Pratite nas

Politika

Davor Ivo Stier: Vučićeva kosovska saga pokazuje da se na Balkanu karte opet miješaju

Objavljeno

na

Najava o mogućem dogovoru Aleksandra Vučića i Hashima Thaçija o podjeli Kosova i razmjeni teritorija izazvala je dosad oprečne reakcije. Dok se šefica europske diplomacije Federica Mogherini i dalje trudi doći do takvog kompromisa unatoč svim komplikacijama, Angela Merkel se na presici s premijerom Plenkovićem prilično jasno usprotivila. U nekim bi drugim vremenima takav stav njemačke kancelarke bio dovoljan za zaustavljanje nepoželjnih inicijativa.

No, Merkel više nije najjača figura u Europi. U narednom razdoblju će možda više energije morati uložiti u težnje za vlastitim političkim opstankom nego na zaustavljanje ambicija ojačanog Vučića, glavnog aktera mogućeg “povijesnog dogovora” i promotora balkanske verzije neliberalne demokracije, piše u analizi Davor Ivo Stier bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske za Globus.

Paradoksalno, jedan od ključnih međunarodnih zaštitnika Vučića je i sama Angela Merkel, koju se donedavno percipiralo kao svojevrsni stup liberalne demokracije u Europi i svijetu. Upravo nas taj paradoks upućuje na ono bitno, a to je da se karte na međunarodnoj sceni, pa i na jugoistoku Europe, ponovno miješaju.

Naime, priču o dogovornoj podjeli Kosova i razmjeni teritorija možemo promatrati kroz razne dimenzije. Jedna su novinska izvješća o izgledima za kompromis te diplomatska saga o borbama između njegovih pristaša i protivnika. Druga dimenzija su razni supstancijalni argumenti za i protiv takve politike, koji se uglavnom svode na procjenu rizika eventualnog dogovora Vučić-Thaçi za opstojnost Makedonije ili Bosne i Hercegovine.

No, ako se upustimo u malo dublju analizu, moći ćemo kroz ovaj slučaj primijetiti još jednu dimenziju, a ona se odnosi na značajniju promjenu u odnosima snaga glavnih međunarodnih aktera te na nijansiranje njihova općeg pristupa jugoistočnoj Europi. U tom kontekstu treba promatrati Vučićeve poteze i njegov govor u Kosovskoj Mitrovici, ali i općenito razvoj srpske državne politike. Ona se prilagođava novim okolnostima, ali u bitnome ostaje na tragu Načertanija Ilije Garašanina iz XIX. stoljeća.

No, krenimo redom. Prije nešto manje od trideset godina Europa je doživjela tektonsku promjenu svoje sigurnosne arhitekture padom Berlinskog zida, komunističkih diktatura i Varšavskog pakta. Demokratski i slobodarski val otvorio je prostor za građanske slobode i slobodna tržišta, ali i za nacionalne emancipacije. Tako je to razumio i Franjo Tuđman, koji je u samim Izvorišnim osnovama Ustava ugradio da se povijesno pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost očituje i “…na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi…”.

Europe whole and free bio je vodeći princip tog novog uređenja koji je zamijenio podjelu starog kontinenta baziranu na interesnim sferama, shodno dogovoru s Jalte. U takvoj novoj, slobodnoj i ujedinjenoj Europi bilo je onda i mjesta za nove države koje su nastale raspadom višenacionalnih tvorevina, a koje su prihvatile zapadni demokratski model i tržišno gospodarstvo. Na tom valu su u NATO i Europsku uniju ušle Estonija, Latvija, Litva, Češka, Slovačka i Slovenija. Na samom kraju tog razdoblja, u kojem je još donekle vrijedio princip slobodne i ujedinjene Europe bez interesnih sfera, pridružila se i Hrvatska.

Međutim, još za vrijeme naših pristupnih pregovora, ali posebno nakon njih, načelo Europe whole and free je kao temeljna okosnica uređenja posthladnoratovske Europe dobilo ozbiljnu ideološku konkurenciju u obliku tzv. neliberalnih demokracija i njihova principa restauracije interesnih sfera na granicama bivših višenacionalnih država, odnosno imperija. Takva restauracija nije značila doslovni povratak u prošlost i ponovnu uspostavu, na primjer, Sovjetskog Saveza ili Otomanskog Carstva.

Međutim, ona je značila definiranje sfera utjecaja na tim područjima s presudnim autoritetom Moskve ili Ankare u reguliranju odnosa u državama unutar sfere, kao i njihova odnosa prema trećim silama.

Na tragu definiranja takve politike stvaranja interesnih sfera bio je Erdoganov govor nakon izborne pobjede 2011., kada je ustvrdio: “Vjerujte mi, Sarajevo je danas na dobitku isto koliko i Istanbul, Bejrut je pobijedio koliko i Izmir, Damask je dobio koliko i Ankara; Ramallah, Nablus, Jemin na Zapadnoj obali, Jeruzalem je dobio koliko Diyarbakir.” Tim je riječima plastično prikazao granice nekadašnjeg carstva te priželjkivani doseg današnje turske interesne sfere.

Ruska Federacija je prvo u slučaju Gruzije, a zatim Ukrajine, također jasno pokazala da ne namjerava mirno gledati približavanje tih mladih država euroatlantskim asocijacijama a da se Moskvu ništa ne pita.

Beogradu je važno da mu međunarodni subjekti priznaju ili barem prešutno dopuštaju hegemonsku poziciju i autoritet za uređivanje odnosa unutar “jugosfere”. Vrlo jasan primjer takve politike bila je situacija u kojoj je Srbija prisilila Makedoniju da promijeni odluku o potpori Kosovu za članstvo u UNESCO-u.

Naime, novi makedonski premijer Zaev, koji je na vlast došao uz presudnu potporu Albanaca, namjeravao je podržati kosovsku aplikaciju za članstvo u toj agenciji Ujedinjenih naroda. Međutim, na to je Vučić odgovorio prijetnjama i povlačenjem srpskog diplomatskog osoblja iz Skoplja, nakon čega je Zaev popustio i promijenio odluku.

U prijašnjim vremenima, kada je prevladavalo načelo Europe whole and free, zapadne sile bi osudile i vjerojatno onemogućile takav rasplet događaja. Beogradu se ne bi dopustilo prijetiti Makedoniji i potpirivati njezine unutarnje političke rascjepe zbog suverene vladine odluke o priznanju Kosova. Ovaj put, umjesto osude, zapadne demokracije su ostale nijeme, dok je Europska vanjska služba pohvalila “zrelost” Vučića i Zaeva pri postizanju brzog dogovora.

Iako se često u našoj javnosti Vučićevu politiku prikazuje kao kontinuitet Miloševića, to je samo djelomice točno. Zajedničko je to što su obje politike definirane u okviru velikosrpskih ciljeva koje je trasirao Ilija Garašanin još 1844. Osim toga, Vučić je i sam sudjelovao u provođenju zločinačke Miloševićeve politike. Međutim, sada kada je on postao “vožd”, umjesto poražene politike genocida, etničkog čišćenja i osvajačkih ratova protiv nesrpskih naroda u bivšoj SFRJ, koja je Srbiju dovela do međunarodnih sankcija i izolacije, Vučić se opredijelio za svojevrsni neojugoslavenski pristup.

Bez koncepta Europe whole and free daljnje proširenje Europske unije ostaje na dugom štapu. To je Makedonija naučila na bolan način kada joj je EU još jednom odgodila otvaranje pristupnih pregovora, unatoč postignutom dogovoru s Grčkom o imenu. Dakle, proces proširenja formalno nije ukinut; on se nastavlja nekom sporom birokratskom logikom, ali bez nekadašnjeg političkog učinka stabilizacijskog instrumenta Europske unije. U tom kontekstu stupa na snagu alternativna logika interesnih sfera, pa je za neke glavne gradove u EU puno prihvatljivije podržati ili barem tolerirati Vučića nego to područje u potpunosti prepustiti većim igračima iz Moskve ili Ankare.

To je, dakle, okvir u kojem se trenutno odvija dijalog između Beograda i Prištine, ali i drugi procesi na jugoistoku Europe. Kao što je promjena međunarodnog poretka otvorila prostor za demokraciju i nacionalnu emancipaciju, tako i sadašnje novo miješanje karata može utjecati na naš položaj. Pritom moramo biti svjesni da Hrvatska ne može presudno utjecati na neke više silnice, ali to nije razlog za strah ili malodušje, nego poticaj da realistično sagledamo situaciju, te da u tim i takvim okolnostima osiguramo vitalne nacionalne interese hrvatske države i hrvatskog naroda.

U trenutku kada se ponovno miješaju karte na globalnoj i regionalnoj sceni, važno je učvrstiti strateška savezništva, posebice s državama koje mogu spriječiti difamacijske kampanje protiv Hrvatske. U tom je smislu učinjen značajan potez jačanjem savezništva s Izraelom, koje se može i mora dodatno produbiti. U koristi takve politike mogli su se svi uvjeriti na ovogodišnjoj proslavi Oluje, na kojoj su sudjelovala vojna izaslanstva Izraela i SAD-a. Ti su vidljivi rezultati plod manje vidljivog rada koji je puno ranije započet na diplomatskom planu. Dodatno unapređivanje odnosa s Izraelom može biti izuzetno važno za jačanje hrvatskih pozicija na međunarodnoj sceni i na našem jugoistočnom susjedstvu, posebice u BiH.

Dakako, sve to implicira daljnje zastupanje uravnoteženih pozicija na međunarodnim forumima i suprotstavljanje ideologiziranim osudama Izraela. Na domaćem planu pak nužno je otkloniti provokacije koje suvremenu Hrvatsku žele povezati s propalom Pavelićevom diktaturom.

Nadalje, jačanje Srbije na našem jugoistočnom susjedstvu ne bismo smjeli protumačiti kao poziv na natjecanje za neku balkansku lidersku poziciju. Takav bi nas pristup samo uvukao u okvir “jugosfere”, a ne bi pomogao u ostvarivanju naših legitimnih političkih i gospodarskih interesa u susjednoj regiji, posebice u BiH. Umjesto toga Hrvatskoj je prioritetno provesti gospodarske i političke reforme koje će je učiniti otpornijom na eventualne destabilizacijske poteze Beograda, kao i moguće turbulencije u susjednoj regiji. Borba protiv klijentelizma u tom pogledu ima stratešku važnost.

Na tom istom tragu važno je učvrstiti naše sidrište u Europskoj uniji. Valja nastaviti s pripremama za Schengen, ali i izbjeći lažne dileme o opredjeljenju za tzv. jezgru ili Višegradsku skupinu. Zbog naše povijesti, geografske pozicije, ali i zajedničkih interesa kao novije članice EU, prirodno je da razvijemo usku suradnju sa Srednjom Europom. Ideologizirani argumenti protiv takve suradnje, koji su se čuli od nekih kritičara predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i inicijative Triju mora, neće nas pretvoriti u miljenika moćnih članica EU, nego će nas dodatno marginalizirati.

Svaki put kad smo se zatvorili Srednjoj Europi završili smo na političkom Balkanu, a ne u Beneluxu. Osim toga, valja prepoznati novi val u europskoj politici, posebice unutar Europske pučke stranke, koji želi zatvoriti, a ne povećavati jaz između zapadnih i srednjoeuropskih članica. Konceptualnu podlogu tom valu dao je EPP-ov think tank s dokumentom “Novo europejstvo”, a političku provedbu personificira bavarski demokršćanin Manfred Weber, predsjednik Kluba zastupnika EPP, koji je prvi najavio kandidaturu za predsjednika buduće Europske komisije.

Povrh svih ovih poteza Hrvatskoj je od presudne važnosti dovesti savezništvo sa SAD-om na novu stratešku i operativnu razinu. Ta je suradnja bila presudna u mnogim odlučujućim trenucima naše recentne povijesti. Međutim, za vrijeme Vlade lijevog centra došlo je do stanovite stagnacije u odnosima, u dobrom dijelu zbog tihih opstrukcija klijentelističkih skupina na područjima od strateške važnosti, kao što je energetika. Konkretizacija projekta LNG-a, što sadašnja Vlada ima u planu, trebao bi biti katalizator za ostvarivanje nove razine odnosa sa SAD-om.

Dakle, kao neovisna država i članica EU i NATO-a imamo danas puno više instrumenata na raspolaganju nego u drugim takvim prijelomnim situacijama u našoj povijesti. Međutim, moramo ih učinkoviti koristiti. Utoliko stabilnost i razvoj Hrvatske danas manje ovise o tome što će drugi učiniti, a puno više o našoj spremnosti da se ponašamo kao država.

Analizu u cijelosti pročitajte na Globusu.

 

Miro Bulj: Odgovor četniku Vučiću iz Hrvatskog Knina!

 

 

Bujanec: MOŽE LI VUČIĆEV PUPI I DALJE BITI DIO VLASTI U HRVATSKOJ?!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Hoće li Velika Britanija 31. listopada napustiti Europsku uniju?

Objavljeno

na

Objavio

Britanska kraljica Elizabeta Druga održala je govor koji je pripremila britanska vlada i koji je usklađen s novim političkim i zakonodavnim programom premijera Johnsona za fazu – nakon izlaska iz Europske unije.

Kraljičin se govor u parlamentu smatra simboličnim i zastupnici ga, uz rijetke iznimke, prihvaćaju. No s obzirom na to da premijer Boris Johnson nema većinu u parlamentu, postoji mogućnost da to tijelo odbaci njegov program rada koji je iznijela kraljica. Hoće li Velika Britanija, uistinu, 31. listopada napustiti Europsku uniju?

Iz studija u Londonu za emisiju Otvoreno HRT-a govorio je Igor Pokaz, veleposlanik RH u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije. Ocijenio je da je situacija u Londonu naelektrizirana i podijeljena te je vrlo teško prognozirati što će se događati i kakav će biti konačni ishod rasprava u parlamentu. Teško je prognozirati hoće li doći do izlaska Ujedinjenoj Kraljevini 31. listopada jer ne ovisi samo o njoj nego i o EU27 – o državama u ime kojih pregovara EK ne bi li se pronašao dogovor temeljem kojeg bi se došlo do uređenog izlaska iz Europske unije.

– Pojedini analitičari u zadnjih 2-3 sata javljaju da je taj dogovor još uvijek moguć iako se radi o izuzetno kompleksnom pravnom tipu ugovora gdje je svaki detalj jako bitan – naglasio je.

Joško Klisović, saborski zastupnik (SDP), bi želio da EU dopusti odgodu 3 mjeseca a nakon toga se održe novi izbori u Ujedinjenoj Kraljevini gdje bi narod mogao odlučiti i drugačije nego što je odlučio na referendumu za Brexit.

– Sada bi taj referendum bio pojačan novim podacima, ljudi su se osvijestili i znamo da je Brexit prošao temeljem nekih lažnih vijesti, netočnih informacija i manipulacija s javnim mnijenjem koji su radile razne analitičke tvrtke – smatra Klisović.

Tihomir Vinković, vanjskopolitički komentator HRT-a se osvrnuo na današnji govor kraljice. Ona je, kaže, danas bila spikerica. Čitala je govor koji je napisala vlada, iznosila je stajalište Borisa Johnsona, što je zapravo, britanska tradicija.

– Pitanje je što će biti ako se to ne prihvati. Neke stvari zaista nemaju veze s Brexitom – planovi o svemirskoj agenciji, o zaštiti okoliša… – napomenuo je.

– Kraljica ima tradicijsku ceremonijalnu ulogu iako je ovaj govor bio vrlo propagandni, predizborni, nije dao novu viziju Britanije, nego je bio predizborni govor koji bi mogao govoriti Boris Johnson – složio se je i Goran Bandov, prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.

– Imamo osjećaj da je ovo bio predizborni govor, kao da se Britanija sprema na izbore. Često iz Zagreba ili Brisela nemamo osjećaj što je u konačnici Brexit. A to je unutarnja britanska tema koja cijelo britansko društvo zabavlja već dugi niz godina, puno duže nego što se uopće govori o Brexitu kao Brexit. A to je jedan britanski parlamentarni politički sukob – napomenuo je Bandov.

Vinković se dotaknuo i teme granica te naglasio da je novi režim na granici uspostavljen tako da nema tvrde granice dok se ne postigne konačni dogovor kako ćemo imati trgovinske odnose ne Irska i UK nego EU i UK i zbog toga se govori o povratku u Brisel gdje će se morati finalizirati sporazum sa strane EU-a.

Na pitanje kako to da je Europa toliko često puta izlazila u susret Britancima, Klisović je odgovorio da je Europa svjesna da su Britanci donijeli odluku o izlasku na jedan emotivni način te da su prevareni.

– Britanci su prije svega zakomplicirali svoj život, a kolijevku demokracije su kompromitirali. S druge strane imamo problem s Irskom a i Škotska prijeti nekim referendumom jer bi rado ostala u EU. Tako se na političkoj sceni u Velikoj Britaniji otvaraju značajni i duboki procesi koji su i bili kao zamrznuti konflikt a sada dobivaju vjetar u leđa. I počinju se raspirivati dalje i ne znamo gdje će ta cijela priča završiti – rekao je.

Bandov smatra da su izbori u Velikoj Britaniji vrlo realni i da su svi u parlamentu na to spremni, pitanje je samo u kojem momentu i tko će zapravo 31.10 biti u poziciji da kaže: “gotovo je”. Smatra da iako se u javnosti govorilo da je Johnson počeo gubiti potporu građana i svoju popularnost, to nije točno jer on zastupa vrlo čvrsto mišljenje i volju nekih građana koji žele da Britanija izađe iz EU-a. U tom dijelu građana će dobiti vrlo snažnu potporu, kaže.

– Meni kao pravniku nije jasno kako nije postojao jedan drugi referendum koji bi zapravo ono što su ispregovarali britanski političari s europskim političarima dao građanima Britanije na raspolaganje da odluče dali je to to ili nije. Građanima treba dati mogućnost da odluče dali ovo što ste ispregovarali ima smisla ili ne – smatra.

U slučaju da Britanci izađu iz EU-a 31. listopada, čeka ih vrlo ozboljnog posla, smatra Drobnjak.

– Moraju sklopiti bilateralne trgovinske ugovore sa svim državama svijeta, riječ je o ogromnom poslu čak i za učinkovitu administraciju kao što je britanska. EU ima iskustvo s procesima pristupanja ali s izlaženjem nema. U cijeloj povijesti EU-a jedini izlazak je bio izlazak Grenlanda 1982. godine. Cijela situacija nije samo politički nego pravno i proceduralno složena i to ju čini dodatno kompliciranom – ocijenio je.

Bandov je dodao i da je Europska unija učinila sve što je mogla u granicama kojim je mogla, ali ovom pričom ona šalje poruku svim ostalim državama koji su razmišljali o potencijalnom izlasku.

– Poslana je poruka što izlazak znači i koliko je on štetan za vašu vladu. Tako da EU koliko god želi izaći u susret Britancima, ne smije poslati krivu poruku članicama EU-a, mora biti snažna u svojim odlukama – napomenuo je.

– Radi se o presedanu, šalju se poruke, ne smijemo pogriješiti – nadovezao se i Klisović.

Drobnjak je podsjetio i da su gospodarstva Velike Britanije i Europske unije vrlo integrirane:

– 53 posto uvoza Ujedinjenoj Kraljevini je uvoz iz EU-a, a 40 posto njezinog izvoza je izvoz u EU. Radi se o organskoj povezanosti. Brexit nema samo političku i emotivnu dimenziju nego dubinsku gospodarsko i financijsku dimenziju, poseban njegov problem je dezintegracija gospodarskog i financijskog tkiva koje se je stvaralo desetljećima – zaključio je.

Na kraju emisije veleposlanik Igor Pokaz komentirao je odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, a koje je zaključilo da je premijer Andrej Plenković prekršio načelo savjesnog i transparentnog postupanja, a riječ je o njegovu imenovanju na mjesto veleposlanika u Ujedinjenom Kraljevstvu.

– Ja sam svoju diplomatsku karijeru započeo prije 25 godina u Ministarstvu vanjskih poslova, surađujući s kolegama i dobrim prijateljima, među kojima su i neki u vašem studiju. Prošao sam od najnižeg zvanja atašea, pa do toga da sam tri puta bio veleposlanik. Radio sam zanimljive poslove koje mi je bilo čast obavljati za RH. Mislim da to dovoljno govori o mojoj karijeri. Ja kao državni službenik radim posao koji volim, najbolje što znam i umijem. Radim ga predano i sa srcem.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Milan Bandić: Vlada ima apsolutno povjerenje Stranke rada i solidarnosti

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Predsjednik Stranke rada i solidarnosti Milan Bandić u ponedjeljak navečer poručio je da Vlada ima apsolutno povjerenje njegove stranke dok god budu realizirali projekte za boljitak svekolikog puka Hrvatske i građana Zagreba te da će zadnji napustiti koaliciju, a ni jednu fotelju neće tražiti.

“Znate kako je jednom Ante Marković govorio – ‘sve što imam bitno, sam rekao’. Hvala vam lijepo”, odgovorio je Bandić nakon sjednice predsjedništva Stranke rada i solidarnosti na pitanja novinara hoće li napustiti koaliciju.

Na pitanje – tko ucjenjuje hrvatski puk, kome ide ta njegova poruka koju je izrekao popodne prije sjednice Predsjedništva stranke, Bandić je odgovorio: “Sve što imam, sam rekao”.

A na tvrdnju novinara da ima on sasvim sigurno puno toga za reći, jer ga oni poznaju, Bandić je predstavnicima medija uzvratio riječima: “Vi mene stvarno podcjenjujete. Vi mene znate, to vi mislite, da mene znate. Taj se još nije rodio koji zna što ja mislim, pa ni vi”, rekao je Bandić te poručio novinarima da uzmu doslovno njegovu jutrošnju izjavu sa stručnog skupa i papire te da tu izjavu “puste i uče”.

Upitan hoće li zastupnici iz njegovog Kluba u Hrvatskom saboru podržati ministra zdravstva Milana Kujundžića, Bandić je odgovorio da Vlada ima povjerenje njegove stranke dok bude realizirala projekte za boljitak građana.

“Vlada ima apsolutno povjerenje Stranke rada i solidarnosti dok god budemo realizirali projekte za boljitak svekolikog puka Hrvatske i građana Zagreba i zadnji ćemo napustiti koaliciju, a ni jednu fotelju nećemo tražiti”, izjavio je.

Na pitanje znači li to da se štrajk prosvjetara mora zaustaviti, Bandić je ponovno odgovorio da je – sve rekao.

“OK. Pa sve sam vam rekao, pa ovo niste ni od kog dobili na svijetu. Hvala vam”, zaključio je Bandić nakon sjednice predsjedništva Stranke rada i solidarnosti.

A prije sjednice Predsjedništva svoje stranke novinarima je rekao da će hrvatski puk svoje reći na izborima.

“Ova zemlja je previše krvarila da bi foteljaši i podrepaši, ljudi koji lažu i petljaju, ucjenjivali hrvatski puk. Hrvatski puk će to reći na izborima”, rekao je Bandić.

Na pitanje novinara može li sa sigurnošću reći da kontrolira sve saborske zastupnike svoje stranke, Bandić je odgovorio kako ne bi radio šalu s onim što je rekao.

“Ne bih radio cirkus, a još manje šalu s onim što sam rekao… Ako mi kažete tri veća prioriteta od onih koje sam rekao, ja ću se skinuti gol na Jelačić placu. Dok to ne riješimo, sve drugo je pucanj u prazno”, poručio je Bandić.

Tri prioriteta važna za Hrvatsku koja je iznio prijepodne na otvorenju stručnog skupa učitelja produženog boravka osnovnih škola u Zagrebu su: demografska obnova, znanje i obrazovanje te rad i zapošljavanje.

Ujedno se pohvalio i da Zagreb ima pozitivnu demografsku sliku, najbolji obrazovni standard i najmanju stopu nezaposlenosti.

Bandić je sa stručnog skupa poručio premijeru Andreju Plenkoviću – ili će se povećati plaće učiteljima i nastavnicima za šest posto ili više neće biti ove Vlade te da nitko u Klubu Stranke rada i solidarnosti neće dići ruku dok se to ne napravi. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari