Pratite nas

Razgovor

Davorin Karačić: U Europi pa tako i u Hrvatskoj, događa se proces škopljenja muškaraca

Objavljeno

na

U Podcastu Velebit gost je odvjetnik i političar Davorin Karačić. član stranke Neovisni za Hrvatsku.

– Djeluju li danas u Hrvatskoj političari koji su počinili genocid?
– Smije li se ili je li protuzakonito pozdravljati s ‘Za dom spremni’?

– Postoji li veza slučajeva Damir Škaro, Davor Šuker, Ivan Turudić?
– Je li danas aktualno pitanje u Hrvatskoj što ja mogu učiniti za svoju zajednicu, narod, državu?
– Je li mišljenje Visokog prekršajnog suda o pozdravu ‘Za dom spremni’ obvezujuće za druge sudove?

– Zašto je došlo do raskola u stranci Neovisni za Hrvatsku?
– Tko je u NHI bio protiv koalicije sa Suverenistima?
– Zna li se danas uopće što se ljetos dogodilo u kafiću u sukobu u Uzdolju kod Knina?

– Kako će se razvijati situacija u sukobu Pupovca i HVIDR-e?
– Je li djelovanje SNV-a i Pupovčeve stranke njihov izbor ili dio nekog zajedničkog plana s vladajućom većinom?

– Jesu li hrvatsko-srpski odnosi veći ili važniji problem za Hrvatsku ili su to migranti?
– Je li kretanje migranata invazija Europe ili bijeg jadnih ljudi?

– Događa li se Europi sudbina Rimskoga carstva u zadnjim desetljećima njegovog postojanja?
– Jesu li danas ljudi zapadne civilizacije postali mlitavi?

– Stvaraju li današnji zakonski okviri generacije nesposobnih ljudi?
– Zašto je došlo do sukob između vijećnika Tomislava Tomaševića (Zagreb je naš) i Davorina Karačića?

– Zašto ga je zvao na obračun ispod Domovinskog mosta?
– Jesu li naraštaji mladih ljudi u Hrvatskoj prije tri, četiri desetljeća bili hrabriji i odlučniji?
– Kako izgleda profesija odvjetnik?

 

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Davorin Karačić: Mržnja ljevice prema vlastitom okruženju i vlastitim korijenima je, nažalost, neizlječiva

Objavljeno

na

Objavio

isječak/Video -VečernjiList
Razgovor s odvjetnikom i političarom Davorinom Karačićem

Pred nekoliko godina kao odvjetnik ste ušli u političke vode. Poznato je da ste veliki navijač Dinama i pripadnik BBB-a. Je li jedan od motiva ulaska u politiku bio upravo i „fajterski“ duh razvijen na stadionima kao pripadnik BBB-a?

U politiku sam ušao slučajno. Ne bi vjerovali, Velimir Bujanec, nakon uspješne obrane izraza „Za dom spremni“, me upitao bi li se pridružio ekipi oko Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića. Obzirom da se radilo o mladim, neukaljanim osobama koje u sebi imaju entuzijazam, a ne želju za uhljebljivanjem i ugrađivanjem, pristao sam. I ne žalim zbog toga. Svakako da je u meni dugo šetala misao „a što ja mogu učiniti za opće dobro“. Fajterski duh nije bio motiv, ali vjerujem da je dobro sredstvo u toj političkoj žabokrečini klimavaca i koljenara koji su nažalost počeli prevladavati u ukupnom broju ljudi koji se pojavljuju u politici.

Kakvo je, nakon ljetnih potresa, trenutno stanje u Neovisnima za Hrvatsku?

Stanje u NHR je dobro i mi idemo dalje. Protekli događaji su nas samo još više motivirali u želji za širenjem i okupljanjem ljudi sličnih razmišljanja i sposobnosti. I nećemo stati. Ima još toliko toga za napraviti u ovoj zemlji.

Kako kao odvjetnik ocjenjujete stanje u hrvatskom pravosuđu? Je li ono zaista rak rana društva?

Kad bi rekli da je rak rana ovog društva pravosuđe onda bi time tvrdili da sve ostalo štima. Stanje u pravosuđu je nažalost odraz stanja u društvu. Pravosuđe se svodi na lošu organizaciju, loše suce i dobre suce. Minimum standarda bi trebala biti dobra organizacija i odlični suci. Državno odvjetništvo ne bih komentirao, ali bih rekao da su možda i najkritičniji dio pravosuđa.

Odvjetnik ste od Marka Perkovića Thompsona. Kako gledate na hajku koja se protiv njega vodi svih ovih godina?

Da je Marko Perković Thompson kojim slučajem pjevač jugofilnih pjesama njegovi kritičari bi nas bombardirali divljenjem, opisivanjem njegove glazbe kao savršenim spojem Bijelog dugmeta i Iron Maidena, a njega svi pitali za mišljenje oko doslovno svega. Kako su njegovi kritičari uglavnom oni koji plaču za Titom, Jugoslavijom i crvenom zvijezdom, niti njihova kritika nije relevantna. Ljevica je uvijek kontra te umjesto da je afirmativna ona je po prirodi stvari negativna i degenerativna. Naravno da netko tko nema suvislog argumenta, svoj položaj poboljšava hajkom i lavežom.

Kako gledate na problematiku migracija. Nisu li, unatoč nekim domaćim već i pomalo zamornim temama, zapravo migracije glavno pitanje europske budućnosti, sigurnosti, identiteta?

Pitanje migracija, osobito ovu najnoviju pojavu masovnih useljavanja nasilnih afroazijskih vojno sposobnih muškaraca koji već u startu pokazuju da priznaju jedino silu i da nisu došli u Europu da bi radili i prilagodili se nego preuzeli teritorij i resurse, smatram najvažnijim pitanjima u budućnosti. Tolikim da će nam srpska agresija djelovati kao osrednji problem s kojim smo se koliko toliko lako obračunali. Ljevica ih podržava i potiče u tome, ali ne zato jer ih voli kao ljude nego u njima smatra prirodne saveznike u borbi protiv tradicionalne bijele kršćanske Europe, na koju iz nekimh razloga, ljevica pokazuje izrazitu fiksaciju. Vjerujem da su i oni svjesni da ih ti novopridošli migranti smatraju istima kao i njihove oponente, ali mržnja ljevice prema vlastitom okruženju i vlastitim korijenima je, nažalost, neizlječiva.

Kako gledate na iseljavanje ljudi iz Hrvatske?

Pričamo li oko iseljavanja, prije bih rekao da ljudi odlaze iz pravno i društveno nesređene sredine, a ne toliko zbog nedostatka posla. Posla ima, ali ono sa čim se ljudi susreću u sudaru s državom, gledajući državu kao cjelokupni sustav vlasti, je nešto stravično. Međutim i ta strava je posljedica nas samih, kao pojedinaca udruženih u državnu zajednicu. Mentalni sklop našega naroda je nažalost čudan i vrlo autodestruktivan.

Kako gledate na dolazeće predsjedničke izbore i na do sada istaknute kandidate?

Na ovim izborima osim standardne plejade likova od 2% imamo 3 ozbiljna kandidata. Zanimljivi, svih troje imaju poveznicu s Ministarstvom vanjskih poslova koje doživljavam kao glavni regrutni centar domaćih sluga i tražitelja gospodara kojima bi služili. Recimo da Škoro ipak ne pokazuje takve simptome, ali nakon svega što se ovoj zemlji i narodu izdogađalo, čovjek mora puhati i na hladno pa makar vrućina bila i samo teoretska.

Sprema li nam se velika koalicija?

Dolazak do točke političke neprepoznatljivosti između HDZ-a i SDP-a, pri čemu HDZ više sliči na SDP nego obrnuto, želja za vlašću i odgovornost prema vanjskim gospodarima u djelovanju škopljenja Hrvatske upućuje na mogućnost takve koalicije. Obzirom što je HDZ do sada uspijevao prodati svojim biračima, ne bi me čudilo da svom biračkom tijelu pojasne da je upravo velika koalicija najbolja brana protiv komunista i Jugoslavena.

Nedavno ste u Podcast Velebit govorili o škopljenju muškaraca u Europi i Hrvatskoj. O čemu se tu radi? Je li to posljedica ideologija kao što je genderizam?

Ideologije poput genderizma bi ostale na razini sitnog kretenluka i bizarnih cirkuskih pojava da iza tog „škopljenja“ ne stoje najveći centri moći, bilo politički ili novčarski. Vrijeme će pokazati zašto žele da ovaj kontinent, i ne samo ovaj napućuju nesposobnjakovići. Možda je sve to jedan veliki eksperiment tek da nositelji centara moći isprobaju svoje propagandne igračke i moć medija i društvenih tendencija. Uglavnom ne piše nam se dobro ako se ne počne u tom smislu nešto mijenjati.

Je li klijentelizam jedan od glavnih hrvatskih problema?

Klijentelizam ne vidim kao glavni problem nego još gore, kao posljedicu mentalnog sklopa naroda. Izreka kaže kakav narod takva vlast. Nije baš da ovdje žive vrijedni i pošteni ljudi kojima neki čudni grich ukrade državu i vlast. Vlasti se mijenjaju, ali klijentelistički problemi ostaju. MI imamo drugu tradiciju klijentelizma i to će biti jako teško izbaciti iz glava običnih ljudi jer se takvo ponašanje može uočiti od vrha pa do najnižih razina, a neki koji su najglasniji u kritici klijentelizma, na svojoj niskoj razini u praksi rade to isto.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Dragutin Kralj: Ne zovu nas, a oni se dolaze samo – slikati. Činove generala dobivaju i neki ratni dezerteri

Objavljeno

na

U vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, Dragutin Kralj bio je ratni zapovjednik slavne 117. brigade, ratni zapovjednik Grada Koprivnice,. a prije i zapovjednik Narodne zaštite. Kao i većina sudionika rata, nije zadovoljan odnosom prema onima koji su stvarali državu, pa često ističe da takve i poput njega nitko „ne doživljava“ ozbiljno ni u zdravstvenim ustanovama, gdje mora čekati na red za liječenje, iako se zna da su mnogi oboljeli baš zahvaljujući ratu. Dosad je predložen za četiri visoka državna odličja, a dobio je samo jedno- Red hrvatskog trolista! Također je i pohvaljen od generala Antona Tusa, prvog načelnika Glavnog stožera OSRH. I to je s tim u svezi – sve.

Kad smo ga pitali, kakav je bio doprinos 117. brigade, kroz koju je prošlo nekoliko tisuća ljudi, uz ostalo je rekao:

Bili smo 1991. jedna od prvih hrvatskih vojnih postrojbi koja je sudjelovala u napadnim djelovanjima, pretežno na novljanskom bojištu. To se nažalost danas ne4 cijeni dovoljno. U našim redovima bili su branitelji gotovo iz cijele Koprivničko – križevačke županije. Imali smo i 38 smrtno stradalih i nekoliko stotina ranjenih. To novljansko bojište ostalo je nekako „po strani“,iako su tamo ratovale i brigade iz drugih krajeva Hrvatske. Na Trokutu, nedaleko Lipika, u čijem oslobođenju smo i mi sudjelovali podignuti su spomenici s velikim brojem poginulih imena ljudi koji su ratovali na ovim Jednom godišnje se tamo okupimo, ali „glavnu“ riječ sve više preuzimaju pojedini političari, kojih nije bilo nigdje u vrijeme rata. Mi smo i tu u „drugom planu“. A političari se pojavljuju, istina ne svi, samo kad se pale svijeće i nose vijenci – da se slikaju-naglasio je.

Zbog čega se danas ne vrednuju ti rezultati, zašto malo tko spominje ovu brigadu, i njezine branitelje?

Nije samo tako u Koprivnici, tako je i drugdje. Domovinski rat i njezini branitelji sve više odlaze u „ropotarnicu“. Jedan koprivnički „specijalac“ na jednom otvorenju ratne izložbe je izjavio da je naša brigada „ratovala od petka do petka“. I što mu se dogodilo? Ništa, odnosno izabrali su ga za predsjednika „svih“ ovdašnjih braniteljskih udruga. Oni koji su najviše dali nažalost su se  povukli, bore se s bolestima, financijama… Politika u tom zaboravu Domovinskog rata i njezinih sudionika ima najveći značaj. Evo, meni nije poznati gotovo  ni jedan visoki politički dužnosnik s naše županije koji je bio s nama 1991. A oni odlučuju o svemu, pa čak i o novcima za vijence našim poginulim suborcima.

Nisu vas pozvali ni da govorite na Danu koprivničkih branitelja (30. rujna), pa čak ni u bivšoj vojarni, iz koje ste kretali na bojišta. Kako to tumačite?

O tome odlučuju oni koji su trenutačno na vlasti i njihovi poltroni, koji si umišljaju da su bili veliki borci. No, nisu samo mene, kao ratnog zapovjednika brigade i ratnog zapovjednika obrane grada zaobišli, zaobišli su i druge, poput Milana Jurića, koji je s postrojbom ZNG-a zajedno s policijom prvi ušao u oslobođenu vojarnu, 30. rujna 1991. I na toj proslavi govorili su neki drugi, neki koji su trebali i neki koji su se i tu došli samo slikati. Nas koji smo bili prvi naravno nisu ni spomenuli, jer bi im „pokvarili“ dojam o njihovu junaštvu. U koprivničkoj vojarni postoji i Križ života s imenima stradalih. Žalosno je da nitko ni od političara nema volje da se barem na tom mjestu postave spomen ploče sa svim imenima ljudi koji su poginuli. Ako se ne cijene poginuli, kako će se cijeniti nas?

Tko je kriv što branitelji nemaju „težinu“ u društvu kakvu zaslužuju?

Jednim dijelom za to su krivi i branitelji. Vjerovali su da će s oslobođenjem Domovine sve biti riješeno. Čim su odložili oružje, došli su, ne svi, drugi koji su vrlo dobri u „prodavanju magle“. Istina, nisu svi isti i ne može se generalno govoriti da su svi loši ili da su svi dobri. Meni se često javljaju pripadnici bivše brigade i pitaju za pomoć. Ako nisu bili ranjeni, a prošli su cijeli rat, za njih su jedino „rezervirane“ uspomene, a od njih se ne može živjeti niti prehranjivati obitelj. Takvi ljudi dosad su najlošije prošli. Svaka općina i svaka županija morala bi voditi skrb o ljudima koji su je u ratu branili. Ali, ne, oni čak ni ne znaju niti ih je briga, tko su imenom bili ti koji su ratovali dok su oni „studirali“, završavali fakultete, dobro se zapošljavali ili „spavali“. Krajem 1991. kod nas u brigadu stigao je dopis da se ne zovu u ratne postrojbe direktori i slični, da im se ne daj Bože što ne dogodi.

Kako to da su pripadnici 117. brigade dobili neznatan broj hrvatskih odličja?

O tome treba osobito pitati generala Marinka Krešića, dok nas je u mnogome podržao admiral Davor Domazet Lošo. General Krešić nam je učinio velike nepravde, za koje bi trebao i odgovarati. Posebna komisija, ali i sam sam predlagao branitelje iz 117. brigade za odličja i činove, ali netko je  „gore“ sve to bacao u koš. Oni malobrojni iz naše ratne postrojbe koji su i dobili poneko odličje, dobili su ga pretežno po prijedlogu svoje političke stranke. A mnogi su baš u 117. brigadi zaslužili da im se i na taj način zahvali.

Kakvo vi imate odličje, zašto nemate veći čin?

Imam čin djelatnog pukovnika HV-a, a dobio sam ga u ožujku 1992. Danas sam u „zasluženoj“ mirovini. Kako bi rekao moj prijatelj i kolega, ratni zapovjednik obrane Škabrnja Marko Miljanić – bolje nismo ni zaslužili! I on ima samo „trolista“. Kad me već to pitate- koliko je hrvatskih generala bilo zapovjednikom brigada? Ostao sam zaprepašten kad sam saznao da u Hrvatskoj navodno ima čak oko 650 policijskih generala! Jel to moguće?

Cijela vaša obitelj bila je aktivni sudionik Domovinskog rata. Je li se to vrednuje, tražite li neke povlastice ili ste ih dobili?

Kakve povlastice, sudjelovanje u obrani Domovine nam je „otežavajuća“ okolnost. Svi kod mene imaju Spomenice Domovinskoga rata. Imam dva sina a ni jedan ne može dobiti zaposlenje u nekoj državnoj službi koje su pune uhljeba. Otežavajuća im je okolnost i to što im je otac bio ratni zapovjednik, a oni hrvatski vojnici.

Je li bilo ratnih profitera, izdajica i dezertera i u vašem kraju?

Kako da ne! Jedan od takvih je dogurao i do čina generala! A imam informaciju da je pobjegao prije odlaska na teren. S time sam vam, mislim, sve rekao.

Je li vas zovu na razne svečanosti i prijeme u državne institucije, kad je recimo Dan državnosti?

Jedno kratko vrijeme su me zvali i u predsjedničke dvore. A danas ni na obilježavanje obljetnice 117. brigade! Očito su došla druga vremena i drugi ljudi. Ali, na tim događanjima često vidim i one koji su bili i jesu protiv hrvatske države – rekao je Dragutin Kralj na slici s Miroslavom Blažekom-Kinom, poznatim koprivničkim braniteljem.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari