Pratite nas

Komentar

Davor Gjenero: Milanović i njegova sljedba moraju ili opozvati Predsjednicu ili odstupiti

Objavljeno

na

U ime SDP-a i njegova autoritarnog vođe Zorana Milanovića, povjerenik za specijalne operacije u Milanovićevu unutarnjem krugu u stranci, Peđa Grbin, optužio je predsjednicu Republike za ozbiljne povrede Ustava u obnašanju predsjedničke dužnosti, da djeluje kao „lutka na koncu HDZ-a“, dakle, da je nakon preuzimanja predsjedničke dužnosti ostala de facto članicom stranke, te da je pokušala utajiti porez, piše Davor Gjenero/Direktno.hr

Iako Grbin sam po sebi nije akter, kojega bi itko uzimao za ozbiljno, u Milanovićevoj strukturi, koju čine akteri skromnih intelektualnih i radnih kapaciteta, on je jedna od premijerovih važnih stranačkih i saborskih poluga. Upotrebljavao ga je u operaciji pokušaja neprijateljskog preuzimanja lokalne vlasti u Istri i kandidirao ga za gradonačelnika Pule, a na njega se oslanjao i u svim svojim neuspjelim operacijama pokušaja poigravanja Ustavom, ustavnom procedurom, onemogućavanja referenduma, ograničavanja demokratskih sloboda.

Dakle, kad Grbin nešto javno govori, ne radi se o njegovu individualnom stavu, nego o prenošenju vođinih „mudrih misli“. Optuživanje predsjednice Republike za povredu Ustava i kazneno djelo utaje poreza ne može i ne smije stati na jednoj tiskovnoj konferenciji. Ako SDP i njegov predsjednik misle da je predsjednica Republike povrijedila Ustav, članak 105. Ustava, koji govori o posebnoj odgovornosti predsjednika Republike, upućuje ih na pokretanje postupka utvrđivanja posebne odgovornosti Predsjednice.

Ustav određuje da taj postupak pokreće Sabor dvotrećinskom većinom, a da o postojanju ili nepostojanju posebne odgovornosti predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud, i to dvotrećinskom većinom svih sudaca. Odluku o tome postoji li ili ne postoji posebna odgovornost Predsjednika Ustavni sud mora donijeti u roku od 30 dana otkad Sabor pokrene postupak. Utvrdi li se da je obavljajući svoju dužnost Predsjednik kršio Ustav, on će odlukom Ustavnog suda biti opozvan.

U travnju 2010. godine, nakon političkih kritika zbog govora u Skupštini BiH, predsjednik Josipović tadašnjoj je administraciji i parlamentarnoj većini poručio: ili me opozovite s mjesta predsjednika Republike, ili podnesite ostavku. Njegov je stav bio da Predsjednik ne snosi političku, nego samo posebnu odgovornost, pa je zahtijevao da se u političkoj areni ne raspravlja o političkim posljedicama njegovih vanjskopolitičkih poteza, nego da je moguće raspravljati samo o njegovoj posebnoj odgovornosti koju definira Ustav, a o kojoj odlučuju Sabor i Ustavni sud. Josipoviću je bilo jasno da nije moguće niti pokrenuti postupak utvrđivanja posebne odgovornosti Predsjednika, jer vladajuća većina nije imala ustavnu većinu. Osim toga, radilo se o političkim neslaganjima, a ne o stavu da se Predsjednik ogriješio o Ustav. Drugim riječima, on je akterima u stranačkoj areni poručio: ili me pokušajte smijeniti ili  ne komentirajte poteze koje vučem.

Predsjednica Grabar-Kitarović pet godina i koji dan nakon ove Josipovićeve poruke tadašnjoj predsjednici Vlade, našla se u položaju koji tek donekle sliči na Josipovićev. Naime, za razliku od Josipovića, koji je bio izložen političkoj kritici tadašnje Vlade, Predsjednica je optužena za povredu Ustava i kazneno djelo. Jasno je kako Milanović i njegovi dobro znaju da nema niti traga povrede Ustava s njene strane, a niti kaznenog djela. Međutim, u uvjetima kad im se stranka raspada, kad ubrzano gube potporu, oni nastoje, najgrubljim napadom na predsjednicu Republike, homogenizirati svoje biračko tijelo.

O tome da je premijer Milanović posve „izgubio kompas“ svjedočio je njegov sramotni govor u Jasenovcu, gdje je na mjestu tragedije, na kome je primjereno jedino u tišini promisliti kako spriječiti ponavljanje ovakvih zločina, govorio o nogometu i držao predizbornu političku tribinu, uživajući u zvižducima predsjedničinu izaslaniku, žrtvi holokausta i čovjeku s grandioznim životnim opusom, Branku Lustigu.

U ime demokratske atmosfere u javnosti i političkoj areni, krajnje je vrijeme da se Zorana Milanovića i njegovu sljedbu upozori da, ako misle da je Predsjednica prekršila Ustav, neka pokrenu proces utvrđivanja njene posebne odgovornosti, neka je opozovu Ustavom definiranim procesom, a ako su se tek „šalili“, onda je vrijeme da za tu „šalu“ podnesu političku odgovornost – neka odstupe i omoguće provođenje parlamentarnih izbora.

[ad id=”68099″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

BITKA ZA REFERENDUM JOŠ NIJE IZGUBLJENA

Objavljeno

na

Objavio

Novinar i kolumnist, Ivan Hrstić u 25 točaka obrazložio je zašto Bitka za referendum još nije izgubljena:

– U dimnoj zavjesi koju je podigao ministar Kuščević svojom prezentacijom, te od emotivnih reakcija sa svih strana teško je na prvi pogled razabrati činjenice o rezultatima provjere potpisa dvije građanske inicijative za tri referendumska pitanja. No, jasno je da je ministar preoptimističan ako misli da bitka za referendum staje na ovom mjestu. Ključan podatak jest da za jedno od referendumskih pitanja nedostaje svega 0,88 postotka glasova, a da su deseci tisuća glasova proglašeni neispravnima na temelju banalnih, neuvjerljivih i posve proizvoljnih naknadno napisanih kriterija. Evo svih bitnih točaka koje pokazuju da se ta bitka itekako nastavlja, piše Hrstić

I – Ako postoje dokazi da je netko sustavno krivotvorio potpise onda taj može, treba i mora, u skladu sa zakonom, a u najmanju ruku politički i moralno, za to odgovarati.

II – Ako postoje dokazi da je netko na bilo koji način krivotvorio rezultate provjere potpisa i zloupotrijebio povjerenje građana, taj može, treba i mora, u skladu sa zakonom, te politički i moralno, za to i odgovarati.

III – Neispravni potpis nije isto što i krivotvoren potpis. Prema dosadašnjim iskustvima, brojka oko 10 posto neispravnih potpisa bila je realno očekivana – uvijek postoji dio potpisa koji su zbog nečega manjkavi – zbog nepažnje, šlampavosti te svjesnog ili nesvjesnog tehničkog propusta. Na taj postotak su u aktualnoj vladi i računali kad su odlučili da će na taj način rušiti referendum i ići na prebrojavanje svih potpisa, a ne samo ograničenog uzorka.

IV – Samo za još nespecificirani dio neispravnih potpisa moglo bi se u ovom trenutku ustvrditi da je krivotvoren – bilo da su pojedini volonteri samostalno ili po nalogu uzimali slobodu koja im ne pripada pa protuzakonito sami upisivali ljude koji nisu osobno pristupili potpisnom mjestu, ili su to u ime drugih u naivnosti ili iz zle namjere radile osobe koje jesu pristupale potpisnim mjestima.

V – Ni u jednom slučaju ne može se isključiti da pojedinci ili organizirane skupine upisuju podatke osoba koje nisu stvarno pristupile potpisnom mjestu – samo kako bi protuzakonito ili protupropisno pogurali referendumsku inicijativu.

VI – Sve je to daleko od toga da bi se u ovom trenutku moglo predstavnike građanske inicijative optužiti za smišljenu prijevaru. Za početak, jasno je da volonteri ne raspolažu novčanim i materijalnim sredstvima kako bi obavili bilo kakvu složeniju provjeru, te da je za njih već i samo prikupljanje i brojanje potpisa izuzetan logistički zadatak.

VII – Ni u jednom slučaju ne može se isključiti niti da pojedinci ili organizirane skupine namjerno unose pogrešne podatke – samo kako bi sabotirali referendumsku inicijativu.

VIII – Nema baš nikakvih indicija ili dokaza o postojanju organizirane zavjere kako bi se i na taj način rušila građanska inicijativa.

IX – Potpuno je neistinita Kuščevićeva tvrdnja da po hrvatskim zakonima nije bilo moguće dopustiti prisutnost promatrača u povjerenstvu koje je provjeravalo potpise, to je posvemašnja izmišljotina.

X – Posve je neinteligentna tvrdnja da bi se prisustvom promatrača ugrožavalo tajnost osobnih podataka onih koji su dali potpise. Naime, Kuščević ne dopušta prisutnost promatrača iz referendumskih inicijativa kako oni ne bi vidjeli nečije osobne podatke, dakle, onemogućava pristup onim istim osobama iz te iste referendumske inicijative koji su prije toga te iste osobne podatke dostavili Kuščeviću! Štoviše, predstavnici tih inicijativa ne samo da su već imali prilike vidjeti te podatke, nego ih i dalje posjeduju – jer su ih prije predaje Kuščeviću ionako sve prekopirali, list po list. Apsurd nad apsurdima: Vlada RH samovoljno ne dopušta prisutnost onima koji su te potpise skupljali!

XI – Organizatori su sami unaprijed prekrižili na tisuće potpisa za koje su procijenili da su očito iz raznih razloga manjkavi – tko god za te manjkavosti bio odgovoran. Te potpise nisu uračunali u ukupan broj dostavljenih potpisa.

XII – To nipošto ne isključuje mogućnost da su tisuće drugih manjkavih potpisa svjesno ili nesvjesno, iz neznanja ili nemara za striktno poštovanje zakona – propustili prekrižiti.

XIII – Povjerenstvo je očito i izvan svake dvojbe svjesno ili nesvjesno prenapuhalo broj neispravnih potpisa, jer su u ukupnu brojku uključili čak i one potpise koje su sami organizatori prekrižili kao neispravne. U slučaju inicijative za referendum o povlačenju Istanbulske konvencije samo na taj način broj neispravnih potpisa Kuščevićevo povjerenstvo neosnovano je napuhalo za oko 13 tisuća.

XIV – Postavlja se pitanje je li namjera takvog postupka stvoriti dimnu zavjesu te učiniti još impresivnijim broj neispravnih potpisa – ili je tek APIS provjerom i tih potpisa pokušao zaraditi još koju kunu po potpisu, odnosno dodatnih 13 tisuća kuna minus PDV? Ili možda i jedno i drugo.

XV – Ukupno je tako povjerenstvo deklariralo 126 tisuća neispravnih potpisa ili oko 11 posto ukupnog broja od preko 1,2 milijuna za tri referendumska pitanja, s nedvojbenom insinuacijom iz usta ministra o elementima kaznene odgovornosti, odnosno da se radi o krivotvorenju i prijevari za koju bi organizatori trebali pred zakonom odgovarati. Takva insinuacija barem iz njegovih usta, kao predstavnika izvršne vlasti koja je na sve moguće načine od samog početka minirala građansku inicijativu jest definitivno preuranjena i neodgovorna.

XVI – Jednako tako moglo bi se postaviti pitanje moralne, političke pa i zakonske odgovornosti lokalnih i državnih vlasti koje nisu na odgovarajući način zaštitile prava građanske inicijative u prikupljanju potpisa, odgovornost državnog vrha koji se u cijelom tom procesu ponašao neuravnoteženo prema zagovornicima ovog instrumenta izravne demokracije odnosno posve suprotno odredbama Venecijanske komisije Vijeća Europe, te pitanje odgovornosti onih su provjeru naredili i uredili, postavivši dvojbene naknadne kriterije te preuranjeno interpretiravši rezultate na štetu građanske inicijative te budućnosti izravne demokracije u RH.

XVII – Naime, posve je jasno da ovo izvješće nije kompletno te da nakon ove provjere svih potpisa sad mora uslijediti dodatna provjera odbačenih potpisa, odnosno da za početak mora biti prezentiran ne samo ovaj selektivni niz ilustracija koje navodno dokazuju neispravnost nekih od potpisa, već mora biti prezentirano i kompletno izvješće koje će sadržavati preciznu statistiku koliko je i kojih konkretno potpisa odbačeno i iz kojih razloga.

XVIII – Građanska inicijativa mora na detaljan uvid dobiti sve potpise koji su proglašeni neispravnima, te jasno obrazloženje za svaki potpis ili grupu potpisa. Kao što je već istaknuto, obrazloženje da to nije moguće zbog zaštite osobnih podataka jest ridikulozno.

XIX – Pogotovu je nužno znati koliko je potpisa proglašeno neispravnima zbog raznih banalnih, birokratskih i posve proizvoljnih razloga, kao što su prekrižen JMBG te dopisan OIB ili popravka jednog slova ili brojke – ili pak zbog činjenice da su imena i prezimena istim rukopisom (nimalo suprotstavljeno u tom trenutku postojećim propisima) u mnogim slučajevima upisivali volonteri, dok su građani samo stavljali svoj potpis.

XX – Nije dakako, nevažno koliko je neispravnih potpisa, pogotovu koliko je ukupno potencijalno krivotvorenih potpisa, no to pitanje potencijalne kaznene ili neke druge odgovornosti je posve odvojeno od toga ima li na koncu dovoljno potpisa kako bi se referendum ipak održao. Jedno ni ne isključuje drugo.

XXI – Mnogo važnije od činjenice da su APIS i povjerenstvo utvrdili u prosjeku preko 40 tisuća neispravnih potpisa za svako od tri referendumska pitanja jest da su ustvrdili da naprimjer za referendumsko pitanje o promjeni članka 72. hrvatskog Ustava nedostaje svega 3290 potpisa od potrebnih 374.740!

Dakle, manje od 1 posto! Istovremeno je za tisuće i tisuće glasova ustvrdila da su nečitki!

To je tako mala margina pogreške da je jednostavno nužna te neizbježna neovisna i nepristrana provjera, u koju će po potrebi biti uključeni DIP i Ustavni sud, a koja će ocijeniti kako Kuščevićeve naknadne ad hoc kriterije tako i konačne rezultate.

XXII – Jednako tako za barem još jedno referendumsko pitanje razlika je tako mala – manje od 2 postotka potpisa – da se nitko ne može tek tako pomiriti s ovakvim preliminarnim rezultatom kao konačnim pravorijekom. Pogotovu zato što je građanskoj inicijativi iznimno neskloni ministar posao provjere potpisa za honorar od milijun kuna povjerio ustanovi koju je ova ista vladajuća stranka sasvim nedavno optuživala za krađu glasova na prethodnim parlamentarnim izborima!

XXIII – Sudeći po ministrovoj prezentaciji, vrlo je moguće da je povjerenstvo ad hoc odlučilo neispravnima proglasiti sve potpise u nizu uz koje su imena, prezimena i OIB uneseni istim rukopisom. No, ako su tako radili, to je neosnovano, jer mnogi mogu svjedočiti da je na potpisnim mjestima sasvim uobičajen pistupak da volonteri građanima upisuju osobne podatke, a da se građani samo potpišu. Osim ako se može dokazati da je i vlastoručne potpise uz te osobne podatke ostavila jedna te ista osoba, takvi potpisi se ne mogu i ne smiju tako lakonski odbaciti. Vrlo je vjerojatno da je takvih više tisuća. Sve to treba provjeriti, a u pojedinim slučajevima, ako je to nužno – i izravno kontaktirati navedenog potpisnika.

XXIV – Pokaže li se i dokaže da je stvarno i izvan svake dvojbe smišljeno i zlonamjerno krivotvoreno ukupno nekoliko desetaka tisuća ili možda čak stotinjak tisuća potpisa, u tom slučaju organizatori ili oni koji su za to izravno odgovorni moraju snositi sve moguće posljedice, pravne, moralne i materijalne te trajno ustupiti svoja mjesta onima koji vjeruju u vladavinu prava.

XXV – Pokaže li se pak nasuprot tome da je Vlada RH zlonamjerno odbacila jednu posve legalnu i legitimnu građansku inicijativu zbog manje od 1 postotka – točnije samo 0,88 postotka – iz banalnih razloga odbačenih potpisa i to na temelju naknadno i netransparentno postavljenih nejasnih i sumnjivih kriterija, građanska inicijativa mora inzistirati do kraja, koristeći pritom sva legitimna demokratska sredstva na hrvatskoj i međunarodnoj razini, kako ne bi ostala trajna mrlja na hrvatskoj demokraciji i vladavini prava, te kako ovakvi preliminarni rezultati provjere ne bi bili zlorabljeni kao oružje za ubojstvo izravne demokracije prilikom promjene referendumskog zakonodavstva koju je već naručio premijer.

U tom slučaju najmanje što građani moraju zahtijevati jest trenutačna i neopoziva ostavka ministra, a u pitanje dolazi i uloga samog premijera.

Ivan Hrstić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Karamatić: Za Komšića su glasovali ekstremisti koji žele uspostavljanje islamske države u BiH

Objavljeno

na

Objavio

“Bilo je samo bitno da Hrvati nemaju predstavnika. To je pucanje u temelje BiH. To će dovesti BiH u nezapamćenu krizu. Za Komšića su glasovali islamski ekstremisti u BiH koji žele uspostavljanje islamske države. Ima tu dio glasača SDA, ali nisu dominantni”, izjavio je Srni Karamatić, koji je i član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS).

On ističe da su stranke HNS-a i Dragan Čović dobili plebiscitarnu podršku Hrvata na ovim izborima.

“Izbor Željka Komšića treći put, ako pogledate komentare na društvenim mrežama, čisti su glasovi iz mržnje prema Hrvatima”, kaže Karamatić.

Navodi da bi donekle bilo razumljivo da su Bošnjaci izabrali kandidata Naše stranke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Borišu Falatara, koji je ponudio novi pristup i politici i BiH.

Karamatić ističe da su bošnjački glasovi, međutim, otišli “čovjeku koji za osam godina u Predsjedništvu nije uradio apsolutno ništa, a za četiri u parlamentu BiH nije podnio nijednu inicijativu, niti prijedlog zakona i čija se predizborna kampanja svodila na to kako ne treba hrvatskom predstavniku dozvoliti da predstavlja Hrvate”.

Govoreći o krizi, Karamatić napominje da Komšić, kao ni bilo koji drugi član Predsjedništva, ne može uraditi ništa bez Parlamentarne skupštine BiH.

“U ovom slučaju Komšić se nema kome obratiti. On bi, prema Ustavu, trebao obratiti Klubu Hrvata u Parlamentu BiH. Mi ga nećemo primiti ni da bi ga saslušali”, tvrdi Karamatić.

Naglašava da je kriza već nastupila jer ne postoji zakon po kojem se može popuniti Dom naroda u Parlamentu FBiH, pa tako ni u parlamentu BiH.

“Vlast će biti formirana na razini županija i u Republici Srpskoj. Federacija i BiH se svakako nalaze u krizi. Hrvati, nakon što im je ovo treći put urađeno, više nemaju razlog da još jednom pokušaju spasiti ovakvu BiH”, naglašava Karamatić i dodaje da će se Hrvati braniti postojećim mehanizmima./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari