Pratite nas

Komentar

Davor Pavuna – Anno Domini 2015; Imamo samo dvije dileme / IZBORA u Životu: Ili ćemo biti Božji ili nas neće biti !

Objavljeno

na

Prošao sam put od agnostika, u prvoj polovini života, do vjernika i znam što govorim − kaže profesor Davor Pavuna, naš istaknuti znanstvenik planetarnog ugleda. Uvijek osebujan i originalan u svojim nastupima, profesor Pavuna je za naš portal prokomentirao nekoliko aktualnih društvenih tema i ponudio smjernice za budućnost.

Boga ne treba znanošću dokazivati jer se do Kreatora dolazi direktno kroz kanal srca i ljubavi − baš kako kaže Isus: Ja kucam i otvori mi! Ali i takozvani vjernici i ateisti u sebi nose iskru Božjeg stvaranja, sve je Božje, Božjom ljubavlju stvoreno. Kad se ta duhovna iskra probudi u čovjeku, sasvim je nevažno što i tko je on(a). Probuđen čovjek je izvana naizgled isti, no iznutra su promjene duboke. Bitno je primijetiti kako je povijesno (i u većini zrelih zemalja, poput Švicarske) normalno biti vjernik, a bili su vjernici i Bošković i Newton i Einstein i Tesla.

Ujedno, švicarski Ustav počinje riječima: “U ime dragog Boga Svemogućega, mi građani…” Pametnom dosta! Puno je znanstvenika vjernika i u Hrvatskoj i u svijetu, ali kod nas redukcionistički materijalisti i dalje dominiraju boljševičkim mentalnim sklopom, i to ne žele znati nego čak tvrde (krivo) da vjera ne ide sa znanošću. Al’, ne treba se “svađati” s ateistima, nego za njih moliti da svi dobiju dar i uvid prave vjere! Osobno sam sve to prošao − od agnostika do vjernika, pa znam kako su se za mene molili, kako sam susreo Boga i poznajem iskustveno razliku u svjetonazoru i u rezoluciji životne percepcije.

Infrastruktura titokracije (npr. Udba) bila je i ostala jaka tako da su i danas poneki mentalni boljševici na vlasti jer imaju i mrežu i tehnologiju, iako su u manjini. No, i oni će uskoro mnogi primiti dar i postati vjernici. Budući da agnostik predsjednik Republike želi iskustveno osjetiti Božji susret, mi se redovno molimo za njega, a i sve ostale koji su otvoreni spoznaji Božje dimenzije bitka. Ako je netko dobar čovjek i dnevno pozitivno djeluje za zajednicu, to je ono Božje, ljubav u akciji, a što se proklamira kao nevjernik ili agnostik, to je prolazno i znak nespoznavanja Jednote. Svi postanu vjernici u trenutku umiranja, kad se nađu “s one strane”. O tome imate toliko svjedočenja danas da je čudno da neki uvijek ipak ne žele spoznati tu dimenziju bitka.

molitva2

Molitva jest osobna, direktna komunikacija s dragim Bogom. S prijateljima redovito molimo za brojne nevjernike, za nezaposlene, za bolesne… jer svi oni mogu milošću Božjom postati vjernici. Neka im Gospodin Isus Krist udijeli dar vjere.

Ili smo mi majmunoidi (“mesnati-roboti”) i treba nam “puniti” mozgove, ili jesmo Božja bića i treba ljubavlju osloboditi ono što već jest u nama.
Jasno je da su sva djeca Božja bića, s razlogom stvorena, to pokazuju i biografije poput Beethovenove, Mozartove i Newtonove. Izuzetni kreatori su naprosto rođeni s izuzetnim predispozicijama! Ja da sam trenirao dan i noć, ne bih mogao postati Leo Messi ili Jimmy Hendrix. Ujedno, evo primjer iz prakse: iako postoje vrlo dobre besplatne škole, u našoj zajednici u Švicarskoj svi smo platili i djecu poslali u lokalnu katoličku školu. I kršćani, i nevjernici, i islamci! Sva ta djeca su nam potvrdila da im je to bilo najdraže razdoblje u obrazovanju.

Škola je bila zasnovana na Evanđelju, na oprostu, ljubavi i harmonizaciji, a ne na “punjenju” glave, jer tete odgojiteljice su bile časne sestre i poštovale su različitosti i voljele su svu djecu.

Jedna je ravnateljica rekla: Priroda sve posloži, ne moramo mi to govoriti djeci. Ono što se malo spominje, a neophodno je za formiranje ličnosti, jest spoznaja i primjeri ljubavi i poštovanja. Danas to u društvu i medijima apsolutno nedostaje!

Zato sam ustvrdio da nulti prioritet nacije mora biti odgoj i obrazovanje i zato bi odgojiteljice i učitelji trebali dobiti poseban status, te biti i medijski i društveno i financijski stimulirani kao iznimno važan dio društva. Djeca koju oni odgajaju su naše društvo sutra i nije problem u edukaciji o osnovnim prirodnim procesima, već ono što nitko ne spominje, a to su osnovne ljudske vrijednosti: ljubav, zajedništvo, poštovanje, suosjećanje. Dakle, ne “što”, nego “tko” i “kako”!

Prirodna je potreba čovjeka za mirom, i jedinstvom s Bogom, samim sobom i zajednicom. To je čak neuroznanstveno pokazano i objašnjeno, i medicinski i psihijatrijski. Pitajte dr. Tomislava Ivančića, dr. Nelu Sršen, brojne liječnike i svećenike. Današnji menadžeri na MBA studijima u EU-u imaju kolegij  katoličkih meditacija, m, sportske ekipe i glazbenici uče kako koherencija duha i harmonija koje se uspostave u organizmu, zajednici ili timu rezultiraju boljitkom za sve. To je pravi duhovni odgoj i praksa i takav si želimo bolji budući svijet. Iskustveno to znam jer se u mome uredu nekoliko kolega fizičara i inženjera redovno moli na nekoliko jezika i to već više od 25 godine.

Dakle, imamo brojna pozitivna iskustva vjernika znanstvenika u svakodnevnom životu, i to na fizici na Švicarskom institutu za tehnologiju! Eto, to je molitva vjernika za dobrobit naših obitelji i kolega, studenata i zajednice. Zašto se toliko toga bojimo? To je istinska ljubav u akciji – ovdje i sad.

SVATKO se osobno treba probuditi i maknuti stražnjicom i djelovati i

NITKO se ne mora slagati sa mnom, jer jesam i  za „Kulturu NE-slaganja“!

Tkogod dijeli bolju viziju mojih prijatelja i mene (sa poboljšanjima)

već će si manifestirati bolju Hrvatsku i Planet,  jer to je jedan od zakona

svjesnog multiversa:  percepcija realnosti jest projekcija iz naše svijesti.

A tkogod je okrenut Isusu Kristu (koliko nam  već TO govori Gospa?),

ne treba moje/naše vizije / uvide, jer će sve to i više direktno dobiti, Bogu hvala.

vrt

I zato „Rajski Vrt“ jest osobna Realnost (manifestacija Duha) svake OSOBE !

Imamo samo dvije dileme / IZBORA u Životu:

Ili ćemo biti Božji ili nas neće biti.

Ako smo Božji, onda djelujmo, molimo, kontemplirajmo Ljubav, zajedništvo i suosjećanje ovdje i sad.

Uz zahvalu,

Davor Pavuna

Glasbrotnja.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Inzko ponovno ponižava Hrvate, treba ga potjerati iz BiH

Objavljeno

na

Objavio

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko smatra da bi se prava koja Hrvati kao konstitutivan narod u BiH konzumiraju trebala uvrstiti u jedan katalog. To bi Hrvate trebalo uvjeriti da stvari nisu tako crne i da prihvate svoje političko obespravljenje.

Većina medija i političara u Hrvatskoj nije našla shodnim reagirati na ovu skandaloznu izjavu predstavnika međunarodne zajednice u BiH koji bi ustavom zajamčena prava cijelog jednog naroda i političke funkcije koje iz njih proizlaze popisivao u nekakve “kataloge“. Ovakve izjave podsjećaju na crna razdoblja europske povijesti. Europska komisija ima novu genijalnu ideju za rješavanje migracijskih izazova. I ova je privremena. Od država članica traži da ponude dodatne kapacitete za smještaj novih migranata.

Čini se da briselska birokracija ništa nije naučila iz slučaja Marakeške deklaracije od koje se izuzeo cijeli niz članica EU-a. Komisijine planove još je Einstein definirao kao ludost – ponavljanjem istih postupaka želi doći do drukčijeg rezultata.

Mate Mijić / Večernji list

 

Valentine Inzko – hajde pokušaj katalogizirati nečija prava u svojoj Austriji!

 

 

 

Inzko ne razumije Ustav BiH, niti Daytonski sporazum

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Višnja Starešina: Tuđman i Orban kao mainstream naroda

Objavljeno

na

Objavio

Foto HINA

Danas kad gledam mržnju i bijes kojima jugoslavenske antife na stalnom radu i djelovanju u Hrvatskoj dočekuju postavljanje spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu, prisjećam se slika s njegova posljednjeg ispraćaja, prije 19 godina.

U predsjedničkom uredu na Pantovčaku tada sam kao novinarka Večernjeg lista „pokrivala“ dolazak stranih izaslanstava na ispraćaj.

U atmosferi pripreme „detuđmanizacije“, trojica simboličnih su mi ostala u osobitom sjećanju: Hans-Dietrich Gencher, Sulejman Demirel i Viktor Orban.

Hans- Dietrich Genscher, tada već bivši njemački ministar vanjskih poslova, ali zauvijek glavni politički motor međunarodnog priznanja Hrvatske, dugo je stajao sam pred Tuđmanovim odrom, onako ogroman, pognute glave, brada mu je drhtala.

Tek pet-šest godina poslije saznala sam da je iskusni Genscher već tada dobro znao što slijedi. Nekoliko tjedana prije Tuđmanove smrti primio je gospođu Amaliju Janović, Hrvaticu iz Njemačke, s kojom je povremeno održavao privatne kontakte još od hrvatske bitke za priznanje. Raspitivao se za zdravlje Predsjednika, ponovio joj da dobro upamtimo kako bez Franje Tuđmana, onakvog kakav je bio sa svim svojim vrlinama i manama, bez njegove upornosti i tvrdoglavosti – nikada ne bi bilo hrvatske države. I da mu to neće biti oprošteno. Potom je, sjeća se gđa. Amalija, zamišljeno izgovorio rečenicu, koju ni ona u tom trenutku nije sasvim razumjela: „Na njega će se sada sručiti sila svega i ne pitajte me što sve. Nadam se samo da će hrvatski narod imati dovoljno snage i mudrosti da ga barem dostojanstveno isprati i pokopa.“ Imao je baš toliko mudrosti.

Kao ni mnogi drugi, ni ja tada još nisam slutila što je sve detuđmanizacija, što će sve donijeti, koga će sve pomesti. Na simboličan način ona je već bila tu, pokraj odra. “Nešto“ ženskog roda, što je uzgajano kao novi smjer posttuđmanovskog slobodnog novinarstva, histerično je skakalo po Predsjedničkom uredu, pitajući „tko je to Genscher?“ Pa se bacilo na mobitel da izvijesti urednika kako je „došao neki Genscher“, pa se „Nešto“ željelo baciti na samog Genschera da mu postavi nekoliko pitanja, ljutito što Genscher ne želi raspravljati s „Nešto“ uz odar. „Nešto“ i njezinog urednika je dakako zanimalo zašto se Genscher došao oprostiti od diktatora i alternativno – ratnog zločinca.

Mirogoj, Zagreb – Pokop prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudjmana. Sulejman Demirel Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Drugi veliki, koji je dugo stajao pred Tuđmanovim odrom bio je turski predsjednik Sulejman Demirel. Mnogima je i danas nepoznato da su Tuđman i Demirel imali odnose pune razumijevanja, slične poglede na državu pa i na BiH, da je Demirel bio mnogo bliži Tuđmanu, nego Izetbegoviću. Njemu Izetbegović nikada ne bi ostavio Bosnu u amanet. Demirel je već tada izvjesno predosjećao ili znao da je to posljednja etapa Turske kao moderne svjetovne države. Gradonačelnik Istanbula T. R. Erdogan, sa svojom neoosmanskom politikom i snažnim uporištem u islamu već je kucao na vrata.

13.12.1999.. Mirogoj, Zagreb – Pokop prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudjmana. Janez Jansa; Viktor Orban Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Treći, pored odra, koji mi je ostao u sjećanju bio je Viktor Orban, tada mladi mađarski premijer u svome prvome mandatu. Orban nikada, pa ni tada ne stoji dugo na jednom mjestu i nikada pa ni tada nije se obazirao na političke konvencije i korektnost, čak uživajući na svoj način u prkosu svima. I koliko se sjećam kazao je, na iznenađenje „slobodarskih“ novinara, nešto slično onome što je prije desetak dana izgovorio u Zagrebu: da je došao ispratiti predsjednika Hrvatske, velikog državnika koji će nedostajati u stabilizaciji srednje Europe i čijim bi putem trebalo nastaviti.

Priznajem, tada nisam sasvim razumjela što to povezuje mladog mađarskog predsjednika vlade, inicijalno politički oblikovanog u Sorosevoj „školi“, tada još političkog liberala Viktora Orbana i Franju Tuđmana. Danas znam: povezuje ih strast prema politici, odanost državi i narodu, osjećaj za politički trenutak, sposobnost da vide unaprijed, upornost i odlučnost da ostvare svoje vizije unatoč i usprkos jačima od sebe. Uvijek tzv. mainstreamu usprkos. I Tuđman i Orban su mainstream naroda.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Tuđman kao spomenik od danas dočekuje „Nešto“ i druge antife na najljepšem ulazu u središte Zagreba.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Orbanova koncepcija EU postupno postaje europski mainstream. A Orban vođa tog narodnog manistreama u stabilizaciji srednje Europe i opstanku europske Europe, napisala je Višnja Starešina.

U Zagrebu otkriven spomenik Franji Tuđmanu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari