Pratite nas

Politika

Davor Ivo Stier: Vučićeva kosovska saga pokazuje da se na Balkanu karte opet miješaju

Objavljeno

na

Najava o mogućem dogovoru Aleksandra Vučića i Hashima Thaçija o podjeli Kosova i razmjeni teritorija izazvala je dosad oprečne reakcije. Dok se šefica europske diplomacije Federica Mogherini i dalje trudi doći do takvog kompromisa unatoč svim komplikacijama, Angela Merkel se na presici s premijerom Plenkovićem prilično jasno usprotivila. U nekim bi drugim vremenima takav stav njemačke kancelarke bio dovoljan za zaustavljanje nepoželjnih inicijativa.

No, Merkel više nije najjača figura u Europi. U narednom razdoblju će možda više energije morati uložiti u težnje za vlastitim političkim opstankom nego na zaustavljanje ambicija ojačanog Vučića, glavnog aktera mogućeg “povijesnog dogovora” i promotora balkanske verzije neliberalne demokracije, piše u analizi Davor Ivo Stier bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske za Globus.

Paradoksalno, jedan od ključnih međunarodnih zaštitnika Vučića je i sama Angela Merkel, koju se donedavno percipiralo kao svojevrsni stup liberalne demokracije u Europi i svijetu. Upravo nas taj paradoks upućuje na ono bitno, a to je da se karte na međunarodnoj sceni, pa i na jugoistoku Europe, ponovno miješaju.

Naime, priču o dogovornoj podjeli Kosova i razmjeni teritorija možemo promatrati kroz razne dimenzije. Jedna su novinska izvješća o izgledima za kompromis te diplomatska saga o borbama između njegovih pristaša i protivnika. Druga dimenzija su razni supstancijalni argumenti za i protiv takve politike, koji se uglavnom svode na procjenu rizika eventualnog dogovora Vučić-Thaçi za opstojnost Makedonije ili Bosne i Hercegovine.

No, ako se upustimo u malo dublju analizu, moći ćemo kroz ovaj slučaj primijetiti još jednu dimenziju, a ona se odnosi na značajniju promjenu u odnosima snaga glavnih međunarodnih aktera te na nijansiranje njihova općeg pristupa jugoistočnoj Europi. U tom kontekstu treba promatrati Vučićeve poteze i njegov govor u Kosovskoj Mitrovici, ali i općenito razvoj srpske državne politike. Ona se prilagođava novim okolnostima, ali u bitnome ostaje na tragu Načertanija Ilije Garašanina iz XIX. stoljeća.

No, krenimo redom. Prije nešto manje od trideset godina Europa je doživjela tektonsku promjenu svoje sigurnosne arhitekture padom Berlinskog zida, komunističkih diktatura i Varšavskog pakta. Demokratski i slobodarski val otvorio je prostor za građanske slobode i slobodna tržišta, ali i za nacionalne emancipacije. Tako je to razumio i Franjo Tuđman, koji je u samim Izvorišnim osnovama Ustava ugradio da se povijesno pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost očituje i “…na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi…”.

Europe whole and free bio je vodeći princip tog novog uređenja koji je zamijenio podjelu starog kontinenta baziranu na interesnim sferama, shodno dogovoru s Jalte. U takvoj novoj, slobodnoj i ujedinjenoj Europi bilo je onda i mjesta za nove države koje su nastale raspadom višenacionalnih tvorevina, a koje su prihvatile zapadni demokratski model i tržišno gospodarstvo. Na tom valu su u NATO i Europsku uniju ušle Estonija, Latvija, Litva, Češka, Slovačka i Slovenija. Na samom kraju tog razdoblja, u kojem je još donekle vrijedio princip slobodne i ujedinjene Europe bez interesnih sfera, pridružila se i Hrvatska.

Međutim, još za vrijeme naših pristupnih pregovora, ali posebno nakon njih, načelo Europe whole and free je kao temeljna okosnica uređenja posthladnoratovske Europe dobilo ozbiljnu ideološku konkurenciju u obliku tzv. neliberalnih demokracija i njihova principa restauracije interesnih sfera na granicama bivših višenacionalnih država, odnosno imperija. Takva restauracija nije značila doslovni povratak u prošlost i ponovnu uspostavu, na primjer, Sovjetskog Saveza ili Otomanskog Carstva.

Međutim, ona je značila definiranje sfera utjecaja na tim područjima s presudnim autoritetom Moskve ili Ankare u reguliranju odnosa u državama unutar sfere, kao i njihova odnosa prema trećim silama.

Na tragu definiranja takve politike stvaranja interesnih sfera bio je Erdoganov govor nakon izborne pobjede 2011., kada je ustvrdio: “Vjerujte mi, Sarajevo je danas na dobitku isto koliko i Istanbul, Bejrut je pobijedio koliko i Izmir, Damask je dobio koliko i Ankara; Ramallah, Nablus, Jemin na Zapadnoj obali, Jeruzalem je dobio koliko Diyarbakir.” Tim je riječima plastično prikazao granice nekadašnjeg carstva te priželjkivani doseg današnje turske interesne sfere.

Ruska Federacija je prvo u slučaju Gruzije, a zatim Ukrajine, također jasno pokazala da ne namjerava mirno gledati približavanje tih mladih država euroatlantskim asocijacijama a da se Moskvu ništa ne pita.

Beogradu je važno da mu međunarodni subjekti priznaju ili barem prešutno dopuštaju hegemonsku poziciju i autoritet za uređivanje odnosa unutar “jugosfere”. Vrlo jasan primjer takve politike bila je situacija u kojoj je Srbija prisilila Makedoniju da promijeni odluku o potpori Kosovu za članstvo u UNESCO-u.

Naime, novi makedonski premijer Zaev, koji je na vlast došao uz presudnu potporu Albanaca, namjeravao je podržati kosovsku aplikaciju za članstvo u toj agenciji Ujedinjenih naroda. Međutim, na to je Vučić odgovorio prijetnjama i povlačenjem srpskog diplomatskog osoblja iz Skoplja, nakon čega je Zaev popustio i promijenio odluku.

U prijašnjim vremenima, kada je prevladavalo načelo Europe whole and free, zapadne sile bi osudile i vjerojatno onemogućile takav rasplet događaja. Beogradu se ne bi dopustilo prijetiti Makedoniji i potpirivati njezine unutarnje političke rascjepe zbog suverene vladine odluke o priznanju Kosova. Ovaj put, umjesto osude, zapadne demokracije su ostale nijeme, dok je Europska vanjska služba pohvalila “zrelost” Vučića i Zaeva pri postizanju brzog dogovora.

Iako se često u našoj javnosti Vučićevu politiku prikazuje kao kontinuitet Miloševića, to je samo djelomice točno. Zajedničko je to što su obje politike definirane u okviru velikosrpskih ciljeva koje je trasirao Ilija Garašanin još 1844. Osim toga, Vučić je i sam sudjelovao u provođenju zločinačke Miloševićeve politike. Međutim, sada kada je on postao “vožd”, umjesto poražene politike genocida, etničkog čišćenja i osvajačkih ratova protiv nesrpskih naroda u bivšoj SFRJ, koja je Srbiju dovela do međunarodnih sankcija i izolacije, Vučić se opredijelio za svojevrsni neojugoslavenski pristup.

Bez koncepta Europe whole and free daljnje proširenje Europske unije ostaje na dugom štapu. To je Makedonija naučila na bolan način kada joj je EU još jednom odgodila otvaranje pristupnih pregovora, unatoč postignutom dogovoru s Grčkom o imenu. Dakle, proces proširenja formalno nije ukinut; on se nastavlja nekom sporom birokratskom logikom, ali bez nekadašnjeg političkog učinka stabilizacijskog instrumenta Europske unije. U tom kontekstu stupa na snagu alternativna logika interesnih sfera, pa je za neke glavne gradove u EU puno prihvatljivije podržati ili barem tolerirati Vučića nego to područje u potpunosti prepustiti većim igračima iz Moskve ili Ankare.

To je, dakle, okvir u kojem se trenutno odvija dijalog između Beograda i Prištine, ali i drugi procesi na jugoistoku Europe. Kao što je promjena međunarodnog poretka otvorila prostor za demokraciju i nacionalnu emancipaciju, tako i sadašnje novo miješanje karata može utjecati na naš položaj. Pritom moramo biti svjesni da Hrvatska ne može presudno utjecati na neke više silnice, ali to nije razlog za strah ili malodušje, nego poticaj da realistično sagledamo situaciju, te da u tim i takvim okolnostima osiguramo vitalne nacionalne interese hrvatske države i hrvatskog naroda.

U trenutku kada se ponovno miješaju karte na globalnoj i regionalnoj sceni, važno je učvrstiti strateška savezništva, posebice s državama koje mogu spriječiti difamacijske kampanje protiv Hrvatske. U tom je smislu učinjen značajan potez jačanjem savezništva s Izraelom, koje se može i mora dodatno produbiti. U koristi takve politike mogli su se svi uvjeriti na ovogodišnjoj proslavi Oluje, na kojoj su sudjelovala vojna izaslanstva Izraela i SAD-a. Ti su vidljivi rezultati plod manje vidljivog rada koji je puno ranije započet na diplomatskom planu. Dodatno unapređivanje odnosa s Izraelom može biti izuzetno važno za jačanje hrvatskih pozicija na međunarodnoj sceni i na našem jugoistočnom susjedstvu, posebice u BiH.

Dakako, sve to implicira daljnje zastupanje uravnoteženih pozicija na međunarodnim forumima i suprotstavljanje ideologiziranim osudama Izraela. Na domaćem planu pak nužno je otkloniti provokacije koje suvremenu Hrvatsku žele povezati s propalom Pavelićevom diktaturom.

Nadalje, jačanje Srbije na našem jugoistočnom susjedstvu ne bismo smjeli protumačiti kao poziv na natjecanje za neku balkansku lidersku poziciju. Takav bi nas pristup samo uvukao u okvir “jugosfere”, a ne bi pomogao u ostvarivanju naših legitimnih političkih i gospodarskih interesa u susjednoj regiji, posebice u BiH. Umjesto toga Hrvatskoj je prioritetno provesti gospodarske i političke reforme koje će je učiniti otpornijom na eventualne destabilizacijske poteze Beograda, kao i moguće turbulencije u susjednoj regiji. Borba protiv klijentelizma u tom pogledu ima stratešku važnost.

Na tom istom tragu važno je učvrstiti naše sidrište u Europskoj uniji. Valja nastaviti s pripremama za Schengen, ali i izbjeći lažne dileme o opredjeljenju za tzv. jezgru ili Višegradsku skupinu. Zbog naše povijesti, geografske pozicije, ali i zajedničkih interesa kao novije članice EU, prirodno je da razvijemo usku suradnju sa Srednjom Europom. Ideologizirani argumenti protiv takve suradnje, koji su se čuli od nekih kritičara predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i inicijative Triju mora, neće nas pretvoriti u miljenika moćnih članica EU, nego će nas dodatno marginalizirati.

Svaki put kad smo se zatvorili Srednjoj Europi završili smo na političkom Balkanu, a ne u Beneluxu. Osim toga, valja prepoznati novi val u europskoj politici, posebice unutar Europske pučke stranke, koji želi zatvoriti, a ne povećavati jaz između zapadnih i srednjoeuropskih članica. Konceptualnu podlogu tom valu dao je EPP-ov think tank s dokumentom “Novo europejstvo”, a političku provedbu personificira bavarski demokršćanin Manfred Weber, predsjednik Kluba zastupnika EPP, koji je prvi najavio kandidaturu za predsjednika buduće Europske komisije.

Povrh svih ovih poteza Hrvatskoj je od presudne važnosti dovesti savezništvo sa SAD-om na novu stratešku i operativnu razinu. Ta je suradnja bila presudna u mnogim odlučujućim trenucima naše recentne povijesti. Međutim, za vrijeme Vlade lijevog centra došlo je do stanovite stagnacije u odnosima, u dobrom dijelu zbog tihih opstrukcija klijentelističkih skupina na područjima od strateške važnosti, kao što je energetika. Konkretizacija projekta LNG-a, što sadašnja Vlada ima u planu, trebao bi biti katalizator za ostvarivanje nove razine odnosa sa SAD-om.

Dakle, kao neovisna država i članica EU i NATO-a imamo danas puno više instrumenata na raspolaganju nego u drugim takvim prijelomnim situacijama u našoj povijesti. Međutim, moramo ih učinkoviti koristiti. Utoliko stabilnost i razvoj Hrvatske danas manje ovise o tome što će drugi učiniti, a puno više o našoj spremnosti da se ponašamo kao država.

Analizu u cijelosti pročitajte na Globusu.

 

Miro Bulj: Odgovor četniku Vučiću iz Hrvatskog Knina!

 

 

Bujanec: MOŽE LI VUČIĆEV PUPI I DALJE BITI DIO VLASTI U HRVATSKOJ?!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Milanović: Stier radi Plenkoviću o glavi. Plenkoviću, čuvaj se

Objavljeno

na

Objavio

Kandidat za predsjednika Republike Zoran Milanović posjetio je Renesansni festival u Koprivnici gdje je dao izjavu za medije. Osvrnuo se na izjavu Davora Ive Stiera koji je kazao kako je jedini pravi protivnik HDZ-u upravo Zoran Milanović te kako mu ne pada na pamet napadati njezina protukandidata Miroslava Škoru

Na pitanje reporterke televizije N1 o Stierovoj izjavi, Milanović je kazao: “Davor Ivo Stier vam je jedan primjer pomirbe u okviru jedne državne institucije u kojoj smo obojica radili. Ja kao nestranački čovjek, on kao HDZ-ovac koji je došao direktno iz Argentine gdje je uređivao imigrantske novine koje su na naslovnici i na zadnjoj strani imale sliku Kuščevićevog djeda“.

“Da, to su činjenice mislim. I onda je preko Washingtona došao u Zagreb i još uvijek u kadrovskoj službi postoji prijedlog za promaknuće koji sam ja potpisao za Stiera 2002. godine kao njegov nadređeni, dakle šef odjela odnosno pomoćnik ministra i nakon toga sam ga poslao u Bruxelles za diplomata u hrvatsku misiju znajući tko je i što je i tko mu je bio djed, ali to mu nikad nisam spomenuo i nisam imao s time problem. Ali on naprosto svoju političku karijeru gradi na nečem drugom”, ističe Milanović.

“Eto, to su vam činjenice. Dakle potražite to u kadrovskoj službi Ministarstva vanjskih poslova da se vidi kako ja gledam na te stvari. Gledam sportski”, dodao je.

“A Stier? Stier radi Plenkoviću o glavi. Plenkoviću, čuvaj se. Radi ti o glavi. A na kraju će obojica nastradati”, mišljenja je Milanović.

Podsjetimo, Izjava Davora Ive Stiera da će podržati Kolindu Grabar-Kitarović i pomoći joj u kampanji za drugi mandat na Pantovčaku, ali da mu ne pada na pamet napadati njezina protukandidata Miroslava Škoru, u HDZ-u je dočekana s nevjericom.

Stier je, kako je javio RTL, pojašnjavajući zašto neće napadati Škoru, rekao da je HDZ-ov protukandidat Zoran Milanović, a ne Miroslav Škoro.

 

Davor Ivo Stier: Pavelićev antikomunizam i Titov antifašizam jesu dio naše povijesti, ali ne smiju biti dio hrvatske sadašnjosti i budućnosti

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Škoro: Hrvatski je narod duboko podijeljen u svim segmentima

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro izjavio je u petak, prigodom obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, da je hrvatski narod duboko podijeljen pa ne bi bilo dobro da se dijeli i na žrtvama.

“Na današnji Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritativnih režima ispraćamo posmrtne ostatke 294 osobe, koje su ekshumirane na području zagrebačkih Gračana, koji su žrtve Drugog Svjetskog rata i poraća. Koristim priliku izraziti sućut obiteljima svih žrtava, kao i žrtava svih tih nacističkih, fašističkih i komunističkih režima”, izjavio je Škoro u Gračanima.

Mi smo duboko podijeljen narod, ne bi bilo dobro da se dijelimo i na žrtvama. Nadam se da će ljudi shvatiti da svaka žrtva ima pravo na dostojnu sahranu, na svoj grob, poručio je.

Hrvatska mora priznati sve žrtve koje su iz političkih razloga učinjene u njeno ime, kaže Škoro, ali ne smije i ne može dopustiti da joj se prišije bilo koji nedokazani i neprovjereni zločin.

“Stoga mislim da bi bilo dobro osigurati dodatna financijska sredstva, i na tome ću raditi, da se utvrdi stvarno stanje kako bi na neki način zatvorili to poglavlje 74 godine nakon završetka Drugog svjetskog rata i pružili žrtvama pijetet, a onima koji su ostali iza njih dostojanstvo i pravo da odu na njihove grobove”, istaknuo je.

To će biti i jedna od tema u njegovoj kampanji jer, ponovio je, hrvatski je narod duboko podijeljen u svim segmentima. “Mi imamo sve po dva, društva književnika, pravopise, kako god okrenete svugdje se jako dijelimo i mislim da moramo iskoristiti upravo ovakve dane da pokušamo graditi zajedništvo”, rekao je Škoro.

Sve žrtve zaslužuju pijetet

Novinari su Škoru pitali da prokomentira dolazak predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na misu i pokop posmrtnih ostataka 294 osobe ekshumirane na području Gračana, koje su ubijene na samom kraju Drugog svjetskog rata ili u poslijeratnom razdoblju, budući da ona inače izbjegava komemoracije, npr. na Bleiburgu i u Jasenovcu, pitajući ga hoće li u slučaju da postane predsjednik raditi drugačije.

“Ja sam to već izjavio – naravno da hoću, sve žrtve zaslužuju pijetet, ne trebamo se dijeliti barem u tome”, ustvrdio je.

Nije htio komentirati izjavu HDZ-ova Davora Ive Stiera po kojoj je praktički isto glasovali za njega ili aktualnu predsjednicu, samo da se ne glasa za Zorana Milanovića.

“Ne znam, ja sam jučer kuhao fiš paprikaš, ne želim komentirati unutarstranačku politiku bilo koje stranke u Hrvatskoj, ja sam nestranački kandidat i to ću i ostati”, kazao je Škoro.

Na pitanje osuđuje napad na Srbe u kafiću kod Knina, koji su gledali nogometnu utakmicu Crvene zvezde, rekao je kako osuđuje sve napade i svako nasilje.

“Mislim da se u Kninu u stvari dogodio napad na hrvatske građane, to je prioritetna stvar, ljudi koji su ih napali su navodno bili maskirani, dok policija ne utvrdi o kome se radi sve drugo je prejudiciranje, brojanje krvnih zrnaca i to nam ne treba”, kaže Škoro.

Nije želio komentirati ni medijske napise o tome da bi se u javnost mogla iznijeti privatna korespondencija predsjednice Grabar-Kitarović i njezina bivšeg savjetnika Mate Radeljića, poručivši kako ga to ne zanima jer je ispod razine ljudskog dostojanstva.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari