Pratite nas

Komentar

Davor Domazet Lošo: Narod će reći svoje kada dođe vrijeme

Objavljeno

na

Admirala je 2000. godine s mjesta načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga smijenio Mesić, pa je za njega ovo razrješenje – tek mala igra.”

Tim je riječima Davor Domazet Lošo za Slobodnu Dalmaciju prokomentirao crveni karton koji mu je u Vijeću za domovinsku sigurnost u petak dala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Domazet Lošo svoje razrješenje duguje rečenici po kojoj hrvatski pješak za 48 sati može doći u Ljubljanu. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju o sebi govori u trećem licu. Tek koji put odlučuje se za klasičnu, “ich” formu.

Od trećega lica nije želio odustati ni nakon što su mu na to skrenuli pozornost.

Kaže da za mjesec dana iz tiska izlazi knjiga “Admiralovi zapisi II – što je istina”, a sve koji ga, kako kaže, napadaju i razrješuju, poziva na promociju kako bi mogli vidjeti što je zapravo u čitavoj priči prava istina.

Budni neprijatelji

– Admiral već pune dvije godine, od čega sustavno godinu dana, a intenzivno zadnja tri mjeseca, upozorava da se u Hrvatskoj događa unutarnja agresija. Blokiraju se sve stvaralačke snage, a nijedna institucija ne funkcionira, osim Katoličke crkve.

Protivnici Hrvatske vode asimetrični rat: rat bez vojske, bez bojišnice, bez početka, bez kraja i bez bitke, koji je toliko uzeo maha da je Hrvatska danas ugroženija nego što je bila 1991., u vrijeme Miloševićeve agresije.

Ova agresija odvija se sukladno doktrini “kuhanja žabe”. U njoj se razara nacionalni identitet Hrvatske, a tome su od 2000. na ovaj ili onaj način pridonijele sve vlade – tumači Domazet Lošo, uvjeren da se onome što naziva unutarnjom agresijom sada pridružila i vanjska agresija. Izvršena je pseudopravno – tako to on titulira – od strane Slovenije i Europske komisije.

– Na to je admiral, kao geostrateg i geopolitičar, bio dužan upozoriti – ističe Domazet Lošo.

Na naše pitanje koji to unutarnji neprijatelji razaraju Hrvatsku, on redom nabraja: povampireni jugonostalgičari, humanitarci koji hoće novu Jugoslaviju, čudotvorne i čudovišne takozvane nevladine udruge, peta kolona o kojoj govori prof. Zdravko Tomac… Sve njih je Domazet svrstao pod jedan nazivnik: “vučji čopor”.

Prvi pijevac Davor

– Izvršna vlast odustala je od hrvatskog suvereniteta. Hrvatski branitelji se omalovažavaju, napadaju i ismijavaju, a zaboravlja se da je Domovinski rat temelj naše države, kamen zaglavni.

To su činili svi predstavnici izvršne vlasti od 2000., a pogotovo ova trenutna. Otvorili su bitku između ustaša i partizana, a namjerno zaboravljaju, kao što je rečeno, da je temelj Hrvatske Domovinski rat, kojim je u Bihaću i Zapadnoj Bosni spriječen genocid pet puta veći nego onaj u Srebrenici.

Aktualna izvršna vlast, a u nju spadaju i predsjednica i premijer, ne čini ništa da zaustavi entropiju hrvatskog suvereniteta i identiteta – smatra Domazet.

Kaže da je “admiral na vrijeme upozorio i da požari u Splitu nisu slučajni, nego da su podmetnuti”.

– Ovoga ljeta uputio sam vapaj do neba. No, kada kod nas netko vrisne da je car gol, onda se događaju potpuno nevažna razrješenja iz tijela koje ionako postoji pro forma.

Kurikuralna reforma vodi uništenju identiteta hrvatskog naroda. Ona će postati antiobrazovna reforma, a predsjednica ju je podržala. Odrekla se profesorice Vican jučer, a mene danas. No, to admiralu nije nikakav problem.

Admirala je 2000. smijenio Mesić, i zato admiral svima poručuje: čut ćemo se za vrlo kratko vrijeme, kada narod bude progovorio. Ako je admiral pijevac koji je prvi zakukurijekao, pa to morao platiti glavom, to njemu ne smeta. Narod će reći svoje kada dođe vrijeme – zaključuje Domazet Lošo.

Domazet Lošo: Požari su dio asimetričnog ratovanja protiv Hrvatske, a taj rat je objavljen na naslovnici tjednika Novosti riječima: ‘Lijepa naša lijepo gori’

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Plenković: Odluka o nabavi borbenih zrakoplova za nekoliko tjedana

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade Andrej Plenković u četvrtak se u Bruxellesu sastao s glavnim tajnikom NATO saveza Jensom Stoltenbergom.

“Činjenica je da je Hrvatska počela povećavati svoja izdavanja kao što smo se svi dogovorili 2015. Cijenimo ono što Hrvatska čini kad je riječ o pomaganju svim nejzinim susjedima na Balkanu na njihovom putu prema euroatlantskim integracijama”, rekao je nakon sastanka Stoltenberg.

Plenković je kazao kako je ovo bio plodan i konstruktivan razgovor te još jednom naglasio koliko Hrvatska želi sudjelovati u Savezu.

“Pokazali smo jasnu solidarsnost, prisutni smo u misijama Saveza već niz godina. Moramo se složiti oko načina kako postići cilj od 2 posto izdvajanja BDP-a na obranu. U godinu i četiri, pet mjeseci vlasti jasno smo pokazali proračunima za 2017. i 2018. da je Hrvatska povećala svoja izdvajanja. Želimo povećati svoju sposobnost”, rekao je Plenković.

Plenković je kazao da će odluka o nabavi borbenih zrakoplova biti objavljena u narednih nekoliko tjedana.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Amerikanci i „Bojna Čavoglave“ u Sarajevu

Objavljeno

na

Objavio

Što se treba dogoditi da se danas u Sarajevu, na nekom javnom mjestu, čuje pjesma Marka Perkovića Thompsona „Bojna Čavoglave“? Dakako, trebaju doći Amerikanci. Pa makar to bilo i u filmu… i otkriti nam još štošta.

Vjerojatno se mnogi sjećaju što se sve pisalo i kakvo je ozračje stvoreno kada je Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo u proljeće 2007. pokušalo organizirati koncert Marka Perkovića Thompsona u sarajevskoj Zetri. Iako je mnogo toga već bilo spremno i ulaznice dobrano rasprodane, događaj je otkazan zbog „sigurnosti posjetitelja i stvorene atmosfere linča“. Povijesna pozadina tomu je što se dotičnoga pjevača povezuje s ustaštvom, a Bošnjaci su – kako svatko nedvojbeno treba znati – u Drugom svjetskom ratu, svi odreda i bez iznimke, bili partizani. Pa odatle i protivljenja. No, Thompsonova se „najustaškija“ pjesma, i to ove godine, začula u Gradu podno Trebevića.

Odmetnici se odmetnuli

Dakako, i u ovom slučaju potvrdilo se da ako nam itko može donijeti „suživot i demokraciju“  onda su to Amerikanci. I to oni sjeverni, naravno. Jer oni znaju što komu u svijetu treba, a ne ona „latinska“ sirotinja koja se ne može ni sama o sebi pobrinuti…

Naime, u bh. kina je u veljači stigao „visokobudžetni“ film Odmetnici ili kako bi oni rekli „Renegades“, redatelja Stevena Qualea. I u po ovoga „bajkovitoga“ uratka, akciona družina – nakon što „razvali pola Sarajeva“ u diverzantskoj akciji protiv „jugo-četnika“ – zalazi negdje u nekakav kafić Korzo gdje se sluša ni manje ni više nego Thompson. I to Bojna Čavoglave. A Ameri pritom uživaju s ostalom „pozitivnom rajom“, koja brani svoju državu od srpskih negativaca. Dakle, branitelji Sarajeva opuštaju se uz nekog „ustaškog pjevača“. Doduše, sjetit ćemo se kako su stvarno „teritorijalci“ početkom rata 1992. kod sarajevskog glazbenog meštra Marina Meštrovića, naručili da se na podlozi Čavoglava uradi pjesma Hej, junaci branitelji koju je ispjevao Alen Mustafić. Vjerojatno su tada još uvijek bile svježe slike, kako je na humorističan način rečeno i u Audiciji, da su ustaše bile i babo, i amidža, i daidža…, a ne samo „anam oni“. Štoviše, Pavelićev doglavnik Ademaga Mešić bi decidirano kazao: „Muslimane ne možemo drugačije nazivati nego po našem jeziku kojim su govorili naši pradjedovi, djedovi i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam šira i uža domovina Hrvatska. Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine šire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom.“ No, to su neke druge teme… A očito je da su se Odmetnici malo odmetnuli od onoga što bi sadašnjoj dominantnoj političkoj misli u Sarajevu odgovaralo pa pustili Thompsona.

Gdje se sve „kuhalo“?

U ovom slučaju filmskoga ostvarenja, Amerikanci (i njihovi saveznici) predstavili su nam što znaju o nama, našem zemljopisu i našoj povijesti. A i sadašnjosti, koja je by the way u znatnoj mjeri – barem „glavno jelo“ – skuhana u njihovoj kuhinji ili bi bilo bolje reći u fast food straćari.

Tako se kroz 105 minuta radnje, čiji scenarij potpisuje čuveni francuski režiser i scenarist Luc Besson (šira javnost ga pozna po filmovima: Veliko plavetnilo, Nikita, Léon, Peti element, Ivana Orleanska…), gledatelj suočava s događajima iz 1944. kada Nijemci kradu umjetnine, novac i zlatne poluge iz Francuske te ih smještaju u Grahovo koje će u međuvremenu potopiti partizani srušivši neku branu (!). Samo će se spasiti jedan dječak koji će priču, između ostaloga, ispričati svojoj unuci Lari – koja je ratne 1995. konobarica u onom „Thompsonovu“ Korzu, a ona će to prenijeti kao ideju petorici pripadnika Američke mornarice smještenih u Sarajevu. I odatle će krenuti akcija izvlačenja zlata u vrijednosti 300 milijuna US dolara. A da sve bude bajkovitije, nakon raspleta radnje – pri čemu, dakako, Amerikanci bez žrtava u vlastitim redovima, pobiju srpske zlikovce – Lara dobije polovicu novca za svoju fondaciju koja će pomoći obnovi u ratu porušene zemlje.

Bez obzira što je film, osim u Njemačkoj i na Malti, 44 dana sniman i u Hrvatskoj kada je angažirano bilo 190 filmskih djelatnika i više od 1 100 statista, ovi se „junaci“ nisu potrudili saznati logičnu pozadinu moguće radnje.

Sve isto, samo prosperiteta nema

Zapravo, i na ovaj je način predočeno kako ovdašnje podneblje tretiraju stranci. Njima je to „sve isto“ – sva imena, a poglavito prezimena na „ić“ zvuče jednako; tko se s kime i protiv koga borio – opet sve isto, s naglaskom da su Srbi nešto poput Vijetnamaca u njima poznatom scenariju; gdje su neka mjesta, rijeke i planine – i to im je nevažno; a o povijesti da i ne govorimo… Njima se sve vrti oko novca. Kako u filmu tako i u stvarnosti! No, baš zato Odmetnici, koji zasigurno kao filmsko ostvarenje neće puno zaraditi, predstavljaju strance kao velike humaniste i dobrotvore. Istina je, međutim, da spas ovoj zemlji i njezin prosperitet ne dolaze od njih. Za to se narodi koji su „zavoljeli ovu mrtvaju pa neće iz nje“ moraju sami potruditi – ali na način da oni koji se istinski zalažu na tom polju, ne budu tretirani kao odmetnici.

Josip Vajdner / Nedjelja.ba

Thompsonov hit stigao do Hollywooda: Bojna Čavoglave u novom hit filmu

facebook komentari

Nastavi čitati