Pratite nas

Komentar

Degutantne insinuacije – Klasićev napad na Crkvu

Objavljeno

na

Povjesničar Hrvoje Klasić osjetio se ponovno pozvanim i dovoljno kompetentnim da bi sudio o onomu što očito ne poznaje, pa je tako u emisiji N1 televizije „Tema dana“, u razgovoru s Tihomirom Ladišićem posve proizvoljno i ideološki obojano govorio o Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.

[ad id=”93788″]

Klasić ne govori kao povjesničar od kojega bi se očekivao elementarni znanstveni pristup nego kao nekakvi protukatolički aktivist i agitator u rukavicama.

Nakon što je sisačkog biskupa Vladu Košića prozvao za „jastrebarstvo“, zaključio je i da među Košićevim prethodnicima ima ljudi koji su mise završavali s usklicima „živio Ante Pavelić i Adolf Hitler. Amen.“ Upravo ova poanta Klasića kvalificira kao degutantnog denuncijanta ukoliko ne navede mjesto i vrijeme, gdje, tko i kada je tako završio svetu misu. Ako to ne može potkrijepiti kvalitetnim dokazom i argumentom, onda je na intelektualnoj razini isljednika koji su u vrijeme komunizma pisali udbaška izvješća o aktivnostima „klerofašista“. Da bi ijedan svećenik ili biskup tako završio svetu misu, ja nikada i nigdje nisam čuo ni vidio jer bi to bila teška profanacija misnog kanona.

Suočenje – s čijom prošlošću?

Ako je pak Klasić tu frazu na jednoj televiziji uporabio tek kao jedan opći ideološki refren koji služi kao podtekst za denuncijaciju i sugestivno djelovanje na površnu percepciju gledatelja, kojima će takva insinuacija ostati u sjećanju kao degutantna činjenica, onda je njegov verbalni krimen utoliko veći, jer kako vjerovati prosudbi jednoga povjesničara koji tako proizvoljno ocrnjuje Crkvu, svećenike i biskupe? Klasić je tipičan primjer javnog moralista koji druge ultimativno poziva na „suočenje s prošlošću i preispitivanje“. Ta sintagma „suočenje s prošlošću“ koja dolazi iz teršeličevskog krajnje lijevog diskursa, pomalo je orwelovski jezovita. Je li posao povjesničara da suočava druge s prošlošću ili da prošlost istražuje bez ideoloških ostrašćenosti? Klasić spominje i potrebu za samokritikom. To neka ostavi drugovima koji sada nakon Milanovićeva neuspjeha provode vlastitu unutarnju diferencijaciju – još jedan zlokobni ideološki pojam, nepoznat mlađoj populaciji, kojeg su komunisti koristili kad je trebalo čistiti vlastite i tuđe redove.
Klasića nakon svega toga nema smisla dalje citirati jer je nevjerodostojan kritičar koji je u razgovoru za N1 nastavio s „misom za Pavelića“ kao glavnim povodom i temeljem za vlastitu kritiku Crkve. Godinama svake godine ista priča: stalno se tupi o nekakvoj „misi za Pavelića“ kao da se radi o posebnoj misi koja slavi jednu osobu a ne koja se može prikazati da dušu bilo kojega čovjeka. Klasića muči što svećenici misle o NDH i Paveliću. Isto je mučilo mnoge isljednike i inspektore u vrijeme SFRJ, tako da bi za jednog povjesničara zasigurno bila intrigantnija neistražena priča o razdoblju polustoljetne titoističke vladavine koja je čudesno zaboravljena u tom jednom povijesnom intermezzu – valjda zanemarivom vremenskom rasponu između 1945. i 1990. godine. Priča o NDH i Paveliću je uvijek zadnji očajnički rezervni položaj na kojega uzmiče naša jadna komunistička ljevica u strahu od poraza pred nadirućim „klerofašističkim“ snagama.

Površnost i neznanje

Klasić kaže da čuje od ljudi kako propovjed mnogih svećenika dobro krene pa završi u politici. Nevjerojatan je diletantizam jednog povjesničara izvlačiti sudove na temelju rekla-kazala. Ako sam ne ide na mise i nije čuo nijednu propovjed, kako onda može znati kakvo je ozračje u Crkvi? Klasić je u intervjuu za N1 naveo niz proizvoljnih teza i o Stepincu, kler je optužio da je propavelićevski (!) ni manje ni više nego sedam desetljeća nakon Drugog svjetskog rata i propasti NDH. Klasić je na koncu još htio ostaviti i dojam tolerantnog kritičara, koji eto, uvažava Crkvu i vjernike, ali konstatira da tu istu Crkvu prožimlje duh Pavelića i NDH. Pokušavajući osporiti da je bl. Alojzije Stepinac bio trovan, kao pseudoargument Klasić navodi jednu bedastoću koja pokazuje da nema pojma o čemu govori: „Suđenje jest bilo montirano, ali onda dolazimo do ključnog detalja – kada se nekoga želi proglasiti svetim, on mora biti mučenik i zato puno slušamo o tome kako je bio trovan, zračen i maltretiran.“ Da bi netko bio beatificiran i kanoniziran kao blaženik i svetac u Katoličkoj crkvi ne mora biti mučenik, ima puno svetaca koji nisu umrli mučeničkom smrću. To nije preduvjet. Taj Klasićev „ključni detalj“ pada u vodu kao ozbiljni argument. Zašto se ipak malo ne educira o temi kojom se bavi?

Zoran Vukman/narod

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kuljiš se obrušio na Škoru: Nisam odavno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički izbori potkraj godine mogli bi biti najzanimljiviji do sada. Posebno se na političkoj sceni zahuktalo nakon objave kandidature pjevača Miroslava Škore. Nekoliko dana prije isto je učinio Zoran Milanović. Još se čeka odluka aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ove teme komentirao je politički komentator, novinar Denis Kuljiš.

– Mene dosta začudilo da je Škoro išao s tom platformom gdje je on zapravo prepisao kompletno ustavna rješenja 5. republike. Znači one ovlasti koje je dobio Charles de Gaulle kad je francuska vojska doslovce izvršila državni udar zbog situacije u Alžiru, 1958. godine.

– Ja ne vidim da je kod nas situacija takva da bi prvi mehanizirani gardijski zdrug došao tu na političku pozornicu i nametnuo taj tip predsjedničkih ovlasti koji zapravo dokida Republiku. 5. francuska republika nije demokratska republika u smislu parlamentarne demokracije. Tamo predsjednik imenuje premijera, parlament ima samo zakonodavnu moć, nema izvršnu.

– To je više nego predsjednički sustav. To je tip ovlasti koje nije imao Tuđman.

– Osnovno u tim ovlastima je da on supotpisuje zakone. To je imao drug Tito. On je supotpisivao svaki zakon koji je donosila savezna skupština. I imao je pravo izdavati svoje ukaze. Dobro to Škoro nije rekao, ali zapravo ove referendumske ovlasti su isto što i ukazi. Znači ako dovoljno skineš cenzus za održavanje referenduma onda možeš kupiti na bilo kojem pitanju 10 000 ljudi koji će potpisati bilo kakvu referendumsku inicicjativu, onda to daš na referendum na koji izađe 17 posto ljudi i onda ako je 50 posto ZA ti imaš zakonodavnu incijativu. Znači to je isto kao da izdaješ ukaze. To je sve skupa jedan monstruozni koncept stvaranja personalne vlasti u demokratskoj parlamentarnoj državi.

– To je zapravo i Josipovićev koncept i program koji je sad produbljen i radikaliziran.

– Mislim da u Hrvatskoj ne može pobijediti personalna diktatura, demokratsko parlamentrano uređenje. Mi smo imali predsjednički sustav koji je imao jedan oblik autoritarne vlasti sa svim ovlastima u rukama predsjednika Tuđmana, ali on je napravio tu državu, on je napravio te zakone. On je to sve sam složio kako je njemu pasalo. A onda poslije više nije bilo potrebe. Nije bilo rata, nije se pravila država od nule.

– Ja razumijem da je Tuđman to imao u ratu. Razumijem da je Charles de Gaulle to dobio isto u Alžirskom ratu, ali ne razumijem zašto bi pjevač iz Slavonije dobio takve ovlasti u miru. I to u Europi gdje dominira demokratski ustroj. Takav oblik personalizacije vlasti imate samo u Srbiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj. Ali kad gledate te likove koji imaju tamo tu vlast oni su izraz lokalne politike. I to su ljudi od 2 metra koji nemaju poziciju. Škoro se ne uklapa u taj opis.

– Ja nemam ništa protiv da on bude predsjednik, ali imam protiv da bude diktator.

– Koliko ja vidim predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije izašla s objavom kandidature. Ja ne vidim da ona izlazi. Valjda će izaći ali nigdje nisam vidio da je rekla da hoće. Očito je neki problem. Kad ona izađe onda ćemo moći pričati o izbornoj utakmici. Zasad imamo tri kandidata.

– Ne radi se o tome što želi HDZ i što želi Plenković. Pitanje je što ona želi.

– Ja nisam vidio ni jednu izjavu ili gestu koja bi upućivala na to da je ona u kampanji i da se sprema izaći na izbore.
– Mislim da ona ima jako dobru mogućnost nastupa na izborima i pobjede na njima, ako se drži dalje od politike. Da promovira ovaj svoj nastup simpatične žene, obitelj, opće vrijednosti, znači da se kloni politike.

– Milanović je u jednoj vrlo snažnoj poziciji jer cijelo lijevo građansko tijelo nema za koga glasati. On je populist.

– Kolakušić će bazirati kampanju na reviziji zakonodavstva i ovršnim zakonima. To je strahovito moćna platforma koja će mu donijeti znatan broj glasova.

– Ako Kolinda Grabar-Kitarović ide ona bi se trebala držati svog vlastitog biračkog tijela. Gospođe, razne žene. To je njezina primarna obiteljska publika. A Škorina su desničari. Njih nema puno. 15 posto svugdje u Europi, ne vidim da bi u Hrvatskoj bilo drugačije.

– Škoro je desničar s mekanim glasnom. Ne vidim kod njega velik politički potencijal i ne znam što su se svi odjednom za njega zapalili. Nisam davno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe, tj. političke ideje koju iznosi iljudi koje mobilizira i onoga što on objektivno jest. Ja mislim da on nije nikakav ektremist, mislim da se s njim možeš sve dogovoriti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari