Pratite nas

Intervju

DAVOR PAVUNA: Ova financijska civilizacija je realno u klasičnom ekonomskom smislu propala

Objavljeno

na

Fizičar i profesor sa švicarskog Instituta za tehnologiju, Davor Pavuna, bio je gost emisije Informer na Novoj TV.

[ad id=”93788″]

Intervju kojeg je Davor Pavuna dao u emisiji Informer donosimo u cijelosti.

Mediji vas vole, ekonomisti baš i ne, pa čak i dio vaše vlastite struke. Ekonomisti ponajprije zato što imate, blago rečeno, malo drukčiju viziju ekonomskog razvoja i budućnosti. Dakle mainstream ekonomisti bi cementrirali postojeće stanje u kojemu je financijski kapital bog. Što vi kažete?

‘Pa, ja kažem samo i jedino – istinu, jer imam činjenice. Ono zašto su neki u sukobu samnom, pogotovo u ovoj zemlji gdje vlada uglavnom mitomanija i nekakve floskule, nemaju brojeve i nemaju činjenice. Zašto ja imam činjenice? Ja sam profesor fizike na Švicarskom institutu za tehnologiju već 30 godina. Možete misliti koliko sam studenata odgojio i oni rade za svjetske financijske institucije uključujući i ponajveće banke koje su uglavnom u Švicarskoj plus u New Yorku.

Investicije u tim mjestima rade fizičari i teorija korelacija dolazi iz fizike, prema tome imam primarne informacije. I da kažem jednostavno za gledatelje, u standardnoj ekonomiji nekad biste prodali olovku, dobili novac i bila je razmjena da tako kažem dobara koja se provodila kroz novac koji je bio normaliziran na zlatu.

Danas ekonomija ide kroz tzv. derivacije gdje vi možete kupiti čak dug neke zemlje i petljat sve drugo kroz naravno, burzu. To rade fizičari, oni to rade kroz kompjutore. To ne znaju čak ni bankari. I te informacije ja imam direktno kroz moje studente i naučim kako se te manipulacije rade. Svjetski centar među ostalima je kako znate u Baselu, za koordinaciju banaka, a konkretno u Zurichu imate centar krize švicarskih banaka koji vodi fizičar, profesor doktor Sorbon. I neki od mojih studenata i prijatelja su tamo doktorirali. Plus smo imali kolokvije.

Dakle mi znamo o tome dramatično više, ispričavam se svima, nego vjerojatno čak direktori banaka u Hrvatskoj. Prema tome nemate informacije, da imate informacije znali bi da Italija nikad neće vratiti dvije tisuće milijardi eura svoga takozvanog duga kao što neće ni Grčka 350 do 500 milijardi, to su toliko nemogući brojevi da u odnosu na njih hrvatski dug veličine 50, 60 milijardi eura je naprosto smiješan. A još je sve skupa smješnije kada znate da jedna Apple korporacija ima okrete oko preko 500 milijardi eura, a nije ni postojala kad sam ja ovdje završio studije. Prema tome ljudi, nabavite informacije, onda kritizirajte Pavunu, a do tada bolje da šutite.’

Zašto kažete tzv. dug?

‘Ako imate mali dug i nekakvu anomaliju, onda ste lopov i stavlja vas se u zatvor. Ako je dug ogroman, kolosalan, da dugujem nekom par milijardi, držali bi me za partnera.

Dakle mi smo danas institucionalizirali lopovluk i to međunarodni uključujući i državni lopovluk. E sad, to se ne smije javno reći jer to je za političare vrlo vruća tema iako oni to svi znaju i oni su isto tako ucijenjeni. Međutim, mi to znamo i budući sam ja fizičar, otkačen, dakle nominalno lud kako ljudi misle, što nisam, mi te brojeve znamo, mi te sve situacije znamo i mi znamo kako međunarodna grupa što ih ja zovem bankaroida, a ne bankara, financijski taj okoliš vara. Koliko ih je? 32 tisuće, čak je i objavljeno, mediji objavili, ali stidljivo. Međutim, nitko se ne usudi reći istinu.

Ova financijska civilizacija je realno u tom klasičnom ekonomskom smislu propala, balans se drži jer je svima u interesu da se drži, dakle odnos dolara i eura se poslaguje, euro spašavaju koliko mogu, mada je sada neki dan pala i Credit Swisse, druga najveća banka u Švicarskoj za 40 %, da ne pričam dalje, Kinezima je u interesu održavati koliko toliko Ameriku, barem do idućih izbora itd. Prema tome, to je bila jedna umjetna politička dinamika, a financijski dio, oprostite dame i gospodo, ne vode ekonomisti, ne vode šefovi banaka, bankari, vode fizičari i matematičari.’

Ok, da bi se takav sustav održao, to podrazumijeva i dalje da računamo BDP. To pak znači da neprestano generiramo uvijek novu potrošnju. Potrošnja podrazumijeva i trošenje resursa, a u ovoj 3D stvarnosti i planeta i resursi su ograničeni. Barem tako kaže fizika, zar ne?

‘Mladi su shvatili, mi ne možemo živjeti taj model, jer smo svi hipnotizirani s američkim modelom 50-ih godina, svako ima kuću ili dvije, svako auto ili dva, telefon ili dva. Dakle što ste rekli, broj resursa. I mladi su sad počeli dijeliti. Zato imate ove nove kompanije tipa Uber, imate sad sam čuo čak i u Zagrebu se pojavljuju nekakve nove stvari, imate čak dijeljenje autobusa, novi autobusi diljem Europe, cijela će se civilizacija promijeniti. Na koncu, budimo odmah direktno jasni: vi možete u Zagrebu platiti sve kroz telefonček i svud u svijetu.

75% pučana planeta već ima ovaj telefonček, kaže bit ćemo čipirani, ma već jesmo čipirani jer ih svi imamo. To se sve snima, jel? Prema tome vi možete danas sve raditi kroz taj telefonček, a svi ga imaju. Ponavljam 75% ljudi planetarno, bit će uskoro svi, i onda kroz to možete kompletno koordinirati financije. Onda od toga više nemate potrebu za bankom, vi možete raditi financijsku zadrugu. Šta je zadruga? Pa ko moja obitelj! Zar vi mislite da ja mojem sinu uzimam kamate? Tako je meni, tko god je uz obitelj u našem budžetu uzme koliko treba i dogovaramo se dinamički. Na isti način možete kroz telefon napraviti zadrugu i jedni drugima davati novce. Mladi to već rade. To je ta nova civilizacija koja je civilizacija podjele, raspodjele al to nije komunizam.’

Dakle vi tvrdite da se nekakve promjene i na razini svijesti i na materijalnoj razini ipak događaju?

‘Količina informacija u jedinici vremena je strašno gusta. Svi smo prebombardirani informacijama, ali mladima je to prirodno. Gledajte, da se gledatelji nasmiju, danas mladi više nemaju samo ovako jednu igračku, vi vidite evo recimo u Seulu, u Koreji imaju po dvije, još priča s prijateljem.

Dakle mi imamo nekakve mlade, jednu novu civilizaciju, oni su bitniji nego mi, uz dužno poštovanje za nas. Oni svi rade – o bok Štefek, da, čuj Pepica, yeah, ok good… i rade ovako. Dakle oni su multitasking, svi su postali kao žene. Žene to mogu raditi, ne, u par kanala. I naravno da oni više ne trebaju ovu civilizaciju. Naša civilizacija je bila – ja hoću imati to, hoću imat to, ja hoću imat, hoću imat, kao i naši šefovi.

U našoj civilizaciji šef kontrolira radničku klasu, šef dominira, on je pravi šef. Ne, sad je lider. Što je lider? Lider je karizmatična osoba koja svakome da punu samosvijest, kao Richard Branson. Čak i kaže uzmite odmor kad hoćete. Glavno da se dešava akcija, da mi uspijevamo realizirati plan i program. Tako ja radim sa svojim studentima. Ne kažem ja da ti moraš to, to i to, tad i tad. Ma radi čovječe kad hoćeš! U Google-u oni su cijeli dan i noć, u Apple-u isto, rade dan/noć, imaju pizzu, imaju igre, imaju šport, imaju kaj hoće. Tako radim i ja.

Dakle mi više nismo radnici u rudniku ugljena, mi više nismo ljudi koji rade za nadnicu. To je bio nekadašnji kapitalizam. Današnje društvo je postalo bitno socijalnije po definiciji jer mladi ljudi hoće tu minimum socijale imati. I nemojte se zavaravati! Jedna zrela zemlja poput Švicarske, po čemu je ona drukčija? Ona je u biti vrlo socijalna. Oni zaštite prvo najniži sloj. Jer bogataša će uvijek biti, to ne budete nikako izbjegli, ali svima je ugodnije kad je zemlja 4 zvijezdice po svuda nego kada imate kao u Americi, imate takve slamove, nekakva predgrađa; imate cijeli jedan kvart gdje nitko živ ne može ni ući od raznih kojekakvih tipova, ne? To ne ide. Ideja novog čovječanstva nije nikakav komunizam nego upravo taj korelirani holizam, jel.’

Sve dosad što ste rekli stvarno zvuči kao čista poezija, ali činjenica je da većina Hrvatske živi ne u ’91., nego ’41. i ’45. Što dalje?

‘Hrvatska košta. Kada se svako jutro probudi gospodin premijer, ona njega košta 5 milijardi eura godišnje. I vi tu ne možete sve preko noći promijeniti, ali međutim nemojmo opet ni lagati – Hrvati nisu siromašni.

Prvo, mi količinu nekretnina imamo najveću frakciju skoro u Europi, dakle imamo nekretnine.

Drugo, imamo 40.000 mjesta u visokom obrazovanju, rađamo manje beba, prema tome, to uopće nije isto, jer je floskula, kod nas se svatko može obrazovati ako hoće.
Treće, i u Hrvatskoj 75% ljudi, čak 83%, imaju telefončeke, čak veliki broj imaju i dva, dakle totalno su borbeno spremni. Više od 61% su na internetu svaki dan, ustvari internet je postao važniji nego televizija. To su brojevi iz hrvatskih medija.

Idemo dalje, 7% visokoškolovanih je više nego dovoljno da se napravi ta nova ekonomija o kojoj govorim, jer 3% koreliranih je dovoljno da se radi pomak kao što sam rekao da se radi u Kaliforniji. Nakon toga nam je puno jeftinije sanirati socijalu od 5 milijardi, ali moramo napraviti ekonomiju koja nije u Hrvatskoj 50 milijardi, moraju napraviti 100 milijardi, jer, gledajte, količina znanja u posjedu ekonomije je ogromna.

Ove kompanije o kojima govorim, one su kompanije znanja, dakle znanje je postindustrijska kategorija – korelirano znanje, a ne više, znate, plug i motika. Plug i motika da, ali oni su bitni za zdravu ishranu. Gledajte Švicarsku, u selu gdje ja živim, Nestle menadžeri su mi susjedi, prvo ta korporacija je dva puta veća nego Hrvatska, drugo, ni jedan njihov menadžer ne kupuje svoje proizvode, nego kupuju mlijeko kod mljekara, pokakanu hranu što ja kažem zelenjavu lokalno, imamo izvorsku vodu, jer živimo u Alpama – to su kategorije koje se moraju zaštititi.

Nema formule da se u Hrvatskoj prodaje voda, jer imamo jako dobru stratešku vodu (to je bitno za zemlju) i da se daju Monsantu ili nekom trećem radi genetski modificirane biljke (Slavonija, to je totalni kretenizam) – ako smo napravili to, prodali smo sami sebi svoj život.

Međutim ako idemo na ovo što zovem državom znanja, ona je skupa jer je naša socijala skupa i tu ne možete ništa. Svaki premijer koji radi strategiju, svaka zemlja koja radi strategiju, iako to napravi Europska unija za nas, zna da Hrvatska od ranog jutra košta 5 milijardi godišnje – što to znači, moramo zaraditi više. A tko? Pa neće sada penzioneri imati šta zaraditi, neće imati ovi koji su sada sitni radnici. Moramo se totalno mobilizirati.’

Iz svega ovoga što ste vi dosada rekli, potpuno je jasno da ste vi jako fokusirani na pozitivu. Nažalost, većina hrvatskih poduzetnika, pa čak i onih koji su jako uspješni, su prilično fokusirani isključivo na negativno, na sve ono što ne valja u ovoj zemlji. Ne kaže li čak i kvantna fizika da kada se fokusiraš na negativno, da ti se to negativno uvećava?

‘Kvantna fizika je vrlo precizna. Vaše stanje svijesti utječe na događaje i, prema tome, prva stvar koju bi trebalo u Hrvatskoj da meni date Hrvatsku televiziju, doslovce ne meni kao meni, nego takvim ljudima koji to znamo. Jer ako svaki dan, npr. 10-15 minuta prije Dnevnika možemo ljudima reći „Gledajte, ne! To se može drugačije.“, a mi to znamo i to ne od jučer i nismo mi jedini, nemojte misliti da sam sad to ja izumio,“ onda će se mijenjati svijest ljudi. Dakle moje predavanje danas i ovdje na Lider skupu „Yes, we can“, „Da, mi možemo!“

Mi živimo u modelu gdje je jedno tijelo jedan glas, a to su već davno znali Aristotel i Sokrat. Ako pitaš tri pastira, onda oni nadglasaju dvojicu mudraca. Da li će društvo voditi mudraci ili narod. Demokracija, ja se ispričavam, to je još najbolji sistem koji znamo u tom smislu, ali u realnosti mudri, pametni i znalci moraju voditi društvo. Zašto? Jer su svi problemi postali ekspertni, znači specifični. I prema tome, nemojte imati iluzije da će planetarne probleme koji će se dešavati dalje, katastrofe i sve, moći voditi demokratski izabrani ljudi koji će voditi za više glasova. To je nažalost tako.

Dalje, dimenzije percepcije. Vi imate ljude, svi kompozitori, svi ovi genijalci, oni vide više. Kažu tko leti više, dalje vidi. Čovjek nije trodimenzionalno biće, vrijeme je iluzija. Mi to danas znamo, mi u fizici imamo čak 22 dimenzije i kad ja to pričam kažu „on je lud, on je fizičar“ – ma to svi fizičari znaju, samo oni to ne pričaju javno, ja govorim javno, to je jedina razlika. I taj fazni prijelaz je u tijeku. Na koncu, nije li nam ovaj telefonček toliko pridružio bilo koga da ste vi trenutno u kontaktu, praktički, i sa Beijingom i sa Londonom, a da ne govorimo dalje.

Idemo još dalje, dame i gospodo. Ako vi mislite da se ništa ne dešava u prostoru i vremenu, to je krivo. Ne mogu ja vama ovdje cijelu kvantnu fiziku ispričati, pogotovo ne postkvantnu. A postkvantna kaže jednostavno i vrlo precizno: „Vi ste i kreatori i glumci u vlastitom filmu svijesti.“ To nisam izumio ja, to je već dugo poznato. I na koncu pogledajte, imate čak u teatrima da režiser ponekad stavi ljude i nema čak ni skripta, glumci se stave i dešava se jedan teatar dinamike, spontane, međudjelovanjem među ljudima. U stvari i velike kompanije danas to tako rade. Kad sam rekao liderima, lider postavi cilj i pusti briljantne ljude neka ga ostvare.

Ako gledate u nogometu koji je puno bliži većini pučanina, pa ne radi se više „ti to, ti to, ti ćeš to raditi“, pa ne možete igrače na terenu u dinamici imati tako. Ako im trener kaže „čujte, imamo tu viziju, tu pazite ovako, ti ovo“ i savršeno znate kako se pobjeđuje u nogometu. I vrlo mi je drago reći ovo, dame i gospodo, ja sam razgovarao sa obitelji Kostelić jednom na letu – obitelj Kostelić je primjer. Svi su bili protiv njih, ali od niotkuda su postali svjetski pobjednici da se FIS i sve živo moralo mijenjati. A imate primjer hrvatske nogometne reprezentacije koja je izvanredna za ovako malu neorganiziranu zemlju.

Prema tome, mi to možemo, samo je pitanje da li hoćemo. A što nam treba, gledajte što nam treba. Trebaju nam mediji da se preokrenu, ne da su negativni. Mene totalno ignoriraju nekakvi mediji namjerno, jer sam ja tobože drugog svjetonazora. Pa nisam ja kriv što sam „hvaljen Isus i Marija“ vjernik, imam pravo na to kao i svatko drugi. A s druge strane, da znam, znam. I treće, da imamo Hrvatsku televiziju redovno sa znalcima koji su tu, mi bi prehipnotizirali naciju, jer oni su krivo hipnotozirani svi skupa, uključujući i takozvane šefove.’

Jedan priličan dio znanstvenika iz vašeg vlastitog faha, dakle i fizičari vas ne vole, odnosno zamjeraju vam zato što ste u istoj rečenici povezali fiziku, vjeru u Boga i božju česticu.

‘Prvo, božja čestica nema veze s tim, to je čak u početku bilo đavolja čestica i božju je stavio jedan svećenik pa su dečki iz fizike to uzeli. To uopće nema veze sa svim tim skupa. Drugo, ovi koji to pričaju su naravno totalni neznalice, tzv. reducionisti. U Švicarskoj ključni zakon je ‘U ime dragog boga svemogućeg’, to vam je ustav Švicarske. Kod mene na instititu, Švicarski institut tehnologije, dekan je vjernik i šef fizike i prijatelj, 28 godina se molimo Isusu Kristu u mom uredu.

Prema tome u tim zemljama je normalno, na Oxfordu imate profesora matematike koji je čak došao k nama pričati o dragom Bogu i sve skupa. To je u normalnim zemljama sve normalno. Ovdje je boljševizam. Oni su redukcionisti. Većina čak mojih kolega i akademika su vjernici. Ja to javno kažem! Ja neću reći tko su, radi toga što im je ugodnije živjet ovako. Međutim to naprosto nije istina. Drugo, čak je znanost proizašla iz metafizike, religijske.

Da vas ne gnjavim, potpuno je legitimno da su nevjernici, mnogi ljudi s kojima ja radim su nevjernici. To nema veze u znanosti, mi imamo pravo raditi sa vjernicima i nevjernicima. A da svatko vjeruje, vjeruje. Samo je pitanje što vjeruje. Prema tome to me jedino u Hrvatskoj pitaju, nigdje drugdje. Prošli tjedan sam bio u Turskoj, ma kakvi. Prema tome to je zastarjelo pitanje iz prošlog stoljeća, a ako mi ne vjeruje nitko, dragi gledatelji slušajte. Svaki čovjek u ovoj sadašnjoj civilizaciji, jer nismo još napravili tu znanost do kraja, da živimo skoro vječno, umrijet će na skali od sto godina.

Prema tome ovi nevjernici budu vidjeli istinu onoga trenutka kada odu kroz takozvanu smrt. Ako ne žele čekati, neka pročitaju; imate najmanje 3 tisuće knjiga. Ja sam ih proučio, oni nisu. Prema tome vi razgovarate s jednim znalcem koji se zove Davor Pavuna i glavna poruka je: „Ja vas volim“. Jer ja sam napravio ono što treba čovjek napraviti, to je oprost samom sebi da bi mogao širit ljubav. Hvaljen Isus i Marija.’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Paddy Ashdown: Pogriješio sam po pitanju Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik u BiH, kazao je u intervjuu za Voice of America da misli kako je pogriješio po pitanju Hrvata u BiH jer nije uvidio na vrijeme da je Bosna i Hercegovina kao tronožac i da bez jedne noge ne funkcionira. Kompleksnot situacije u BiH usporedio je sa Sjevernom Irskom i Ciprom, a o Izbornom zakonu je rekao da je nužna reforma jer je to i zahtjev EU.

Je li Lord Paddy Ashdown, kada je napuštao BiH prije 12 godina, mogao zamisliti da će 2018. u Washingtonu i dalje govoriti o toj zemlji i njenim problemima.

Da, mogao sam zamisliti. Jer potrebno je dugo vremena da se izgradi mir. Ne možete ga izgraditi preko noći. Da vam dam primjer: ja sam umarširao u svoj rodni grad Belfast kao britanski vojnik u nastojanju da održim mir u vlastitoj zajednici 1969. I još uvijek nismo tamo osigurali mir. Treba puno vremena da se isperu neprijateljstva rata, da se riješite stare nomenklature i političkog sistema, kako u sjevernoj Irskoj, tako i u Bosni. Da, mogao sam zamisliti da ću biti ovdje, ali nisam mogao zamisliti da će se dozvoliti da toliko napretka kojeg smo postigli sve do 2006. bude poništeno. Umjesto da se kreće naprijed ka održivom miru kao dio EU, Bosna se počela kretati unazad. I to je veoma opasno, kaže Paddy Ashdown.

Jedan od njegovih projekata tijekom mandata u BiH je bila reforma policije – tadašnja kriza – koja se, kako sam kaže, ipak nije riješila. Kriza danas – izborni zakon.

“Projekt nije uspio jer je međunarodna zajednica okrenula leđa, ali ima dosta drugih stvari koje smo postigli: jedinstvena vojska, jedinstvena carinska kontrola, obavještajna služba, služba za indirektno oporezivanje. Da, za sve te stvari izvršen je pritisak međunarodne zajednice, ali je ponuđena i konstruktivna pomoć. Ali nažalost međunarodna zajednica je okrenula leđa policijskoj reformi. Ponekad kada pogledam unazad, upitam se da li sam možda trebao ostati još 5 ili 6 mjeseci da tu reformu učvrstim. Kada je u pitanju reforma izbornog zakona, činjenica je da se BiH sama mora pokrenuti po tom pitanju.

Ona može biti funkcionalna država i postati članica EU koja na učinkovit način služi svojim građanima i pruža im pristojan život jedino ako bude funkcionalna država. Onda kada to ne uspije uraditi, bilo sa policijskom ili izbornom reformom, BiH sama sebe sprječava da ima jedinu budućnost koju može dati svojim građanima, a to je sigurna i dolična budućnost.

BiH sada mora udovoljavati europskim standardima, a jedan od njih je izborni standard. Ako to ne uradi, ne može se pridružiti Europi. Moj stav je uvijek bio: Nemojte se miješati u unutarnju bh. politiku. Ja prihvaćam onoga koga su oni izabrali. Možda oni sebe zovu nacionalistima, ali ja ih prosuđujem po onome što rade, a ne po onome kako sebe zovu. Smatram to ispravnom politikom. Smatram da Zapad često griješi u biranju svojih miljenika, u BiH i drugim zemljama”, kazao je Ashdown.

Paddy Ashdown je prije 13 godina izjavio da ne vjeruje da nacionalističke stranke mogu dovesti Bosnu u EU. Smatra li i danas smatra isto?

“Da, nažalost vjerujem da nacionalizam raste. Ne kažem da neke nacionalističke stranke to ne bi mogle uraditi, ali generalno govoreći ako vjerujete u podsticanje nacionalizma, biće vam teže da vodite zemlju ka multietničkoj budućnosti koju podržava Evropa. Sa druge strane, pogledajte dobrog prijatelja Dragana Čavića, kojeg smatram izuzetno hrabrim političarem iz jedne od nacionalnih stranaka, koji je shvatio da bh. budućnost leži u uspostavi europske politike i standarda. Stoga ne isključujem nekog samo jer je iz nacionalističke stranke, sve ovisi o tome što oni rade, a ne kako sebe nazivaju”, kaže Lord Ashdown.

Pa ipak, čini se da u političkom životu Bosne i Hercegovine danas nedostaju održive alternative. Kako na to gleda?

“To mi je teško za objasniti i to smatram veoma zabrinjavajućim. To je zapravo vjerojatno najozbiljniji problem danas u BiH. Ako pogledate sjevernu Irsku i Cipar, vidjet ćete isto. Ako imate takozvani zamrznuti konflikt, za razliku od onog u kojem je jedna strana pobjednik, onda se nomenklatura iz rata prenosi na politiku kako bi se političkim sredstvima slijedile iste podjele i akcije zasnovane na etničkoj pripadnosti, upravo kao i tijekom rata. Sve dok se toga ne riješite, dok se ne riješite te generacije i zamijenite je s generacijom koja će više gledati u budućnost, postkonfliktna društva ne mogu imati budućnost. To se dogodilo u Sjevernoj Irskoj, i u drugim zemljama koje su se pokrenula od rata ka održivom miru. Ali ono što me brine u BiH nije to što obitelji iz vremena rata još uvijek vladaju održavanjem mira, već što još uvijek nema naznake o istinskoj novoj generaciji koja gleda u budućnost, a ne u prošlost. Možda ona postoji, ali ja nažalost još uvijek ne mogu vidjeti naznake njenog izrastanja.

VOA: Gledajući iz današnje prespektive, da bi ste li promijenili ijednu od svojih odluka iz prošlosti?

“Ah, da, naravno. Ako kao stranac sa velikim ovlastima dođete u tako kompleksnu zemlju kao što je Bosna i Hercegovina, naravno da ćete napraviti greške. Uveliko su mi pomagali i vodili me prijatelji među bosanskim narodom, kojeg zaista volim, i političarima koji su bili uz mene: Dragan Čavić, Adnan Terzić i donekle Mladen Ivanić. Oni su me vodili i prihvaćali su greške koje sam pravio.

Jesam li pravio greške? Da. Vjerujem da sam napustio BiH šest mjeseci prerano. Vjerujem da smo policijsku reformu doveli do točke s koje je trebala ići naprijed, vjerovao sam da se postignuto ne može poništiti, ali nisam bio u pravu. Nažalost vjerujem da je to bio početak urušavanja institucija koje smo imali. Krivim sebe za to, ali krivim i međunarodnu zajednicu jer nije nastavila taj proces. Također, gledajući unazad, bio sam toliko fokusiran na odnos između Sarajeva i Banja Luke, jer je to za mene u to vrijeme bio izvor prijetnje, da nisam dovoljno pažnje obraćao na poziciju Hrvata. BiH je ,uvijek bila kao tronožac, ako izvučete jednu nogu, onda se sve sruši. Vjerojatno nisam shvaćao i proveo dovoljno vremena razmišljajući zbog čega bi Hrvati mogli ostati u BiH”, rekao je on u intervjuu za Voice of America.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

RAZGOVOR S MARKOM RADOŠEM MAROM

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od „stupova“ Udruge Hrvatska zvona je Marko Radoš Mara, stopostotni hrvatski ratni vojni invalid iz Tomislavgrada. Marko Radoš je rođen u Kongori 1965. godine. Na relaciji Kongora-Zagreb-Kongora živi već gotovo 40 godina. Teško je ranjen u ljeto 1993. godine na dužnosti zapovjednika MTD Brigade „Kralj Tomislav“ iz Tomislavgrada i pomoćnika načelnika topništva ZP SZH. Na liječenju i rehabilitaciji uz 14 raznih operacija provodi više od 6 godina. Predsjednik je Udruge za zaštitu prirode i održivi razvoj „Naša baština“ Zagreb, tajnik Udruge 100%-tnih HRVI I. skupine, udruge koja od svog osnivanja za članove ima najteže stradalnike HV i HVO – a. Član je Predsjedništva političke stranke Neovisni za Hrvatsku i jedan od utemeljitelja Udruge Hrvatska zvona u RH.
Danas donosimo intervju upravo s ovim čovjekom.

1. Zašto Hrvatska zvona? Što je bio glavni razlog da ste se sa svojim istomišljenicima upustili u jednu ovakvu priču?

U ovoj, kako vi kažete, priči oko Hrvatskih zvona nisam se slučajno našao, kao što nisam slučajno niti u drugim inicijativama u kojima sudjelujem i za koje smatram da vode borbu za opstanak i boljitak hrvatskog naroda i općenito za bolje i pravednije društvo.
Moj sami život se preokrenuo prije 25 godina kada sam teško ranjen u ratu koji je vođen za goli opstanak mog hrvatskog naroda i taj rat i ta borba je nastavljena i dan danas, samo sada se vodi drugim sredstvima.
Svi smo svjedoci u kakvom je trenutnom položaju hrvatski narod u BiH i nitko od nas nema pravo promatrati kako njegov narod nestaje, iseljava se i umire, a ne činiti ništa da se to zaustavi, jer ovo što se događa nije više samo politička borba, ovo je pitanje i biološkog opstanka hrvatskog naroda na prostoru BiH.
Najmanje pravo gledati umiranje i nestanak svoga naroda imamo mi koji smo 90-tih godina spriječili fizičko uništavanje tog istog naroda, tako da sam ja osobno tu borbu odlučio voditi dokle god mogu i koliko mi dopušta moje zdravstveno stanje.

I sama pojava Udruge Hrvatska zvona i ljudi koji su me pozvali da se priključim toj inicijativi je nekako prirodni slijed mojih dugogodišnjih promišljanja o načinu kako bi se trebalo jednom širom idejom boriti za svoj narod kako u BiH, tako i u Republici Hrvatskoj.

2. „Časna imena Zlatana Mije Jelića, Željka Glasnovića, Marka Tokića, Marka Radoša, Zdenka Jurića Majora, Ranka Radoša, moje malenkosti i mnogih drugih djelovat će poput ledolomca koji će krčiti put stotinama mladih intelektualaca, radnika, studenata, djece branitelja HVO-a u zaustavljanju guranja hrvatskog naroda u ponor“, to je, pored ostalog, izjavio Dario Kordić kada je stao uz Udrugu Hrvatska zvona. Kakvo je Vaše promišljanje o rečenom?

Sama ova izjava Darija Kordića je obvezujuća i za mene i za ostale navedene, ali i za sve one koji su se uključili u rad Hrvatskih zvona. O Dariju Kordiću ne treba trošiti riječi, jer svi znamo kroz što je prošao on i njegova obitelj, a isto tako znamo da je mogao biti pošteđen svoje kalvarije da je samo upro prstom i označio kao krivce političko vodstvo RH i Franju Tuđmana i Gojka Šuška za nešto što nije napravio, a niti zapovjedio ni on, a niti oni. I kroz taj sudski proces je Repubika Hrvatska trebala biti proglašena agresorom na BiH, no budući da je ostao čvrst u obrani sebe i povijesne istine, Dario Kordić je platio svojim životom političke igre svjetskih moćnika koje su se provodile preko Haškog tribunala.

Ja trenutno od živih ljudi ne vidim čovjeka koji je za svoj narod dao više od Darija Kordića.
Svi gore spomenuti ljudi su moji prijatelji i suborci koji svojim životima svjedoče borbu za hrvatski narod i čast mi je opet biti zajedno s njima kako bismo pokušali mladim ljudima vratiti vjeru u borbu za politički, kulturni i na kraju i biološki opstanak hrvatskog naroda u BiH.
Nitko od nas ne želi i ne traži nikakve političke ili bilo kakve funkcije u BiH, ali imamo moralnu i svaku drugu obvezu idejom Hrvatskih zvona ukazati ne sve loše stvari koje se događaju hrvatskom narodu u BiH.
Naša obveza je ta da ukazujemo na sve moguće anomalije koje se zadnjih godina događaju unutar našeg društva, a ujedno ne želimo biti samo kritičari i suhoparni komentatori takvog stanja, dok hrvatski narod nestaje pred našim očima.
Mi jednostavno moramo shvatiti da je ovo sada naše vrijeme te da nećemo živjeti niti prije niti nakon ovog vremena i jedino ga sada možemo iskoristiti.
Hoćemo i možemo kroz ideju uključivanja mladih ljudi u društveni život ponuditi i konkretna rješenja za probleme koji pritišću hrvatski narod.

3. Jedan ste od istaknutijih boraca za prava branitelja. Podsjetit ćemo da ste cijelo vrijeme bili u Savskoj 66 u Zagrebu za vrijeme prosvjeda prije par godina. Zanima me Vaš komentar odnosa prema braniteljima u Republici Hrvatskoj u ovom trenutku?

Da, bio sam jedan od aktivnijih u prosvjedu branitelja u Savskoj ulici u Zagrebu koji je trajao punih 555 dana i na svaki od tih dana sam ponosan kao i na svakog branitelja koji je sudjelovao na tom prosvjedu.
Promjenom vlasti u Republici Hrvatskoj, i na Pantovčaku i u Banskim dvorima, kojoj je uvelike doprinio i prosvjed u Savskoj, a posebno odlaskom Predraga Matića s mjesta ministra hrvatskih branitelja i dolaskom Tome Medveda, poboljšao se odnos same vlasti prema hrvatskim braniteljima.

Najviše zahvaljujući samom ministru Tomi Medvedu i njegovom otvorenom pristupu prema svakom branitelju i pokušavanju rješavanja problema koji su se nakupili u zadnjih 20 godina. Veliki uspjeh je i donošenje Jedinstvenog zakona o hrvatskim braniteljima kroz koji će biti riješeni mnogi dosadašnji problemi hrvatskih branitelja i njihovih obitelji.
Na žalost ni taj zakon na kraju nije u potpunosti obuhvatio sva potrebna riješenja da bi se eliminirali svi problemi koji su se nagomilali od završetka Domovinskog rata. Tu je veliku ulogu odigrala dnevna politika kojoj je po tko zna koji put dan prioritet u odnosu na rješavanje problema hrvatskih branitelja i njihovih obitelji.
Posebno me boli to što pripadnicima HVO – a nije kroz ovaj zakon priznat barem moralni status hrvatskog branitelja, u čemu je opet najveću ulogu imala dnevna politika.
Iako sve vlade od nastanka Hrvatske tvrde da su branitelji temelj moderne hrvatske države i kunu se prigodom obljetnica u te branitelje, malo njih istinski drži do ljudi koji su dali sve, od svojih života do dijelova svog tijela, da bi ta hrvatska država bila stvorena. Hrvatski branitelji zaslužuju puno bolji odnos nego što ga sada imaju.

4. Kako komentirate progon koji doživljavaju hrvatski branitelji u BiH i koji će se, očito je, i nastaviti? U isto vrijeme kako komentirate razjedinjenost među hrvatskim braniteljima u BiH, koja je očita s obzirom na golemi broj braniteljskih udruga?

Na žalost, progon hrvatskih branitelja je počeo odmah nakon završetka Domovinskog rata i to je krenulo iz centara koji nam nikada neće oprostiti rušenje Jugoslavije, kako centara u bivšoj državi, tako i centara bivših mentora iz europskih saveznica bivše države.
Kulminacija progona se dogodila s presudom političkom i vojnom vodstvu HR HB u Hagu na, opet znakovit datum 29.11., i tragičnom smrću generala Slobodana Praljka.

Tom presudom je otvorena mogućnost sudskog progona svakog pripadnika HVO – a i to ne na osnovu mogućeg djela koje je on počinio, već se otvara mogućnost konstruiranja političke optužnice za bilo koga od nas koji je nosio odoru HVO – a i mogu sa sigurnošću tvrditi da će se progoni pripadnika HVO – a nastaviti dokle god adekvatno ne reagira RH i političko vodstvo Hrvata u BiH, a takve reakciju čekamo više od 20 godina.
Presuda u Hagu nije bila presuda našoj prošlosti već presuda našoj budućnosti kojom će se pokušati nametnuti zločinačka hipoteka hrvatskom narodu kao što se to radi s Jasenovcem već više od 70 godina.
I ovo o čemu govorim je još jedan od razloga osnivanja Udruge Hrvatska zvona, jer je potrebno ukazati na razičite kriterije suđenja pripadnicima HVO – a i pripadnicima drugih vojski u BiH.

Političko vodstvo Hrvata u BiH je učinilo jako malo ili skoro ništa da bi pomoglo našim ljudima protiv kojih su se vodili ili se i dalje vode sudski procesi pred Međunarodnim sudom u Hagu ili u BiH.
Veliki problem kako u RH tako i u BiH je razjedinjenost branitelja i braniteljskih udruga što nije slučajno napravljeno, jer ujedinjeni branitelji bi bili jedna snaga koja ne bi dopustila veći dio negativnih procesa koji pogubno djeluju na hrvatski narod i tu snagu treba rascjepiti da bi se moglo upravljati njome.
Dogodilo se i to da su braniteljske udruge u službi politike i političara, a to se nikako nije smjelo dopustiti, jer samo hrvatski narod i njegov interes je trebao i mogao biti iznad braniteljskih udruga. Upravo to vidim kao najveći problem braniteljske populacije, ali se ne nadam da bi se nešto moglo promijeniti na bolje po tome pitanju.

5. Hrvati u Bosni i Hercegovini suočavaju se brojnim problemima, od ustavne nejednakopravnosti do masovnog iseljavanja. Je li to moglo drugačije? Tko snosi odgovornost za situaciju u kojoj se nalazimo i što je potrebno napraviti da se stvari počnu mijenjati, u korist naroda?

Na stanje u kojem se sada nalazi hrvatski narod u BiH utjecaj je imalo dosta čimbenika, od samoga rata, potpisivanja i provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma do mnogih drugih ugovora i sporazuma koji su išli na štetu hrvatskog naroda.
Uzmimo u obzir sami završetak rata i činjenicu da smo s oružjem obranili fizičku opstojnost hrvatskom narodu na velikom dijelu BiH što na žalost nismo uspjeli u Posavini i dijelovima Središnje Bosne. Kada je politički trebalo kapitalizirati tadašnje stanje, dolazi do potpisa mirovnog sporazuma u Daytonu.
Taj sporazum je mijenjan kroz stotine zakonskih i ustavnih promjena da bi svim tim silnim izmjenama hrvatski narod kao i najmalobrojniji narod u BiH bio doveden u potpuno nezavidan položaj.
Za ovo trenutno nezavidno stanje hrvatskog naroda u BiH najveću odgovornost snose politike koje su vođene u zadnjih 20 i nešto godina. Odgovornost snosi vanjska politika Republike Hrvatske koja je supotpisnica Daytonskog sporazuma i koja ima ustavnu i zakonsku obvezu brinuti se o dijelu svog naroda u BiH. Veliku odgovornost imaju i hrvatski političari u BiH koji nisu posvetili dovoljnu brigu prema svome narodu i teško se oteti dojmu da većina političara puno više brine za svoje osobne interes nego li za interese svog naroda.
Mi kao Hrvati i kao najmalobrojniji konstutivni narod u BiH da bi opstali moramo biti jedinstveni sa svojim strateškim programom u kojem se mora podvući crta ispod koje se ne ide, neovisno o tome kojoj političkoj stranci ili opciji pripadamo.

Iskreno bih volio i više uključivanje katoličke crkve kao temeljne institucije hrvatskog naroda, ne u politiku, nego u društveni i socijalni život naroda te da bude aktivni moralni korektiv koji bi ukazivao na sve anomalije i nepravde koje se događaju unutar hrvatskog naroda.
I nama Hrvatima, da bi biološki opstali kao narod, potrebno je JEDINSTVO, a ne JEDNOUMLJE. Na sve pozicije koje predstavljaju Hrvate u bilo koje institucije i na bilo kojim razinama vlasti moramo birati samo stručne i sposobne, a nikako samo poslušne i podobne i u tome vidim spas i opstanak hrvatskog naroda. U protivnom, kroz idućih nekoliko desetljeća više nas neće biti u mnogim dijelovima BiH.
I to su neke od ideja Hrvatskih zvona koje ćemo širiti i za koje ćemo se zalagati.

6. Hrvatska zvona okupljaju veliki broj mladih intelektualaca koji imaju želje i volje mijenjati društvo u kojem živimo. Neke od njih već smo predstavili kroz intervju, no zanima me Vaše mišljenje, jeste li zadovoljni odazivom i angažmanom mladih?

Kako sam već nekoliko puta i spomenuo, osnovna ideja Hrvatskih zvona je okupljanje mladih koji žele ostati i boriti se za sebe i svoj narod i u Republici Hrvatskoj i u BiH, a obveza i zadaća nas starijih koji imamo više životnog iskustva je da njima otvorimo put i budemo svojevrsni ledolomci u tim nastojanjima, kako je to jednom prigodom rekao i Dario Kordić.
Jednostavno želimo omogućiti djeci i našim mladima ostanak i opstanak, a i drugima povratak i u BiH i u Hrvatsku, jer ne možemo biti slijepi i ne vidjeti koji se politički i demografski procesi događaju u cijeloj Europi zadnjih godina.
I na prostorima BiH i Hrvatske se može i treba kvalitetno i dostojanstveno živjeti i od svoga rada, a mi želimo da ovdje žive naša djeca i djeca njihove djece, a ne netko drugi.

Do sada sam osobno zadovoljan brojem, kvalitetom i karakterom mladih ljudi koji pristupaju ideji Hrvatskih zvona i na nama je da niti jednog trenutka ne smijemo razočarati tu mladost koja prema nama iskazuje vjeru i povjerenje.

7. Hoće li Hrvatska zvona uspjeti napraviti ono što su sebi stavila pred cilj?

Hrvatska zvona su relativno mlada udruga koja postoji manje od godinu dana, ali njihovi članovi, barem ovi relativno stariji imaju toliko životnog iskustva koji daleko premašuje našu životnu dob i u sebi još uvijek, unatoč svemu, imamo pozitivne životne energije i optimizma da bi jednostavno bio grijeh ne prenijeti sve to na mlade ljude u kojima vidimo sebe prije 25-30 godina u vrijeme početaka borbe za opstanak hrvatskog naroda i stvaranja hrvatske države.
Ciljevi Hrvatskih zvona nikako nisu i ne smiju biti jednokratni i kratkoročni. Ja prije svega vjerujem u ljude, a ne u napisana slova bilo kakvih programa i projekata.

Ovdje imamo ljude čiji su sami životi jači od bilo čijih programa, govora ili proglasa, zato i vjerujem da će Hrvatska zvona još dugo biti pozitivni zvon i snaga hrvatskog naroda čiji je glavni cilj s našim mladim ljudima sačuvati Hrvatski Dom i u BiH i u Hrvatskoj na mjestima gdje su ga podigli naši pradjedovi.

Hrvatska zvona

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati