Pratite nas

Intervju

DAVOR PAVUNA: Ova financijska civilizacija je realno u klasičnom ekonomskom smislu propala

Objavljeno

na

Fizičar i profesor sa švicarskog Instituta za tehnologiju, Davor Pavuna, bio je gost emisije Informer na Novoj TV.

[ad id=”93788″]

Intervju kojeg je Davor Pavuna dao u emisiji Informer donosimo u cijelosti.

Mediji vas vole, ekonomisti baš i ne, pa čak i dio vaše vlastite struke. Ekonomisti ponajprije zato što imate, blago rečeno, malo drukčiju viziju ekonomskog razvoja i budućnosti. Dakle mainstream ekonomisti bi cementrirali postojeće stanje u kojemu je financijski kapital bog. Što vi kažete?

‘Pa, ja kažem samo i jedino – istinu, jer imam činjenice. Ono zašto su neki u sukobu samnom, pogotovo u ovoj zemlji gdje vlada uglavnom mitomanija i nekakve floskule, nemaju brojeve i nemaju činjenice. Zašto ja imam činjenice? Ja sam profesor fizike na Švicarskom institutu za tehnologiju već 30 godina. Možete misliti koliko sam studenata odgojio i oni rade za svjetske financijske institucije uključujući i ponajveće banke koje su uglavnom u Švicarskoj plus u New Yorku.

Investicije u tim mjestima rade fizičari i teorija korelacija dolazi iz fizike, prema tome imam primarne informacije. I da kažem jednostavno za gledatelje, u standardnoj ekonomiji nekad biste prodali olovku, dobili novac i bila je razmjena da tako kažem dobara koja se provodila kroz novac koji je bio normaliziran na zlatu.

Danas ekonomija ide kroz tzv. derivacije gdje vi možete kupiti čak dug neke zemlje i petljat sve drugo kroz naravno, burzu. To rade fizičari, oni to rade kroz kompjutore. To ne znaju čak ni bankari. I te informacije ja imam direktno kroz moje studente i naučim kako se te manipulacije rade. Svjetski centar među ostalima je kako znate u Baselu, za koordinaciju banaka, a konkretno u Zurichu imate centar krize švicarskih banaka koji vodi fizičar, profesor doktor Sorbon. I neki od mojih studenata i prijatelja su tamo doktorirali. Plus smo imali kolokvije.

Dakle mi znamo o tome dramatično više, ispričavam se svima, nego vjerojatno čak direktori banaka u Hrvatskoj. Prema tome nemate informacije, da imate informacije znali bi da Italija nikad neće vratiti dvije tisuće milijardi eura svoga takozvanog duga kao što neće ni Grčka 350 do 500 milijardi, to su toliko nemogući brojevi da u odnosu na njih hrvatski dug veličine 50, 60 milijardi eura je naprosto smiješan. A još je sve skupa smješnije kada znate da jedna Apple korporacija ima okrete oko preko 500 milijardi eura, a nije ni postojala kad sam ja ovdje završio studije. Prema tome ljudi, nabavite informacije, onda kritizirajte Pavunu, a do tada bolje da šutite.’

Zašto kažete tzv. dug?

‘Ako imate mali dug i nekakvu anomaliju, onda ste lopov i stavlja vas se u zatvor. Ako je dug ogroman, kolosalan, da dugujem nekom par milijardi, držali bi me za partnera.

Dakle mi smo danas institucionalizirali lopovluk i to međunarodni uključujući i državni lopovluk. E sad, to se ne smije javno reći jer to je za političare vrlo vruća tema iako oni to svi znaju i oni su isto tako ucijenjeni. Međutim, mi to znamo i budući sam ja fizičar, otkačen, dakle nominalno lud kako ljudi misle, što nisam, mi te brojeve znamo, mi te sve situacije znamo i mi znamo kako međunarodna grupa što ih ja zovem bankaroida, a ne bankara, financijski taj okoliš vara. Koliko ih je? 32 tisuće, čak je i objavljeno, mediji objavili, ali stidljivo. Međutim, nitko se ne usudi reći istinu.

Ova financijska civilizacija je realno u tom klasičnom ekonomskom smislu propala, balans se drži jer je svima u interesu da se drži, dakle odnos dolara i eura se poslaguje, euro spašavaju koliko mogu, mada je sada neki dan pala i Credit Swisse, druga najveća banka u Švicarskoj za 40 %, da ne pričam dalje, Kinezima je u interesu održavati koliko toliko Ameriku, barem do idućih izbora itd. Prema tome, to je bila jedna umjetna politička dinamika, a financijski dio, oprostite dame i gospodo, ne vode ekonomisti, ne vode šefovi banaka, bankari, vode fizičari i matematičari.’

Ok, da bi se takav sustav održao, to podrazumijeva i dalje da računamo BDP. To pak znači da neprestano generiramo uvijek novu potrošnju. Potrošnja podrazumijeva i trošenje resursa, a u ovoj 3D stvarnosti i planeta i resursi su ograničeni. Barem tako kaže fizika, zar ne?

‘Mladi su shvatili, mi ne možemo živjeti taj model, jer smo svi hipnotizirani s američkim modelom 50-ih godina, svako ima kuću ili dvije, svako auto ili dva, telefon ili dva. Dakle što ste rekli, broj resursa. I mladi su sad počeli dijeliti. Zato imate ove nove kompanije tipa Uber, imate sad sam čuo čak i u Zagrebu se pojavljuju nekakve nove stvari, imate čak dijeljenje autobusa, novi autobusi diljem Europe, cijela će se civilizacija promijeniti. Na koncu, budimo odmah direktno jasni: vi možete u Zagrebu platiti sve kroz telefonček i svud u svijetu.

75% pučana planeta već ima ovaj telefonček, kaže bit ćemo čipirani, ma već jesmo čipirani jer ih svi imamo. To se sve snima, jel? Prema tome vi možete danas sve raditi kroz taj telefonček, a svi ga imaju. Ponavljam 75% ljudi planetarno, bit će uskoro svi, i onda kroz to možete kompletno koordinirati financije. Onda od toga više nemate potrebu za bankom, vi možete raditi financijsku zadrugu. Šta je zadruga? Pa ko moja obitelj! Zar vi mislite da ja mojem sinu uzimam kamate? Tako je meni, tko god je uz obitelj u našem budžetu uzme koliko treba i dogovaramo se dinamički. Na isti način možete kroz telefon napraviti zadrugu i jedni drugima davati novce. Mladi to već rade. To je ta nova civilizacija koja je civilizacija podjele, raspodjele al to nije komunizam.’

Dakle vi tvrdite da se nekakve promjene i na razini svijesti i na materijalnoj razini ipak događaju?

‘Količina informacija u jedinici vremena je strašno gusta. Svi smo prebombardirani informacijama, ali mladima je to prirodno. Gledajte, da se gledatelji nasmiju, danas mladi više nemaju samo ovako jednu igračku, vi vidite evo recimo u Seulu, u Koreji imaju po dvije, još priča s prijateljem.

Dakle mi imamo nekakve mlade, jednu novu civilizaciju, oni su bitniji nego mi, uz dužno poštovanje za nas. Oni svi rade – o bok Štefek, da, čuj Pepica, yeah, ok good… i rade ovako. Dakle oni su multitasking, svi su postali kao žene. Žene to mogu raditi, ne, u par kanala. I naravno da oni više ne trebaju ovu civilizaciju. Naša civilizacija je bila – ja hoću imati to, hoću imat to, ja hoću imat, hoću imat, kao i naši šefovi.

U našoj civilizaciji šef kontrolira radničku klasu, šef dominira, on je pravi šef. Ne, sad je lider. Što je lider? Lider je karizmatična osoba koja svakome da punu samosvijest, kao Richard Branson. Čak i kaže uzmite odmor kad hoćete. Glavno da se dešava akcija, da mi uspijevamo realizirati plan i program. Tako ja radim sa svojim studentima. Ne kažem ja da ti moraš to, to i to, tad i tad. Ma radi čovječe kad hoćeš! U Google-u oni su cijeli dan i noć, u Apple-u isto, rade dan/noć, imaju pizzu, imaju igre, imaju šport, imaju kaj hoće. Tako radim i ja.

Dakle mi više nismo radnici u rudniku ugljena, mi više nismo ljudi koji rade za nadnicu. To je bio nekadašnji kapitalizam. Današnje društvo je postalo bitno socijalnije po definiciji jer mladi ljudi hoće tu minimum socijale imati. I nemojte se zavaravati! Jedna zrela zemlja poput Švicarske, po čemu je ona drukčija? Ona je u biti vrlo socijalna. Oni zaštite prvo najniži sloj. Jer bogataša će uvijek biti, to ne budete nikako izbjegli, ali svima je ugodnije kad je zemlja 4 zvijezdice po svuda nego kada imate kao u Americi, imate takve slamove, nekakva predgrađa; imate cijeli jedan kvart gdje nitko živ ne može ni ući od raznih kojekakvih tipova, ne? To ne ide. Ideja novog čovječanstva nije nikakav komunizam nego upravo taj korelirani holizam, jel.’

Sve dosad što ste rekli stvarno zvuči kao čista poezija, ali činjenica je da većina Hrvatske živi ne u ’91., nego ’41. i ’45. Što dalje?

‘Hrvatska košta. Kada se svako jutro probudi gospodin premijer, ona njega košta 5 milijardi eura godišnje. I vi tu ne možete sve preko noći promijeniti, ali međutim nemojmo opet ni lagati – Hrvati nisu siromašni.

Prvo, mi količinu nekretnina imamo najveću frakciju skoro u Europi, dakle imamo nekretnine.

Drugo, imamo 40.000 mjesta u visokom obrazovanju, rađamo manje beba, prema tome, to uopće nije isto, jer je floskula, kod nas se svatko može obrazovati ako hoće.
Treće, i u Hrvatskoj 75% ljudi, čak 83%, imaju telefončeke, čak veliki broj imaju i dva, dakle totalno su borbeno spremni. Više od 61% su na internetu svaki dan, ustvari internet je postao važniji nego televizija. To su brojevi iz hrvatskih medija.

Idemo dalje, 7% visokoškolovanih je više nego dovoljno da se napravi ta nova ekonomija o kojoj govorim, jer 3% koreliranih je dovoljno da se radi pomak kao što sam rekao da se radi u Kaliforniji. Nakon toga nam je puno jeftinije sanirati socijalu od 5 milijardi, ali moramo napraviti ekonomiju koja nije u Hrvatskoj 50 milijardi, moraju napraviti 100 milijardi, jer, gledajte, količina znanja u posjedu ekonomije je ogromna.

Ove kompanije o kojima govorim, one su kompanije znanja, dakle znanje je postindustrijska kategorija – korelirano znanje, a ne više, znate, plug i motika. Plug i motika da, ali oni su bitni za zdravu ishranu. Gledajte Švicarsku, u selu gdje ja živim, Nestle menadžeri su mi susjedi, prvo ta korporacija je dva puta veća nego Hrvatska, drugo, ni jedan njihov menadžer ne kupuje svoje proizvode, nego kupuju mlijeko kod mljekara, pokakanu hranu što ja kažem zelenjavu lokalno, imamo izvorsku vodu, jer živimo u Alpama – to su kategorije koje se moraju zaštititi.

Nema formule da se u Hrvatskoj prodaje voda, jer imamo jako dobru stratešku vodu (to je bitno za zemlju) i da se daju Monsantu ili nekom trećem radi genetski modificirane biljke (Slavonija, to je totalni kretenizam) – ako smo napravili to, prodali smo sami sebi svoj život.

Međutim ako idemo na ovo što zovem državom znanja, ona je skupa jer je naša socijala skupa i tu ne možete ništa. Svaki premijer koji radi strategiju, svaka zemlja koja radi strategiju, iako to napravi Europska unija za nas, zna da Hrvatska od ranog jutra košta 5 milijardi godišnje – što to znači, moramo zaraditi više. A tko? Pa neće sada penzioneri imati šta zaraditi, neće imati ovi koji su sada sitni radnici. Moramo se totalno mobilizirati.’

Iz svega ovoga što ste vi dosada rekli, potpuno je jasno da ste vi jako fokusirani na pozitivu. Nažalost, većina hrvatskih poduzetnika, pa čak i onih koji su jako uspješni, su prilično fokusirani isključivo na negativno, na sve ono što ne valja u ovoj zemlji. Ne kaže li čak i kvantna fizika da kada se fokusiraš na negativno, da ti se to negativno uvećava?

‘Kvantna fizika je vrlo precizna. Vaše stanje svijesti utječe na događaje i, prema tome, prva stvar koju bi trebalo u Hrvatskoj da meni date Hrvatsku televiziju, doslovce ne meni kao meni, nego takvim ljudima koji to znamo. Jer ako svaki dan, npr. 10-15 minuta prije Dnevnika možemo ljudima reći „Gledajte, ne! To se može drugačije.“, a mi to znamo i to ne od jučer i nismo mi jedini, nemojte misliti da sam sad to ja izumio,“ onda će se mijenjati svijest ljudi. Dakle moje predavanje danas i ovdje na Lider skupu „Yes, we can“, „Da, mi možemo!“

Mi živimo u modelu gdje je jedno tijelo jedan glas, a to su već davno znali Aristotel i Sokrat. Ako pitaš tri pastira, onda oni nadglasaju dvojicu mudraca. Da li će društvo voditi mudraci ili narod. Demokracija, ja se ispričavam, to je još najbolji sistem koji znamo u tom smislu, ali u realnosti mudri, pametni i znalci moraju voditi društvo. Zašto? Jer su svi problemi postali ekspertni, znači specifični. I prema tome, nemojte imati iluzije da će planetarne probleme koji će se dešavati dalje, katastrofe i sve, moći voditi demokratski izabrani ljudi koji će voditi za više glasova. To je nažalost tako.

Dalje, dimenzije percepcije. Vi imate ljude, svi kompozitori, svi ovi genijalci, oni vide više. Kažu tko leti više, dalje vidi. Čovjek nije trodimenzionalno biće, vrijeme je iluzija. Mi to danas znamo, mi u fizici imamo čak 22 dimenzije i kad ja to pričam kažu „on je lud, on je fizičar“ – ma to svi fizičari znaju, samo oni to ne pričaju javno, ja govorim javno, to je jedina razlika. I taj fazni prijelaz je u tijeku. Na koncu, nije li nam ovaj telefonček toliko pridružio bilo koga da ste vi trenutno u kontaktu, praktički, i sa Beijingom i sa Londonom, a da ne govorimo dalje.

Idemo još dalje, dame i gospodo. Ako vi mislite da se ništa ne dešava u prostoru i vremenu, to je krivo. Ne mogu ja vama ovdje cijelu kvantnu fiziku ispričati, pogotovo ne postkvantnu. A postkvantna kaže jednostavno i vrlo precizno: „Vi ste i kreatori i glumci u vlastitom filmu svijesti.“ To nisam izumio ja, to je već dugo poznato. I na koncu pogledajte, imate čak u teatrima da režiser ponekad stavi ljude i nema čak ni skripta, glumci se stave i dešava se jedan teatar dinamike, spontane, međudjelovanjem među ljudima. U stvari i velike kompanije danas to tako rade. Kad sam rekao liderima, lider postavi cilj i pusti briljantne ljude neka ga ostvare.

Ako gledate u nogometu koji je puno bliži većini pučanina, pa ne radi se više „ti to, ti to, ti ćeš to raditi“, pa ne možete igrače na terenu u dinamici imati tako. Ako im trener kaže „čujte, imamo tu viziju, tu pazite ovako, ti ovo“ i savršeno znate kako se pobjeđuje u nogometu. I vrlo mi je drago reći ovo, dame i gospodo, ja sam razgovarao sa obitelji Kostelić jednom na letu – obitelj Kostelić je primjer. Svi su bili protiv njih, ali od niotkuda su postali svjetski pobjednici da se FIS i sve živo moralo mijenjati. A imate primjer hrvatske nogometne reprezentacije koja je izvanredna za ovako malu neorganiziranu zemlju.

Prema tome, mi to možemo, samo je pitanje da li hoćemo. A što nam treba, gledajte što nam treba. Trebaju nam mediji da se preokrenu, ne da su negativni. Mene totalno ignoriraju nekakvi mediji namjerno, jer sam ja tobože drugog svjetonazora. Pa nisam ja kriv što sam „hvaljen Isus i Marija“ vjernik, imam pravo na to kao i svatko drugi. A s druge strane, da znam, znam. I treće, da imamo Hrvatsku televiziju redovno sa znalcima koji su tu, mi bi prehipnotizirali naciju, jer oni su krivo hipnotozirani svi skupa, uključujući i takozvane šefove.’

Jedan priličan dio znanstvenika iz vašeg vlastitog faha, dakle i fizičari vas ne vole, odnosno zamjeraju vam zato što ste u istoj rečenici povezali fiziku, vjeru u Boga i božju česticu.

‘Prvo, božja čestica nema veze s tim, to je čak u početku bilo đavolja čestica i božju je stavio jedan svećenik pa su dečki iz fizike to uzeli. To uopće nema veze sa svim tim skupa. Drugo, ovi koji to pričaju su naravno totalni neznalice, tzv. reducionisti. U Švicarskoj ključni zakon je ‘U ime dragog boga svemogućeg’, to vam je ustav Švicarske. Kod mene na instititu, Švicarski institut tehnologije, dekan je vjernik i šef fizike i prijatelj, 28 godina se molimo Isusu Kristu u mom uredu.

Prema tome u tim zemljama je normalno, na Oxfordu imate profesora matematike koji je čak došao k nama pričati o dragom Bogu i sve skupa. To je u normalnim zemljama sve normalno. Ovdje je boljševizam. Oni su redukcionisti. Većina čak mojih kolega i akademika su vjernici. Ja to javno kažem! Ja neću reći tko su, radi toga što im je ugodnije živjet ovako. Međutim to naprosto nije istina. Drugo, čak je znanost proizašla iz metafizike, religijske.

Da vas ne gnjavim, potpuno je legitimno da su nevjernici, mnogi ljudi s kojima ja radim su nevjernici. To nema veze u znanosti, mi imamo pravo raditi sa vjernicima i nevjernicima. A da svatko vjeruje, vjeruje. Samo je pitanje što vjeruje. Prema tome to me jedino u Hrvatskoj pitaju, nigdje drugdje. Prošli tjedan sam bio u Turskoj, ma kakvi. Prema tome to je zastarjelo pitanje iz prošlog stoljeća, a ako mi ne vjeruje nitko, dragi gledatelji slušajte. Svaki čovjek u ovoj sadašnjoj civilizaciji, jer nismo još napravili tu znanost do kraja, da živimo skoro vječno, umrijet će na skali od sto godina.

Prema tome ovi nevjernici budu vidjeli istinu onoga trenutka kada odu kroz takozvanu smrt. Ako ne žele čekati, neka pročitaju; imate najmanje 3 tisuće knjiga. Ja sam ih proučio, oni nisu. Prema tome vi razgovarate s jednim znalcem koji se zove Davor Pavuna i glavna poruka je: „Ja vas volim“. Jer ja sam napravio ono što treba čovjek napraviti, to je oprost samom sebi da bi mogao širit ljubav. Hvaljen Isus i Marija.’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bariša Čolak – SDA je zaoštrila stavove nakon što je ‘ljevica’ otišla još desnije

Objavljeno

na

Objavio

Ne prestaju komentari na donesene dokumente Stranke demokratske akcije na stranačkome kongresu prošlog vikenda. Prvo pitanje koje je na dnevnome redu jest je li moguće naći alternativu ovakvoj politici iz Sarajeva. Visoki dužnosnik HDZ-a Bariša Čolak trenutačno je ne vidi.

Kako ste doživjeli poruke SDA s posljednjeg kongresa stranke?

Nažalost, te poruke ne ohrabruju. Ne ohrabruju iz jednostavnog razloga što je BiH višenacionalna država u kojoj žive tri konstitutivna naroda, ali i građani koji se tako ne izjašnjavaju. Na bilo koji način definirati jedan narod kao dominantan, bilo izravno ili neizravno, a pri tome zanemariti ovu realnost Bosne i Hercegovine, ne vodi rješenju problema u BiH. Zato mislim da ove poruke, neće, po mom dubokom uvjerenju, naići na plodno tlo u BiH. No, problem je svakako što će one još dodatno u ovom vremenu koje je pred nama onemogućiti ili barem usporiti mogućnost konačnog dogovora i uspostavu vlasti. Ponajprije tu mislim na razinu Bosne i Hercegovine. Bilo bi puno primjerenije da su poruke drukčije i da na jednak način uvažavaju sva tri konstitutivna naroda, odnosno da se svi uvažavamo i konačno priznamo kao politički narodi koji žive na teritoriju BiH. To, nažalost, nije slučaj. Postoji i niz drugih poruka koje su također neprihvatljive.

Na koje poruke mislite?

Ponajprije su to poruke, prijedlozi o ustroju i uređenju Bosne i Hercegovine. U deklaraciji jasno stoji da bi se BiH trebala preustrojiti na regionalnom temelju, odnosno regionalnom ključu.

Ali, zar se i HDZ, odnosno politika HNS-a BiH, na zauzima za preustroj srednje razine vlasti? Moguće da SDA nudi federalne jedinice?!

Ja bih prihvatio takvu mogućnost kad bi se barem jednom rečenicom uvažavalo i nacionalno načelo, odnosno načelo da u ovoj zemlji žive tri naroda. Nije prihvatljivo da zemlju ustrojite na pet, šest regija u kojima je uvijek jedan narod većinski, a uvijek drugi ili druga dva manjinska. To nije dobar princip. Nisam pročitao da postoji intencija u tome smjeru.

Nakon subotnje deklaracije postoje komentari da je SDA morao dokazati da je zelenija od bošnjačke ljevice SDP-a, DF-a koja je preuzela snažniji nacionalistički narativ?!

Vjerujem da jednim dobrim dijelom sadržaj ove deklaracije jest takav i zbog tog razloga. Neću reći da je to jedini razlog, ali jest činjenica da su ove druge stranke političkog Sarajeva u posljednjih godinu dana u svojim stavovima otišle desnije od samog SDA. Bile su isključivije u nekim zahtjevima od samog SDA, što u svakom slučaju šteti boljem političkom pozicioniranju SDA u biračkom tijelu.

Kako će se HNS, odnosno HDZ, pozicionirati na ovakve poruke koje nisu samo dnevno-političke, nego i strateške, dugoročne?

To jest ozbiljan problem. Ali, s druge strane, imate i promišljanja kako je bolje da je to na dosta eksplicitan način prezentirano.

Zapravo, do sada smo imali situaciju da su se promovirale drukčije stvari od onih koje su zapisane u stranačkim dokumentima. U svakom slučaju, uvjeren sam da će se ovim potezom na dulje razdoblje opteretiti odnosi u BiH umjesto da se ide na otopljavanje. Bez konsenzusa, a na ovim načelima SDA nije ih moguće izgraditi, zapravo, svi ćemo biti gubitnici. Ne mislim da će ovdje bilo tko biti pobjednik. Gubimo dragocjeno vrijeme, a posebice neće biti iskoraka na europskom i putu u NATO.

Je li realno očekivati da HNS/HDZ odgovore reafirmiranje oživljavanja Herceg Bosne?

Neću prejudicirati što će odlučiti HNS BiH ili HDZ, ali mi imamo utvrđene stavove i trebamo ih se pridržavati. Svi ste vidjeli kako smo se ponašali u predizbornoj kampanji, te i u vremenu poslije, te neki od kritičara možda i s pravom nam mogu prigovoriti – zašto ste vodili takvu politiku. No, apsolutno smatram ispravnim upravo tako voditi politiku – politiku kompromisa koji je moguće ostvariti jedino uvažavajući predstavnike triju konstitutivnih naroda. U biti, najviše me brine uporno inzistiranje na građanskoj državi koja, naravno, podrazumijeva “jedan čovjek – jedan glas”. To u jednoj višenacionalnoj državi jednostavno ne ide. Nemate višenacionalne države u kojoj je to na takav način riješeno.

Je li to europski standard, kako se često uvjerava iz Sarajeva?

Nije niti može biti. U EU to nije slučaj ni u jednonacionalnim državama. Primjerice, u Hrvatskoj imate apsolutnu zaštitu nacionalnih manjina, pa ih se pozitivno diskriminira. Te nacionalne manjine tamo same biraju svoje predstavnike. U BiH istodobno žive, po Ustavu, tri konstitutivna naroda, što znači tri ravnopravna naroda. Unatoč tome, u Izbornom zakonu imamo manjkavosti koje omogućavaju preglasavanje i dominaciju. Poznat je slučaj izbor hrvatskog člana Predsjedništva bošnjačkim glasovima ili da jedan broj izaslanika u Domu naroda također biraju Bošnjaci. To je, naravno, neodrživo. Dok god politike koje vode BiH ne prihvate činjenicu jednakopravnosti, mislim da nećemo napraviti bitniji iskorak ni prema EU ni NATO-u.

Trebaju li sada vodeće hrvatske i srpske stranke zaobići SDA pri uspostavi vlasti nakon što je ova stranka obznanila stajališta o preustroju zemlje?

Prvo, mislim da je jako teško pronaći nove partnere. Prije svega, u političkom Sarajevu ne postoje stranke koje bi bitno odudarale, ali od ovih stajališta. Moramo biti zaista realni. A s druge strane, ja sam pristaša da vlast uvijek trebaju formirati oni koji dobiju tu vlast od naroda. Prema tome, jako je važno to načelo ispoštovati. U suprotnom, postavlja se pitanje zašto provodimo izbore. Mi smo već odavno trebali formirati vlast. Prošlo je više od 11 mjeseci od održavanja posljednjih općih izbora.

Dakle, ne vidite prostora za novu koaliciju na državnoj razini?!

Teoretski, moguće je to o čemu govorite, možda na nekim razinama i praktično izvesti, ali iskreno mislim da nije pametno praviti eksperimente koji ne počivaju na izbornoj volji birača iz triju konstitutivnih naroda.

SDA je donio dalekosežne odluke i neki tumače da se radi o otpakiranju Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Je li ovo dobar trenutak da se počne razgovarati o tim krupnim pitanjima?

Prije svega, treba razlikovati dvije stvari. Legitimno je izražavati svoje političke stavove, ali ta legitimnost ipak ima ograničenje.

Ograničenje u ovome slučaju leži u tome da se ovakvim stavovima ugrožava netko drugi. Ja bih bio presretan i uvijek bih prihvatio stavove drugih kada bi oni na isti način tretirali moj kao i svoj narod. No, ne mogu prihvatiti stavove koji na takav način u izvedenom projektu isključuju moj narod ili ga na bilo koji način dovode u neravnopravan položaj. Ne mislim da je nelegitimno pričati i o promjenama Daytona, zašto ne? Samo su narodi ti koji ostaju, a državna uređenja se mijenjaju. No, u tim prijedlozima treba voditi računa da nikoga ne isključujete i da druge uvažavate. Ako tog nema, ako se tu stvari postavljaju na različit način i prema narodu kojemu pripadate, onda to rješenje ne može biti rješenje za drugoga i ne može donijeti nikakav rezultat. Ono zapravo samo može donijeti novi konflikt. Nadam se da do toga neće doći i da ga neće biti. Govorim o konfliktima u političkom smislu, a o onom drugom ne želim ni razmišljati. (vecernji.ba)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Miroslav Lajčak: ‘Ako želimo sačuvati BiH, jedan narod ne može biti izbačen iz igre’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelju OESS-a i ministru vanjskih poslova Slovačke Miroslavu Lajčaku na Sveučilištu u Mostaru dodijeljena je titula počasnog doktora. To je još jedno priznanje koje je u BiH uručeno iskusnom diplomatu.

On je prije sadašnjih funkcija bio i na poziciji predsjednika Skupštine UN-a te visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Slovi za jednog od najuglednijih europskih diplomata, ali i jednog od najboljih poznavatelja prilika u BiH. Za razliku od većine visokih predstavnika, on je ostao upamćen po vrlo konstruktivnom pristupu i pokušaju da u suradnji s domaćim političarima osigura tranziciju BiH iz međunarodnog protektorata u suverenu i funkcionalnu državu.

Bili ste visoki predstavnik međunarodne zajednice, predsjednik Generalne skupštine UN-a, a sada ste predsjednik OESS-a. To je pomalo neobično, jer dolazite iz jedne, uvjetno kazano, male države. Kako komentirate takav diplomatski uspjeh?

Slovačka nije velika zemlja, ali ima uglednu diplomaciju koja se poštuje u svijetu i utjecajnija je u odnosu na zemlje u susjedstvu. Mislim da je razlog to što se kod nas poštivao profesionalizam. Slovačka je samostalna 26 godina, a od toga je diplomat od karijere 22 ili 23 godine na čelu Ministarstva vanjskih poslova, tako da je zaštitio resor, ljudi su imali priliku za napredovanje. Nije ovdje riječ o meni, jer Slovaci su na važnim pozicijama u UN-u, EU, OESS-u i tako dalje. Nema tu tajne. Treba ljude pustiti da rade svoj posao i zaštiti ih od politizacije i političkih utjecaja.

Koliko diplomati i dužnosnici u EU razumiju što se događa u BiH?

Teško je razumjeti situaciju u BiH, jer ona je uistinu kompleksna i zahtjevna. Potrebno je provesti ovdje neko vrijeme i biti fokusiran na ovdašnje stanje da bi se mogli razumjeti procesi.

Kako uopće riješiti situaciju u BiH?

Ima li prostora da se nađe kompromis između nacionalnog i građanskog? Ako želimo sačuvati BiH, moramo sačuvati i principe na kojima je izgrađena, a to je multinacionalni princip. Znači, moramo sačuvati princip da jedan narod ne može biti nadglasan i izbačen iz igre. To bi bilo jako opasno za ovu zemlju. Mislim da nije teško postići prihvatljivo rješenje.

Tu je i pitanje prisustva međunarodne zajednice, koja treba pomagati i savjetovati, a ne imati iluziju da ona treba formirati tijela vlasti, primoravati domaće političare i donositi odluke umjesto njih. To vrijeme je prošlo. To treba shvatiti i narod u BiH te odgovore i rješenja tražiti od svojih političara, a ne od međunarodne zajednice.

Vi ste pokušavali relaksirati odnose, prenijeti odgovornost na domaće političare i rijetko ste se koristili bonnskim ovlastima. Čini se da taj pristup nije prepoznat od međunarodne zajednice?

a sam se koristio bonnskim ovlastima uglavnom vezano za Haaški tribunal, kriminal, ali ne kad je riječ o smjenama i ulasku u političke procese. Meni je i tad bilo jasno da masovno korištenje bonnskih ovlasti znači nastavak nekog međunarodnog protektorata u BiH, a to nije cilj. Cilj je pomoći BiH da postane potpuno samostalna. Želim reći da međunarodna zajednica danas ne može reći: ovo je vaša zemlja i radite sami, jer je Daytonski sporazum međunarodni ugovor i ovdje je vrlo jako prisustvo međunarodne zajednice. Međutim, to treba biti proces i u njemu međunarodna zajednica više treba savjetovati i biti medijator, a manje odlučivati. Još uvijek ima situacija kada međunarodna zajednica uistinu treba dići svoj glas, a on se upravo u tim situacijama ne čuje. Nekada treba jasno reći što je neprihvatljivo, a tada takva reakcija izostane. S druge strane, postoji uplitanje međunarodne zajednice ondje gdje bi domaći političari trebali i mogli odraditi neke stvari.

Čini se problematičnim i to što sama međunarodna zajednica u BiH ne govori jedinstvenim jezikom. Može li se to promijeniti, barem kada je EU u pitanju?

Jedan od problema je to što svaki konstitutivni narod ima svog međunarodnog odvjetnika i trudi se zaštititi svoje interese uz pomoć tog međunarodnog odvjetnika. Sve dok EU, SAD, Turska i Rusija imaju različite stavove teško možemo nešto postići. Moramo se dogovoriti u međunarodnoj zajednici o ključnim principima, a glavni je, po mom mišljenju, europska perspektiva, ulazak u EU. To ne bi trebao nitko osporavati. I onda se na toj osnovi dogovarati o ostalim pitanjima. A ne voditi bitku u BiH preko međunarodnih partnera.

Bez obzira na sva očekivanja od EU, imam osjećaj da su sve oči uprte u SAD, da se od Amerike očekuje uključivanje i da je to jedini način da se riješi problem?

Iskustvo me uči da smo na ovom području uvijek bili uspješni kad su SAD i EU našli zajednički jezik i nastupali potpuno koordinirano. Ja to želim vidjeti. Imenovanje gospodina Palmera za posebnog izaslanika dobar je signal, jer Amerika ima autoritet na ovom području. S druge strane, ni američki izaslanik ne može ponuditi ništa bolje od europske perspektive, tako da imenovanje Palmera doživljavam kao jedan impuls za EU da se više aktivira. Nije normalno da imamo američkog izaslanika, a da EU ne reagira na to. Njegova prisutnost treba pomoći EU da se aktivira i shvati kolika je njena odgovornost.

Stanje u BiH opterećuje i priljev migranata, jer je BiH ključna na toj ruti. Kako to riješiti?

Pitanje migracije je nažalost pitanje koje nije riješeno u Europi. Europa nije bila spremna na priljev migranata 2015. godine i tada je donesena naivna i štetna odluka o otvaranju svih granica. To nije bilo realno i brzo su narodi u Europi počeli reagirati, jer moramo provjeravati tko nam ulazi. Došli smo u situaciju da ugledan biznismen iz Turske mora donijeti 20 dokumenata da dobije vizu, a mi smo istodobno primali na tisuće ljudi svakodnevno, a da nismo imali pojma tko su oni. Svi su shvatili da sustav mora imati pravila i kontrolu. Zemlje koje su prve na udaru, poput Italije i Grčke, traže da im se pomogne s nekom preraspodjelom. Zemlje srednje Europe nisu naviknute na migracije i njihov strah nitko ne može ignorirati. Ni BiH nije izolirana u tom problemu. Mi trebamo naći europsko rješenje i BiH mora biti dio tog rješenja.

Kako iz perspektive predsjednika OESS-a i europskog diplomata gledate na ulogu Hrvatske, posebno na zapadnom Balkanu?

Uključuje li se Hrvatska dovoljno i konstruktivno u te procese? Hrvatska je država koja je posljednja ušla u današnji sastav EU i naravno jedna od sljednica bivše Jugoslavije. Logično je i očekivano da Hrvatska inzistira da se ovom području poklanja pozornost unutar EU. U tom smislu postoje očekivanja od Hrvatske i zato je njezin glas vrlo važan.

Jozo Pavković/Večernji.ba

Miroslavu Lajčaku dodijeljen počasni doktorat Sveučilišta u Mostaru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari