Connect with us

Magazin

Demokracija u hrvatskim medijima i mediji u hrvatskoj demokraciji

Objavljeno

on

Činjenica da su se u 24 godine neovisnosti u Hrvatskoj pokrenula samo dva tiskana dnevnika, dok se jedan (Vjesnik) ugasio, dovoljno govori sama za sebe. Od ta dva, jedan je tabloidnog tipa (24 sata), dok je drugi (Jutarnji list) trenutno u postupku ponovljene predstečajne nagodbe, koja je prije poništenja iskazivala dugovanja od 800 milijuna kuna.

[ad id=”68099″]

Dnevni tisak

Zbog čega u Hrvatskoj nema konzervativnog dnevnika koji bi zagovarao političke stavove na posljednim predsjedničkim izborima, iskazanih više od 50% birača? Kako je moguće da u zemlji koja ima 86.28% Katolika, ne postoji konzervativno-kršćanski dnevnik?

Prije odgovora na to pitanje potrebno je analizirati politička stajališta tiskanih medija u Hrvatskoj. Jutarnji list, kojeg trenutno uređuje G. Ogrlić, koji se „proslavio“ time što je dva puta politički motiviranim razlozima, davao otkaze T. Dujmoviću (oba puta iz Večernjeg lista), dio je novinarske elite koja se izmjenjuje u dva vodeća hrvatska tiskana dnevnika. Jasno, oba su izrazito lijeve političke orijentacije. Treći nacionalni dnevnik – „24 sata“, u vlasništvu je Austrijanaca koji kontoliraju i Večernji list, a bavi se „žutim“ temama, iako prema stavu svojih kolumnista i novinara neosporno spada gdje i prethodna dva. Najutjecajniji regionalni tiskani dnevnici Slobodna Dalmacija, Novi list i Glas Slavonije, također su lijevo usmjereni. Tako, u pogledu tiskanih novina imamo potpuno ideološko jednoumlje, kao da se u Hrvatskoj nisu dogodile demokratske promjene.

A kako je medijska sloboda stvar osnovnih postulata demoracije, mi, prema trenutačnom stanju u medijima, uopće nismo demokratsko društvo. Na taj način uređivani tiskani mediji prenose do te mjere usuglašene, vlastite svetonazorske stavove, da uopće nema potrebe za čitanjem više od jedne dnevne novine u Hrvatskoj.

Jedan od ključnih razloga za takvo stanje u medijima je politička bipolarnost Hrvatske. SDP-u je za politički uspjeh neophodna potpuna kontrola medija, koja proizilazi još iz bivšeg političkog sustava. Ne samo zbog toga što je jednoumlje njihovo političko naslijeđe, nego i zato što uz takvu kontrolu medija mogu svoje neuspješne političke projekte cijelo vrijeme prikazivati kao „umjeće mogućega“, uz što redovito slijedi i PR floskula poznata kao „građanska opcija“, koja se uz njih veže. Konzervativni HDZ, pak i bez medijskog utjecaja može uspjevati na izborima, jer zbog povijesnih zasluga u stvaranju države, koje baštine iz lika i djela dr. Franje Tuđmana, te stalnog osjećaja frustriranosti većine političkih Hrvata, i bez potpore ijednog značajnijeg tiskanog dnevnika, mogu do vlasti, eksploaatirajući u stvari iskrivljenu medijsku sliku koju spomenute dnevne novine proizvode.

Dokle god se u Hrvatskoj ne pojave dnevne konzervativne novine, koje bi to trebale jasno navesti i na naslovnici, (što spomenute tiskovine redovito izbjegavaju krijući se iza naslova „neovisne“, ili uopće ne deklarirajući političko – svjetonazorski stav) u medijskom prostoru neće postojati nephodna politička zastupljenost, koja bi ocrtavala realno stanje u biračkom tijelu.
Televizija

HRT je pak, donedavno, bila najutjecajnija televizijska postaja u Hrvatskoj. Iako nisam sklon vjerovati rezultatima agencija za istraživanje javnog mnijenja, i prema njima je utjecaj HRT-a drastično opao od kada je na njemu provedena kadrovska čistka i smjena desetaka novinara i urednika, koju je proveo Goran Radman. U bilo kojoj drugoj državi, koja je izašla iz komunizma posve je nevjerojatno, da bi nacionalnu televiziju vodio isti čovjek, koji je za to imao mandat i komunističke elite, koja je provodila političku represiju. U Hrvatskoj, kakva je danas, to je nažalost posve normalna stvar.

Komercijalne televizije RTL i NOVA, pod utjecajem svojih stranih vlasnika, i inače propagiraju netradicionalne vrijednosti, pa se to jasno može zamjetiti u njihovom informativnom programu. Osim toga vidljiv je i „regionalni pristup“, prigodom realizacije čestih komercijalnih projekata, na obje televizije.
Što se pak tiče lokalnih TV postaja, one se u velikoj većini slučajeva nalaze pod direktnom kontrolom lokalnih političkih struktura. S obzirom, da im je i doseg, a i kvaliteta programa ograničena, imaju znatno manji utjecaj od televizija s nacionalnom koncesijom. U tome postoji izuzetak, a zove se Z1 televizija, koja je svoj informativni program, pod vodstvom nekoliko novinara organizirala kao protuteža HRT-u. Zahvaljujući umreženosti s nizom manjih regionalnih postaja diljem Hrvatske, postala je bitan čimbenik u medijskom prostoru pa njezin utjecaj znatno nadmašuje sve ostale regionalne programe u zemlji.

Internetski portali

Prema istraživanju agencija za ispitivanje posjećenosti internetskih portala, nema velike razlike u odnosu na stanje tiskanih dnevnika. Najposjećeniji su portali dnevnih novina, kao i portali komercijalnih televizija. Time se iskrivljena slika s novinskih stranica prenosi i na virtualni prostor. Ipak na internetu postoji i nekoliko portala, koji zastupaju drugačije svjetonazorske i političke stavove od mainstream medija i pokušavaju koliko-toliko razbiti postojeću medijsku blokadu. Međutim, njihov objektivni doseg je teško procijeniti iz više razloga. Jedan i više nego očit i posve nevjerojatan je da u istraživanju posjećenosti portala nema analize pristupa korisnika mobilnih aplikacija. Osim toga, za stariju populaciju, koja je s obzirom na demografsku sliku Hrvatske svakim danom sve brojnija, internet je kao sredstvo za informiranje, ipak od sekundarne važnosti.

Društvene mreže

Društvene mreže, su se u prvo vrijeme razvile kao internetski prostor, koji služi za međusobno povezivanje korisnika, a najpoznatije su svakako Facebook i Twitter. Razvojem tehnologije, i dostupnosti interneta, društvene mreže imaju sve veću utjecaj, posebice među mlađim korisnicima, kao i onima srednjih godina. Pa kakvo je stanje na društvenim mrežama? Na žalost vrlo slično, kao i u tiskanim medijima. Prepoznavajući važnost društvenih mreža, vodeći mediji i političke stranke, angažirali su profesionalce, koji aktivno oblikuju javno mijenje. Čine to agresivnim napadom na neistomišljenike i bezrezervnom podrškom istomišljenicima. U tome se osobito ističu zaposlenici raznih NGO udruga, kojima je utjecaj na javno mijenje jedna od glavnih zadaća.
Utjecaj medija na demokraciju i demokracije na medije

Na koncu možemo zaključiti, stanje medija u Hrvatskoj je slika stanja demokracije, a vrijedi i obrnuto, nećemo imati istinsku demokraciju dok u medijskom prostoru ne dobijemo puni pluralizam političkih i svjezonazorskih opcija.

Željko Sakić/Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari