Connect with us

Komentar

Demokracijo kako ti je ime

Objavljeno

-

Josip Pečarić rođeni Kotoranin gdje je završio gimnaziju i doktor znanosti beogradskog univerziteta, akademik HAZU rođen u doba informbiroa (1948.) osoba je uz dokazano znanje golemog životnog iskustva. Javno je osuđen zbog prijedloga da se pozdrav „Za dom spremni“ uvede, ozakoni i tako otkloni dvojbu o ustašiji, baš kao što je tako i novčana jedinica kuna bila stidljivo komentirana u počecima (pisao sam o tome), a danas je postala većini građana nužna novčana jedinica kao predmet osobnog i državnog zaduživanja o kojem brine bulumenta nesposobnih ekonomista, korumpiranih činovnika državne uprave i štošta drugo što je nemoguće pripisati endehaziji koja, kao ni Jugoslavija, ne postoje, piše Željko Mataja/blog.večernji.hr 

[ad id=”68099″]

No, dežurni i uvijek spremni dodvoravanju onima za koje misle da su veliki, moćni i utjecajni našao se dovoljan broj „demokrata“ koji će u prijedlogu naći „ustašku zmiju“ i nacionalnu opasnost zbog slobode mišljenja, predlaganja, ali ne i dovoljno prostora za obranu od medijskog nasilja. Male zemlje najčešće su i malog duha. Naša povijest svjedoči o tome djelima brojnih pisaca, umjetnika poput Meštrovića koji je obogatio Beograd svojim djelima. Beograd  sve prihvaća od sportaša do umjetnika i znanstvenika.

Zanimljivo je da nitko u prijedlogu i među potpisnicima prijedloga nije prepoznao smisao demokratske slobode nego je dočekan kao fašistoidan akt od onih koji su petokraku držali simbolom antifašizma unatoč činjenici da je bio boljševički.Pedeset godina Hrvati su bili u Titovoj Jugoslaviji baš onakvi kakvi danas, s punim pravom, ne bi željeli biti Srbi u Hrvatskoj. Međutim, nitko, ali baš nitko i ne pokušava formirati političku i građansku Hrvatsku načinom dominiranja građanskih prava čije bi vrline potisnule nacionalna, vjerska i svjetonazorska uvjerenja kao privatnost njenih građana. Naprotiv, postala je predmet međunacionalnih sukoba u kojima nikad nisu manjkala upozorenja na hrvatski fašizam s neidentificiranim fašistima i pozdravom koji danas nikoga ne bi mogao vrijeđati nakon rehabilitacije Draže Mihajlovića.

Pozdravu ‘Za dom spremni’ značenje daju baš oni koji su pedeset godina u ime, ne antifašizma, nego revanšizma slijedili politiku na kojoj su srpski radikali uspjeli stigmatizirati Hrvate kao nepouzdane članove zajednice, kao element iza kojeg stoji klerofašizam i mnoštvo epiteta koji nemaju druge veze do onih koje im prišivaju politički čistunci koji riječima skrivaju svoja osobna stajališta. Pa nisu srpski, da kažemo, komunisti bili manje radikalni u bivšoj državi. Unatoč tomu  u bivšoj su državi zaposjeli najvažnija mjesta u diplomaciji, pravosuđu, policiji i u vojsci. Da i na carinskim postajama od Vardara pa do Triglava. Svi i svuda Srbi!

Ante Pavelić bio je puki joker iz ratnog špila karata koje su se dijelile u zemljama njemačke okupacije. Za Nedića ili srpskog Pavelića nitko i ne zna. Imao je istu ulogu ali bez nacionalne stigme. Želim reći i naglasiti da su Hrvati bili za dom spremni, ali ne i za zlo s kojim pozdrav nema nikakve veze. No, sad uoči parlamentarnih izbora nije teško pronaći i akademika prikazati onako kako se bilo komu sviđa. Neki bi ga maknuli iz HAZU i obezvrijedili njegov znanstveni opus. Ignorirali  bi njegovo pravo, njegovo mišljenje i pogled na pozdrav. Zaslužuje li to politički komentar, osude ili konstataciju?

Šahovnica još dugo neće istisnuti petokraku. Ne kao zvijezdu i simbol već kao način mišljenja ili ono što zovemo mentalitetom njegovanih stereotipa, među kojima bezazleni pozdrav, čiji apel nije baš jednostavno identificirati u masi publike, uvijek će imati puno veći prostor za osude nego li, recimo, za provokaciju koja bi se tad otklonila kao zloraba. Za to isto vrijeme dvojim da će Nadan Vidošević  i svi koji su se odrekli upravljačkih prava INA u korist MOL-a biti predmet osude kao Josip Pečarević.

Ni “ junaci“ za rješavanje Udruge Franak u kojoj su se, prvo zadužili, a zatim udružili socijalistički bezveznjaci u uvjerenju da je to državni problem nastojat će da ih država štiti. E, u tim se pitanjima nisu jednako angažirali talenti „socijalističke izgradnje“ ili mislioci koji više od dvadeset godina nisu uspjeli odvojiti ideološku socijalističku od nacionalne Hrvatske države.

Zar je moguće da nikog ne smetaju političke stranke što otvoreno trguju uvjerenjima i kao na tržnici pogađaju se za eventualna mjesta na izbornim listama kako bi se dokopali mjesta u Saboru? Zar je Vladino jamstvo obećanje građanima za besplatnu struju, posao za znanstvene novake i …zar sve pred izbore za što nije bilo dovoljno novca do izbora? A za dom spremni nisu, čini se, oni koji su spremni osuditi jedno mišljenje, umjesto one što državu loše vode, varaju i siromaše građane.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari