Pratite nas

Komentar

Davor Domazet Lošo: Militantni liberalizam kao ideologija uništio je kršćanski identitet Europe

Objavljeno

na

Povodom najave Švedske o uvođenju vojnog roka upitali smo admirala Davora Domazeta Lošu za komentar. Zašto Švedska uvodi vojnu obvezu te treba li to učiniti i Hrvatska i druge europske države, pojasnio je za direktno.hr

Lošo kaže da nimalo ne iznenađuje uvođenje vojnog roka u Švedskoj ako se sagleda geopolitička situacija u svijetu i novo preslagivanje.

“Za geopolitičare potpuno je noramalna pojava uvođenje vojnog roka u pojedine države Europe”, rekao je.

Admiral objašnjava da je Europa postala slaba i da je izgubila svoj identitet, za što je okrivio militantni liberalizam.

“Militantni liberalizam kao ideologija uništio je kršćanski identitet Europe. Uništio je četiri glavne vrijednosti: samog čovjeka, obitelji, domovine i vjere”, rekao je i dodao da je to pokazala migrantska kriza, koja je bila programirana da se dotuče kršćanska Europa.

U kontekstu u kojem se Rusija pod vodstvom Putina digla i postala druga velesila po jakosti, u kojem SAD se mora repozicionirati naspram Kine, koja je treća najjača sila, Europa kao sedma po redu vojna sila, logično je da ona mora ojačati.

Obamina administracija dodatno je oslabila Europu, a Trumpov dolazak na vlast projektiran je tako da Amerika vrati svoj identitet, pojasnio je Lošo.

“U tom kontekstu Švedska nije slučajno najavila uvođenje vojnog roka. Kada je Trump prošle godine napad čovjeka u IKEI nazvao terorističkim, mediji ga nisu prenosili.

Svi mediji su šutjeli o tome da je nožem ubijena i majka i dijete, kao i o tome da je predsjednik švedske vlade bio zatrpan ogromnom količinom pisama u kojima su ljudi molili da se nešto poduzme”, rekao je admiral.

Nadalje je objasnio pravi razlog uvođenja vojnog roka, što nije ugroza od Rusije, jer ona ne postoji, budući da Švedska nije u NATO-u.

“Migranti koji su došli u Švedsku stvorili su svoje enklave u kojima Švedska kao država ne može primjenjivati svoje zakone. Primaju veću socijalnu pomoć nego oni koji su prije 40 godina došli.

Švedska vidi da joj prijeti ugroza iznutra od samih migranata. Njih će se rađati sve više, oni sami se neće promijeniti, islam će uhvatiti korijene, što prijeti identitetu Švedske”.

Radi se o postupku vraćanja identiteta Europe, ocijenio je Lošo, i dodao da mu je drago da je to počela Švedska, jedna od najsnažnijih socijalnih država u Europi koja i nije članica NATO-a. Hrvatska bi na tom tragu trebala slijediti Švedsku obzirom da se nalazi “na trusnom području geopolitičkog preslagivanja i BiH u susjedstvu, taj ekstremizam vidimo svaki dan. Ako to jedna Švedska čini, onda Hrvatska sigurno ima više razloga za to”, tvrdi admiral.

Lošo također smatra da je vrijeme unipolarnosti svijeta prošlo i da dolazi ponovno vrijeme nacionalnih država, no da to ne znači da će doći do nacionalizama, kako neki krivo tumače, i da će te države ići u rat.

“Nova geopolitička situacija je sasvim drukčija, a to je Europa sa svojim kršćanskim identitetom i snažnom svakom svojom državom i njezinom posebnošću. Različitost je je bogatstvo Europe i to se polako sada vraća.

Danas se nacionalna sigurnost ne mora ugrožavati vojnom silom, ima i asimetrične ugroze, nema više individualne, nego dolazi kolektivna obrana, ali posve jednog drugog tipa. Ne u smislu velikih vojnih saveza”, naglasio je.

Govoreći o vojnom roku kod nas i prijedlogu Predsjednice istog, Lošo je kazao da je mjesec dana vojnog roka malo neozbiljno te da je gotovo siguran da neće biti toliko. On smatra da je potpuno pogrešno ako Predsjednica smatra da je to dovoljno i nudi svoju verziju.

Prema njemu, trajao bi tri mjeseca. Umjesto vojarni predlaže kampove koji će se ljeti nalaziti na moru i imati funkciju zaštite od požara, a zimi u područjima snijega, gdje će isto imati svoju funkciju.

“Bit će to tri mjeseca intenzivne obuke bez odlaska doma i bez priziva savjesti. Bez puške da, ali će oni s prizivom savjesti nešto drugo raditi na vojnoj obuci”, zaključio je admiral.

> Nevjerojatno mi je da je ovo Švedska u 21. stoljeću

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predsjednica RH zahvalila Hrvatima Vojvodine na podršci

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati Vojvodine, hvala vam na podršci!

Bila sam uz vas i ostajem uz vas.

U svom prvom mandatu osnažila sam položaj naših ljudi u Vojvodini te ću njihov položaj nastaviti snažiti u svom drugom mandatu. Hrvati Vojvodine znaju da je Hrvatska sada tu za njih.

Hrvatska država ima obvezu skrbiti o svakom Hrvatu izvan Hrvatske, ma gdje se on nalazio, jer – ponovit ću – Hrvati izvan Hrvatske nisu neka “dijaspora”, oni su naša braća, napisala je Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Čemu halabuka oko ‘Nacrta prijedloga Zakona o Vukovaru kao mjestu posebnog domovinskog pijeteta’?

Objavljeno

na

Objavio

Proteklih dana svjedoci smo brojnih reakcija na “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta”, ne rijetko i vrlo negativnih – uz tvrdnje kako iz teksta dokumenta nije vidljivo tko je bio agresor a tko žrtva, niti komu se i zašto odaje počast time što će naš grad-heroj konačno dobiti status koji zaslužuje.

Proziva se ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda i one koji su sudjelovali u radu na dokumentu, a da oni koji to čine nisu ni pročitali što on sadrži. To je stari hrvatski običaj: prelomiti preko koljena i na temelju glasina donositi zaključke i presuđivati.

Pa kad je već tako, evo citata iz kojega je jasno vidljivo da je agresor definiran i to u potpunosti, tako da oko toga nema i ne može biti nikakvih dilema:

“Vukovar ima posebno važnu ulogu u hrvatskoj povijesti uspostave samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države, te predstavlja simbol otpora, žrtve i zajedništva u Domovinskom ratu. Hrvatski građani prema Vukovaru se odnose s dužnim i dubokim poštovanjem koje iskazuju na različite načine, a ponajviše stalnim i sve brojnijim dolascima na vukovarska memorijalna mjesta sjećanja. Navedeno posebno dolazi do izražaja u danima sjećanja na žrtvu Vukovara (17. – 20. studeni) kada Vukovar postaje odredište desetaka tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svijeta, koji se slijevaju u nepreglednu Kolonu sjećanja – Vukovarski križni put, kako bi na dostojanstven i primjeren način odali duboko poštovanje herojstvu i mučeništvu vukovarskih branitelja i civila. Vukovar ima iznimno važno simboličko, u mnogim vidovima prijelomno, pa i sudbonosno mjesto u povijesti današnje hrvatske države, osobito u formiranju modernoga hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Iskustvo i značenje Vukovara 1991. nadilaze lokalnu i nacionalnu razinu, pa je on ujedno i europski i svjetski fenomen. Strahote razaranja grada i stradanja ljudi u njemu tijekom oružane agresije koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija (u daljnjem u tekstu: JNA) s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj označile su Vukovar posebnim mjestom. Broj poginulih i ubijenih, nasilno odvedenih i nestalih, ranjenih i prognanih, uz golemu materijalnu ratnu štetu koja je gotovo u cijelosti izbrisala srednjoeuropsku urbano-arhitektonsku, sakralnu, kulturnu, gospodarsko- materijalnu i nematerijalnu baštinu Vukovara, nesumnjivo upozoravaju da su nad tim gradom i njegovim braniteljima i civilima, počinjeni zločini ogromnih razmjera. Kršenja međunarodnog humanitarnog prava osobito su bila prisutna upravo na području Vukovara gdje je uz hrvatske branitelje zarobljeno više tisuća civila. Tijekom oružane agresije na Vukovar koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj nisu počinjeni samo brojni zločini nad stanovništvom, nego i namjerno uništavanje Vukovara i onemogućavanja života njegovih stanovnika, uz nasilnu promjenu demografskih struktura kao i namjerno masovno i sustavno uništavanje povijesne i kulturne baštine. Vukovar 1991. snažno nadahnjuje na svojoj etičkoj dimenziji, humanosti, (o)praštanju i neosvetoljubivosti, no zauzvrat traži istinu i na njoj utemeljenu pravdu te trajnu zaštitu dostojanstva svih koji su svojim požrtvovnim nastojanjima branili Vukovar, a time i cijelu hrvatsku državu.” (Vidi; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 12.12.2019.)

Neki su posebno ogorčeni zbog činjenice da dokument izrijekom ne navodi velikosrpsku agresiju kao uzročnika ratnih događanja, no, treba imati u vidu kako je izraz “velikosrpska agresija” prilično fluidan i “rastezljiv” pojam koji se može različito tumačiti, pa poslužiti i tomu da se sva krivnja za agresiju, razaranja i zločine pripiše isključivo srbijanskom režimu i da se time amnestiraju države Srbija i Crna Gora, “JNA” i srpski ekstremisti u Republici Hrvatskoj. Ovako, decidiranim (poimeničnim) navođenjem aktera agresije i posljedica što ih je ona imala, ta je mogućnost izbjegnuta.

Nadalje, mi imamo i Deklaraciju o Domovinskom ratu (usvojena u Saboru u listopadu 2000. godine) u kojoj se podrobno pojašnjava širi kontekst događanja iz 90-ih godina XX. stoljeća i velikosrpska agresija izrijekom definira kao uzročnik rata, žrtava i razaranja (uz navođenje Srbije, Crne Gore, “JNA” i dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj kao aktera te agresije).

Naravno da ne bi bilo suvišno i u ovaj “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta” uz sve navedeno ugraditi i taj pojam “velikosrpske agresije” i vjerujmo kako će to biti riješeno, jer prijedlog prolazi dva čitanja u Saboru, ali nije dobro donositi ishitrene zaključke, pogotovu ako nisu utemeljeni na činjenicama.

Braniteljska i stradalnička populacija ima dosta razloga za nezadovoljstvo, pa je razumljivo da se ponekad s te strane “puše i na hladno”, ali treba ipak pokušati javno istupati na temelju argumenata, a ne glasina i neprovjerenih informacija.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari