Pratite nas

Komentar

Degutantne insinuacije – Klasićev napad na Crkvu

Objavljeno

na

Povjesničar Hrvoje Klasić osjetio se ponovno pozvanim i dovoljno kompetentnim da bi sudio o onomu što očito ne poznaje, pa je tako u emisiji N1 televizije „Tema dana“, u razgovoru s Tihomirom Ladišićem posve proizvoljno i ideološki obojano govorio o Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.

[ad id=”93788″]

Klasić ne govori kao povjesničar od kojega bi se očekivao elementarni znanstveni pristup nego kao nekakvi protukatolički aktivist i agitator u rukavicama.

Nakon što je sisačkog biskupa Vladu Košića prozvao za „jastrebarstvo“, zaključio je i da među Košićevim prethodnicima ima ljudi koji su mise završavali s usklicima „živio Ante Pavelić i Adolf Hitler. Amen.“ Upravo ova poanta Klasića kvalificira kao degutantnog denuncijanta ukoliko ne navede mjesto i vrijeme, gdje, tko i kada je tako završio svetu misu. Ako to ne može potkrijepiti kvalitetnim dokazom i argumentom, onda je na intelektualnoj razini isljednika koji su u vrijeme komunizma pisali udbaška izvješća o aktivnostima „klerofašista“. Da bi ijedan svećenik ili biskup tako završio svetu misu, ja nikada i nigdje nisam čuo ni vidio jer bi to bila teška profanacija misnog kanona.

Suočenje – s čijom prošlošću?

Ako je pak Klasić tu frazu na jednoj televiziji uporabio tek kao jedan opći ideološki refren koji služi kao podtekst za denuncijaciju i sugestivno djelovanje na površnu percepciju gledatelja, kojima će takva insinuacija ostati u sjećanju kao degutantna činjenica, onda je njegov verbalni krimen utoliko veći, jer kako vjerovati prosudbi jednoga povjesničara koji tako proizvoljno ocrnjuje Crkvu, svećenike i biskupe? Klasić je tipičan primjer javnog moralista koji druge ultimativno poziva na „suočenje s prošlošću i preispitivanje“. Ta sintagma „suočenje s prošlošću“ koja dolazi iz teršeličevskog krajnje lijevog diskursa, pomalo je orwelovski jezovita. Je li posao povjesničara da suočava druge s prošlošću ili da prošlost istražuje bez ideoloških ostrašćenosti? Klasić spominje i potrebu za samokritikom. To neka ostavi drugovima koji sada nakon Milanovićeva neuspjeha provode vlastitu unutarnju diferencijaciju – još jedan zlokobni ideološki pojam, nepoznat mlađoj populaciji, kojeg su komunisti koristili kad je trebalo čistiti vlastite i tuđe redove.
Klasića nakon svega toga nema smisla dalje citirati jer je nevjerodostojan kritičar koji je u razgovoru za N1 nastavio s „misom za Pavelića“ kao glavnim povodom i temeljem za vlastitu kritiku Crkve. Godinama svake godine ista priča: stalno se tupi o nekakvoj „misi za Pavelića“ kao da se radi o posebnoj misi koja slavi jednu osobu a ne koja se može prikazati da dušu bilo kojega čovjeka. Klasića muči što svećenici misle o NDH i Paveliću. Isto je mučilo mnoge isljednike i inspektore u vrijeme SFRJ, tako da bi za jednog povjesničara zasigurno bila intrigantnija neistražena priča o razdoblju polustoljetne titoističke vladavine koja je čudesno zaboravljena u tom jednom povijesnom intermezzu – valjda zanemarivom vremenskom rasponu između 1945. i 1990. godine. Priča o NDH i Paveliću je uvijek zadnji očajnički rezervni položaj na kojega uzmiče naša jadna komunistička ljevica u strahu od poraza pred nadirućim „klerofašističkim“ snagama.

Površnost i neznanje

Klasić kaže da čuje od ljudi kako propovjed mnogih svećenika dobro krene pa završi u politici. Nevjerojatan je diletantizam jednog povjesničara izvlačiti sudove na temelju rekla-kazala. Ako sam ne ide na mise i nije čuo nijednu propovjed, kako onda može znati kakvo je ozračje u Crkvi? Klasić je u intervjuu za N1 naveo niz proizvoljnih teza i o Stepincu, kler je optužio da je propavelićevski (!) ni manje ni više nego sedam desetljeća nakon Drugog svjetskog rata i propasti NDH. Klasić je na koncu još htio ostaviti i dojam tolerantnog kritičara, koji eto, uvažava Crkvu i vjernike, ali konstatira da tu istu Crkvu prožimlje duh Pavelića i NDH. Pokušavajući osporiti da je bl. Alojzije Stepinac bio trovan, kao pseudoargument Klasić navodi jednu bedastoću koja pokazuje da nema pojma o čemu govori: „Suđenje jest bilo montirano, ali onda dolazimo do ključnog detalja – kada se nekoga želi proglasiti svetim, on mora biti mučenik i zato puno slušamo o tome kako je bio trovan, zračen i maltretiran.“ Da bi netko bio beatificiran i kanoniziran kao blaženik i svetac u Katoličkoj crkvi ne mora biti mučenik, ima puno svetaca koji nisu umrli mučeničkom smrću. To nije preduvjet. Taj Klasićev „ključni detalj“ pada u vodu kao ozbiljni argument. Zašto se ipak malo ne educira o temi kojom se bavi?

Zoran Vukman/narod

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davor Dijanović: Orban na udaru bruxelleskoga mainstreama

Objavljeno

na

Objavio

Što bruxellskome mainstreamu smeta kod mađarskog državnika Viktora Orbana?

Kako su izvijestili mediji, Europska pučka stranka (EPP) jučer je iz svojih redova suspendirala stranku Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbana, što znači da stranka ne može sudjelovati na sastancima EPP-a, nema pravo glasa i pravo predlaganja kandidata za bilo kakve dužnosti.

Prema rješenju o suspenziji, odbor za procjenu će pratiti ispunjava li Fidesz uvjete koje je postavio Mafred Weber, šef EPP-ova kluba u Europskom parlamentu, i deklaracija EPP-a s kongresa u Helsinkiju krajem prošle godine. Ono što EPP zamjera Orbanu odnosi se na „kampanju protiv Bruxellesa“ i na problem protjerivanja Srednjoeuropskog sveučilišta iza Budimpešte.

Nakon jučerašnje suspenzije, vrijedi se zapitati: čime se je to Orban zaista toliko zamjerio EPP-ovcima da su ga pred europske izbore odlučili suspendirati iz svojih redova?

1.) Kao suverenist Orban se zalaže za Europsku uniju (EU) kao zajednicu suverenih i ravnopravnih država. Nasuprot tome konceptu stoje federalisti u Berlinu i Parizu koji podupiru koncept EU-a kao superdržave. Ishod europskih izbora koji su pred nama u bitnome će odrediti u kojem će smjeru krenuti EU. Inzistiranje na federativnom načelu i državnosti EU-a moglo bi u konačnici dovesti do raspade te tvorevine.

2.) Orban je veliki kritičar i protivnik masovnih i nekontroliranih migracija i na neki način rodonačelnik protuimigrantske politike. Evocirajući događaje iz mađarske povijesti, on upozorava na to da će masovne migracije uništiti europski identitet i u perspektivi dovesti do islamizacije europskog kontinenta. Statistički podatci i događanja u državama poput Francuske, Njemačke, Švedske, Nizozemske, Belgije ili Velike Britanije daju mu za pravo.

Već danas postoje dijelovi navedenih država koji sliče na Bliski istok i s Europom nemaju baš nikakve veze. Prema anketi Ipsosa, koju je 4. veljače objavio časopis L’Obs 33,2 posto srednjoškolaca u Francuskoj izjašnjava se kršćanima, a 25,5 posto muslimanima. Već danas EU, koja je proteklih godina unutar svojih granica primila milijune muslimana, strahuje od zamjeranja muslimanima, pa se tako boji dati azil pakistanskoj kršćanki Asiji Bibi. Orban ne želi ponavljati sulude politike zapadnih država i na području srednjoistočne Europe.

3.) Orban je uskratio gostoprimstvo srednjoeuropskom sveučilištu i njegovu osnivaču Georgu Sorosu kojeg optužuje za financiranje i podupiranje masovnih i ilegalnih migracija. Prema Orbanu, Soros koristi „predatorske nevladine organizacije“ kako bi preplavio Europu migrantima i stvorio „transnacionalno carstvo“.

4.) Orban smatra da se Europa mora temeljiti na kršćanskim vrijednostima na kojima je uvijek počivala. Kršćanstvo je „posljednja nada Europe“ i „ako ne zaštitimo našu kršćansku kulturu izgubit ćemo Europu, ona više ne će pripadati Europljanima“. Spas za Europu su prokušane kršćanske vrijednosti koje su ju učinile onakvom kakva je nekada bila – moćna i jaka.

5.) Nasuprot modernome transrodnom antropološkom inženjeringu, Orban se zalaže za jake i brojne obitelji. Nedavno su uvedene nove mjere za obitelji s najmanje dvoje djece kako bi im se pomoglo da kupe vlastiti dom, subvencije za kupnju automobila i oslobađanje poreza za žene koje podižu najmanje četvero djece. Žene mlađe od 40 godina koje sklope prvi brak mogu dobiti zajam od deset milijuna forinta (36.000 eura). Trećina zajma oprašta se kada se rodi drugo dijete, a cijeli je otpisan nakon rođenja trećeg djeteta.

Sa stavovima i vrijednostima koje zagovara (a u njih treba ubrojiti i antikomunizam), Orban je dijametralna suprotnost današnjega europskog „mainstreama“ i bilo je samo pitanje vremena kad će ga EPP suspendirati iz svojih redova.

Iako je u Mađarskoj neosporno razvio klijentelističku mrežu koja mu osigurava vlast, Orban se može pohvaliti i s ekonomskim uspjesima pa država bilježi vrlo pristojne stope ekonomskog rasta, izvoz raste, nezaposlenost pada, a još pred nekoliko godina isplaćen je kredit uzet od MMF-a koji je poslan kući.

Sve u svemu, Orban je političar koji uživa potporu mađarskog naroda, koji sluša bilo svoga naroda (za razliku od tzv. mainstream tzv. elita koje preziru mišljenje naroda) i čija će se upozorenja o migracijama i europskome identitetu u budućnosti nesumnjivo pokazati proročanskima.

Davor Dijanović/HKV

Europska pučka stranka (EPP) suspendirala mađarski Fidesz

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Karadžić i marginalizacija hrvatske žrtve

Objavljeno

na

Objavio

Slušajući komentare na presudu Karadžiću, pogotovo u emisiji HRT Otvoreno, koja je još jednom poslužila za promociju bošnjačkih i antifa stajališta, dakle u duhu ignoriranja islamističke prirode bošnjačke politike u Bosni i Hercegovini, čovjek se mora zapitati. Je li se službena Hrvatska svela na nekakvog promotora i zaštitnika bošnjačke žrtve?

Ispada da bi Karadžić bio prihvatljiv Hrvatima da nije počinio zločine nad Bošnjacima. Tek na samoj margini se spomenu i njegovi/srpski zločini prema Hrvatima. Dominiraju priče o Srebrenici, zločini nad muslimanskim življem, potresne izjave i suze, priča o pravdi i pravednosti muslimanskih/bošnjačkih žrtava.

Na taj se način priča o BiH svjesno gura u naručje bošnjačke baštine, a time i povlaštenog bošnjačkog političkog prava. Ako sud u Haagu i političke silnice u njegovoj pozadini imaju takve krajnje namjere, a očito imaju, Hrvatska nikako ne bi trebala biti nijemi promatrač ili čak dionik u razvoju takvih konačnih ciljeva.

Karadžić baštini progon gotovo 200 tisuća Hrvata te smrt tisuća. Karadžić je uz to integralan dio ukupnog zločinačkog projekta, primarno usmjerenog protiv životnih i strateških interesa hrvatskog naroda. To što sud u Haagu tome nije davao značaj iz posve političkih razloga, ne bi smio biti razlog pristajanja na zaborav hrvatske politike i medija. Uz to pristajanje, pristajemo i na pretežito bošnjačko pravo na BiH, što nije ništa manje zloćudno od posljedica Karadžićevog zločina.

 

Ante Nazor: Rat se vodio zbog toga da svi Srbi žive u istoj državi, da to obuhvati velik dio Hrvatske i gotovo cijelu BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari