Pratite nas

Komentar

Davor Dijanović: Za papu Franju ne postoji problem migrantskog nasilja, ali je zabrinut zbog suverenista i populista

Objavljeno

na

Vrlo čudnovata politika pape Franje

Početkom ovoga mjeseca azilant iz Sirije u Stuttgartu je mačetom ubio drugoga muškarca. U srpnju 2016. godine migrant iz Sirije mačetom je ubio trudnu ženu u jednome mjestu pokraj Stuttgarta.

Prošloga mjeseca u dva su migranta u Njemačkoj u devet dana tri osobe gurnuli pod vlak, a među njima i osmogodišnjeg dječaka. U lipnju 2015. godine islamisti su u Francuskoj, u tvornici industrijskog plina blizu Lyona odrubili glavu jednome muškarcu.

Naveli smo tek neke od primjera migrantskog nasilja u Europi. Nismo naveli niz terorističkih napada koji su u Europi počinjeni nakon migrantske krize 2015.

Nismo naveli masovna silovanja žena, od kojih su svakako medijski bila najbolje popraćena ona iz Silvestrova 2016. u Njemačkoj. Nismo naveli ni to da su u Hrvatskoj već zabilježena dva pokušaja silovanja od strane migranata.

Nismo naveli ni činjenicu da mnoga predgrađa gradova sjeverne i zapadne Europe već danas sliče na Bliski istok i Sjevernu Afriku i predstavljaju „no-go“ zone u koje se ne ulazi bez policijske zaštite.

Trebaju li Europljani biti zabrinuti zbog ovih pojava? Nitko razuman ne dvoji da bi trebali biti. Europski identitet i sigurnost sve su ugroženiji, čemu osim migracija presudno pridonosi činjenica da je Europa danas kontinent smrti, ali kontinent koji se s neviđenom mržnjom obračunava sa svojom poviješću, kulturom i tradicijom. Mi već danas živimo u vremenu postkršćanske Europe, ali i vremenu protukršćanske Europe.

Sve smo do sada vidjeli, ali da rimski prvosvećenika poziva muslimane u Europu još nismo

I dok navedene pojave i destruktivni procesi očito nimalo ne brigaju europski politički tzv. mainstream čudo je veliko što ih ignorira i sam vrh Katoličke crkve. Od pape Franje ne samo da nikada nismo čuli oštru, jasnu i nedvosmislenu osudu migrantskog nasilja, nego aktualni papa poziva europske političare da bezuvjetno prime migrante u Europu.

Možda netko nije ljubitelj križarskih pohoda i zbog toga ne simpatizira papu Urbana II. (1088. – 1099.). No, što tek reći o papi Franji i njegovome pozivanju migranata u Europu? Sve smo do sada vidjeli, ali da rimski prvosvećenik poziva muslimane u Europu to još nismo.

Međutim, ako papa Franjo nije zabrinut zbog migrantskog nasilja i identitetskog inženjeringa koji se upravo odvija u Europi zabrinut je zbog „suverenista“ i „populista“, pa je tako u razgovoru za talijanski list La Stampa izjavio da suverenizam predstavlja izolaciju.

„Zabrinut sam kada čujem izjave koje podsjećaju na Hitlera 1934. Izjave koje počinju riječima ‘mi na prvom mjestu’ (…) to su misli koje plaše.“

Tko to papu podsjeća na Hitlera nije pobliže eksplicirano. Je li to Salvini u Italiji? Orban u Mađarskoj? Le Pen u Francuskoj? Ili papa jednostavno sve suverenističke opcije smatra hitlerovskom opasnošću?

Argumentum ad Hitlerum (svođenje na Hitlera) inače je omiljena metoda diskvalifikacije ljevičarskih i globalističkih krugova, a papa Franjo očito jako voli rabiti sličan diskurs.

Nisu problem suverenisti

Realnost je, međutim, nešto posve drugo. Opasnost za današnju Europu nisu nikakvi suverenisti niti populisti. Suverenističke opcije ne žele uništenje Europe, nego veće ovlasti država članica i prekid procesa desuverenizacije europskih naroda.

Među suverenistima se nalazi vrlo mali broj ekstrema, a prevladavaju najnormalniji političari svjesni pogubnosti aktualnih geopolitičkih i kulturoloških procesa. Suverenisti upozoravaju na identitetske i sigurnosne posljedice masovnih i nekontroliranih migracija.

Pojava suverenista predstavlja najobičniji samoobrambeni refleks na pogubne autodestruktivne procese koji se danas događaju u Europi. U svakome drugom vremenu papa bi bio prvi koji bi dao potporu takvim opcijama jer upravo one inzistiraju na očuvanju ostataka kršćanske Europe.

Što se krije iza politike pape Franje kao poglavara Države Vatikanskoga Grada možemo samo nagađati, no jedno je sigurno: treba biti oprezan sa svima koje hvale progresivni i globalistički mediji. Takve pohvale nisu nimalo dobra preporuka…

Davor Dijanović / HKV

 

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željko Komšić poštuje postizbornu volju Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

U Intervjuu s novinarom Darkom Hudelistom, Globus, od prije godinu dana, točnije 16.11.2018.. Željko Komšić na pitanje hoće li poštovati odluke općina gdje su ga proglasili „Personom non grata“ odgovara:

– Ne pada mi na pamet. Sve što mogu od mene dobiti jest to da ću im pokazati da je to glupost što su napravili, i to na dva načina. Jedan – dolazit ću. A drugi, stojim im na raspolaganju kad im god što zatreba. I u Širokom Brijegu, i u Ljubuškom, i u Posušju – svagdje.

Nekoliko dana nakon toga, 20.11.2019. Komšić je inauguriran. Očekivalo se da će ispoštovati obećanje, pa makar iz inata, obilaziti općine gdje je nepoželjan. Jer kao što sam reče – dolazit ću.

Pa, da vidimo gdje je sve bio u prvoj godini mandata kao član Predsjedništva:

09.05.2019. Goražde – Obilježavanje godišnjice Zlatnih ljiljana
11.05.2019. Jablanica – Muzej, godišnjica „bitke za ranjenike“
14.06.2019. Mostar – Otvaranje spomen obilježja šehidima
28.07.2019. Mostar – Pokrovitelj skokova sa starog mosta
29.08.2019. Zenica – Pokrovitelj obljetnice Povelje Kulina Bana
17.09.2019. Bosanska Krupa – imenovanje počasnim građaninom

Kao što vidimo, Željko Komšić nije došao nigdje gdje je proglašen nepoželjnim. Radi se o vrlo pristojnom ponašanju, kako i dolikuje jednom gospodinu.

Dakle, možemo konstatirati da se Komšić inatio pred novinarom Globusa, ali da se u stvari radi o gospodinu koji poštuje volju Hrvata i ne pojavljuje se nigdje gdje bi mogao zateći nekog od njih.

Korektno i dosljedno, komentirao je Tvrtko Milović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

JEFTINA DEMAGOGIJA MINISTRICE DIVJAK!

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica Blaženka Divjak, koja je na svoju poziciju došla doslovno s ulice (gdje je zapaženo vodila mitinge i proteste) i koja je svojim ponašanjem bitno doprinijela pokretanju aktualnog štrajka prosvjetara, sad kad su se stvari zakomplicirale elegantno se izvlači iz blata i tvrdi:

“To su igre moći između sindikata i vlade i u tomu neću sudjelovati”.
Demagogija je to kakva se rijetko kad čuje, čak i kod nas u Hrvatskoj.

Gospođu Divjak takvu kakva jeste, ne bi nitko živ postavio za ministricu osim Plenkovića koji se u to vrijeme hvatao za HNS i kadrove koje su oni predlagali kao utopljenik za slamku u težnji održavanja kakve-takve stabilnosti vlade i saborske većine (nakon što je ekspresno izjurio neposlušne i zbunjene MOST-ovce iz ministarskih fotelja).

Tako to kod nas ide.

Umjesto sustavnog rada i korjenitih promjena u smislu što zdravije političke i društvene klime i bolje djelotvornosti sustava, kod nas se još uvijek primjenjuju ad hoc rješenja, od slučaja do slučaja, po sistemu “gasi vatru kad se pojavi i tamo gdje moraš”.

U međuvremenu, najvažnija stvar jeste održati se u stolcu po svaku cijenu, pa što košta neka košta (račune ionako ne podmiruju oni). I u takvoj stihijskoj strategiji u kojoj ima svega osim razuma i logike, naravno, ne rijetko dolazi i do ovakvih apsurda.

Ministrica Divljak se od početka postavila kao opozicija vladi čijim je dijelom (!?), što je samo po sebi apsurd i čega zacijelo nema u uređenim državama i vladama.

Sjećamo se kako je u raspravama oko reforme obrazovanja ne rijetko išla “đonom” čak i na premijera, a da ne spominjemo sve one druge koji su se usudili drugačije promišljati tu reformu. I tu je imala potporu HNS-a, te marginalne skupine koja u stvarnom političkom životu nema nikakvu težinu i ne znači ništa, a na čelu koje je kompromitirani i tragikomični lik zvan Ivan Vrdoljak kojemu se ne može vjerovati ništa – nakon svih onih vrludanja i mijena kroz koje je prolazio zadnjih godina.
Svojski je Divjakuša (kako je od milja neki zovu) podržavala štrajk prosvjetara, sve dok je postojala kakva-takva kompaktnost na relaciji prosvjetari – roditelji. Sad kad je na pomolu rascjep, budući da se sve češće čuju glasovi nezadovoljstva građana koji podsjećaju na štetu koju trpe najprije učenici pa potom i roditelji, ministrica se elegantno izmiče, uz opravdanje koje ne bi prošlo ni kod djece nižih razreda osnovne škole.

Šteta koju Hrvatska trpi zbog štrajka već se mjeri u stotinama milijuna kuna (svaki dan navodno nas košta 32 milijuna) i ako se to nastavi još nekoliko dana, gubici će skoro “pojesti” godišnju sumu novca koji učitelji, nastavnici i profesori traže na ime povećanja koeficijenata.

Dakle, golema financijska šteta i nezadovoljstvo učenika i roditelja sasvim su dovoljni razlozi da se Divjakuša izmakne, a kestenje iz vatre neka vade drugi!
Na kraju, ima i pravo! Što se ne bi igrala mačke i miša kad ima s kime i dopušta joj se!?
Račun će na kraju ionako platiti građani. Ni njezin ni premijerov džep to osjetiti neće.
A djeca i roditelji?

Oni su žrtve Vlade i sindikata! Što ministrica ima s time!?
I tko kaže da je ona uopće bila uz sindikate?
Kad? Gdje?
Nemojte insinuirati!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari