Pratite nas

Politika

Davor Ivo Stier: Vučićeva kosovska saga pokazuje da se na Balkanu karte opet miješaju

Objavljeno

na

Najava o mogućem dogovoru Aleksandra Vučića i Hashima Thaçija o podjeli Kosova i razmjeni teritorija izazvala je dosad oprečne reakcije. Dok se šefica europske diplomacije Federica Mogherini i dalje trudi doći do takvog kompromisa unatoč svim komplikacijama, Angela Merkel se na presici s premijerom Plenkovićem prilično jasno usprotivila. U nekim bi drugim vremenima takav stav njemačke kancelarke bio dovoljan za zaustavljanje nepoželjnih inicijativa.

No, Merkel više nije najjača figura u Europi. U narednom razdoblju će možda više energije morati uložiti u težnje za vlastitim političkim opstankom nego na zaustavljanje ambicija ojačanog Vučića, glavnog aktera mogućeg “povijesnog dogovora” i promotora balkanske verzije neliberalne demokracije, piše u analizi Davor Ivo Stier bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske za Globus.

Paradoksalno, jedan od ključnih međunarodnih zaštitnika Vučića je i sama Angela Merkel, koju se donedavno percipiralo kao svojevrsni stup liberalne demokracije u Europi i svijetu. Upravo nas taj paradoks upućuje na ono bitno, a to je da se karte na međunarodnoj sceni, pa i na jugoistoku Europe, ponovno miješaju.

Naime, priču o dogovornoj podjeli Kosova i razmjeni teritorija možemo promatrati kroz razne dimenzije. Jedna su novinska izvješća o izgledima za kompromis te diplomatska saga o borbama između njegovih pristaša i protivnika. Druga dimenzija su razni supstancijalni argumenti za i protiv takve politike, koji se uglavnom svode na procjenu rizika eventualnog dogovora Vučić-Thaçi za opstojnost Makedonije ili Bosne i Hercegovine.

No, ako se upustimo u malo dublju analizu, moći ćemo kroz ovaj slučaj primijetiti još jednu dimenziju, a ona se odnosi na značajniju promjenu u odnosima snaga glavnih međunarodnih aktera te na nijansiranje njihova općeg pristupa jugoistočnoj Europi. U tom kontekstu treba promatrati Vučićeve poteze i njegov govor u Kosovskoj Mitrovici, ali i općenito razvoj srpske državne politike. Ona se prilagođava novim okolnostima, ali u bitnome ostaje na tragu Načertanija Ilije Garašanina iz XIX. stoljeća.

No, krenimo redom. Prije nešto manje od trideset godina Europa je doživjela tektonsku promjenu svoje sigurnosne arhitekture padom Berlinskog zida, komunističkih diktatura i Varšavskog pakta. Demokratski i slobodarski val otvorio je prostor za građanske slobode i slobodna tržišta, ali i za nacionalne emancipacije. Tako je to razumio i Franjo Tuđman, koji je u samim Izvorišnim osnovama Ustava ugradio da se povijesno pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost očituje i “…na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi…”.

Europe whole and free bio je vodeći princip tog novog uređenja koji je zamijenio podjelu starog kontinenta baziranu na interesnim sferama, shodno dogovoru s Jalte. U takvoj novoj, slobodnoj i ujedinjenoj Europi bilo je onda i mjesta za nove države koje su nastale raspadom višenacionalnih tvorevina, a koje su prihvatile zapadni demokratski model i tržišno gospodarstvo. Na tom valu su u NATO i Europsku uniju ušle Estonija, Latvija, Litva, Češka, Slovačka i Slovenija. Na samom kraju tog razdoblja, u kojem je još donekle vrijedio princip slobodne i ujedinjene Europe bez interesnih sfera, pridružila se i Hrvatska.

Međutim, još za vrijeme naših pristupnih pregovora, ali posebno nakon njih, načelo Europe whole and free je kao temeljna okosnica uređenja posthladnoratovske Europe dobilo ozbiljnu ideološku konkurenciju u obliku tzv. neliberalnih demokracija i njihova principa restauracije interesnih sfera na granicama bivših višenacionalnih država, odnosno imperija. Takva restauracija nije značila doslovni povratak u prošlost i ponovnu uspostavu, na primjer, Sovjetskog Saveza ili Otomanskog Carstva.

Međutim, ona je značila definiranje sfera utjecaja na tim područjima s presudnim autoritetom Moskve ili Ankare u reguliranju odnosa u državama unutar sfere, kao i njihova odnosa prema trećim silama.

Na tragu definiranja takve politike stvaranja interesnih sfera bio je Erdoganov govor nakon izborne pobjede 2011., kada je ustvrdio: “Vjerujte mi, Sarajevo je danas na dobitku isto koliko i Istanbul, Bejrut je pobijedio koliko i Izmir, Damask je dobio koliko i Ankara; Ramallah, Nablus, Jemin na Zapadnoj obali, Jeruzalem je dobio koliko Diyarbakir.” Tim je riječima plastično prikazao granice nekadašnjeg carstva te priželjkivani doseg današnje turske interesne sfere.

Ruska Federacija je prvo u slučaju Gruzije, a zatim Ukrajine, također jasno pokazala da ne namjerava mirno gledati približavanje tih mladih država euroatlantskim asocijacijama a da se Moskvu ništa ne pita.

Beogradu je važno da mu međunarodni subjekti priznaju ili barem prešutno dopuštaju hegemonsku poziciju i autoritet za uređivanje odnosa unutar “jugosfere”. Vrlo jasan primjer takve politike bila je situacija u kojoj je Srbija prisilila Makedoniju da promijeni odluku o potpori Kosovu za članstvo u UNESCO-u.

Naime, novi makedonski premijer Zaev, koji je na vlast došao uz presudnu potporu Albanaca, namjeravao je podržati kosovsku aplikaciju za članstvo u toj agenciji Ujedinjenih naroda. Međutim, na to je Vučić odgovorio prijetnjama i povlačenjem srpskog diplomatskog osoblja iz Skoplja, nakon čega je Zaev popustio i promijenio odluku.

U prijašnjim vremenima, kada je prevladavalo načelo Europe whole and free, zapadne sile bi osudile i vjerojatno onemogućile takav rasplet događaja. Beogradu se ne bi dopustilo prijetiti Makedoniji i potpirivati njezine unutarnje političke rascjepe zbog suverene vladine odluke o priznanju Kosova. Ovaj put, umjesto osude, zapadne demokracije su ostale nijeme, dok je Europska vanjska služba pohvalila “zrelost” Vučića i Zaeva pri postizanju brzog dogovora.

Iako se često u našoj javnosti Vučićevu politiku prikazuje kao kontinuitet Miloševića, to je samo djelomice točno. Zajedničko je to što su obje politike definirane u okviru velikosrpskih ciljeva koje je trasirao Ilija Garašanin još 1844. Osim toga, Vučić je i sam sudjelovao u provođenju zločinačke Miloševićeve politike. Međutim, sada kada je on postao “vožd”, umjesto poražene politike genocida, etničkog čišćenja i osvajačkih ratova protiv nesrpskih naroda u bivšoj SFRJ, koja je Srbiju dovela do međunarodnih sankcija i izolacije, Vučić se opredijelio za svojevrsni neojugoslavenski pristup.

Bez koncepta Europe whole and free daljnje proširenje Europske unije ostaje na dugom štapu. To je Makedonija naučila na bolan način kada joj je EU još jednom odgodila otvaranje pristupnih pregovora, unatoč postignutom dogovoru s Grčkom o imenu. Dakle, proces proširenja formalno nije ukinut; on se nastavlja nekom sporom birokratskom logikom, ali bez nekadašnjeg političkog učinka stabilizacijskog instrumenta Europske unije. U tom kontekstu stupa na snagu alternativna logika interesnih sfera, pa je za neke glavne gradove u EU puno prihvatljivije podržati ili barem tolerirati Vučića nego to područje u potpunosti prepustiti većim igračima iz Moskve ili Ankare.

To je, dakle, okvir u kojem se trenutno odvija dijalog između Beograda i Prištine, ali i drugi procesi na jugoistoku Europe. Kao što je promjena međunarodnog poretka otvorila prostor za demokraciju i nacionalnu emancipaciju, tako i sadašnje novo miješanje karata može utjecati na naš položaj. Pritom moramo biti svjesni da Hrvatska ne može presudno utjecati na neke više silnice, ali to nije razlog za strah ili malodušje, nego poticaj da realistično sagledamo situaciju, te da u tim i takvim okolnostima osiguramo vitalne nacionalne interese hrvatske države i hrvatskog naroda.

U trenutku kada se ponovno miješaju karte na globalnoj i regionalnoj sceni, važno je učvrstiti strateška savezništva, posebice s državama koje mogu spriječiti difamacijske kampanje protiv Hrvatske. U tom je smislu učinjen značajan potez jačanjem savezništva s Izraelom, koje se može i mora dodatno produbiti. U koristi takve politike mogli su se svi uvjeriti na ovogodišnjoj proslavi Oluje, na kojoj su sudjelovala vojna izaslanstva Izraela i SAD-a. Ti su vidljivi rezultati plod manje vidljivog rada koji je puno ranije započet na diplomatskom planu. Dodatno unapređivanje odnosa s Izraelom može biti izuzetno važno za jačanje hrvatskih pozicija na međunarodnoj sceni i na našem jugoistočnom susjedstvu, posebice u BiH.

Dakako, sve to implicira daljnje zastupanje uravnoteženih pozicija na međunarodnim forumima i suprotstavljanje ideologiziranim osudama Izraela. Na domaćem planu pak nužno je otkloniti provokacije koje suvremenu Hrvatsku žele povezati s propalom Pavelićevom diktaturom.

Nadalje, jačanje Srbije na našem jugoistočnom susjedstvu ne bismo smjeli protumačiti kao poziv na natjecanje za neku balkansku lidersku poziciju. Takav bi nas pristup samo uvukao u okvir “jugosfere”, a ne bi pomogao u ostvarivanju naših legitimnih političkih i gospodarskih interesa u susjednoj regiji, posebice u BiH. Umjesto toga Hrvatskoj je prioritetno provesti gospodarske i političke reforme koje će je učiniti otpornijom na eventualne destabilizacijske poteze Beograda, kao i moguće turbulencije u susjednoj regiji. Borba protiv klijentelizma u tom pogledu ima stratešku važnost.

Na tom istom tragu važno je učvrstiti naše sidrište u Europskoj uniji. Valja nastaviti s pripremama za Schengen, ali i izbjeći lažne dileme o opredjeljenju za tzv. jezgru ili Višegradsku skupinu. Zbog naše povijesti, geografske pozicije, ali i zajedničkih interesa kao novije članice EU, prirodno je da razvijemo usku suradnju sa Srednjom Europom. Ideologizirani argumenti protiv takve suradnje, koji su se čuli od nekih kritičara predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i inicijative Triju mora, neće nas pretvoriti u miljenika moćnih članica EU, nego će nas dodatno marginalizirati.

Svaki put kad smo se zatvorili Srednjoj Europi završili smo na političkom Balkanu, a ne u Beneluxu. Osim toga, valja prepoznati novi val u europskoj politici, posebice unutar Europske pučke stranke, koji želi zatvoriti, a ne povećavati jaz između zapadnih i srednjoeuropskih članica. Konceptualnu podlogu tom valu dao je EPP-ov think tank s dokumentom “Novo europejstvo”, a političku provedbu personificira bavarski demokršćanin Manfred Weber, predsjednik Kluba zastupnika EPP, koji je prvi najavio kandidaturu za predsjednika buduće Europske komisije.

Povrh svih ovih poteza Hrvatskoj je od presudne važnosti dovesti savezništvo sa SAD-om na novu stratešku i operativnu razinu. Ta je suradnja bila presudna u mnogim odlučujućim trenucima naše recentne povijesti. Međutim, za vrijeme Vlade lijevog centra došlo je do stanovite stagnacije u odnosima, u dobrom dijelu zbog tihih opstrukcija klijentelističkih skupina na područjima od strateške važnosti, kao što je energetika. Konkretizacija projekta LNG-a, što sadašnja Vlada ima u planu, trebao bi biti katalizator za ostvarivanje nove razine odnosa sa SAD-om.

Dakle, kao neovisna država i članica EU i NATO-a imamo danas puno više instrumenata na raspolaganju nego u drugim takvim prijelomnim situacijama u našoj povijesti. Međutim, moramo ih učinkoviti koristiti. Utoliko stabilnost i razvoj Hrvatske danas manje ovise o tome što će drugi učiniti, a puno više o našoj spremnosti da se ponašamo kao država.

Analizu u cijelosti pročitajte na Globusu.

 

Miro Bulj: Odgovor četniku Vučiću iz Hrvatskog Knina!

 

 

Bujanec: MOŽE LI VUČIĆEV PUPI I DALJE BITI DIO VLASTI U HRVATSKOJ?!

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Politika

HDZ vodi u najnovijoj anketi, Iznenađenje u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Isječak/NOVA TV

Zadnji dio istraživanja Dnevnika Nove TV donosi raspoloženje birača u četiri tzv. zagrebačke izborne jedinice: I., II., VI. i VII. U tri od ove četiri jedinice vodi RESTART koalicija, a u jednoj HDZ.

Iznenađenje u Zagrebu, RESTART i HDZ izjednačeni u mandatima

RESTART je prvi izbor u I. izbornoj jedinici s potporom od 24,66 posto. Odmah slijedi HDZ s 24,50 posto, a treći je izbor koalicija MOŽEMO! s potporom od 15,37 posto. Domovinski pokret osvaja 9,22 posto, izborni prag još prelazi koalicija predvođena Dalijom Orešković sa 6,14 posto, a oko izbornog praga je i Most s 5,56 posto.

Kada se to pretvori u mandate, RESTART dobiva 4 sigurna mandata, HDZ također 4 sigurna mandata, 2 mandata osvojila bi koalicija MOŽEMO!, a po jednog zastupnika dobiva Domovinski pokret te koalicija Stranka s Imenom i Prezimenom, FOKUS i PAMETNO. Dva su viseća mandata za koje se bore Most i MOŽEMO!, a u nekoj kombinaciji male šanse imaju i HDZ i RESTART.

U konačnici bi raspodjela mandata mogla biti: 4 RESTART, 4 HDZ, 3 MOŽEMO!, 1 Domovinski pokret, 1 mandat Most i koalicija SSIP, FOKUS I PAMETNO. U odnosu na prije 4 godine, SDP je izgubio 3 mandata, a HDZ 1 mandat. Živi zid je gubitnik.

U drugoj izbornoj jedinici prema anketi Nove TV pobjeđuje HDZ

Tko pobijedi u II. izbornoj jedinici, tradicija kaže, pobjeđuje u Hrvatskoj. Tamo vodi lista HDZ-a s 29,22 posto, slijedi RESTART s 25,55 posto, a Domovinski pokret je na 11,56 posto i Most na 6,48 posto. Milan Bandić je ispod praga s 3,38 posto.

HDZ tamo ima 5 sigurnih mandata, RESTART 5, 2 mandata dobio bi Domovinski pokret, a jedan mandat Most. Tu se za jedan viseći mandat bore HDZ i Bandić, izglednije šanse ima HDZ, a u nekoj kombinaciji, ali ne izglednoj, šanse da ugrabi jedan mandat ima i RESTART.

U konačnici, HDZ bi imao 6 mandata, RESTART 5, Domovinski pokret 2, a Most jedan mandat. U odnosu na 2016. i HDZ i SDP imaju što su imali na prošlim izborima, Most je potvrdio postojanje, a Živi zid je i tu gubitnik.

Šestu izbornu jedinicu odnosi RESTART

Od Dugava do Velike Gorice pa do Hrvatske Kostajnice prostire se VI. izborna jedinica. Tu vodi RESTART koalicija s 28,4 posto, a odmah iza nje je HDZ s 26,9 posto. Slijedi Domovinski pokret s 9,4 posto, a koalicija MOŽEMO! osvojila bi 8 posto. Izborni prag prelazi Most s 5,7 posto, ispod izbornog praga je koalicija FOKUS, PAMETNO i SSIP s 4,1 posto.

U mandatima RESTART ima sigurnih 5 mandata, HDZ također može računati na 5 mandata, a po jednog zastupnika osvojili bi Domovinski pokret, koalicija predvođena MOŽEMO! te Most. Tu se za jedan mandat bore RESTART i koalicija PAMETNO, FOKUS, SSIP, ali i Domovinski pokret, no šanse su im manje. U konačnici bi RESTART dobio 6 mandata, HDZ 5 mandata, a po jedan mandat Domovinski pokret, MOŽEMO! i MOST.

U odnosu na prije 4 godine, u mandatima nema razlike između SDP-a i HDZ-a, a zapravo su gubitnici Bandićeva lista i Živi zid.

Od Jaruna do Jadranskog mora proteže se VII. izborna jedinica. Tamo vodi RESTART s 27,95 posto, slijedi ga HDZ s 25,27 posto. Treći je izbor Domovinski pokret s 9,29 posto. Koalicija MOŽEMO! osvaja 9,02 posto, a izborni prag prelazi i Most s 6,35 posto. Ispod praga je koalicija FOKUS, PAMETNO I SSIP s 3,50 posto.

U mandatima RESTART ima sigurnih 5 mandata, HDZ također 5, a po jedan mandat osvojili bi Domovinski pokret, koalicija MOŽEMO! te Most. Za 1 viseći mandat bori se RESTART i koalicija FOKUS, PAMETNO I STRANKA S IMENOM I PREZIMENOM. Manje šanse da ugrabi taj 14. mandat ima i Domovinski pokret te koalicija MOŽEMO!.

U konačnici bi raspodjela mogla biti RESTART 6 mandata, HDZ 5 mandata, a po jedan mandat imali bi Domovinski pokret, koalicija MOŽEMO! te Most.

U odnosu na prije 4 godine, SDP ima isti broj mandata, HDZ jedan manje, a i tu je Živi zid gubitnik.

HDZ u ovoj anketi ima prednost, veliko iznenađenje je i Most

HDZ bi imao ukupno 52 zastupnika, daleko ispod 61 zastupnika od prije 4 godine. RESTART koalicija sada bi imala 51 zastupnika, također manje, ali tada su bili u drugom sastavu. Domovinski pokret je na 18 mandata, a Most na 9. Koalicija FOKUS, PAMETNO I STRANKA S IMENOM I PREZIMENOM imala bi 3 zastupnika, koalicija MOŽEMO! mogla bi računati na 6 zastupnika, a Reformisti Radimira Čačića na jedan mandat.

Za formiranje većine potrebno je 76 zastupnika, a u istraživanju nisu obuhvaćena 3 zastupnika dijaspore i 8 zastupnika manjina. HDZ je prije 4 godine imao 2 zastupnika dijaspore, Željko Glasnović tada je osvojio jedan mandat, a sada ga podupire Domovinski pokret.

Kako HDZ može do većine?

HDZ može koalirati s Domovinskim pokretom – imali bi 70 zastupnika, a ako bi i u dijaspori bio isti odnos snaga kao prije 4 godine, to je 73 zastupnika. Od kuda uzeti 4 zastupnika – manjine sigurno ne, barem ne SDSS i Furio Radin. Mogli bi s preostala 4 zastupnika manjina sklopiti koaliciju i dolaze do 77 ruku dovoljno za formirati vladu.

Kako RESTART može do Banskih dvora?

RESTART sa svojim 51 zastupnikom, kada bi okupio koaliciju FOKUS, PAMETNO I STRANKA S IMENOM I PREZIMENOM, pa da im potporu daju kroz manjinsku vladu koalicije MOŽEMO!, REFORMISTI, imali bi 61 zastupnika, a kada bi im svi zastupnici manjina dali potporu, došli bi na 69 mandata. U nekom nestvarnom scenariju, kada bi i Most kao manjinsku vladu podupirao vladu Davora Bernardića, on bi došao na 78 zastupnika, dovoljno za formiranje vlade.

Istraživanje se provodi CATI metodom (telefonsko anketiranje). U svakoj izbornoj jedinici anketira se po 500 ispitanika populacije 18+. Razdoblje anketiranja je od 27.6. do 2.7. Maksimalna pogreška uzorka po izbornoj jedinici je +/- 4,4%, a na prosječnom broju birača po izbornoj jedinici +/-5,23%.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Pogledajte kako je Bago zbunio Bernardića: ‘Kakva jaja?’

Objavljeno

na

Objavio

Na završnom sučeljavanju na Novoj TV koje bi moglo presuditi izbore sudjeluju predsjednik SDP-a Davor Bernardić i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković.

Na burnom sučeljavanju jedno je pitanje zbunilo čelnika Restart koalicije Davora Bernardića.

”U predsjedničkoj ste kampanji isticali da je važna pobjeda Zorana Milanovića da ne bi, da se slikovito izrazim, sva jaja bila u istoj košari. Zašto bi to sada bilo u redu?”, pitao je Bernardića Mislav Bago.

”Kakva jaja”, uzvratio je Bernardić. Dodao je da je ovo šire pitanje, pitanje između dvije vizije budućnosti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati