Pratite nas

Komentar

Denis Kuljiš: ŠTO JE ZORAN PUSIĆ, OSIM ŠTO JE BRAT?

Objavljeno

na

Uvijek me zanimalo – čime se, zapravo, bavi Zoran Pusić osim što se bori za pluralizam u lukrativnim državnim i paradržavnim režijama?

Našao sam o tome jedan članak na stranici HKV pa sam ga izeditirao izbacivši sve prizemne insinuacije (nepotpisan je, odno signiran inicijalima, pa mislim da je to sasvim u redu).

Dalje je taj tekst:

Na Internetu se ne može naći životopis Zorana Pusića (tražio sam i pod ‘biografija’!).

Najbliže što sam pronašao bio je tekst s web stranice Zagrebdoxa, međunarodnog festivala dokumentarnog filma, kojeg navodim u cjelini:

Zoran Pusić je rođen 1944. u Zagrebu. Danas radi kao profesor matematike na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i volontira u Građanskom odboru za ljudska prava.

Zadnjih 20 godina sudjeluje u izgradnji civilnog društva u Hrvatskoj i regiji i pokretanju brojnih građanskih inicijativa: od vraćanja imena Trgu žrtava fašizma, osnivanja Demokratskog opozicijskog foruma, GONG-a, Igmanske inicijative, Documente, CIVIS-a do Kuće ljudskih prava.

Kopredsjednik je dviju međunarodnih asocijacija za zaštitu ljudskih prava, CIVIS-a i Igmanske inicijative te predsjednik Upravnog odbora Documente.

Pusić predstavlja Hrvatsku u Međunarodnoj federaciji liga za ljudska prava i u Europskoj mreži za borbu protiv rasizma.
Koncentrirao sam se na rečenicu da Z. P. radi kao profesor matematike na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Sa stranica tog fakulteta može se saznati da je Zoran Pusić magistar matematičkih znanosti, i da na Grafičkom fakultetu radi u svojstvu višeg predavača. Privatnim kanalima saznao sam da je taj uvaženi borac za mir i ljudska prava do 1991. predavao matematiku na Visokoj tehničkoj školi JNA u Zagrebu.

Kako se postaje višim predavačem na Grafičkom fakultetu u Zagrebu? Postoje uvjeti koji se moraju ispuniti, a koji su očito vrlo nisko postavljeni (Odluka o izboru u nastavna zvanja). Tako kandidat mora biti magistar ili doktor znanosti. Z.P. je magistar, iako se nigdje ne mogu pronaći podatci o tome kad je magistrirao, na kojoj ustanovi, s kojom temom.

Simptomatično je već to što Z.P. nije doktorirao, a Visoku tehničku školu JNA napustio je s 46 godina, dok mu je danas 66. Kao što je poznato, osnova za stjecanje magisterija i doktorata znanstveni je rad.

Rezultati tog rada objavljuju se u znanstvenim i stručnim časopisima. Kako stoji stvar sa znanstvenim opusom Zorana Pusića?

Uvidom u bazu Crosbi (Hrvatska znanstvena bibliografija) pronalazimo Zorana Pusića (evidencijski broj 50446) i njegov opus od 1986. godine, odnosno u posljednjih 24 godine. Uvaženi je viši predavač objavio jedan (1) rad, i to u zborniku skupa (navod iz baze Crosbi)::
1. Mrvac, Nikola; Bolanča, Stanislav; Pusić, Zoran.
Kohezija kao čimbenik kvalitete tiska // Zbornik radova 6. Znanstveno-stručnog simpozija hrvatskih grafičara “Blaž Baromić” 2002 / Zjakić, Igor (ur.).
Zagreb: Grafički fakultet Zagreb i Matica hrvatska Ogranak Senj, 2002. 67-72 (predavanje, domaća recenzija, objavljeni rad, znanstveni). S obzirom na to da rad potpisuju trojica autora, ispada da znanstveni opus Zorana Pusića zauzima 1 2/3 stranice u 24 godine. Fascinantno!

U najvećoj svjetskoj bazi znanstvenih radova, Web of Science, nema ni spomena Zorana Pusića. A na web stranici Zorana Pusića može se pronaći i njegovo nastupno predavanje (valjda na mjesto višeg predavača), Primjena diferencijalnog računa na ispitivanje toka funkcije. Radi se naravno o stvarima poznatim već nekoliko stoljeća.

Da ne bi bilo zabune, uvidom u navedene baze podataka lako se vidi da je znanstveni opus Zorana Pusića iznimka, a nikako pravilo za djelatnike Grafičkog fakulteta u Zagrebu.

Zoran Pusić se jednostavno tko zna kako uhljebio na državnu plaću, sprječavajući tako da na to mjesto dođe netko sposobniji s daleko boljim znanstvenim referencama, a takvih je mnogo. Gdje je tu moral, odnosno briga za čovjeka?

Kao voditelj Katedre za matematiku Grafičkog fakulteta u Zagrebu mogao se ugledati na svog asistenta, također magistra znanosti (iako gotovo upola mlađeg), koji je na svoju stranicu stavio svoj životopis, s nazivima svog diplomskog i magistarskog rada, s brojem objavljenih radova, a prema čijem znanstvenom opusu je opus Zorana Pusića, barem onaj kojeg ne skriva, u najmanju ruku zanemariv.

Veliki borac za, između ostalog, poštenje i otvorenost, nije, na žalost, krenuo od sebe, sakriva važne detalje svog rada, uhljebio se na državnim jaslama i sprječava napredovanje mlađih, neusporedivo kvalitetnijih znanstvenika. I kako onda takvom čovjeku vjerovati u njegovom «volonterskom» radu?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Godinu danas nakon eksplozije nacionalne euforije ponovno tamo gdje smo bili

Objavljeno

na

Objavio

Godinu je dana prošlo od fantastičnoga rezultata hrvatskih nogometaša na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićeva trenerska filozofija „vjera, pozitiva, karakter“ u kombinaciji s nogometnom kvalitetom Hrvatsku je dovela gotovo na sam vrh svijeta. Tih dana cijela je država zračila pozitivom i zajedništvom, a uspjeh viceprvaka svijeta pokazao nam je na kakve su podvige Hrvati spremni kada imaju pravo vodstvo.

Na žalost, godinu dana iza nogometnog podviga, „stanje nacije“ vraćeno je na ono pred prvenstvo u Rusiji: apatija, rezigniranost, kriminal, korupcija, grabež, gubitak ideala, dezavuiranje svih vrijednosti, moralni relativizam… Iz Hrvatske se i dalje iseljava, i to ne više toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog nesređene države koja se pretvorila u hajdučiju i podjelu ratnog plijena. Hrvatska danas je država kojom vladaju partikularni interesi koji se ostvaruju kroz kriminalne i mafijaške načine djelovanja. Tko nije dio nekoga klana, ne piše mu se dobro i sustav ga sili da preživljava ili potraži sreću negdje drugdje.

Stanje takvo kakvo jest, posljedica je nesretnoga povijesnog naslijeđa, ali i nespremnosti svih nas da mijenjamo stare navike i mentalitete. Protivno fantazmagoričnim pripovijestima o (pre)svetome narodu i zlim političarima, u pluralističkim demokracijama svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Narod je taj koji bira političare, a Bog je ljudima dao slobodnu volju i zdrav razum da prosuđuju i na temelju prosudbi donose odluke. Slaba politička kultura i nedostatak iskustva državništva imaju značajnu ulogu u svemu, no razlog zašto birači biraju uvijek iste političke opcije koje uništavaju državu i društvo svih ovih godina krije se u nečemu drugome.

Naime, stotine tisuća ljudi (prema nekim procjenama gotovo 60 % ljudi s primanjima) direktno ili indirektno vezane su pupčanom vrpcom na proračun i interese velikih stranaka, tako da je bilo kakve promjene vrlo teško očekivati. S druge pak strane, protestna biračka baza ili odlazi u inozemstvo ili je vrluda od jednoga do drugoga protestnog kandidata (riječ je o biračkoj bazi koja se vrlo lako i brzo razočara). Problem je, dakle, Sustav koji je okrenut naopačke i stimulira izokrenute vrijednosti i moduse djelovanja. Sve ostalo je samo posljedica takvoga sustava.

Sve što se događa u državi, sva pljačka i grabež, ne bi bili mogući kada ne bi imali protekciju vlasti. I to ne samo izvršne vlasti, nego i treće, sudbene grane vlasti. Besprizorna korupcija i kriminal koji su premrežili sve pore društva ne bi bili mogući kad bi pravosuđe radilo svoj posao. No, pravosuđe je u Hrvatskoj samostalno i neovisno samo na papiru, a u praksi se svaki dan krše kaznenoprocesna načela i umjesto njih inaugurira načelo političkog kriterija. Povremeni procesi protiv političara uglavnom se odnose na međusobne obračune unutarstranačkih i međustranačkih klanova. U takvoj raboti ulogu igra i „četvrta sila“, a to su mediji kojima primarni cilj nije informiranje građana, nego doziranje informacija i čuvanje leđa kriminalnim strukturama. Otkrivanje afera, baš kao i slučaju pravosuđa, dio je spomenutih stranačkih obračuna.

U isto vrijeme ljudi bježe glavom bez obzira iz države, nerijetko i na dezerterski način, i uništavaju perspektive da se u budućnosti bilo što promjeni na bolje jer tamo gdje nema ljudi nema ni života i napretka.

Veliki Chesteron je u knjizi „Pravovjerje zapisao: „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, ono je više nalik patriotizmu. To je stvar temeljne odanosti. Život nije zgrada za iznajmljivanje soba u Brightonu, koju ćemo napustiti zato što je jadna. To je tvrđava našeg roda, sa stijegom koji vijori na kuli, i što je jadnija, to je važnije da ju ne napustimo. Nije problem u tome što je ovaj svijet odviše žalostan da bi ga se voljelo ili odviše radostan da ga se ne bi voljelo. Problem je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj jednako su valjani razlozi da se bude engleski patriot. Slično tome, optimizam i pesimizam su jednako valjani razlozi da se bude kozmički patriot“.

Koliko smo danas u Hrvatskoj blizu ovakvog načina razmišljanja?

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Anadolija

Multikulturalizam je pretvaranje monoetničke kulture u multietničku kulturu bez kompromisa (Alternativlos). Kao jedan od projekta frankfurtske škole je multikulturalizam specifična ideologija s pogledom iz samo jedne perspektive u kojoj ne postoji drugo mišljenje.

Budući Ekofašizam, koji će kroz CO2-porez financijski pogurati Multikulturalizam, podupiru novo doseljene etničke skupine da gaje svoju kulturu pa čak ih ohrabruju u tome da stvaraju manje paralelne kulturne zajednice u postojećoj domaćoj etničkoj zajednici koja ih je prihvatila. Takvo stanje bi onda navodno bilo pozitivno za sveukupnu svjetsku zajednicu.

Multikulturalizam tvrdi da je raznovrsnost svega i svačega snaga jedne svjetske zajednice ali u realnosti je to kaos identiteta svih etničkih zajednica i ima svoje dugotrajno negativne posljedice za sve.

KROZ MASOVNU ZAMJENU STANOVNIŠTVA multikulturalizam postaje vrlo kontroverzan i mnogi političko znanstveni stručnjaci i vjerne vođe poput Afričkog Kardinala Robert Sarah koji je etnički Afrikanac, kritiziraju taj eksperiment. A i sama povijest je svjedok da su takvi socijalističko marksistički eksperimenti završili u krvavim masovnim ubojstvima.

Samo u 20 stoljeću je pobijeno preko 110 milijuna stanovnika koji su zatečeni u tim sustavima totalitarne RASE U OBLIKU KLASE. Ista ta ideološko elitna RASA U OBLIKU KLASA stvara jedan fiktivni multikulturalizam i utopijski komunitarizma na način da ga umjetno uljepšaju i pozitivno iskrive kroz medije. Multikulturalizam stvaraju na napućenom prostoru u kojemu dolazi do rascijepa prisutnih raznolikosti.

Primjerak tome su konflikti i masovne tuče u izbjegličkim prihvatilištima njemačke i drugdje, na osnovu čega se onda mora zvati specijalna policija u pomoć da bi smirili situaciju. Modus operandi je da se uz negativnu selekciju šlepa u Europu bez mjere, bez cilja i navedenog racionalnog razloga mase stranih kultura, vjere i običaja.

Uz to se novo doseljenike manipulativno ohrabruje u getoiziranju, jer novi doseljenici stvaraju svoju zajednicu u zajednici domaćeg prihvatitelja, također stvaraju svoje kulturne centre, crkve, vrtiće, udruge, trgovačke zone i nameću svoja pravili u sektorima svoje nove etničke zajednice koje postaju NO-GO zone za sve ostale kao što imamo već u Švedskoj, Engleskoj, Njemačkoj I.T.D.

– Jedina istina je da Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos kojega upravo nove RASE U OBLIKU KLASE kontroliraju i manipuliraju jer oni će se u svim tim teškim trenucima kulturnog šoka i tranzita nalaziti u sigurnim sektorima gdje teće svima poznato med i mlijeko. Hrvatski Narode otvorite oči i očistite um, sve će vam biti jasno – da je bolje spriječiti nego liječiti, komentirao je Saborski zastupnik Željko Glasnović (NHR)

 

Szijjarto: Snage koje organiziraju migracije ponovno su u ofenzivi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari