja nacionalizma i euroskepticizma. Činjenica koja mnogo toga govori o Sporazumu iz Aachena je ta da se u njemu uopće ne prepoznaje problem migracija, ali se nude prijedlozi koji nisu dio rješenja, nego dio problema.

S druge strane, imamo države Višegradske skupine, od kojih posebno treba istaknuti Mađarsku i Poljsku, koje se protive masovnim i nekontroliranim migracijama i zalažu se za reafirmaciju kršćanskih vrijednosti. A upravo je kršćanska kulturna tradicija – kao što u knjizi “Razumijevanje Europe” piše Christopher Dawson – od samoga početka bila jamstvo europskoga jedinstva i izvor njezinih duhovnih težnji i ćudorednih ideala.

Godine koje su pred nama odredit će u kojem će se smjeru razvijati EU: u smjeru daljnje desuverenizacije i federalizacije, za što se posebno zalažu Njemačka (koju mnogi kritičari optužuju za pretvaranje EU-a u Četvrti Reich) i Francuska, ili će EU graditi svoj identitet kao zajednica ravnopravnih i suverenih država i nacija kršćanske kulture i tradicije.

Akcija i reakcija

U korijenu ideje federalizma izvorno je shvaćanje kako je osnovni uzrok problema, tj. dva svjetska rata, kriza europske nacionalne države. Rani federalisti kao što je bio, primjerice, talijanski ekonomist i predsjednik Luigi Einaudi, smatrali su da samo europska federacija u kojoj je ograničen suverenitet države, po uzoru na američki ili švicarski model, može rezultirati djelotvornom i trajnom zajednicom europskih država koja će otkloniti mogućnosti izbijanja ratnog sukoba.

Međutim, migrantska kriza, Brexit i izbor Trumpa za američkog predsjednika ponovno su doveli do reafirmacije uloge nacionalne države. Nedavno je i bivši britanski premijer Tony Blair istaknuo da je fundamentalna pogrješka koju je Europa učinila ta da je izbrisala pojam o nacionalnoj državi.

Europa kao isključivo ekonomski imperij i talionica naroda i kultura sve više nailazi na otpor unutar Staroga kontinenta. Svaka akcija izazivala je reakciju, a u ovome slučaju budi samoobrambene reflekse europskih naroda koji sve više glasuju za desne i tzv. populističke stranke.

Gotovo svi analitičari slažu se da bi u sljedećem sazivu Europskog parlamenta ove stranke mogle osvojiti do sada najveći broj mandata. Zanimljivo je spomenuti da se ovih dana u povodu EU izbora, tekstom za online list Project Syndicate, oglasio i znameniti George Soros, mecena svih globalističkih platformi, i pozvao “usnulu proeuropsku većinu” da se probudi iz sna jer će u protivnom “EU završiti kao Sovjetski Savez.”

Osobno, poučen jugoslavenskim iskustvom, smatram da će EU biti zajednica suverenih država i nacija ili je ne će biti. Izbori koji su pred nama predstavljaju možda i posljednji mogući vlak u tome smjeru.

Davor Dijanović
Magazin Glasa Slavonije

 

IVICA ŠOLA; Riječi godine: suverenizam i populizam

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari