Pratite nas

Politika

Davor Ivo Stier: Vučićeva kosovska saga pokazuje da se na Balkanu karte opet miješaju

Objavljeno

na

Najava o mogućem dogovoru Aleksandra Vučića i Hashima Thaçija o podjeli Kosova i razmjeni teritorija izazvala je dosad oprečne reakcije. Dok se šefica europske diplomacije Federica Mogherini i dalje trudi doći do takvog kompromisa unatoč svim komplikacijama, Angela Merkel se na presici s premijerom Plenkovićem prilično jasno usprotivila. U nekim bi drugim vremenima takav stav njemačke kancelarke bio dovoljan za zaustavljanje nepoželjnih inicijativa.

No, Merkel više nije najjača figura u Europi. U narednom razdoblju će možda više energije morati uložiti u težnje za vlastitim političkim opstankom nego na zaustavljanje ambicija ojačanog Vučića, glavnog aktera mogućeg “povijesnog dogovora” i promotora balkanske verzije neliberalne demokracije, piše u analizi Davor Ivo Stier bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske za Globus.

Paradoksalno, jedan od ključnih međunarodnih zaštitnika Vučića je i sama Angela Merkel, koju se donedavno percipiralo kao svojevrsni stup liberalne demokracije u Europi i svijetu. Upravo nas taj paradoks upućuje na ono bitno, a to je da se karte na međunarodnoj sceni, pa i na jugoistoku Europe, ponovno miješaju.

Naime, priču o dogovornoj podjeli Kosova i razmjeni teritorija možemo promatrati kroz razne dimenzije. Jedna su novinska izvješća o izgledima za kompromis te diplomatska saga o borbama između njegovih pristaša i protivnika. Druga dimenzija su razni supstancijalni argumenti za i protiv takve politike, koji se uglavnom svode na procjenu rizika eventualnog dogovora Vučić-Thaçi za opstojnost Makedonije ili Bosne i Hercegovine.

No, ako se upustimo u malo dublju analizu, moći ćemo kroz ovaj slučaj primijetiti još jednu dimenziju, a ona se odnosi na značajniju promjenu u odnosima snaga glavnih međunarodnih aktera te na nijansiranje njihova općeg pristupa jugoistočnoj Europi. U tom kontekstu treba promatrati Vučićeve poteze i njegov govor u Kosovskoj Mitrovici, ali i općenito razvoj srpske državne politike. Ona se prilagođava novim okolnostima, ali u bitnome ostaje na tragu Načertanija Ilije Garašanina iz XIX. stoljeća.

No, krenimo redom. Prije nešto manje od trideset godina Europa je doživjela tektonsku promjenu svoje sigurnosne arhitekture padom Berlinskog zida, komunističkih diktatura i Varšavskog pakta. Demokratski i slobodarski val otvorio je prostor za građanske slobode i slobodna tržišta, ali i za nacionalne emancipacije. Tako je to razumio i Franjo Tuđman, koji je u samim Izvorišnim osnovama Ustava ugradio da se povijesno pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost očituje i “…na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi…”.

Europe whole and free bio je vodeći princip tog novog uređenja koji je zamijenio podjelu starog kontinenta baziranu na interesnim sferama, shodno dogovoru s Jalte. U takvoj novoj, slobodnoj i ujedinjenoj Europi bilo je onda i mjesta za nove države koje su nastale raspadom višenacionalnih tvorevina, a koje su prihvatile zapadni demokratski model i tržišno gospodarstvo. Na tom valu su u NATO i Europsku uniju ušle Estonija, Latvija, Litva, Češka, Slovačka i Slovenija. Na samom kraju tog razdoblja, u kojem je još donekle vrijedio princip slobodne i ujedinjene Europe bez interesnih sfera, pridružila se i Hrvatska.

Međutim, još za vrijeme naših pristupnih pregovora, ali posebno nakon njih, načelo Europe whole and free je kao temeljna okosnica uređenja posthladnoratovske Europe dobilo ozbiljnu ideološku konkurenciju u obliku tzv. neliberalnih demokracija i njihova principa restauracije interesnih sfera na granicama bivših višenacionalnih država, odnosno imperija. Takva restauracija nije značila doslovni povratak u prošlost i ponovnu uspostavu, na primjer, Sovjetskog Saveza ili Otomanskog Carstva.

Međutim, ona je značila definiranje sfera utjecaja na tim područjima s presudnim autoritetom Moskve ili Ankare u reguliranju odnosa u državama unutar sfere, kao i njihova odnosa prema trećim silama.

Na tragu definiranja takve politike stvaranja interesnih sfera bio je Erdoganov govor nakon izborne pobjede 2011., kada je ustvrdio: “Vjerujte mi, Sarajevo je danas na dobitku isto koliko i Istanbul, Bejrut je pobijedio koliko i Izmir, Damask je dobio koliko i Ankara; Ramallah, Nablus, Jemin na Zapadnoj obali, Jeruzalem je dobio koliko Diyarbakir.” Tim je riječima plastično prikazao granice nekadašnjeg carstva te priželjkivani doseg današnje turske interesne sfere.

Ruska Federacija je prvo u slučaju Gruzije, a zatim Ukrajine, također jasno pokazala da ne namjerava mirno gledati približavanje tih mladih država euroatlantskim asocijacijama a da se Moskvu ništa ne pita.

Beogradu je važno da mu međunarodni subjekti priznaju ili barem prešutno dopuštaju hegemonsku poziciju i autoritet za uređivanje odnosa unutar “jugosfere”. Vrlo jasan primjer takve politike bila je situacija u kojoj je Srbija prisilila Makedoniju da promijeni odluku o potpori Kosovu za članstvo u UNESCO-u.

Naime, novi makedonski premijer Zaev, koji je na vlast došao uz presudnu potporu Albanaca, namjeravao je podržati kosovsku aplikaciju za članstvo u toj agenciji Ujedinjenih naroda. Međutim, na to je Vučić odgovorio prijetnjama i povlačenjem srpskog diplomatskog osoblja iz Skoplja, nakon čega je Zaev popustio i promijenio odluku.

U prijašnjim vremenima, kada je prevladavalo načelo Europe whole and free, zapadne sile bi osudile i vjerojatno onemogućile takav rasplet događaja. Beogradu se ne bi dopustilo prijetiti Makedoniji i potpirivati njezine unutarnje političke rascjepe zbog suverene vladine odluke o priznanju Kosova. Ovaj put, umjesto osude, zapadne demokracije su ostale nijeme, dok je Europska vanjska služba pohvalila “zrelost” Vučića i Zaeva pri postizanju brzog dogovora.

Iako se često u našoj javnosti Vučićevu politiku prikazuje kao kontinuitet Miloševića, to je samo djelomice točno. Zajedničko je to što su obje politike definirane u okviru velikosrpskih ciljeva koje je trasirao Ilija Garašanin još 1844. Osim toga, Vučić je i sam sudjelovao u provođenju zločinačke Miloševićeve politike. Međutim, sada kada je on postao “vožd”, umjesto poražene politike genocida, etničkog čišćenja i osvajačkih ratova protiv nesrpskih naroda u bivšoj SFRJ, koja je Srbiju dovela do međunarodnih sankcija i izolacije, Vučić se opredijelio za svojevrsni neojugoslavenski pristup.

Bez koncepta Europe whole and free daljnje proširenje Europske unije ostaje na dugom štapu. To je Makedonija naučila na bolan način kada joj je EU još jednom odgodila otvaranje pristupnih pregovora, unatoč postignutom dogovoru s Grčkom o imenu. Dakle, proces proširenja formalno nije ukinut; on se nastavlja nekom sporom birokratskom logikom, ali bez nekadašnjeg političkog učinka stabilizacijskog instrumenta Europske unije. U tom kontekstu stupa na snagu alternativna logika interesnih sfera, pa je za neke glavne gradove u EU puno prihvatljivije podržati ili barem tolerirati Vučića nego to područje u potpunosti prepustiti većim igračima iz Moskve ili Ankare.

To je, dakle, okvir u kojem se trenutno odvija dijalog između Beograda i Prištine, ali i drugi procesi na jugoistoku Europe. Kao što je promjena međunarodnog poretka otvorila prostor za demokraciju i nacionalnu emancipaciju, tako i sadašnje novo miješanje karata može utjecati na naš položaj. Pritom moramo biti svjesni da Hrvatska ne može presudno utjecati na neke više silnice, ali to nije razlog za strah ili malodušje, nego poticaj da realistično sagledamo situaciju, te da u tim i takvim okolnostima osiguramo vitalne nacionalne interese hrvatske države i hrvatskog naroda.

U trenutku kada se ponovno miješaju karte na globalnoj i regionalnoj sceni, važno je učvrstiti strateška savezništva, posebice s državama koje mogu spriječiti difamacijske kampanje protiv Hrvatske. U tom je smislu učinjen značajan potez jačanjem savezništva s Izraelom, koje se može i mora dodatno produbiti. U koristi takve politike mogli su se svi uvjeriti na ovogodišnjoj proslavi Oluje, na kojoj su sudjelovala vojna izaslanstva Izraela i SAD-a. Ti su vidljivi rezultati plod manje vidljivog rada koji je puno ranije započet na diplomatskom planu. Dodatno unapređivanje odnosa s Izraelom može biti izuzetno važno za jačanje hrvatskih pozicija na međunarodnoj sceni i na našem jugoistočnom susjedstvu, posebice u BiH.

Dakako, sve to implicira daljnje zastupanje uravnoteženih pozicija na međunarodnim forumima i suprotstavljanje ideologiziranim osudama Izraela. Na domaćem planu pak nužno je otkloniti provokacije koje suvremenu Hrvatsku žele povezati s propalom Pavelićevom diktaturom.

Nadalje, jačanje Srbije na našem jugoistočnom susjedstvu ne bismo smjeli protumačiti kao poziv na natjecanje za neku balkansku lidersku poziciju. Takav bi nas pristup samo uvukao u okvir “jugosfere”, a ne bi pomogao u ostvarivanju naših legitimnih političkih i gospodarskih interesa u susjednoj regiji, posebice u BiH. Umjesto toga Hrvatskoj je prioritetno provesti gospodarske i političke reforme koje će je učiniti otpornijom na eventualne destabilizacijske poteze Beograda, kao i moguće turbulencije u susjednoj regiji. Borba protiv klijentelizma u tom pogledu ima stratešku važnost.

Na tom istom tragu važno je učvrstiti naše sidrište u Europskoj uniji. Valja nastaviti s pripremama za Schengen, ali i izbjeći lažne dileme o opredjeljenju za tzv. jezgru ili Višegradsku skupinu. Zbog naše povijesti, geografske pozicije, ali i zajedničkih interesa kao novije članice EU, prirodno je da razvijemo usku suradnju sa Srednjom Europom. Ideologizirani argumenti protiv takve suradnje, koji su se čuli od nekih kritičara predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i inicijative Triju mora, neće nas pretvoriti u miljenika moćnih članica EU, nego će nas dodatno marginalizirati.

Svaki put kad smo se zatvorili Srednjoj Europi završili smo na političkom Balkanu, a ne u Beneluxu. Osim toga, valja prepoznati novi val u europskoj politici, posebice unutar Europske pučke stranke, koji želi zatvoriti, a ne povećavati jaz između zapadnih i srednjoeuropskih članica. Konceptualnu podlogu tom valu dao je EPP-ov think tank s dokumentom “Novo europejstvo”, a političku provedbu personificira bavarski demokršćanin Manfred Weber, predsjednik Kluba zastupnika EPP, koji je prvi najavio kandidaturu za predsjednika buduće Europske komisije.

Povrh svih ovih poteza Hrvatskoj je od presudne važnosti dovesti savezništvo sa SAD-om na novu stratešku i operativnu razinu. Ta je suradnja bila presudna u mnogim odlučujućim trenucima naše recentne povijesti. Međutim, za vrijeme Vlade lijevog centra došlo je do stanovite stagnacije u odnosima, u dobrom dijelu zbog tihih opstrukcija klijentelističkih skupina na područjima od strateške važnosti, kao što je energetika. Konkretizacija projekta LNG-a, što sadašnja Vlada ima u planu, trebao bi biti katalizator za ostvarivanje nove razine odnosa sa SAD-om.

Dakle, kao neovisna država i članica EU i NATO-a imamo danas puno više instrumenata na raspolaganju nego u drugim takvim prijelomnim situacijama u našoj povijesti. Međutim, moramo ih učinkoviti koristiti. Utoliko stabilnost i razvoj Hrvatske danas manje ovise o tome što će drugi učiniti, a puno više o našoj spremnosti da se ponašamo kao država.

Analizu u cijelosti pročitajte na Globusu.

 

Miro Bulj: Odgovor četniku Vučiću iz Hrvatskog Knina!

 

 

Bujanec: MOŽE LI VUČIĆEV PUPI I DALJE BITI DIO VLASTI U HRVATSKOJ?!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Zekanović: Volio bih da imamo predsjednika Vlade koji je malo više Hrvat, a malo manje Europljanin

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik HRAST-a Hrvoje Zekanović izjavio je u srijedu u Saboru kako bi volio da imamo predsjednika Vlade koji je malo više Hrvat, a malo manje Europljanin, premijera Andreja Plenkovića nazvao je ‘slučajnim premijerom’ te je pozivao na nove parlamentarne izbore.

„Da su glasači HDZ-a znali koga će za premijera postaviti, Plenkoviću ne bi dali povjerenje … S uspjehom bilo koje od dviju referendumskih incijativa – (Istina o Istanbulskoj i Narod odlučuje) premijer Andrej Plenković odlazi u povijest pa nije čudno da na ovakav način odugovlačenjem prebrojavanja glasova nastoji osporiti volju građana”, ustvrdio je Zekanović u saborskoj slobodnoj raspravi.

Prema njegovom mišljenju – ‘vrijeme za izbore da se vidi tko je gdje’.

Podsjetivši kako je APIS dobio nalog za provjeru potpisa prikupljenih u referendumskoj inicijativi, Zekanović je rekao da je upravo APIS ranije prozivao i nekadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, zbog sumnje u malverzacije na izborima.

Zekanović je kazao da nitko nema ništa protiv provjere potpisa, ali je upitao zašto se ‘ne vjeruje tisućama volontera koji su prikupljali potpise’.

Bunjac: Hrvatska brodogradnja broji zadnje dane

Zastupnik Živog zida Branimir Bunjac ustvrdio je, pak, da hrvatska brodogradnja ‘broji svoje zadnje dane’, dodavši kako je moguće da su brodogradilišta postala osobni projekt nekolicine političara nesposobnih za bilo što „osim za muljaže ispod stola”.

„Hrvatska kao pomorska zemlja treba brodogradnju kao polugu razvoja gospodarstva”, dodao je Bunjac.

Predlaže i formiranje ekspertnog tima, bez uplitanja politike, koji bi u 90 dana trebao donijeti program restruktururanja, okvirne planove rada za idučih pet godina te definirati mjere za tehnološku objavu i racionalizaciju poslovanja pojedinog brdogradilišta.

HSU-ov Silvano Hrelja u slobodnoj raspravi upozorio je na nedavni slučaj raskidanja dopunskog zdravstvenog osiguranja od strane privatne osiguravajuće kuće jer im je pacijent stvorio velike troškove te je osiguravatelju neisplativ.

Resorni ministar trebao je reagirati na tu praksu jer je takav postupak nedopustiv, ocijenio je Hrelja dodavši da se takve pojave sutra mogu proširiti “kao zaraza komaraca sa Zapadnog Nila”.

(Hina)

Zekanović: Hrvatskoj treba hrvatski Orban, a nažalost ne vidim ni O od Orbana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

SDP-ovi pobunjenici izglasali svoj klupski Poslovnik, lojalisti najavljuju da će na Statutarnu komisiju

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Jednosatna, burna sjednica Kluba zastupnika SDP-a u srijedu u Saboru završila je izglasavanjem novog Poslovnika o radu Kluba zastupnika, na prijedlog “pobunjenika”.

Glavne promjene, za koje inicijatori kažu da su bile potrebne i zbog usklađivanja s novim stranačkim Statutom, odnose se na način sazivanja sjednica, koju se po novome može sazvati na prijedlog trećine članova Kluba, a ne samo na prijedlog predsjednika stranke ili Kluba.

I izbor predsjednika Kluba mogla bi također pokrenuti trećina članova ili predsjednik stranke, što je riješeno i dosadašnjim Poslovnikom. To znači da bi članovi Kluba mogli birati i smjenjivati predsjednika Kluba bez predsjednika stranke. Prijedlog je prošao sa 20 glasova “za”, jednim “suzdržanim” i nijednim “protiv”, a predsjednik stranke Davor Bernardić uopće nije glasao o tom prijedlogu.

Sjednicu je vodio potpredsjednik Predrag Matić, budući da je predsjednik Arsen Bauk samo otvorio sjednicu i za nekoliko minuta je napustio “zbog obaveza”.

Matić je jedno vrijeme, uz potporu Bernardića, odbijao dopustiti glasanje o novom prijedlogu Poslovnika, no, nakon stanke u kojoj su se konzultirali na kraju je ipak provedeno glasanje.

Matić, koji je bio jedini suzdržan u glasanju, nakon sjednice je novinarima izjavio da je novi Poslovnik, kao i svi drugi dokumenti koje donosi stranka, podložan statutarnoj provjeri kako bi se vidjelo je li u skladu s najvišim stranačkim aktom.

Novinare je zamolio da prenesu njegovu ispriku Milanki Opačić prema kojoj je “bio jako grub i vruć” nakon što je objavila da izlazi iz SDP-a. “Žao mi je što je otišla iz SDP-a nakon svih tih godina, a mene svi znaju, ja na prvu malo žešće reagiram nego kada uključim mozak i malo promislim”.

Matić je potvrdio da je, prema odluci Predsjedništva, do daljnjega Predsjednik Kluba Arsen Bauk. Sada je promijenjen Poslovnik i trećina zastupnika moći će iznijeti neki drugi prijedlog, pojasnio je Matić, najavivši da će upravo izglasani dokument vjerojatno na provjeru statutarnosti.

Na žučnoj sjednici što potvrđuju povišeni tonovi koji su dolazili do novinara koji su čekali završetak, član Predsjedništva Domagoj Hajduković “zaprijetio” je ostavkom u tom tijelu ako je on problem, s obzirom na kritike koje su na sjednici izrečene na račun Predsjedništva.

“U žaru rasprave rekao sam: Ako je Hajduković problem, onda Hajduković više neće biti taj problem. Stranci koju sam stvarao problem neću biti, ali tražim da mi se to kaže”, pojasnio je svoj čin, dodavši da je ostavka ponuđena te da on u stranci ne mora biti ništa. Nije, međutim, htio reći tko ga je i zbog čega kritizirao.

Veliko je negodovanje izazvalo je i otkriće Gordana Marasa da Romana Jerković sjednicu neovlašteno snima mobitelom, a u jednom trenutku iz dvorane je izletio Igor Dragovan rekavši samo da “neće sudjelovati u tom cirkusu”, ali se nešto kasnije vratio na sjednicu.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari