Pratite nas

Razgovor

Davor Ivo Stier: Beograd pokušava vratiti izgubljene pozicije, ali na štetu Hrvatske – neće

Objavljeno

na

U trenutku promjena i preslagivanja na globalnoj sceni, kad se nanovo miješaju karte i kad dužnost predsjednika SAD-a preuzima Donald Trump, Moskva sve više širi utjecaj u susjedstvu, a EU gubi svoju članicu, s potpredsjednikom Vlade i ministrom vanjskih poslova Davorom Ivom Stierom novinarka Večernjeg lista razgovarala je o položaju Hrvatske u novom globalnom poretku i odnosima sa susjedima.

Hrvatska je međunarodno priznata prije 25 godina. Uspoređujući međunarodnu situaciju tada i sada, gdje se nalazi Hrvatska i na koga može računati?

Svijet je doista bio drugačiji prije 25 godina. Nakon pada Berlinskog zida Njemačka se ujedinila i vratila na scenu, a europske su integracije jačale.

Danas taj moment integracije ne postoji u tolikoj snazi, a odlazak Velike Britanije iz EU i drugi procesi pokazuju da ključne države u Europi svoju politiku provode na temelju nacionalnih interesa gotovo bez rukavica.

Snažan angažman Rusije u Europi i rezultati američkih izbora potvrda su da se stvari mijenjaju. Novi odnosi između velikih sila tek se definiraju i u mnogočemu bi se mogla povući paralela s krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

No za nas je ključna razlika što smo sada suverena država, naša sudbina je u našim rukama te možemo djelovati kako bismo zaštitili svoje interese, koristeći pritom i članstvo u EU i NATO-u.

Kako reagirate na komentare da ste, kao i premijer Andrej Plenković, “bruxelleski ljudi”?

Hrvatskoj je prednost što ima premijera koji izravno može kontaktirati s ključnim ljudima u Europskom vijeću, Komisiji i Parlamentu, s kojima je i prijatelj, te tako afirmirati poziciju Hrvatske. U interakciji s europskim institucijama ne libimo se zastupati hrvatske interese.

Možda se nedovoljno naglašavaju pozitivni primjeri suradnje. U prosincu je tako, u suradnji s Komisijom, pozitivno riješeno pitanje carina s BiH, što će povećati konkurentnost hrvatskih proizvoda na tom tržištu.

Sluša li Hrvatska bespogovorno Bruxelles?

Hrvatska ne prihvaća ničiji diktat. Suverena smo država i zaštita naših interesa jača je time što sjedimo za stolom gdje se donose odluke. Vodimo proeuropsku politiku koja je u funkciji ostvarivanja hrvatskih interesa, a premijer koji ima ulaz kod glavnih ljudi dodatna je vrijednost, odnosno prednost koju namjeravamo iskoristiti.

No pritisaka ima, primjerice iz Njemačke, posebice kad je riječ o pregovorima sa Srbijom?

Za nas je važno da sve države jugoistočne Europe, pa tako i Srbija, ispune sve kriterije te da taj proces bude transformacijski i vjerodostojan. To je nešto što komuniciramo s drugim državama EU. Kao Vlada imamo i obavezu prema Saboru koji će, kad dođe do toga, morati odlučiti o ratifikaciji svakog pristupnog sporazuma.

Ne želimo dizati tenzije i nismo fokusirani na ping-pong izjave sa Srbijom, već isključivo na rezultate. Kad vidimo da je rezultat postignut, možemo ići dalje.

Kad uspoređujemo pregovore s Hrvatskom i Srbijom, vidi se razlika. Primjerice, Haaški sud izvještava kako Srbija ne surađuje, ali Komisija ipak otvara 23. poglavlje o pravosuđu. Dolazi li do erozije kriterija u pregovorima?

Srbija je postala kandidatom 2012. i dosad je otvorila šest poglavlja te zatvorila samo jedno od ukupno 35 poglavlja. Iz te perspektive ne može se govoriti o ubrzanoj dinamici pregovora.

Glede 23. poglavlja, koje je otvoreno za vrijeme prethodne Vlade, Hrvatska je u pregovaračka stajališta EU unijela mjerila za pitanja koja su za nas posebno važna, od rješavanja problema tzv. regionalne jurisdikcije, rasvjetljavanja sudbine nestalih do manjinskih prava.

No točno je da su se pritom vodile rasprave s drugim državama članicama, uključujući i Njemačku. Za bolje razumijevanje današnjih odnosa Berlina i Beograda valjalo bi proučiti razdoblje nakon Berlinskog kongresa 1878., kada je Njemačka bila dominanta sila na kontinentu te pokušavala sebi približiti Srbiju iako to na kraju nije uspjela.

Stoga smatram da je dobro da se Srbija približi zapadnim strukturama. Međutim, to treba biti na osnovi prave transformacije koja se mora postići u pristupnim pregovorima, da se ne bi ponovile greške otprije stotinu godina, koje su dovele do sukoba na Balkanu i na kontinentu.

Je li taj transformacijski proces počeo u Srbiji?

U Beogradu postoji ambicija da se u novom rasporedu odnosa pokušaju vratiti neke pozicije koje su izgubili u posljednjih 25 godina. Mi djelujemo da to nikako ne bude na štetu hrvatskih interesa i da se izbjegnu novi sukobi. Istovremeno naglašavamo da moramo riješiti otvorena pitanja, no moramo uočiti i to da postoje i zajedničke prijetnje i za Hrvatsku i za Srbiju te na tom planu uspostaviti dijalog i suradnju.

Koje su to prijetnje? Terorizam?

Mislim na fenomen masovnih migracija. To ne smijemo poistovjetiti s terorizmom, ali to jest zajednički izazov za Hrvatsku, Srbiju i druge zemlje Europe koji se ne može samo gledati kao humanitarno pitanje, već u obzir treba uzeti i sigurnosnu dimenziju. Potom politički, radikalni islamizam je velika prijetnja. Ne islam kao vjera, već islamizam kao ideologija zajednička je prijetnja za Hrvatsku i Srbiju, ali i za BiH.

Vidite li porast radikalnog islamizma u BiH, na što je upozoravala predsjednica RH?

Nažalost, to je fenomen koji prijeti sigurnosti cijele Europe. No mora se precizno odijeliti islam kao vjeru, koja je kompatibilna s demokratskim sustavom, od radikalnog islamizma kao ideologije koja je suprotna demokraciji i koja je želi srušiti i zamijeniti kalifatom.

Stabilnost BiH nam je prioritet i na tome moramo zajedno djelovati s drugim zemljama EU, SAD-om, ali imati i otvoren dijalog s Ruskom Federacijom i Turskom koje su nazočne na ovom području.

Da ste branitelj, biste li se usudili putovati u Srbiju? Pritom mislim na srpski zakon o regionalnoj nadležnosti za ratne zločine.

Taj strah doista postoji, prošli smo kroz nekoliko situacija kao što je bio slučaj s Tihomirom Purdom. To jest toliko ozbiljno pitanje da bez njegova rješavanja neće biti moguće zatvoriti 23. poglavlje sa Srbijom.

Ako Srbija ne bude željela promijeniti zakon, koga Hrvatska ima na svojoj strani?

Bitno je da Hrvatska ima jasnu poziciju što želi postići. Tako smo i u prosincu na Vijeću ministara u raspravi o izbornom zakonodavstvu u BiH došli do dogovora i zaključaka da ta reforma mora u vidu imati načelo jednakopravnosti Hrvata, Bošnjaka i Srba, što drugim zemljama nije bilo toliko blisko i nisu iz prve razumjele zašto je to toliko važno.

Na isti ćemo način riješiti i ovo pitanje jer bez toga Hrvatska neće dići rezerve za zatvaranje 23. poglavlja. U međuvremenu je moguće i potrebno raditi i bilateralno te pronaći rješenje koje bi spriječilo zloporabu pravosuđa i spriječiti situaciju da sudovi u Srbiji sude hrvatskim braniteljima. Decidirano, za Hrvatsku je to nedopustivo.

Države EU upravo i smatraju da je to bilateralno pitanje i da ga Hrvatska, a uostalom i ratificirala je deklaraciju u tom smislu, neće koristiti protiv Srbije.

To pitanje, kao i pitanje zaštite manjina, ima i bilateralnu dimenziju, ali ne znači da nije prisutno u sklopu pristupnih pregovora pa je zato dio pregovaračkog stajališta. Jedno ne isključuje drugo. Hrvatska se nije obvezala da će odustati od rješavanja otvorenih pitanja, pa i onih koja se pojavljuju u okviru pristupnih pregovora.

Nećemo zlorabiti svoju poziciju, ali nema smisla negirati da je riječ o nečemu što opterećuje odnose i što se mora riješiti.

Kad je riječ o pravosuđu u susjednim državama, čule su se ocjene da je ono u BiH selektivno kad je riječ o procesuiranju ratnih zločina.

Kad se u Vijeću sigurnosti raspravljalo o BiH na temelju izvješća visokog predstavnika, veleposlanik EU upozorio je na problem politizacije pravosuđa u procesuiranju ratnih zločina. Konkretan problem, koji je prepoznao i OESS, jest taj da se koriste dva različita kaznena zakona.

Jedan je još iz doba SFRJ, koji je puno blaži i on se selektivno primjenjuje na neke okrivljenike, a na druge se pak primjenjuje drugi, stroži zakon.

SAD je uveo sankcije čelniku Republike Srpske Miloradu Dodik. Hoće li slično postupiti i Hrvatska?

Svoje poteze donosimo na temelju svojih procjena, a u svrhu provođenja politike potpore teritorijalnom integritetu BiH kao države u kojoj će Hrvati biti ravnopravni sa Srbima i Bošnjacima.

A Hrvati nisu ostvarili institucionalnu jednakopravnost ni u Federaciji. Odnosi između Hrvata i Bošnjaka ključni su za stabilnost Federacije i cijele BiH, a oni se tek trebaju kvalitetno urediti.

U cijelom tom kontekstu sankcije nam nisu na dnevnom redu. Pitanje položaja Hrvata u Republici Srpskoj nešto je čemu pridajemo veliku pažnju i u stalnom smo kontaktu s biskupom Komaricom i s predstavnicima Hrvata, ali i pitanje položaja hrvatskog naroda u Federaciji nešto je što ne možemo niti smijemo zanemariti.

Federacija se mora ponašati po federalnom principu, bez obzira na to što dvije zajednice brojčano nisu jednake, u pravima one to moraju biti. Dok se naglašava kako je ustav BiH donesen Daytonskim sporazumom, koji se nije mijenjao, premalo se govori da se Ustav u Federaciji promijenio više puta, i to na štetu Hrvata.

Isto tako, današnji izborni zakon diskriminira Hrvate jer omogućava da im drugi biraju predstavnike.

To je utvrdio i Ustavni sud presudom od 1. prosinca 2016. Sve je to važno ne samo za Hrvate već za ukupnu stabilnost i napredak BiH. Prema tome, na putu BiH prema EU mora se donijeti, i očekuje se da to bude što prije, novi izborni zakon koji će osigurati jednakopravnost triju konstitutivnih naroda i svih građana BiH.

Kako se Hrvatska pozicionira u situaciji kad Donald Trump preuzima dužnost predsjednika SAD-a? Znamo li, osim naznaka, njegovu vanjsku politiku?

Naravno da za konkretnije konture moramo pričekati prve poteze, ali već se sada može vidjeti kako jedan od ključnih elemenata Trumpove administracije biti borba protiv radikalnog islamizma i nisam zato uzalud spominjao da je to prijetnja Europi, prijetnja koju i Hrvatska prepoznaje. U tom pogledu mislim da je važno da gradimo i dalje savjetništvo sa SAD-om i novom Trumpovom administracijom.

Svjedočimo li otopljavanju odnosa Hrvatske i Rusije?

Kanal dijaloga postoji. Na primjer, uskoro ćemo održati političke konzultacije na razini političkih direktora. Hrvatska želi promicati sigurnost na jugoistoku Europe i u tome biti otvorena za dijalog sa svim akterima nazočnima na tom području, a Ruska Federacija to definitivno jest.

Ima li Hrvatska jurisdikciju nad cijelim svojim teritorijem? Pritom mislim na slovensku žicu koja je dijelom razvučena po hrvatskom tlu.

Hrvatska želi sa Slovenijom na bilateralni način riješiti granični spor. Na žalost, Slovenija je prekršila Arbitražni sporazum i kompromitirala proces do te razine da je Sabor jednoglasno odlučio da Hrvatska neće više sudjelovati. To je stav koji uživa konsenzus u Hrvatskoj i on se neće mijenjati.

Kako ste se osjećali na presici s ministrom vanjskih poslova Karlom Erjavcem kad vam je, dok ste u rukama držali slovensku kartu s ucrtanom granicom, objašnjavao da se ne zna kuda prolazi granica?

I na toj presici i drugim izjavama pokazuje se da Slovenija krši Arbitražni sporazum koji upravo traži suzdržavanje od provokacija. Potom, upravo je slovenski parlament donio odluku da neće poštovati presudu ako ne bude onakva kakvu su je zamislili, a onda je još došla i potpuna kontaminacija arbitraže.

No postoji i nešto pozitivno. Unatoč takvom ponašanju slovenske politike, odnosi između dvaju naroda su odlični. U jednom trenutku, kad smo završavali pregovore, potpora slovenskih građana hrvatskom ulasku u EU bio je vrlo visoka.

Slovenci i Hrvati su rijedak primjer dvaju naroda koji se kroz povijest nikada nisu sukobili i to je naše ogromno bogatstvo koje politika ne smije kontaminirati. I druge države EU imaju neriješena granična pitanja pa ih to ne sprečava da surađuju.

Može li odluka Arbitražnog suda donijeti eskalaciju u odnosima dviju država? Ministar Erjavec je naznačio takvu mogućnost, govoreći o problemima koje bi turisti mogli imati na granici.

Nakon negativnih reakcija na njegovu prvu izjavu, Erjavec je reterirao pa kasnije sve to opet ponovio. Maltretiranjem njemačkih, austrijskih, poljskih, slovačkih, čeških turista, pa i vlastitih slovenskih građana, neće se ništa postići.

Je li pitanje šefa MOL-a Z. Hernadija i njegove nedostupnosti hrvatskom pravosuđu političko ili pravosudno pitanje?

Ne možemo izbjeći da ovakvo pitanje, koje u suštini jest pravosudno, nema i političke implikacije. Pritom odbacujem optužbe da je hrvatska Vlada vršila politički pritisak na hrvatsko pravosuđe u slučaju Hernadi.

Pitam i zato što postoje informacije da je mađarska diplomacija urgirala kod Interpola da Hernadija skine s liste.

Ta je odluka donesena nedugo nakon što sam postao ministar i mislim da su licemjerne kritike na račun nove Vlade zbog te odluke. To je proces koji se dugo vodio, a u mandatima prethodnih Vlada odlučeno je da bude u nadležnosti MUP-a, Ministarstva pravosuđa, uz sudjelovanje DORH-a.

Isto tako, treba i procijeniti što su sudovi u Hrvatskoj po tom pitanju učinili ili propustili učiniti. Treba također reći da nije bilo dobre koordinacije nadležnih institucija, i to ne samo u ovom slučaju. To je nešto što je sadašnja Vlada odlučila promijeniti.

Hrvatska predsjednica K. Grabar Kitarović u nedavnom intervjuu iznijela je primjedbe na hrvatskog veleposlanika u Beogradu koji je, kako je rekla, tražio upute treba li na dan kada je Hrvatska obilježavala Dan pobjede i domovinske zahvalnosti spustiti na pola koplja jer su to učinile institucije u Srbiji.

Nemam saznanja je li došlo do formalnog traženja takve upute. U svakom slučaju, u pripremi je značajna rotacija veleposlanika. Poštujući nadležnost predsjednika Vlade i predsjednice RH, očekujem da rotacija bude realizirana prije ljeta.

Zašto hrvatski veleposlanik u Washingtonu Joško Paro nije prekinuo godišnji odmor kad je predsjednica RH odlazila u posjet toj državi?

Objasnili smo da je veleposlanik bio izvan Washingtona zbog teške bolesti užeg člana obitelji. Međutim, otpravnica poslova u Washingtonu dala je svu potrebnu potporu predsjednici tijekom boravka u SAD-u. Predsjednica je održala sastanke koji sigurno pomažu afirmaciji Hrvatske.

Kako komentirate postavljanje ploča HOS-a s natpisom “za dom spremni” u Jasenovcu?

Potpuno podržavam stajalište predsjednika Vlade da se 27 godina od pada zadnjeg totalitarnog sustava u Hrvatskoj moramo suočiti s prošlošću, osuditi još jednom komunizam i fašizam i nacizam kao totalitarne sustave te stvoriti konsenzus kroz prijedlog posebnog povjerenstva. Mislim da taj konsenzus već i postoji u narodu, koji – po mom dubokom uvjerenju – u ogromnoj većini odbija svaki totalitarizam.

Koliko su vam porijeklo i obiteljska povijest teret? Znaju se čuti komentari da za desne niste dovoljno desno, dok ste za neke s lijevog spektra zbog porijekla unaprijed teško prihvatljivi?

Ne pada mi na pamet odreći se svoje obitelji ni svojih stavova. Moj je stav vrlo jasan u osudi svakog totalitarizma i uopće se ne opterećujem kako će netko reagirati.

Moja je osuda prvo u skladu s mojim uvjerenjem, u skladu s Ustavom RH koji u istom paragrafu izvorišnih osnova osuđuje i fašističke i komunističke pojave te u skladu s vrijednostima Domovinskog rata koji je u temeljima moderne Hrvatske. Osuda svakog totalitarizma nužna je za demokratski razvoj Hrvatske.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić: Nikome se ne sudi za Škabrnju

Objavljeno

na

Objavio

Uz Vukovar, i Škabrnja je simbol stradanja u Domovinskom ratu. Sutra i oni odaju počast svojim mještanima i stradalima u ratu.

Samo u jednom danu, u tom malom ravnokotarskom mjestu ubijeno je 43 ljudi – nema obitelji koja u ratu nije nekoga izgubila. Škabrnja će se sutra prisjetiti tog dana, svojih najdražih, a mnogi su već danas ondje pristigli.

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje u razgovoru za Studio 4 prisjetio se ratnih dana i opet naglasio kako za zločin u Škabrnji nitko još nije odgovarao. Dodao je kako se boji da će to tako i ostati.

Kazao je kako je prije mjesec dana bio na ponovljenom suđenju Stanišiću i Simatoviću na Haškom sudu za kojega smatra da je politički i da želi izjednačiti žrtvu i agresora.

Podsjetio je kako je Ratko Mladić “ispekao zanat na Škabrnji” nakon čega je unaprijeđen u generala. “Njemu se sudi za zločine počinjene u BiH , ali ne i za Škabrnju. Za to je krivo hrvatsko pravosuđe, hrvatska politika i hrvatska diplomacija.

U Šabrnji su bili visoki činovi, a krvnika se ne može osloboditi”, kazao je Miljanić koji za neke visoke JNA zna i točno gdje žive. “Hrvate zatvaramo, a aboliramo one koji su radili zločine nad Hrvatima”, dodao je.

Na pitanje kako danas žive Miljanić je kazao da je “hrvatska država u Škabrnju uložila puno sredstava, bez obzira o čijoj se Vladi radi – Šabrnji se davalo”. Osobito su ponosni što je OŠ u Škabrnji jedna od najboljih i najvećih škola u bivšoj općini Ravni kotari.

“Škabrnjani opet žive svoj život – život poštenih i radinih ljudi koji se svakodnevno bore za svoju egzistenciju. Ali ih boli neučinkovitost hrvatskog pravosuđa. Ne znam kome podilazimo i zašto”, rekao je Marko Miljanić.

Mladen Pavković: Sramota. Optužujete, sudite i zatvarate hrvatske branitelje, ali ne i one koji su razorili Škabrnju!

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Zlatko Hasanbegović: Nisam ja komesar za ulice

Objavljeno

na

Objavio

U Novom danu N1 televizije gostovao je Zlatko Hasanbegović, saborski zastupnik i zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Neovisnih za Hrvatsku.

Neovisni za Hrvatsku zatražili su da se na sjednici zagrebačke Skupštine 30. studenog uvrsti u dnevni red tema uklanjanja biste partizanskom narodnom heroju Ivi Loli Ribaru. Zašto je Vama to važno?

Dakle, riječ je o inicijativi koja je upućena u skupštinsku proceduru prije dva mjeseca. Bista je postavljena mimo procedure i skupštinskog statuta o komunalnom redu. Naš zahtjev koji sad dolazi na dnevni red ima političku pozadinu, ali najvažnije je da ima i pravu proceduralnu pozadinu. Mi smo protiv toga da se u 21. stoljeću u javnom prostoru ističu simboli propale jugoslavenske baštine.

Građani ne znaju da ovdje nije riječ o spomeniku koji u kontinutetu egzistira u zagrebačkom javnom prostoru. U Zagrebu postoje na destine spomenika ostavštine bivše Jugoslavije i nikada nam nije palo na pamet da tražimo uklanjanje, ali je ovdje je isključivo riječ o činjenici da se odlukom gradonačelnika uzurpirala i poništila odluka gradskih tijela iz 1996., a kad je donesena odluka da se ta bista ukloni. Nije riječ ovdje o vandalskom činu, već o redovitoj proceduri uklanjanja biste koja je bila pohranjena u Povijesnom muzeju i imala svoj broj.

Zašto je to Bandić napravio?

Ne bih spekulirao, bit naše inicijative je da zastupnike u Skupštini upoznamo s činjenicama. Ovdje je riječ o načelom pitanju može li se kršiti skupštinski poslovnik o komunalnom redu. Gospođa Švaljek je jučer posprdno govorila o našoj inicijativi. Dakle, ovo je sad prigoda se ona izjasni i oni iz oporbenog dijela Skupštine, a koji su nastupali kao morali arbitri. Pitanje je jesu li sad spremni štititi odluke Gradske skupštine ili su iz ideoloških razloga spremni sve to pogaziti.

Dakle, želite reći da vi kao stranka nemate ništa protiv lika i djela Ive Lole Ribara već je riječ o kršenju procedure?

Tako je, jer je to jedino pravno utemeljenje. Tako bi postupili i da je riječ o bilo kojem spomen obilježju. Osim što smo protiv toga sa se u 21. stoljeću u javnom prostoru ističu simboli propale jugoslavenske baštine.

Kako Vi doživljavate kritike jednog dijela Zagrepčana nezadovoljnih radom Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova? Ima li puno zahtjeva za preimenovanjem ulica?

Interes građana je iz poznatih razloga puno veći nego je ranije bio, dnevno dobivamo utemeljene inicijative i one koje to nisu. Od istaknutih sportaša, poput zahtjeva da u Zagrebu imamo ulicu Josipu Kužeu, a što je i meni biliska inicijativa, do Janka Bobetka, a što je izazvalo različite kontroverze. Postoje jasni propisi i procedure koje donosi skupštinska većina, a ja nisam komesar za ulice i nisam uzurpator i ne mogu nametati prijedloge ideološki.

Postoje li i zahtjevi za uklanjanje nekih imena ulica?

Postoje i prijedlozi za promjene različitih imena. To su osjetljiva pitanja, u Zagrebu postoje ulice po ljudima koji ih ni na koji način nisu zaslužili. To ne treba kriti, o tome će se razgovarati.

 

Hasanbegović i Esih žele ukloniti bistu Ive Lole Ribara

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari