Pratite nas

Herceg Bosna

Davor Marijan: Armija BiH zauzela je Travnik jer je bio predviđen za sjedište hrvatske provincije

Objavljeno

na

“Cilj je bio zauzeti kompletan prostor što su dijelom i uspjeli. Na tom popisu Travnik je svakako najveći uspjeh, kako po brzini zauzimanja grada, tako i po njegovoj vrijednosti. Travnik, je što ne treba zaboraviti predviđan za sjedište provincije koja je trebala biti u hrvatskom dijelu”

Povodom 25. obljetnice stradanja, progona i zločina nad Hrvatima Travnika, Dnevnik.ba objavljuje razgovor s Davorom Marijanom, povjesničarom iz Hrvatskog instituta za povijest.

Marijan smatra kako je muslimansko vrhovništvo bilo iznimno zainteresirano za prostor Središnje Bosne što je uključivalo i Travnik, kao najveći grad u dolini Lašve.

“Cilj je bio zauzeti kompletan prostor što su dijelom i uspjeli. Na tom popisu Travnik je svakako najveći uspjeh, kako po brzini zauzimanja grada, tako i po njegovoj vrijednosti. Travnik, je što ne treba zaboraviti predviđan za sjedište provincije koja je trebala biti u hrvatskom dijelu”, rekao je Marijan u razgovoru za Dnevnik.ba.

Podsjeća i na riječi Rasima Delića, načelnik Glavnog stožera tzv. Armije BiH 1994. godine o zauzimanju hrvatskih enklava u Središnjoj Bosni.

“U veljači ili ožujku 1994.(postoje različiti nadnevci) Rasim Delić se pohvalio da je ‘HVO eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Owenovom planu sa centralom u Travniku'”, kazao je Marijan.

U jednoj od knjiga, Marijan je naveo kako je napad tzv. Armije BiH na postrojbe HVO-a u Travniku bio najdramatičniji dio muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH.

“U svega par dana muslimanska vojska je zauzela grad i protjerala većinu hrvatskog stanovništva. Ne treba zaboraviti da su Hrvati nekoliko desetljeća bili većina u tom gradu. S druge strane poraz HVO-a u Travniku srpske snage su jako iskoristile u svoje promidžbene svrhe i prikaz rata u kojem svi ratuju protiv svih”, smatra Marijan.

Tvrdi i kako je Republika Hrvatska odnos prema muslimanskom Sarajevu ratnih devedesetih promijenila nakon pada Travnika.

“Sve se to zbilo u svega desetak dana koji su bili iznimno teški za Hrvate u Središnjoj Bosni i što je najavilo još nekoliko dramatičnih epizoda, počevši od nasrtaja na Novi Travnik i protjerivanja Hrvata iz Kaknja”, podsjeća Marijan.

Osim daleko brojnijih i jačih snaga tzv. Armije BiH, na području Travnika još 1992. došli su i islamski dobrovoljci, mudžahedini. Uz kamp na Orašcu, sjedište odreda neko vrijeme bilo je i u selu Mehurić u dolini rijeke Bile.

Uz postrojbe tzv. Armije BiH počinili su zločine nad civilima u selima Miletići i Bikoši. Još 1992. grupa mudžahedina postrojila se ispred travničke Medrese, a pozdravio ih je travnički muftija, Nusret ef. Abdidbegović.

Marijan smatra kako je u kontekstu radikalnog islamizma Zenica bila nedodirljiva, ali da je Travnik jedna od jačih ispostava tog vida izražavanja vjere.

“Nema dvojbi da je 3. korpus muslimanske vojske osnovan za rat s HVO i da mu je svrha bila postizanje punog nadzora nad Središnjom Bosnom. Brzo po osnutku, glavnina 305. brdske brigade sastavljena od prognanika iz Jajca poslana je u dolinu Vrbasa i to je bio okidač za sukob u siječnju 1993. u Uskoplju. Tu je već očita namjera zauzimanja prostora dolina Vrbasa i Lašve i stvaranja teritorija čije bi političko i vojno središte bilo u Zenici”, smatra Marijan.

Iako su mudžahedini i pripadnici 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH diljem Središnje Bosne ostavljali svoje krvave tragove, u predmetu protiv hercegbosanske šestorke pred Haaškim tribunalom utvrđeno je kako je HVO u Središnjoj Bosni izmislio mudžahedine.

Marijan smatra kako su se takvi navodi u presudi u predmetu Prlić i ostali dogodili jer su sukobljene strane imale zagovornike diljem svijeta, a u tom moru prepletenih interesa Hrvati su najlošije stajali.

“Iza Hrvatske nije stala ni jedna respektabilna svjetska sila i zato su najlošije prošli u zakulisnim igrama moći. Dio tih igara je i Haški sud koji je sve vrijeme postojanja bio politički instrument. A kada sud djeluje po političkim smjernicama i očekivanjima svojih osnivača tada je konstrukcija o izmišljenim mudžahedinima više pravilo no izuzetak”, smatra Marijan.

Tvrdi i kako će proći dugo vremena da se stvorena slika o tome da je HVO izmislio mudžahedine u Središnjoj Bosni i promijeni.

“Kada se bude analiziralo sukladno znanstvenim metodologijama to više neće utjecati na političke procese koji se odvijaju pred našim očima”, zaključio je Marijan u razgovoru za Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Da nije bilo HVO-a Mostar bi doživio sudbinu Sarajeva

Objavljeno

na

Objavio

bljesak.info

Lipanjske zore – Političke i vojne prilike tijekom 1992. godine” naziv je javne tribine koja se održala sinoć u Mostaru

”Želimo, na neki način, promijeniti sliku koja je stvorena o Hrvatima koji su sotonizirani bez ikakve osnove na ovim prostorima i u cijeloj BiH”, rekao je predsjednik Udruge Hrvatske zajednice Herceg Bosne Vladimir Šoljić, prije početka javne tribine “Lipanjske zore – Političke i vojne prilike tijekom 1992. godine” koja se održala u ponedjeljak u Mostaru u Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača”. ”U tom dijelu rata spriječeno je okruženje Grada Mostara. Inače da je Grad Mostar došao u okruženje jednostavno bilo bi pitanje kako bi se rat u BiH vodio. Lipanjske zore imale su dakle, bitan utjecaj na daljnji razvoj događaja”, ocijenio je Šoljić, prenosi bljesak.info

”Lipanjske zore nešto su najsvjetlije u bližoj povijesti hrvatskog naroda ovih prostora i to je nešto čime se doista ponosimo jer je oslobodilačkim operacijama Lipanjskih zora spriječena potpuna blokada Mostara”, izjavio je u ponedjeljak u Mostaru nekadašnji načelnik Općinskog stožera HVO-a Mostar Rade Bošnjak.

”Lipanjske zore obilježavamo na jedan dostojanstven način s ciljem i željom da to prenesemo i na mlađe generacije kako bi živjele istinu, a ne nešto što se danas svakodnevno iz raznoraznih razloga i putem raznih kanala nameće kao neistina”, ustvrdio je Bošnjak uoči tribine. Naglasio je kako je oslobodilačkim operacijama Lipanjskih zora spriječena potpuna blokada Grada Mostara, odnosno spriječen je scenarij koji se namijenio Mostaru, jednako kao i Sarajevu. ”Zahvaljujući pravodobnim, hrabrim i odvažnim odlukama našega hrvatskoga čelništva koje su donosili u pravo vrijeme, blokada Mostara se nije dogodila jer se Hrvatski narod organizirao na obranu i nismo dopustili takav scenarij”, kazao je Bošnjak.

Govoreći o političkim i vojnim prilikama 1992. godine Hrvoje Mandić povjesničar u ”Hrvatskom dokumentacijskom centru Domovinskog rata”, rekao je da je ondašnja socijalistička BiH suočena s agresijom JNA i paravojnih srpskih postrojbi. “Još od travnja 1992. godine RBiH je bila u ratu, međutim pravi rat je počeo u listopadu 1991. godine još kod Ravnog, praktički neki ga smještaju u dolazak rezervista u drugoj polovici rujna 1991. godine od kada je BiH u tinjajućem sukobu koji je u travnju 1992. eksplodirao u pravi oružani sukob. Međutim ni to nije dovoljno bilo središnjoj vladi Socijalističke Republike BiH u Sarajevu da proglasi ratno stanje, koje je kao što znamo proglašeno 20. lipnja 1992. godine. Do tada su u operaciji Lipanjske zore Hrvatske snage i Hrvatsko vijeće obrane (HVO), HOS i Samostalni mostarski bataljon, jedna postrojba od 240 muslimana – bošnjaka, sudjelovali u oslobađanju grada”, rekao je Mandić, dodajući kako treba istaknuti da je krizni stožer općine Mostar odnosno uža gradska vlast 29. svibnja 1992. donijela odluku da Mostar povjerava obrani HVO-a,  jer, kako kaže, središnja vlast se pokazala nekoliko puta nesposobnom. Tada je, kaže, krenula operacija Lipanjske zore. ”Ono što treba istaknuti, je da bi Mostar doživio sudbinu Sarajeva da nije bilo hrabrih branitelja HVO-a, koji su zaustavili JNA u Kruševu i Galcu, iz tih smjerova su 11. lipnja krenuli napadi, tako da se taj dan je osvojeno brdo Hum, jer tko god drži Hum držao je dolinu Neretve. S tih polaznih područja krenula su oslobađanja koja su trajala do završetka Lipanjskih zora. To je bila prva pobjeda Hrvatskog vijeća obrane protiv velikosrpskog agresora JNA u ratu”, zaključio je Mandić.

Izlagači na tribini su Vladimir Šoljić, Rade Bošnjak i Željko Raguž. Organizatori javne tribine su Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskoga rata u BiH, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata HR HB Mostar. (bljesak.info)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Stopostotni HRVI posjetili Lašvansku dolinu i odali počast stradalim Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U okviru projekta koji provode – “Put istine Domovinskoga rata” – 47 članova Udruge 100-postotnih hrvatskih invalida I. skupine, predvođeno predsjednikom Udruge Đurom Glogoškim i tajnikom Markom Radošem, protekloga je vikenda posjetilo Lašvansku dolinu.

Sa svojim domaćinima, članovima udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, gosti iz Hrvatske posjetili su travničko ratno groblje “Pravulje”, gdje su položili vijenac, zapalili svijeće i prigodno se molili za duše ukopanih u ratu poginulih i ubijenih Travničana.

Posjetili su zatim i Novi Travnik, spomen-obilježje “Osmica” u Vitezu, mjesto gdje je granata ispaljena s bošnjačkih položaja na mjestu ubila osmero viteških mališana i šestero ranila, te najveće hrvatsko stratište u Domovinskom ratu u BiH – Križančevo Selo.

U Busovači, uz spomen-obilježje poginulim braniteljima, gdje je, kao i na prethodnim mjestima, položeno cvijeće i zapaljene svijeće, gostima se obratio ratni zapovjednik Duško Grubešić.

Predsjednik Udruge Glogoški je kazao: – Obogatili smo se spoznajama o krvavoj borbi koju su naša subraća u nemogućim uvjetima i okolnostima, o njihovim stradanjima, o njihovoj herojskoj borbi za rodnu grudu, što su najvećom mogućom cijenom platili.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori