Pratite nas

Komentar

Davor Dijanović: Za papu Franju ne postoji problem migrantskog nasilja, ali je zabrinut zbog suverenista i populista

Objavljeno

na

Vrlo čudnovata politika pape Franje

Početkom ovoga mjeseca azilant iz Sirije u Stuttgartu je mačetom ubio drugoga muškarca. U srpnju 2016. godine migrant iz Sirije mačetom je ubio trudnu ženu u jednome mjestu pokraj Stuttgarta.

Prošloga mjeseca u dva su migranta u Njemačkoj u devet dana tri osobe gurnuli pod vlak, a među njima i osmogodišnjeg dječaka. U lipnju 2015. godine islamisti su u Francuskoj, u tvornici industrijskog plina blizu Lyona odrubili glavu jednome muškarcu.

Naveli smo tek neke od primjera migrantskog nasilja u Europi. Nismo naveli niz terorističkih napada koji su u Europi počinjeni nakon migrantske krize 2015.

Nismo naveli masovna silovanja žena, od kojih su svakako medijski bila najbolje popraćena ona iz Silvestrova 2016. u Njemačkoj. Nismo naveli ni to da su u Hrvatskoj već zabilježena dva pokušaja silovanja od strane migranata.

Nismo naveli ni činjenicu da mnoga predgrađa gradova sjeverne i zapadne Europe već danas sliče na Bliski istok i Sjevernu Afriku i predstavljaju „no-go“ zone u koje se ne ulazi bez policijske zaštite.

Trebaju li Europljani biti zabrinuti zbog ovih pojava? Nitko razuman ne dvoji da bi trebali biti. Europski identitet i sigurnost sve su ugroženiji, čemu osim migracija presudno pridonosi činjenica da je Europa danas kontinent smrti, ali kontinent koji se s neviđenom mržnjom obračunava sa svojom poviješću, kulturom i tradicijom. Mi već danas živimo u vremenu postkršćanske Europe, ali i vremenu protukršćanske Europe.

Sve smo do sada vidjeli, ali da rimski prvosvećenika poziva muslimane u Europu još nismo

I dok navedene pojave i destruktivni procesi očito nimalo ne brigaju europski politički tzv. mainstream čudo je veliko što ih ignorira i sam vrh Katoličke crkve. Od pape Franje ne samo da nikada nismo čuli oštru, jasnu i nedvosmislenu osudu migrantskog nasilja, nego aktualni papa poziva europske političare da bezuvjetno prime migrante u Europu.

Možda netko nije ljubitelj križarskih pohoda i zbog toga ne simpatizira papu Urbana II. (1088. – 1099.). No, što tek reći o papi Franji i njegovome pozivanju migranata u Europu? Sve smo do sada vidjeli, ali da rimski prvosvećenik poziva muslimane u Europu to još nismo.

Međutim, ako papa Franjo nije zabrinut zbog migrantskog nasilja i identitetskog inženjeringa koji se upravo odvija u Europi zabrinut je zbog „suverenista“ i „populista“, pa je tako u razgovoru za talijanski list La Stampa izjavio da suverenizam predstavlja izolaciju.

„Zabrinut sam kada čujem izjave koje podsjećaju na Hitlera 1934. Izjave koje počinju riječima ‘mi na prvom mjestu’ (…) to su misli koje plaše.“

Tko to papu podsjeća na Hitlera nije pobliže eksplicirano. Je li to Salvini u Italiji? Orban u Mađarskoj? Le Pen u Francuskoj? Ili papa jednostavno sve suverenističke opcije smatra hitlerovskom opasnošću?

Argumentum ad Hitlerum (svođenje na Hitlera) inače je omiljena metoda diskvalifikacije ljevičarskih i globalističkih krugova, a papa Franjo očito jako voli rabiti sličan diskurs.

Nisu problem suverenisti

Realnost je, međutim, nešto posve drugo. Opasnost za današnju Europu nisu nikakvi suverenisti niti populisti. Suverenističke opcije ne žele uništenje Europe, nego veće ovlasti država članica i prekid procesa desuverenizacije europskih naroda.

Među suverenistima se nalazi vrlo mali broj ekstrema, a prevladavaju najnormalniji političari svjesni pogubnosti aktualnih geopolitičkih i kulturoloških procesa. Suverenisti upozoravaju na identitetske i sigurnosne posljedice masovnih i nekontroliranih migracija.

Pojava suverenista predstavlja najobičniji samoobrambeni refleks na pogubne autodestruktivne procese koji se danas događaju u Europi. U svakome drugom vremenu papa bi bio prvi koji bi dao potporu takvim opcijama jer upravo one inzistiraju na očuvanju ostataka kršćanske Europe.

Što se krije iza politike pape Franje kao poglavara Države Vatikanskoga Grada možemo samo nagađati, no jedno je sigurno: treba biti oprezan sa svima koje hvale progresivni i globalistički mediji. Takve pohvale nisu nimalo dobra preporuka…

Davor Dijanović / HKV

 

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ćirilici nije mjesto u Vukovaru – Ona u ovom slučaju nije obično pismo, nego sredstvo agresije

Objavljeno

na

Objavio

1. Svakoj normalnoj državi koja drži do sebe, svoga digniteta, pravnog poretka i dobrobiti svojih građana, bilo bi u interesu da najprije kazni ratne zločince koji su u Hrvatskoj pa i gradu Vukovaru počinili bestijalne zločine: masovne egzekucije, silovanja, razaranja – a ne bi kao svoj prioritet odredila nametanje bilo čega, pa i ćiriličnog pisma, pogotovu na stratištima i mučilištima kakvo je bio Vukovar;

2. I danas se u potpunosti zanemaruje Članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji glasi:

„Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima“. (Vidi)

Dakle, zakon isključuje svako nametanje građanima lokalne samouprave bilo kojeg manjinskog prava ako to remeti razumijevanje i snošljivost u toj sredini, a sve se mora provesti i sa svrhom poštivanja ne samo manjina, nego i hrvatskoga naroda;

3. Nad Vukovarom je počinjen genocid, urbicid i ekocid – najgori i najveći zločin u poratnoj Europi. To su počinili Srbi: Srbi koji su bili u „JNA“, Srbi koji su bili četnici, Srbi koji su bili „teritorijalci“, Srbi koji su tamo dolazili iz Srbije s Arkanom, Šešeljem, Jovićem, Bokanom i drugim četničkim vojvodama, Srbi koji su bili pripadnici paravojnih postrojbi „Vojske Krajine“, Srbi koji su izlazeći iz podruma predavali naše civile agresoru koji ih je ubijao;

4. Na granatama i bombama koje su razarale Vukovar i ubijale nedužne civile natpisi su bili na ćirilici, na čela našim zarobljenim žrtvama urezivana su ćirilicom četiri „ocila“ (ćirilična slova „S“) koja su ujedno i dio velikosrpske, četničke ornamentike – oznake čije značenje je za Hrvate jednako onomu što ga ima četnička „kokarda“;

5. Naše zarobljenike i logoraše velikosrpski agresori su pod prijetnjom smrti tjerali na to da kleče pred tim oznakama i ćiriličnim natpisima i parolama, oni su ispisivani njihovom krvlju, prije smrti su doživljavali poniženja i mučenja – i sve je to bilo obilježeno velikosrpskom simbolikom uključujući ćirilicu kao njezinu bitnu sadržajnu komponentu;

6. Ćirilica se ultimativno nameće Vukovaru, iako je nema niti u Beogradu i gradovima Srbije, što je još jedan u nizu dokaza kako je ona u ovom slučaju samo sredstvo ponovne viktimizacije hrvatskih žrtava, metoda provokacije i u suštini sredstvo puzajuće velikosrpske agresije koja ne dolazi samo iz Srbije, nego i iz redova SDSS-a, odnosno političkih lidera Srba u Hrvatskoj: Milorada Pupovca, Dejana Jovića, Borislava Miloševića, Dragane Jeckov i drugih. Bez njih ne bi Srđan Milaković u Vukovaru činio to što čini niti bi se Đorđe Ćurčić (dožupan Vukovarsko-srijemske županije) ponašao tako kako se ponaša;

7. Ultimativno nametanje ćirilice u Vukovaru ide u korak s onim što u smislu puzajuće agresije poduzima i danas Srbija, što je više nego očito prati li se sve što tamo događa, a naročito uzme li se u obzir dugoročna velikosrpska strategija zacrtana u „Memorandumu 2“ (Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Drugi_Memorandum_SANU) ;

8. Provokacija koju je dana 18. listopada 2019. godine osmislio i u Gradskom vijeću Vukovara smišljeno izveo dogradonačelnik Vukovara Srđan Milaković sračunata je na dizanje tenzija i stvaranje nemira i nereda u ovom gradu, pa i šire u Hrvatskoj, jer dotični i njegovi suradnici i nalogodavci jako dobro znaju što u ovoj situaciji znači na sjednicu Gradskog vijeća donijeti i gradonačelniku Vukovara gurnuti pod nos Statut grada ispisan ćirilicom, Dokaz kako je ćirilica samo jedno od sredstava za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske, jeste i izjava istoga Srđana Milakovića koji je neposredno poslije incidenta za hrvatske medije u opuštenoj i relaksiranoj atmosferi (budući da je svoj cilj postigao) izjavio među ostalim kako će „ako ne reagira, Plenkoviću Vukovar doći glave“. (Vidi: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dogradonacelnik-milakovic-za-tportal-ako-ne-reagira-plenkovicu-ce-vukovar-doci-glave-foto-20191018). Ne dokazuje li to kako i srpski politički lideri na nižim razinama – a ne samo saborski zastupnici, imaju ambicija uređivati Hrvatsku po svojoj mjeri, neovisno o pravima i osjećajima većinskog, hrvatskog naroda?;

9. Hrvatska već dugi niz godina ima jako negativno iskustvo s političkim liderima srpske manjine (pogotovu Miloradom Pupovcem i njegovim suradnicima), koji ne samo da smišljeno provociraju i javno vrijeđaju hrvatski narod i većinu građana ove zemlje, nego protiv Hrvata i Hrvatske vode specijalni rat preko svojih ‘Novosti’ i portala u kojima i na kojima se neštedimice, vulgarno, rasistički, primitivno i javne komunikacije nedostojno to čini. Ovaj primitivizam i rasistički šovinizam krije se iza „njegovanja manjinske kuture, jezika i pisma“ i financira novcem iz državnog proračuna;

10. Nas Hrvate nitko ne mora podučavati što je ćirilica. Mi jako dobro znamo kako je ona u prošlosti bila i hrvatsko pismo, ali ovdje je u pitanju ODNOS PREMA PUZAJUĆOJ AGRESIJI I ĆIRILICI KAO SREDSTVU GRUBE PROVOKACIJE I PONOVNE VIKTIMIZACIJE ŽRTAVA U VUKOVARU, ALI I SVIH DRUGIH ŽRTAVA KOJE JOŠ UVIJEK NISU DOČEKALE ZADOVOLJŠTINU KAŽNJAVANJA NAJVEĆIH I NAJGORIH RATNIH ZLOČINACA I SILOVATELJA.

Zakoni Republike Hrvatske ne smiju se primjenjivati selektivno, nitko (pa ni Ustavni sud) ne može i ne smije zanemarivati pojedine članke Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nitko nema pravo na temelju lažnih popisa stanovništva manipulirati pravima manjina ili silom i protiv volje većinskog naroda činiti bilo što u bilo kojoj lokalnoj sredini, nitko (pa ni najviše institucije ove države) nema i nemaju pravo tražiti od žrtve pokornost, poslušnost i pristanak na ponižavanja kojima kraja nema…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a

Objavljeno

na

Objavio

Turska ofenziva u Siriji, koja je započela prije desetak dana, usporena je jučerašnjim dogovorom o privremenom, petodnevnom prekidu vatre.

Turska kurdske snage, SDF, smatra teroristima zbog vlastitih dugotrajnih sukoba s kurdskom manjinom, te joj je cilj osigurati zonu sigurnosti širine 32km između turske granice i kurdskih snaga unutar Sirije.

Također se spominju planovi naseljavanja dijela sirijskih izbjeglica u Turskoj unutar te zone, čime bi se izmjenila etnička slika pograničnog pojasa.

Nekoliko brigada turske vojske sudjeluje u operaciji, zajedno s više od 10,000 islamističkih boraca različitih proturskih frakcija, te su primirje dočekali s ograničenim, ali značajnim uspjehom presjecanja autoceste M4, ključne prometnice i opskrbne linije.

Kurdske snage u regiji broje oko 50,000 ljudi. Premda je turska vojska znatno oslabljena čistkama časničkog kadra kao posljedice neuspjelog turskog puča 2016., vatrena nadmoć omogućila je napredovanje protiv kurdskih snaga, a znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a, no nimalo iznenađujuće s obzirom na intenzivnu tursku suradnju s islamističkim skupinama.

Ipak, ograničeni karakter turske intervencije upućuje na selektivnost izvršavanja nominalnog cilja stvaranja sigurnosne zone duž cijele tursko-sirijske granice.

Složene geopolitičke okolnosti po svoj su prilici bile važniji faktor u pokretanju turske operacije od stvaranja same sigurnosne zone, te je vjerojatno da će se riješenje tražiti u političkom kompromisu, no bez njega samo primirje neće biti dovoljno za obustavu operacija, s obzirom na maksimalistički zahtjev Turske da se sve kurdske snage povuku iz graničnog sigurnosnog pojasa da bi turske snage obustavile operaciju.

Za više o ovoj temi pogledajte moje sutrašnje gostovanje na HTV 1 u emisiji Agenda: Svijet, u 15:52, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

 

Poučna priča o narodu bez države

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari