Pratite nas

Komentar

Davor Ivo Stier: Tuđmanovom doktrinom protiv svakog totalitarizma

Objavljeno

na

Zakon o blagdanima puno je više od pukog popisa neradnih dana. To je zakon kojim se uređuje kako ćemo obilježiti ključne trenutke naše povijesti, ali i naš sustav vrijednosti.

Ključna promjena u novom prijedlogu je određivanje 30. svibnja kao središnjeg državnog praznika. Bio je to naš prvi Dan državnosti koji je narod prihvatio i slavio. Ukidanje tog blagdana, nakon promjene vlasti 2000., bila je pogreška koja je među hrvatske građane unijela konfuziju.

Potpuno je opravdano 30. svibnja 1990. odrediti kao prijelomni trenutak u modernoj hrvatskoj povijesti. To je bio dan konstituirajuće sjednice prvog višestranačkog i demokratski izabranog Sabora, ali i više od toga. Taj se datum nikako ne može svesti na stranačku dimenziju.

Naime, 30. svibnja je prijelomni trenutak kada je, kako piše u našem Ustavu; “na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.) slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.” Upravo je ta ustavna formulacija, kojoj mi saborski zastupnici i danas prisežemo, uporište za određivanje 30. svibnja kao Dana državnosti. Deset točaka koje je tada Hrvatskom saboru predstavio predsjednik Franjo Tuđman i danas su svojevrsni dekalog za razvoj Hrvatske kao samostalne države.

U sintezi koju predstavlja 30. svibnja prepoznaje se jasno svrstavanje moderne hrvatske države na stranu slobode, a nasuprot komunizmu, ali i bilo kakvom pokušaju vezivanja suvremene Hrvatske za totalitarne ideologije nacizma i fašizma. Neprijatelji hrvatske neovisnosti desetljećima su ideju hrvatske države vezivali za fašizam. I danas se pokušava, po toj staroj matrici, Hrvatsku poistovjetiti s Pavelićevim režimom. U tu zamku nećemo pasti.

Što se tiče Dana antifašističke borbe, o svemu možemo demokratski raspravljati i argumentirano iznijeti činjenice. Činjenica je da su kolege iz Odbora za veterane hrvatski branitelji koji predstavljaju svoje birače, i koji su u najboljoj vjeri dali prijedlog o blagdanima.

Činjenica je da je 22. lipnja 1941. dan kada je Hitler napao Sovjetski savez, pa je Kominterna zapovjedila svim komunističkim partijama u Europi da krenu u borbu protiv nacista s kojima su prethodno pune dvije godine paktirali. Jer Drugi svjetski rat nije počeo 1941., već 1939., nakon pakta Hitler-Staljin.

Sve su to činjenice. Ali isto tako činjenica je da je za ideju neovisne hrvatske države bilo nužno pridobiti sve one u Hrvatskoj koji se vežu za partizanski pokret, među kojima je bilo istaknutih hrvatskih domoljuba poput Andrije Hebranga, koji su upravo zbog svog hrvatstva kasnije nastradali i bili žrtve jugoslavenskog režima.

Upravo zato je Franjo Tuđman uspostavio 22. lipnja kao državni praznik, s intencijom stavljanja antifašizma u funkciju stvaranja hrvatske države, a nasuprot starom Danu ustanka u Srbu kao zloporabi antifašizma u jugoslavenske i protuhrvatske svrhe.

Zato bi bilo nerazborito ukinuti 22. lipnja kao praznik, ali bi isto tako bilo krivo šutjeti i dozvoliti nekima da zlonamjerno manipuliraju s imenom Franje Tuđmana kako bi pod krinkom antifašizma rehabilitirali jugoslavensku komunističku diktaturu, komentirao je Davor Ivo Stier na facebooku

 

Dr. Franjo Tuđman: Moramo razvijati svijest da o nama samima ovisi naša sudbina

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ponosan sam što sam Hrvat/Hrvatica

Objavljeno

na

Objavio

Pripadam narodu koji uspijeva opstati na povijesnoj pozornici unatoč svim nevoljama. Ima kulturnu i političku baštinu, povijest koja se može pratiti od 852. godine i domišljati i rekonstruirati i stoljećima prije toga.

Dužnost je svakog Hrvata/Hrvatice gajiti vlastitu nacionalnu, domoljubnu i rodoljubnu svijest. Ponos na hrvatstvo je prirodan osjećaj pogotovo što je on utemeljen na divljenja vrijednim ostvarenjima hrvatskih ljudi i naroda.

Neznanje je najveći neprijatelj domoljublja. Hrvatski jezik i umjetnost na njemu ostvarena, hrvatska kulturna tradicija i umjetnost, politička borba i nastojanja, njegova su dična povijest. Svijest o hrvatskom kulturnom i političkom identitetu temelj je opstojnosti hrvatskoga naroda, uspostava, održavanje i očuvanje potrebnih nacionalnih institucija obveza.

Svakodnevna skrb za hrvatski jezik sveta je dužnost, jer, kao što pjesnik kaže, Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi. Jedino kroz očuvanje jezika, kulture i političkog okvira (države i državotvornosti) narod može očuvati vlastito ime i opstojnost.

U svjetonazornom i vrijednosnom smislu (u skladu s tradicijom) važno je očuvanje i njegovanje pripadnosti katoličkoj crkvi. U krilu crkve trajali smo i postojali. Odgajali se i uzrastali. A da bi to i dalje mogli potrebno je jačati obitelj (i obiteljske vrijednosti).

Očuvanje i zaštita obitelji je imperativ. Ona rađa i odgaja. Pravo na život i pravo na rad kao temeljna ljudska prava ostvarivati u svojoj zemlji.

Pomagati vlastite ljude. Opstati na hrvatskom tlu obveza je i odgovornost. Oni koji su u svijetu u tome su dužni pomagati one koji su ostali. Pomagati svekoliki napredak Hrvatske i Hrvata u BiH kako bi se jednom imali gdje i mogli vratiti. I oni sami trebaju promišljati vlastiti povratak. Život u tuđini bit će mnogo lakši ukoliko se neprestano dotiču vlastiti korijeni i osnažuju konopci ljubavi.

Zanimanje za naše u tuđini, ostvarivanje pretpostavki za njihovo uključivanje u narodni život, neprestana i živa komunikacija: institucionalna, obiteljska i pojedinačna treba činiti jedinstveni hrvatski kulturni i politički prostor.

Zadaća je svakog hrvatskog čovjeka raditi sve da se ostvari što je moguće veći povratak hrvatskih ljudi.
Jer, ipak, samo je ovdje Dom i Domovina.

prof. dr. sc. Marko Tokić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali?

Objavljeno

na

Objavio

FENIX

Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali.
Te 91′ bilo je nekako najlakše, koliko god to zvučalo čudno.
Imao si neprijatelja, znao si cilj, svrhu, sad je to sve upitno.

Ako mi danas raspravljamo o domovinskom ratu, o HOS-u, jesmo li ili nismo za “Dom spremni” čemu onda sve.
Sve se svelo na neke domjenke, lampaše, svijeće, vijence.
Imali i jedan političar jasan stav oko svega gore nabrojanog.

Iskreno, ne zamjerajući, mislim da niti ili mali broj od njih nije bio na prvoj crti, osjetio miris krvi, raskomadana ljudska tjela.
Oni me i ne čude, čudi me da roditelji, braća, sestre, djeca još uvijek takve podržavaju, daju im glas, pravdaju ih.
Neću tupit, pitam se što ja tu radim,

Moji stavovi su jasni i javni, nikad se nisam krio iza nikoga. Bio sam za Škoru, drugi krug za Kolindu, to su moji stavovi, ja nisam podložan tuđim. NE HVATAJTE ME NA EMOCIJE, NE DAM VIŠE

Mnogi su mi pisali, javno izgovorili, oni te samo iskorištavaju, kad im ne bude trebalo otpisat će te.
Analizirajući sve do sada, shvatio sam, ja zbog svojih poginulih prijatelja neću odustati.
Jesu li to ideali ili ne, ne znam.

Znam
HOS da
ZDS da
NESTALI da
SRBIJA NE

Jesam li u krivu to će narod reći. Putujem diljem lijepe naše, vlakovima, autobusima, bez putnih naloga o svom trošku uz pomoć dobrih ljudi.
Ja ću sebi dati za pravo mali odmor i razmisliti hoću li dalje ili ne.

Nisam se umorio ali ako nešto ne ide onda ne ide
Kasno je da se mijenjam
HVALA VAM

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari