Pratite nas

Intervju

DAVOR PAVUNA: Ova financijska civilizacija je realno u klasičnom ekonomskom smislu propala

Objavljeno

na

Fizičar i profesor sa švicarskog Instituta za tehnologiju, Davor Pavuna, bio je gost emisije Informer na Novoj TV.

[ad id=”93788″]

Intervju kojeg je Davor Pavuna dao u emisiji Informer donosimo u cijelosti.

Mediji vas vole, ekonomisti baš i ne, pa čak i dio vaše vlastite struke. Ekonomisti ponajprije zato što imate, blago rečeno, malo drukčiju viziju ekonomskog razvoja i budućnosti. Dakle mainstream ekonomisti bi cementrirali postojeće stanje u kojemu je financijski kapital bog. Što vi kažete?

‘Pa, ja kažem samo i jedino – istinu, jer imam činjenice. Ono zašto su neki u sukobu samnom, pogotovo u ovoj zemlji gdje vlada uglavnom mitomanija i nekakve floskule, nemaju brojeve i nemaju činjenice. Zašto ja imam činjenice? Ja sam profesor fizike na Švicarskom institutu za tehnologiju već 30 godina. Možete misliti koliko sam studenata odgojio i oni rade za svjetske financijske institucije uključujući i ponajveće banke koje su uglavnom u Švicarskoj plus u New Yorku.

Investicije u tim mjestima rade fizičari i teorija korelacija dolazi iz fizike, prema tome imam primarne informacije. I da kažem jednostavno za gledatelje, u standardnoj ekonomiji nekad biste prodali olovku, dobili novac i bila je razmjena da tako kažem dobara koja se provodila kroz novac koji je bio normaliziran na zlatu.

Danas ekonomija ide kroz tzv. derivacije gdje vi možete kupiti čak dug neke zemlje i petljat sve drugo kroz naravno, burzu. To rade fizičari, oni to rade kroz kompjutore. To ne znaju čak ni bankari. I te informacije ja imam direktno kroz moje studente i naučim kako se te manipulacije rade. Svjetski centar među ostalima je kako znate u Baselu, za koordinaciju banaka, a konkretno u Zurichu imate centar krize švicarskih banaka koji vodi fizičar, profesor doktor Sorbon. I neki od mojih studenata i prijatelja su tamo doktorirali. Plus smo imali kolokvije.

Dakle mi znamo o tome dramatično više, ispričavam se svima, nego vjerojatno čak direktori banaka u Hrvatskoj. Prema tome nemate informacije, da imate informacije znali bi da Italija nikad neće vratiti dvije tisuće milijardi eura svoga takozvanog duga kao što neće ni Grčka 350 do 500 milijardi, to su toliko nemogući brojevi da u odnosu na njih hrvatski dug veličine 50, 60 milijardi eura je naprosto smiješan. A još je sve skupa smješnije kada znate da jedna Apple korporacija ima okrete oko preko 500 milijardi eura, a nije ni postojala kad sam ja ovdje završio studije. Prema tome ljudi, nabavite informacije, onda kritizirajte Pavunu, a do tada bolje da šutite.’

Zašto kažete tzv. dug?

‘Ako imate mali dug i nekakvu anomaliju, onda ste lopov i stavlja vas se u zatvor. Ako je dug ogroman, kolosalan, da dugujem nekom par milijardi, držali bi me za partnera.

Dakle mi smo danas institucionalizirali lopovluk i to međunarodni uključujući i državni lopovluk. E sad, to se ne smije javno reći jer to je za političare vrlo vruća tema iako oni to svi znaju i oni su isto tako ucijenjeni. Međutim, mi to znamo i budući sam ja fizičar, otkačen, dakle nominalno lud kako ljudi misle, što nisam, mi te brojeve znamo, mi te sve situacije znamo i mi znamo kako međunarodna grupa što ih ja zovem bankaroida, a ne bankara, financijski taj okoliš vara. Koliko ih je? 32 tisuće, čak je i objavljeno, mediji objavili, ali stidljivo. Međutim, nitko se ne usudi reći istinu.

Ova financijska civilizacija je realno u tom klasičnom ekonomskom smislu propala, balans se drži jer je svima u interesu da se drži, dakle odnos dolara i eura se poslaguje, euro spašavaju koliko mogu, mada je sada neki dan pala i Credit Swisse, druga najveća banka u Švicarskoj za 40 %, da ne pričam dalje, Kinezima je u interesu održavati koliko toliko Ameriku, barem do idućih izbora itd. Prema tome, to je bila jedna umjetna politička dinamika, a financijski dio, oprostite dame i gospodo, ne vode ekonomisti, ne vode šefovi banaka, bankari, vode fizičari i matematičari.’

Ok, da bi se takav sustav održao, to podrazumijeva i dalje da računamo BDP. To pak znači da neprestano generiramo uvijek novu potrošnju. Potrošnja podrazumijeva i trošenje resursa, a u ovoj 3D stvarnosti i planeta i resursi su ograničeni. Barem tako kaže fizika, zar ne?

‘Mladi su shvatili, mi ne možemo živjeti taj model, jer smo svi hipnotizirani s američkim modelom 50-ih godina, svako ima kuću ili dvije, svako auto ili dva, telefon ili dva. Dakle što ste rekli, broj resursa. I mladi su sad počeli dijeliti. Zato imate ove nove kompanije tipa Uber, imate sad sam čuo čak i u Zagrebu se pojavljuju nekakve nove stvari, imate čak dijeljenje autobusa, novi autobusi diljem Europe, cijela će se civilizacija promijeniti. Na koncu, budimo odmah direktno jasni: vi možete u Zagrebu platiti sve kroz telefonček i svud u svijetu.

75% pučana planeta već ima ovaj telefonček, kaže bit ćemo čipirani, ma već jesmo čipirani jer ih svi imamo. To se sve snima, jel? Prema tome vi možete danas sve raditi kroz taj telefonček, a svi ga imaju. Ponavljam 75% ljudi planetarno, bit će uskoro svi, i onda kroz to možete kompletno koordinirati financije. Onda od toga više nemate potrebu za bankom, vi možete raditi financijsku zadrugu. Šta je zadruga? Pa ko moja obitelj! Zar vi mislite da ja mojem sinu uzimam kamate? Tako je meni, tko god je uz obitelj u našem budžetu uzme koliko treba i dogovaramo se dinamički. Na isti način možete kroz telefon napraviti zadrugu i jedni drugima davati novce. Mladi to već rade. To je ta nova civilizacija koja je civilizacija podjele, raspodjele al to nije komunizam.’

Dakle vi tvrdite da se nekakve promjene i na razini svijesti i na materijalnoj razini ipak događaju?

‘Količina informacija u jedinici vremena je strašno gusta. Svi smo prebombardirani informacijama, ali mladima je to prirodno. Gledajte, da se gledatelji nasmiju, danas mladi više nemaju samo ovako jednu igračku, vi vidite evo recimo u Seulu, u Koreji imaju po dvije, još priča s prijateljem.

Dakle mi imamo nekakve mlade, jednu novu civilizaciju, oni su bitniji nego mi, uz dužno poštovanje za nas. Oni svi rade – o bok Štefek, da, čuj Pepica, yeah, ok good… i rade ovako. Dakle oni su multitasking, svi su postali kao žene. Žene to mogu raditi, ne, u par kanala. I naravno da oni više ne trebaju ovu civilizaciju. Naša civilizacija je bila – ja hoću imati to, hoću imat to, ja hoću imat, hoću imat, kao i naši šefovi.

U našoj civilizaciji šef kontrolira radničku klasu, šef dominira, on je pravi šef. Ne, sad je lider. Što je lider? Lider je karizmatična osoba koja svakome da punu samosvijest, kao Richard Branson. Čak i kaže uzmite odmor kad hoćete. Glavno da se dešava akcija, da mi uspijevamo realizirati plan i program. Tako ja radim sa svojim studentima. Ne kažem ja da ti moraš to, to i to, tad i tad. Ma radi čovječe kad hoćeš! U Google-u oni su cijeli dan i noć, u Apple-u isto, rade dan/noć, imaju pizzu, imaju igre, imaju šport, imaju kaj hoće. Tako radim i ja.

Dakle mi više nismo radnici u rudniku ugljena, mi više nismo ljudi koji rade za nadnicu. To je bio nekadašnji kapitalizam. Današnje društvo je postalo bitno socijalnije po definiciji jer mladi ljudi hoće tu minimum socijale imati. I nemojte se zavaravati! Jedna zrela zemlja poput Švicarske, po čemu je ona drukčija? Ona je u biti vrlo socijalna. Oni zaštite prvo najniži sloj. Jer bogataša će uvijek biti, to ne budete nikako izbjegli, ali svima je ugodnije kad je zemlja 4 zvijezdice po svuda nego kada imate kao u Americi, imate takve slamove, nekakva predgrađa; imate cijeli jedan kvart gdje nitko živ ne može ni ući od raznih kojekakvih tipova, ne? To ne ide. Ideja novog čovječanstva nije nikakav komunizam nego upravo taj korelirani holizam, jel.’

Sve dosad što ste rekli stvarno zvuči kao čista poezija, ali činjenica je da većina Hrvatske živi ne u ’91., nego ’41. i ’45. Što dalje?

‘Hrvatska košta. Kada se svako jutro probudi gospodin premijer, ona njega košta 5 milijardi eura godišnje. I vi tu ne možete sve preko noći promijeniti, ali međutim nemojmo opet ni lagati – Hrvati nisu siromašni.

Prvo, mi količinu nekretnina imamo najveću frakciju skoro u Europi, dakle imamo nekretnine.

Drugo, imamo 40.000 mjesta u visokom obrazovanju, rađamo manje beba, prema tome, to uopće nije isto, jer je floskula, kod nas se svatko može obrazovati ako hoće.
Treće, i u Hrvatskoj 75% ljudi, čak 83%, imaju telefončeke, čak veliki broj imaju i dva, dakle totalno su borbeno spremni. Više od 61% su na internetu svaki dan, ustvari internet je postao važniji nego televizija. To su brojevi iz hrvatskih medija.

Idemo dalje, 7% visokoškolovanih je više nego dovoljno da se napravi ta nova ekonomija o kojoj govorim, jer 3% koreliranih je dovoljno da se radi pomak kao što sam rekao da se radi u Kaliforniji. Nakon toga nam je puno jeftinije sanirati socijalu od 5 milijardi, ali moramo napraviti ekonomiju koja nije u Hrvatskoj 50 milijardi, moraju napraviti 100 milijardi, jer, gledajte, količina znanja u posjedu ekonomije je ogromna.

Ove kompanije o kojima govorim, one su kompanije znanja, dakle znanje je postindustrijska kategorija – korelirano znanje, a ne više, znate, plug i motika. Plug i motika da, ali oni su bitni za zdravu ishranu. Gledajte Švicarsku, u selu gdje ja živim, Nestle menadžeri su mi susjedi, prvo ta korporacija je dva puta veća nego Hrvatska, drugo, ni jedan njihov menadžer ne kupuje svoje proizvode, nego kupuju mlijeko kod mljekara, pokakanu hranu što ja kažem zelenjavu lokalno, imamo izvorsku vodu, jer živimo u Alpama – to su kategorije koje se moraju zaštititi.

Nema formule da se u Hrvatskoj prodaje voda, jer imamo jako dobru stratešku vodu (to je bitno za zemlju) i da se daju Monsantu ili nekom trećem radi genetski modificirane biljke (Slavonija, to je totalni kretenizam) – ako smo napravili to, prodali smo sami sebi svoj život.

Međutim ako idemo na ovo što zovem državom znanja, ona je skupa jer je naša socijala skupa i tu ne možete ništa. Svaki premijer koji radi strategiju, svaka zemlja koja radi strategiju, iako to napravi Europska unija za nas, zna da Hrvatska od ranog jutra košta 5 milijardi godišnje – što to znači, moramo zaraditi više. A tko? Pa neće sada penzioneri imati šta zaraditi, neće imati ovi koji su sada sitni radnici. Moramo se totalno mobilizirati.’

Iz svega ovoga što ste vi dosada rekli, potpuno je jasno da ste vi jako fokusirani na pozitivu. Nažalost, većina hrvatskih poduzetnika, pa čak i onih koji su jako uspješni, su prilično fokusirani isključivo na negativno, na sve ono što ne valja u ovoj zemlji. Ne kaže li čak i kvantna fizika da kada se fokusiraš na negativno, da ti se to negativno uvećava?

‘Kvantna fizika je vrlo precizna. Vaše stanje svijesti utječe na događaje i, prema tome, prva stvar koju bi trebalo u Hrvatskoj da meni date Hrvatsku televiziju, doslovce ne meni kao meni, nego takvim ljudima koji to znamo. Jer ako svaki dan, npr. 10-15 minuta prije Dnevnika možemo ljudima reći „Gledajte, ne! To se može drugačije.“, a mi to znamo i to ne od jučer i nismo mi jedini, nemojte misliti da sam sad to ja izumio,“ onda će se mijenjati svijest ljudi. Dakle moje predavanje danas i ovdje na Lider skupu „Yes, we can“, „Da, mi možemo!“

Mi živimo u modelu gdje je jedno tijelo jedan glas, a to su već davno znali Aristotel i Sokrat. Ako pitaš tri pastira, onda oni nadglasaju dvojicu mudraca. Da li će društvo voditi mudraci ili narod. Demokracija, ja se ispričavam, to je još najbolji sistem koji znamo u tom smislu, ali u realnosti mudri, pametni i znalci moraju voditi društvo. Zašto? Jer su svi problemi postali ekspertni, znači specifični. I prema tome, nemojte imati iluzije da će planetarne probleme koji će se dešavati dalje, katastrofe i sve, moći voditi demokratski izabrani ljudi koji će voditi za više glasova. To je nažalost tako.

Dalje, dimenzije percepcije. Vi imate ljude, svi kompozitori, svi ovi genijalci, oni vide više. Kažu tko leti više, dalje vidi. Čovjek nije trodimenzionalno biće, vrijeme je iluzija. Mi to danas znamo, mi u fizici imamo čak 22 dimenzije i kad ja to pričam kažu „on je lud, on je fizičar“ – ma to svi fizičari znaju, samo oni to ne pričaju javno, ja govorim javno, to je jedina razlika. I taj fazni prijelaz je u tijeku. Na koncu, nije li nam ovaj telefonček toliko pridružio bilo koga da ste vi trenutno u kontaktu, praktički, i sa Beijingom i sa Londonom, a da ne govorimo dalje.

Idemo još dalje, dame i gospodo. Ako vi mislite da se ništa ne dešava u prostoru i vremenu, to je krivo. Ne mogu ja vama ovdje cijelu kvantnu fiziku ispričati, pogotovo ne postkvantnu. A postkvantna kaže jednostavno i vrlo precizno: „Vi ste i kreatori i glumci u vlastitom filmu svijesti.“ To nisam izumio ja, to je već dugo poznato. I na koncu pogledajte, imate čak u teatrima da režiser ponekad stavi ljude i nema čak ni skripta, glumci se stave i dešava se jedan teatar dinamike, spontane, međudjelovanjem među ljudima. U stvari i velike kompanije danas to tako rade. Kad sam rekao liderima, lider postavi cilj i pusti briljantne ljude neka ga ostvare.

Ako gledate u nogometu koji je puno bliži većini pučanina, pa ne radi se više „ti to, ti to, ti ćeš to raditi“, pa ne možete igrače na terenu u dinamici imati tako. Ako im trener kaže „čujte, imamo tu viziju, tu pazite ovako, ti ovo“ i savršeno znate kako se pobjeđuje u nogometu. I vrlo mi je drago reći ovo, dame i gospodo, ja sam razgovarao sa obitelji Kostelić jednom na letu – obitelj Kostelić je primjer. Svi su bili protiv njih, ali od niotkuda su postali svjetski pobjednici da se FIS i sve živo moralo mijenjati. A imate primjer hrvatske nogometne reprezentacije koja je izvanredna za ovako malu neorganiziranu zemlju.

Prema tome, mi to možemo, samo je pitanje da li hoćemo. A što nam treba, gledajte što nam treba. Trebaju nam mediji da se preokrenu, ne da su negativni. Mene totalno ignoriraju nekakvi mediji namjerno, jer sam ja tobože drugog svjetonazora. Pa nisam ja kriv što sam „hvaljen Isus i Marija“ vjernik, imam pravo na to kao i svatko drugi. A s druge strane, da znam, znam. I treće, da imamo Hrvatsku televiziju redovno sa znalcima koji su tu, mi bi prehipnotizirali naciju, jer oni su krivo hipnotozirani svi skupa, uključujući i takozvane šefove.’

Jedan priličan dio znanstvenika iz vašeg vlastitog faha, dakle i fizičari vas ne vole, odnosno zamjeraju vam zato što ste u istoj rečenici povezali fiziku, vjeru u Boga i božju česticu.

‘Prvo, božja čestica nema veze s tim, to je čak u početku bilo đavolja čestica i božju je stavio jedan svećenik pa su dečki iz fizike to uzeli. To uopće nema veze sa svim tim skupa. Drugo, ovi koji to pričaju su naravno totalni neznalice, tzv. reducionisti. U Švicarskoj ključni zakon je ‘U ime dragog boga svemogućeg’, to vam je ustav Švicarske. Kod mene na instititu, Švicarski institut tehnologije, dekan je vjernik i šef fizike i prijatelj, 28 godina se molimo Isusu Kristu u mom uredu.

Prema tome u tim zemljama je normalno, na Oxfordu imate profesora matematike koji je čak došao k nama pričati o dragom Bogu i sve skupa. To je u normalnim zemljama sve normalno. Ovdje je boljševizam. Oni su redukcionisti. Većina čak mojih kolega i akademika su vjernici. Ja to javno kažem! Ja neću reći tko su, radi toga što im je ugodnije živjet ovako. Međutim to naprosto nije istina. Drugo, čak je znanost proizašla iz metafizike, religijske.

Da vas ne gnjavim, potpuno je legitimno da su nevjernici, mnogi ljudi s kojima ja radim su nevjernici. To nema veze u znanosti, mi imamo pravo raditi sa vjernicima i nevjernicima. A da svatko vjeruje, vjeruje. Samo je pitanje što vjeruje. Prema tome to me jedino u Hrvatskoj pitaju, nigdje drugdje. Prošli tjedan sam bio u Turskoj, ma kakvi. Prema tome to je zastarjelo pitanje iz prošlog stoljeća, a ako mi ne vjeruje nitko, dragi gledatelji slušajte. Svaki čovjek u ovoj sadašnjoj civilizaciji, jer nismo još napravili tu znanost do kraja, da živimo skoro vječno, umrijet će na skali od sto godina.

Prema tome ovi nevjernici budu vidjeli istinu onoga trenutka kada odu kroz takozvanu smrt. Ako ne žele čekati, neka pročitaju; imate najmanje 3 tisuće knjiga. Ja sam ih proučio, oni nisu. Prema tome vi razgovarate s jednim znalcem koji se zove Davor Pavuna i glavna poruka je: „Ja vas volim“. Jer ja sam napravio ono što treba čovjek napraviti, to je oprost samom sebi da bi mogao širit ljubav. Hvaljen Isus i Marija.’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Intervju s gospodinom Miroslavom Ćurićem

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Ćurić

Danas razgovaramo s gospodinom Miroslavom Ćurićem, ravnateljem Srednje ekonomske škole Livno, inače članom Udruge Hrvatska zvona.Negdje tamo početkom svibnja u istom kontekstu, dakle kao članicu Hrvatskih zvona, intervjuirali smo Vašu kćer Martinu. Kako to da ste se oboje uključili u rad Hrvatskih zvona? Tko je koga nagovarao, ona Vas ili Vi nju?

Iako često bude obrnuto, moram priznati da je njeno uključivanje u Udrugu Hrvatska     zvona, njeno oduševljenje ljudima koje je upoznala u Zagrebu, uvelike utjecalo na mene.

Unatoč tome što sam društveno vrlo angažiran gotovo 30 godina kroz sport, kulturu i obrazovanje, odolijevao sam iskušenjima političkog djelovanja pa tako nikada nisam bio član neke stranke. Dugogodišnji sam sportski djelatnik, bivši nogometaš (neki kažu da čak nisam bio ni loš), trenutni predsjednik KUD-a „Kamešnica“ iz mog Podhuma, dugogodišnji dopredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Livnu, prvi predsjednik skupštine Asocijacije ravnatelja srednjih škola u BiH, član predsjedništva Udruge ravnatelja srednjih škola u BiH koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu, sudionik reformskih procesa u BiH od 2000. do 2010. godine. Sve ovo,  uz redovite obveze na radnom mjestu, iziskivalo je puno truda, volje i odricanja pa stoga o političkom angažmanu nisam ni razmišljao.

Njezine motive za aktiviranje unutar Hrvatskih zvona imali smo priliku čitati, koji su Vaši? Što je bilo prijelomno u odluci oko ovog Vašeg angažmana?

Ono što je prvenstveno utjecalo na moje aktiviranje u Udruzi Hrvatska zvona je brojno članstvo mladih ljudi koji se ne boje izazova, koji žele promjene, a spremni su ih svjedočiti osobnim primjerom. Čovjekoljublje, domoljublje i bogoljublje su načela koja promoviraju Hrvatska zvona, a ja ih pokušavam svakodnevno živjeti.

Uvažavanje drugog i drugačijeg, poštivanje svakog pojedinca, neopterećenost mladih ljudi, njihova energija, obrazovni i poduzetnički potencijali također su utjecali na moje uključivanje u Hrvatska zvona.

Ravnatelj ste jedne srednje škole u Livnu. Radite s mladima i sigurno primjećujete što ih najviše muči u njihovom sazrijevanju, zbog čega imaju najviše upitnika iznad glave… Možete li s nama to podijeliti?

Ovih dana navršava se punih 25 godina od mog dolaska na mjesto ravnatelja Srednje ekonomske škole u Livnu i gotovo 30 godina rada u odgoju i obrazovanju. Svoj radni vijek, ali i društveni angažman proveo sam s mladim ljudima. Kroz ovo vrijeme kroz Srednju ekonomsku školu prošlo je oko 4000 učenika, među kojima danas, hvala Bogu,  imamo doktora znanosti, inženjera, svećenika, liječnika, profesora, … ali i puno vrijednih i dobrih djelatnika. Iako mi stariji često imamo primjedbe na njihovo ponašanje i često iskazujemo svoje nepovjerenje u njih i njihove potencijale, uvjeren sam da su mladi ljudi najbolji dio našega društva.

S obzirom na Vaš radni staž i životnu zrelost, sigurno ste bili i još uvijek ste svjedoci promjenama u gradu u kojem živite? Što biste izdvojili kao pozitivne promjene, a što kao one koje su se negativno odrazile na život zajednice kojoj pripadate?

Kada se osvrnem na proteklih tridesetak godina, kao dragovoljac Domovinskog rata i kao ratni zapovjednik na dijelu livanjske bojišnice, ne mogu ne prisjetiti se tih teških, krvavih, ali i ponosnih dana. Tu odlučnost, ponos i jedinstvo, daj Bože da ponovno ostvarimo. Istinski livanjski branitelji, znani i neznani momci s prvih crta bojišnice, nažalost su zaboravljeni, bolesni, razočarani, nezaposleni i prepušteni sami sebi.

Na njihova radna mjesta došli su neki drugi, nečiji rođaci, prijatelji, stranački istomišljenici i kolege pa čak i ratni dezerteri. Branitelji su poput svojih očeva morali kruha tražiti po europskim, najčešće njemačkim bauštelama. Da bi se krug zatvorio, istim putem moraju i djeca branitelja – nakon završavanja fakulteta, nedobivanja čak ni pripravničkog staža, odlaze i oni. Posljedice su katastrofalna demografska situacija, sve praznije škole, tjeskoba i beznađe.

Na svu sreću, ima i pozitivnih primjera u vidu poduzetničkih projekata mladih gospodarstvenika iz Hrvatske i dijaspore, koji su prepoznali ljudske i tehnološke potencijale, ali i nužnost opstanka mladih ljudi na ovim prostorima.

Vjerujem da će takvih inicijativa biti sve više.

Koji bi bio Vaš savjet jednoj mladoj osobi koja realno i racionalno promišlja o društvu u kojem živimo i koja je svjedok negativnih društvenih pojava, nepotizmu i korupciji koji nas okružuju?

Teško je u ovome trenutku nešto sugerirati, kao ljudi moramo vjerovati da će se nešto promijeniti na bolje. Iskreno vjerujem da su upravo mladi nositelji tih pozitivnih promjena. Otići, znači predati se bez borbe. Otići, znači zauvijek napustiti pradjedovska ognjišta na koja su se vraćali naši očevi, jer su ih na njima čekale obitelji. Tko će nas čekati kada odemo?!

Samo je jedno sigurno, najljepše i najbolje mjesto za život je rodni kraj. Da bi nam bilo bolje svi se moramo više potruditi. I žrtvovati.

Što biste htjeli postići svojim angažmanom kroz Udrugu Hrvatska zvona?

Volio bih kada bi prostor HBŽ – a postao mjesto dobrog življenja za sve, prostor gdje će mladi ostvariti svoje potencijale, prostor zadovoljnih i sretnih obitelji i radosnog dječjeg smijeha.

Ostati ili otići, vječna je dilema koju imaju mladi ljudi iz naših krajeva. Imali su je i branitelji početkom agresije na naše prostore. Svoja razmišljanja, nadanja  i osjećaje opisao sam u jednoj pjesmi nastaloj u Domovinskom ratu.

Hladno proljetno jutro puno magle

Pogled mi traži Kupreška vrata.

Svuda vidim samo krš i goli kamen

Bože, kako je pusta ova zemlja Hrvata.

Pogledam na drugu stranu,

dinarski prsten čuva naše polje

pitoma sela poljem razasuta,

kao da čekaju i tiho mole.

I opet se pitam, po tisuću puta,

zašto smo ovdje, kad bi nam

drugdje bilo puno bolje,

i dok razum traži

neko opravdanje, srce tuče jače

mimo moje volje.

 

(Cincar , proljeće ’92.)

Hrvatska zvona

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Damir Kajin o situaciji u Istri, Uljaniku, Jakovčiću…

Objavljeno

na

Objavio

Donosimo nastavak intervjua sa Damirom Kajinom o situaciji u Istri, Uljaniku, Jakovčiću te svim problemima koji opterećuju ovaj Hrvatski poluotok

Što se zbiva s Uljanikom?

Katastrofa. Danas je 16.08. i radnici bi trebali dobiti plaću. Međutim, ako Vlada u Uljanik ne unese 300- 350 mil. €, te ako novom vlasniku ne bude jamčila za 200 mil. € kojeg bi ovaj trebao unijeti u Uljanik, sustav koji je stvaran 170 godina nećemo više prepoznavati. 350 mil. € je cca 2.5 mlrd. kn. Ili to vam je 5 000 stanova od 50 mč prosječne cijene od 1 400 € po kvadratu. Ili to vam je najmanje 5 000 prodanih gazdinstava u Slavoniji koje ljudi nude za manje od 50 000 €, a stvarala su ih 3, 4 generacije.

Ali prije 7 mjeseci kada je Vlada izdala jamstvo od 96 mil. € Jakovčić, Miletić i  Flego tvrdili su da će s tim novcem Uljanik stati na noge!

Ja sam govorio da neće. Oni ne znaju da su živi. Danas Uljanik ima problem isplata plaća, a imat će opet za mjesec, pa dva mjeseca, itd. Ono što je najgore, mediji pod utjecajem IDS-a, a u suvlasništvu Končara, tvrde da će Končar “uskočiti”. Istina je da se Končar obratio Vladi da mu HBOR izda 16 mil. € kredita. Znači, bez Vlade nema isplate ni ove plaće.

Priča se da je platforma Apolo izrađena u Uljaniku smanjila državna jamstva za 100 mil. €.

Točno, ali od platforme Apolo Uljanik je u minusu za dobrih 15 mil. €. Po svakom brodu imate gubitak od 15 i više mil. €. O tome sam više puta govorio u Saboru.

 Pa kako da se tome stane na kraj jer ispada da bi se time moglo zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske.

Vjerojatno ne bi, ali bi 350 mil. € usmjerenih u populacijsku politiku prepolovilo iseljavanje. Istina, bez tog novca će masovnije i Istrijani napuštati Istru.

 Koliko je do sada Vlada uložila u Uljanik?

Cca 4.4 mlrd. kn. S ovih 2.5 mlrd. kn to će biti blizu 7 mlrd.kn.  Uljanik je usput usisao i 500 mil. kn iz 3.maja, a o jamstvima neću.

Pa kako tome stati na kraj? Što je geneza problema?

Pretvorba Uljanika i Uljanik plovidbe. Ja sam galamio u Saboru da Uljanik nije spreman za pretvorbu, da privatizaciji valja reći ne, da privatizacija gdje bi radnici bili vlasnici je najobičnija obmana. Da Uljanik u trenutku privatizacije ima 100 mil. € gubitaka, da po brodu gube 15 mil. €, itd.

 Miletić govori da je Istra uspješna jer se IDS ne miješa u rad uprava.

Ako to tvrdi onda je izgubljen u prostoru i vremenu. Istra je bila uspješna onda kada se umješavala u rad istarskih tvrtki koje bi zapale u probleme. Počev od Pivovare, Cimosa, Istarske banke, TPS-a, pa i samog Uljanika. Ja sam supotpisivao otpis potraživanja Županije i Grada Pule u iznosu od 65 mil. kn. Pa ja sam tamo 2007. hodočastio do Sanadera da Tankerska i Uljanik uđu u Viktor Lenac i to se pokazalo dobrim. Sjećam se kao danas kada me je predsjednik uprave Uljanika tražio da govorim s Milanovićem i Linićem za 120-140 mil. € jamstava Uljaniku i znam kako su tekli ti razgovori. Ali to redovito čini i Miletić. S tom razlikom da ja sebe nikada nisam politički prodavao- „Vi pomognite meni, pa ću ja vama držati kvorum“. Pa 13.09. u Puli će se održati sjednica Vlade, a glavna tema bit će Uljanik.

 Što je biti kraha pulske brodogradnje?

Privatizacija. Ono što je vrijedilo je Uljanik plovidba brodarsko poduzeće koje je 1986. osnovao Uljanik da u godinama smanjenih narudžbi za istog grade brodove. Genijalna odluka. Međutim, Plovidbu , ono najdohodovnije što je bilo u Uljaniku preuzeli su direktori, a Uljanik prepustili radnicima. S druge strane uz 48% koliko drže radnici 52% Uljanika drže Croatia osiguranje, mirovinski fondovi… i po problemima Uljanika isti u njega nisu uložili niti kune. Zašto onda Vlada koja sve daje ne nacionalizira Uljanik kao u slučaju Agrokora?

 Zanimljivo da se Jakovčić na vrijeme, iako Todorićev savjetnik povukao iz Agrokora, a sada napušta Končara.

Treba imati osjećaj za tajming. To je bit opstojnosti. Ako želimo da Uljanik preživi treba raditi sve suprotno od onoga što Jakovčić predlaže. Sada spominje preseljenje Uljanika 40-50 km istočnije. Pa Uljanik nije u stanju u svom trošku preseliti jednu kancelariju s prvog na drugi kat, a kamoli izmjestiti proizvodnje. A i tko bi ga prihvatio? To je gašenje proizvodnje, a potom slijede špekulacije sa zemljištem.

Zar to ne vide Puljani?

Ne.  Oni koji su zaposlenici gradskih vlasti njima je dobro, a oni drugi ne idu na izbore, pa bi netko zaključio da ih za Uljanik nije briga. Oni treći su napustili Pulu i danas su u Italiji, Njemačkoj, Irskoj…

 Što je rješenje za Uljanik?

Ono što i za Agrokor. Nacionalizacija. Pa vlasnici bi to objeručke prihvatili. Konačno, Debeljak je nudio za ulazak u Uljanik 100 mil. €, ali prihvaćena je ponuda od 25 mil. €. Pred 6 mjeseci nešto se moglo učiniti, a danas je puno teže.

 Što je s otpuštanjima 1 300 radnika, Lencem, 3.majom koji su danas dio Uljanika?

Točno, doma će 1 300 radnika. Stvarno puno više. 3.maju majka Uljanik mora vratiti 500 mil. kn i nude ga jednom talijanskom brodogradilištu. Viktor Lenac prodaju-prodali su Palumbo grupi iz Napolija čiji su vlasnici bili 5 god. u talijanskom kućnom zatvoru. NO Uljanika se raspao i situacija je složena.

 Pa i Končar je bio u zatvoru!?

Davno je to bilo. Problem su lokalna vlast i uprava Uljanika. Da se razumijemo, možda najmanji problem je ova zadnja uprava.

 Da li stoji teza da u državni proračun Županija Istarska više unosi no što iz njega dobiva?

Ta teza je stajala do 2017. Već 2017. Istra je više novaca povukla iz državnog proračuna no što je unijela, a 2018. to će biti drastično više. To govori da stagniramo. Istra nisu samo fešte i tartufi. Samo turizam i TDR. Istra su i Uljanik i sirotinja koja iseljava, nepotizam i kontrola medija i namješteni sudski procesi. Točno, u Istri se bolje živi nego drugdje u HR, ali da nemamo turizma bili bi kao Bosna Srebrna.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Kajin o Jakovčiću: Istra je danas ‘špilja razbojnička’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari