Pratite nas

Analiza

Davor Domazet Lošo: Stižu migranti, a ovo je istina o kojoj se šuti

Objavljeno

na

Posljednjih dana javnim se prostorom širi podatak o tome kako će se dio migranata zbrinuti u stanovima koji se dodjeljuju diljem Hrvatske, pa tako i u Slavoniji, a svoj stav na tu temu za dnevno.hr iznio geostrateg, i geopolitičar admiral Davor Domazet Lošo, koji na to ne gleda ni malo blagonaklono, dapače, po njemu se radi o daleko dubljoj i kompleksnijoj priči.

”Naravno, to je ovaj zločinac od Božinovića dogovorio s francuskim predsjednikom Macronom”, žestok je Lošo, koji je i sam svjestan da se s jedne strane Slavonija iselila, a s druge strane u taj se kraj vrlo diskretno useljavaju migranti.

”To je to njegovo kuhano postupanje s migrantima, to je dogovreno u Parizu, krajni cilj je promijeniti kršćansku sliku Europe, i strateški muslimane gurnuti u rat protiv Rusije, to je njihov krajnji cilj jer muslimani su dolje na jugu, i sad treba sa zapada jer zapad nema vojske nikakve. Nitko neće u rat, nema vojnika, Amerikanci imaju još nešto tehnike, ali to je premalo”, smatra admiral, naglašavajući da je njihov drugi cilj stvoriti naciju koja će biti mješavina svih rasa. Slavonija, a time i Hrvatska posebna su priča, tu je više strateških ciljeva.

”Hrvatska je jedinstvena zemlja. Na tako malom prostoru, nigdje na svijetu nećete naći ravnicu, vode, planine, šume, otoke i more. Hrvatska ima najveći bazen pitke vode u Europi, od Gorskog kotara, Like, Dalmacije, ona zahvaća i Lašćansku dolinu, Dalamciju sve do Dubrovnika, to je najveći bazen pitke vode u Europi.

Nadalje, Hrvatska jedina ima toliku bio raznolikost da recimo, primjer da ima više biljnih vrsta nego Njemačka i Velika Britanija zajedno, Velebit je uvršten među pet najljepših planina svijeta, a na njemu se nalazi najviše endemskih vrsta na svijetu, nigdje toliko nema maloga prostora.

Hrvatska je proglasila na tako malom prostoru osam nacionalnih parkova, to nema nitko, a još ih osam možemo proglasiti- od Kopačkog rita, Papuka, Učke, Lonjskoga polja, Vranskog jezera, do otočja Lastova. Plodne zemlje, sve je manje na svijetu, a pitke vode još manje. Kad uzmete zemlju, vi s time uzimate i vodu. U tome je cijela poanta.

Nadalje, Slavonija je ostatak Panonskog mora, i po tome je jedinstvena, dakle, nalazi se između Drave, Dunava i Save. Sastav te zemlje, a poglavito ono što je ispod nje, jer plodna je zemlja negdje oko 80 cm, ali ispod toga do 7 metara nalazi se poseban pijesak.

I Mađarska je ostatak Panosnog mora, ali pijesak nije isti jer je Slavonija okružena rijekama, milijunima godina sastav tog pijeska je drugačiji. To nije običan pijesak”, naglašava Lošo podsjećajući da je kada je američki predsjednik Nixon u vrijeme Tita 70-ih godinu posjetio Jugoslaviju, ali njegova administracija na iznenađenje javnosti zatražila je da se susret ne održi u Beogradu, već u Zagrebu. ”Nije on došao kao što su neki mislili dati potporu Hrvatskom proljeću, jer ni Savke ni Tripala nije bilo na njegovom dočeku.

Kad pogledate sliku tog dočeka, on se sa svima kurtoazno rukuje, međutim dolazi do jednog čovjeka kojemu ne ispušta ruku. Taj čovjek je akademik Supek, u to vrijeme on je bio rektor Zagrebačkog sveučilišta, a prije toga bio je utemeljitelj Instituta Ruđer Bošković. Zašto to pričam? Tada su oni donijeli satelitske snimke tog dijela Slavonije, nakon toga krenulo je istražovanje tog pijeska, to je mene kopkalo.

Prije šest mjeseci našao sam jednog starog profesora koji ima preko 90 godina, on je bio jedan od članova komisije koja je ispitivala taj pijesak, i sad, taj pijesak je poseban jer je njegov granulat, zrnca jedan milimetar to je jedinstveno, obrađivanje njegovo možete savijati gotovo do atoma, a kad se taj pijesak pomješa sa smolama, ili dodatnim aditivima tada se dobije nevjerojatan materijal koji je sedam puta čvršći od čelika, a tri puta lakši od njega.

Danas se on koristi u svim mobitelima, svi mi to držimo u ruci, a ne znamo da je to. Ako uzmete zemlju, vi uzimate i taj pijesak, i tu vodu. U tome je cijela poanta te politike iseljavanja Slavonije. Onda se nemamo mi čemu čudi, za razliku od naših budala, dobro ste napisali ovo da se na jednom pojavi karta Mađarske, to je poruka budale Hrvati, kad vi nećete zaštiti, mi ćemo zaštiti. To je otprilike to u prijevodu. To su te stvari, iz toga se razloga prazni. A Jadran kupuju sve živo, sve se rasprodalo. To je gotovo”, smatra admiral Domazet Lošo, napominjući da je i to dio priče. Hrvatska može djelovati. Mi jedini, napominje imamo uvjete proglasiti cijelu državu ekološkim dobrom.

”Nemamo političare koji su to sposobni realizirati, zato su nam doveli poslušnike. Netko zna ovo što mi sada razgovaramo za razliku od ovih kretena. Riješenje postoji, ne možeš ti u Londonu biti vlasnik hotela i zemlje tamo. Može samo hotela. Slovenija susjedna tamo kakvi jesu, da jesu donijeli su zakon kojim se ne može vode privatizirati. To je to. Dobro je što vi to pišete, bar da netko o tome piše”, napominje, ističući da je vrlo važno znati tko je i zašto proizveo migrante.

Kojim su postupcima i procesima oni proizvedeni, tko je pljačkao svijet, tko je izmišljao kemijske prahove, terorizam od Afganistana, do Iraka, Sirije a sada i u Iranu pita Lošo, a onda sam i nudi odgovor. ”Duboka država. A duboka država su banke, vojno-industrijski kompleksi i federalne rezerve koje tiskaju dolar, dolar je valuta bez pokrića. To nije valuta države SAD-a, jer ih ne tiska država koja se zove tako, nego ih tiska privatna koja ih prodaje državi za dolar i 10 centi, deset posto odmah u startu. Oni su to proizveli, a u tome sudjeluje okulna, oligarhija europska na čelu sa ovom kulom Babilonskom koju oni spominju u parlamentu EU. To je njihova zajednička sprega”, gleda dublje na tu priču Lošo, uspoređujući to sa pčelama, koje se razlete okolo kada im se sruši gnijezdo.

”Oni postaju ljuti i bodu sve što ima, a glavni je cilj srušiti Krista i kršćansku Europu, mi živimo u vremenima kristofobije, izravne mržnje na Krista. Pa svak može vidjeti, tko želi vidjeti što se dogodilo u Notre Damu. Njihov glavni arhitekt koji je vodio kompletne radove kaže da je taj požar izbio tamo gdje nije bilo rekonstrukcije, nadalje kaže da se grede ne mogu zapaliti jer su obložene smjesom olova upravo protiv požara bez velike potpale, odnosno poticaja.

Osim toga ne mogu biti uzrok električne instalacije jer su prije deset godina sve instalacije u Notre damu promijenjenbe, ali zapalio se zvonik i na njemu križ, a oni sada tamo hoće dići masonsku piramidu, nikakva to nije teorija zavjere. To je dio te priče, i onda njima dolaze migranti”, navodi nadalje Lošo spominjući i promjenu identiteta Europe koja je baza kršćanstva. U povijesti je bilo 13 velikih, ali i puno manjih civilizacija, a svaka od njih nestala je kad bi neka od njih nametnula svojega boga ili bogove, uglavnom vojnim putem.

”Prvi put se u povijesti dešava da jedna civilizacija sama ruši svojega Boga i tu mora doći neka druga civilizacija, u tome je cijela priča, a ono što ih boli dizanje kršćanskg, pravoslavnog identiteta Rusije koju treba opkoliti Nato bazama, mora se širiti Nato na istok, ali je problem što nema vojnika i to je sada dvostruko, rušenje kršćanskog identiteta i opkoljavanje Rusije”, rezimira na koncu Lošo za dnevno.hr uz opasku da je to sotonsko dijelo.

 

Davor Domazet Lošo: Migrantska kriza je jedan globalni plan, kojemu je namjera razoriti kršćanski identitet Europe

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Jan Ivanjek: Srbija sije sjeme novih ratova

Objavljeno

na

Objavio

Danas se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici, koji su prije 24 godine izvršile srpske snage masakriravši više od 8,300 Bošnjaka.

Taj golemi zločin Srbija ne priznaje kao genocid, unatoč međunarodnim presudama. Bio je i jedan od faktora u pokretanju veličanstvene oslobodilačke operacije Oluja, kojom nije samo oslobođena većina Hrvatske od srpske okupacije, već je i spašen Bihać kojeg su srpske snage držale u okruženju i gdje bi se nesumnjivo odvio još jedan genocidni zločin, ali s daleko više ubijenih Bošnjaka.

24 godine poslije, situacija na Balkanu sve je gora, remećena prvenstveno velikosrpskim režimom Aleksandra Vučića, koji vještim manipuliranjem javnosti, medija i diplomacije provodi vrlo uspješnu kampanju pretvaranja Srba i Srbije u isključivu žrtvu, te demonizacije susjednih naroda.

Srbija nije sposobna učiti iz svoje povijesti, i umjesto da se s njom pokuša pomiriti, režim sve očitije priprema „ravnanje računa“, kad god se za to pruži prilika.

I dalje se prijeti ujedinjenjem s Republikom Srpskom i razbijanjem BiH, što bi izazvalo novi sukob. Svim sredstvima se napada i prijeti Crnoj Gori, u kojoj je pokušaj puča prije 3 godine gotovo sigurno orkestriran iz Beograda, a režimski tabloidi sve češće napadaju i Makedoniju.

Posebno kada je u pitanju nacionalistička Srpska pravoslavna crkva, čiji utjecaj te zemlje pokušavaju ograničiti. O neprekidnoj kampanji mržnje i dehumanizacije režimskih medija protiv Albanaca i Hrvata, koje velikosrpska ideologija vidi kao glavne neprijatelje, ne treba ni govoriti. Ne odustaje se ni od snova o izlasku na Jadran.

Ukratko, Srbija sije sjeme novih ratova u kojima će se osvetit za sve nepravde koje smatra da su joj počinjene.

No umjesto suradnje protiv ove zajedničke prijetnje, u BiH je na djelu marginalizacija Hrvata, koji se politički obespravljuju, ekonomski napadaju, te se u njihove sredine nameću islamski migranti, a umjesto suradnje s državom čija je vojska spriječila još veći genocid Bošnjaka od srebreničkog, bošnjačko se vodstvo odlučuje za islamizaciju i podilaženje neoosmanskim ambicijama turskog diktatora Erdogana, te potkopavanje Hrvatske svakom prilikom.

Kako bi se spriječili budući ratovi,Hrvatska treba jačati suradnju s državama koje su posebno izložene napadima iz Srbije: Crnom Gorom, Makedonijom i Kosovom.

Uz zaključivanje otvorenih pitanja, Hrvatska im može prenijeti vrijedna znanja i iskustva, ponuditi proizvode vojne industrije, te zajedničkim snagama raditi na suzbijanju malignog utjecaja Srbije te osigurati trajnu stabilnost na Balkanu, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek na facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što se do sada našlo u ponudi predsjedničkih kandidata?

Objavljeno

na

Objavio

Iako će predsjednički izbori biti službeno raspisani tek na jesen, a održat će se tek u prosincu ove godine, nekoliko je kandidata već istaknulo svoju kandidaturu, pa da vidimo što se do sada našlo u predsjedničkoj ponudi.

Goran Jurišić, profesor povijesti i neovisni kandidat desnice, čiju su kandidaturu mediji prešutjeli, istaknuo je svoju kandidaturu još u siječnju, a kroz četri točke svog programa poziva na duhovnu, gospodarsku, demografsku i obnovu hrvatskog suvereniteta.

Svojoj publici obraća se video porukama preko YouTube kanala “Jurišića za predsjednika”. Duhovnu obnovu smatra najvažnijom točkom svog programa, pa tako planira zabraniti gay parade i kriminalizirati psovanje Boga čime bi se Hrvatska oslobodila Sodome i Gomore. Ističe kako se demografska obnova može provesti isključivo zakonskom zaštitom života od začeća do smrti, te kako se “pobačaj ne može promatrati kao pravo žene, već kao pravo nerođenih da budu rođeni”.

Za obnovu hrvatskog gospodarstva predlaže Hrvatsku narodnu banku koja nije u službi Europske centralne banke, a zalaže se i za Croexit kako bi se Hrvatska spasila od “udbo-mafije, komunista i srpskih pobunjenika koji njome trenutno vladaju u službi globalnih elita”.

Hrvatskim braniteljima vratio bi dignitet koji su im kako tvrdi oduzele političke elite proglašavajući ih ratnim zločincima, a branitelje predlaže i kao brojače izbornih glasova, obzirom da sumnja u istinitost izbornih rezultata koje objavljuje Državno izborno povjerenstvo. Smatra kako hrvatski Srbi, kao braća Hrvata po Kristu zaslužuju Hrvatsku pravoslavnu crkvu, pa bi Srpsku pravoslavnu crkvu izbacio iz Hrvatske.

Snažno se protivi migracijama za koje ističe da ih provode globalisti s ciljem destabilizacije kršćanske Europe, pa planira raspisati i referendum o poništenju marakeškog sporazuma i globlanog pakta UN-a o migracijama. Papu također smatra dijelom globalne urotničke klike, a britanskom parlamentu planira poslati zahtjev za plaćanje ratne odštete za žrtve Bleiburga i križnog puta.

Nacionalizam shvaća kao božansku ideologiju, a globalizm kao novu vrstu totalitarizma koji ljudima nudi razne slobode čime ih suptilno uvodi u mentalno ropstvo i grijeh. Sebe vidi kao predsjednika domoljuba, a politička korektnost ga kako kaže ne zanima.

Namjeru da se kandidira najavio je još prošle godine i Antun Babić, kandidat platforme Spasimo Hrvatsku, a kandidaturu je istaknuo u veljači pred TV kamerama ispred Banskih dvora. Babić je iskusan diplomat i bliski suradnik predsjednika Tuđmana 90-tih kada se vratio u Hrvatsku iz Australije.

Na kandidaturu ga je potaklo „razočaravajuće i opasno stanje koje je zavladalo Hrvatskom nakon Tuđmana, obilježeno nedomoljubljem, nesposobnosti i služenju stranim interesima“. Njegovu su kandidaturu mediji također uglavnom prešutjeli, iako je za razliku od Jurišića dobio nešto veću, ali zanemarivu medijsku vidljivost u usporedbi s drugim kandidatima.

Tvrdi kako je došlo vrijeme za predsjednika koji bi bio „potomak domobrana ili ustaša, dakle istinski domoljub i vjernik“, obzirom da tvrdi kako su svi dosadašnji predsjednici i predsjednica nakon Tuđmana “sinovi i kćeri partizana, komunista i udbaša koji su djelovali ili djeluju u službi stranih, masonskih i protuhrvatskih interesa“. Iako će svoj program tek objaviti, njegova vizija budućnosti Hrvatske temelji se na odmaku od globalizma, borbi protiv migracija, demografskoj obnovi, lustraciji i novom odnosu Hrvatske prema iseljeništvu.

Babić smatra kako bi umjesto migranata, Hrvatsku trebalo napućiti hrvatskim iseljenicima što bi ujedno dovelo i do najveće demografske, ekonomske, političke i duhovne reforme u hrvatskoj povijesti.

Uspješne hrvatske iseljenike vidi kao  „veleposlanike dobre volje“, te s njima kao predsjednik planira ostvariti snažnu suradnju na svim poljima s ciljem oporavka Hrvatske. To je naime potrebno kako bi se konačno spriječila „demontaža hrvatske države od strane komunista, liberala i ‘lijevih seljaka’“ koji su na vlast u Hrvatskoj došli 2000. godine.

Andreja Plenkovića poznaje još iz vremena kada je djelovao u vanjskoj politici, te opaža kako se razvio u odličnog diplomata, međutim ga vidi i kao dosad „najopasnijeg premijera za nacionalne interese hrvatskog naroda i opstanak samostalne hrvatske države“.

Naglašava i kako bi Plenković, da nije „opsjednut Europskom unijom“, odnosno da je domoljub i suverenist bio najbolji hrvatski premijer. Usporedio ga je sa Stipom Šuvarom, kao zagovaratelja “bratstva i jedinstva do kraja“, doduše ne na jugoslavenskom nego na europskom nivou, a predviđa mu i političku sudbinu sličnu Šuvarovoj.

Plenkovićev HDZ vidi kao „stranku opasnih namjera koja bi mogla dovesti do uništenja hrvatske države“, a Miroslava Škoru kao lažnog domoljuba, obzirom da je 90-tih pobjegao u Ameriku, za razliku od njega koji se tada vratio.

Za Škorine pjesme tvrdi kako nisu domoljubne, već prilika za dobru zaradu, dok za aktualnu predsjednicu tvrdi da je „fake, masonka, te također lažna domoljupka“.

Predsjedničku kandidaturu istaknula je i Katarina Peović, kandidatkinja Radničke fronte, inače sveučilišna profesorica na riječkom Filozofskom fakultetu, te zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

Za razliku od Jurišića, Peović smatra kako je upravo komunizam koji doduše nudi pod modernijim nazivom “demokratski socijalizam” sustav koji će “izbaviti obespravljen narod iz ropstva u koje su ga uveli globalisti”, pa tako poziva sve antifašiste i antifašistkinje na radničku revoluciju s ciljem stvaranja besklasnog društva u kojem bi se prakticirale ekološki prihvatljive tehnologije, poništila razlika između rada i kapitala, te uklonila bilo kakva diskriminacija i društvena podređenost.

Zagovara izravnu participaciju građana, što bi političke stranake i elite učinilo suvišnim. Na ekonomskom planu zagovara zajedničko vlasništvo zaposlenih, koje bi poništilo kapitalizm, kojeg smatra novim oblikom fašizma, i suradnju odnosno demokratsko planiranje koje bi poništilo slijepo tržišno natjecanje i konukurenciju.

Kao što Jurišić za HDZ, ali i Suvereniste tvrdi da su lažna desnica, Peović SDP vidi kao lažnu ljevicu koja desetljećima podržava kapitalističke zakone koji gaze radnička prava. Ipak, radničku revoluciju s Pantovčaka planira provoditi samo protokolarno, odnosno simbolički kritiziranjem raznih društvenih anomalija, pa tako ispada kako s Peović građani ne bi dobili “antifašističku revolucionarku u borbi obespravljenog naroda protiv globalističkih elita”, već ipak samo “predsjednicu kritičarku”.

Za svog protukandidata Miroslava Škoru smatra da je dosadan, te tvrdi kako je kandidat elita, unatoč tomu što se predstavlja kao kandidat naroda, obzirom da je svoj poduzetnički i glazbeni uspjeh postigao sa stranačkom iskaznicom HDZ-a.

Za Kolindu Grabar-Kitarović smatra da je u službi kapitalističkih elita, interesa Zapada i svojih prijatelja tajkuna, a predbacuje joj što je “pomilovala kapitaliste odgovorne za gospodarski kriminal”. Za Zorana Milanovića tvrdi kako je idealan predsjednički kandidat, ali centra, te mu zamjera kako je Hrvatska u njegovom mandatu postala vodeća zemlja po broju ugovora na određeno, ali je pohvalila njegovu ulogu u slučaju švicarskog franka i politici prema migrantima.

Kao kandidat SDP-a predsjedničku kandidaturu istaknuo je i bivši premijer Zoran Milanović, koji želi biti predsjednik “moderne, progresivne i znatiželjne Hrvatske”. Tvrdi kako je karakter sudbinska stvar čovjeka koji izvire iz misli, a formira se preko riječi, djela i navika, pa je tako ponudio sebe kao “predsjednika s karakterom”.

Svjestan je trenutnih prilično limitiranih političkih ovlasti predsjednika, ali obzirom da netko mora obavljati i tu funkciju, prijavio se eto i on koji za sebe tvrdi kako nije “ni pošten čovjek, ni pošten političar”. Milanović, koji je po nekim ekonomskim istraživanjima bio najneuspješniji hrvatski premijer, zagovara “EU kao način življenja, a Hrvatsku kao zemlju bez bodljikave žice”.

Kada je premijer Plenković krajem lipnja boravio na maratonskim sjednicama u Briselu kao glavni pregovarač za funkcije europskih institucija, Milanović je naglasio kako je i on 2014. godine mogao otići na neku europsku funkciju, ali je odlučio ostati jer je “nepokolebljivo neovisan i uvijek ide težim putem”.

Kandidaturu je kao neovisni kandidat istaknuo i Miroslav Škoro, doktor ekonomskih znanosti, poduzetnik i pjevač narodne glazbe. Poput Jahve koji je preko Abrahama sklopio savez sa svojim izabranim narodom, Miroslav Škoro ponudio je savez hrvatskom narodu s kojim želi vladati preko referenduma.

Smatra kako vlast treba vratiti narodu, obzirom da u Ustavu tako piše, pa će stoga “račune polagati samo narodu” i borit će se protiv političkih elita koje se na “vlasti izmjenjuju sa svojim trgovačkim partnerima, a u Sabor ulaze zastupnici po volji stranačkih šefova”.

Za razliku od Milanovića koji bi na Pantovčaku vrlo rado samo fikusirao, Škoro poziva na osnaženje ustavnog poretka koji bi mu dozvolio raspisivanje zakonodavnog referenduma mimo volje premijera o temama poput uvođenja eura, gospodarskog pojasa, ovlasti predsjednika, izbornog sustava i porijeklu imovine.

Predlaže i novi model izbora ustavnih sudaca koje bi predlagao predsjednik iz redova ustavnih stručnjaka, a Sabor bi onda vršio odabir između predloženih kandidata. Po toj bi logici i ustavni stručnjaci poput Sanje Barić ili Branka Smerdela, koji su inače kritizirali njegove prijedloge trebali postati ustavni suci.

Od Srbije bi tražio odštetu za žrtve domovinskog rata, obzirom da se dobrosusjedski odnosi mogu graditi isključivo na politici “čistih računa”. O političarima i protukandidatima govori pristojno i s odmakom. Kada ih komentira zapravo govori o sebi, pa tako ističe kako “za razliku od njih ne ovisi o politici, te mu nitko ne može prigovoriti kako je s nekim slavio rođendan i da on umjesto da pije kavu, pušta plaću svojim zaposlenicima”.

Svoju kandidaturu istaknuo je i Tomislav Panenić kao neovisni kandidat koji je posljedično izbačen iz saborskog kluba Mosta, obzirom da nije dobio njihovu podršku. Iako svoj program za sada nije istaknuo, kratko je rekao kako mu je funkcija predsjednika s ovlastima fikusa sasvim primamljiva.

Mislav Kolakušić javio se iz Brisela gdje je prisustvovao konstituirajućoj sjednici Europskog parlamenta, odakle je poručio kako će kandidaturu objaviti početkom listopada, a ove uranjene objave okarakterizirao je smješnim i nepotrebnim.

Valja također spomenuti i kako kandidati koji ne prikupe minimalno 10,000 potpisa neće moći sudjelovati u službenom dijelu utakmice za Pantovčak, a čini se kako je pred nama jedna od najzanimljivijih predsjedničkih utrka u hrvatskoj modernoj povijesti.

Bojana Kocijan/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari