Pratite nas

BiH

Desant hercegovačkih franjevaca na otok Badiju

Objavljeno

na

Posjet širokobriješkom samostanu bio je posebno dojmljiv za sudionike simpozija Međunarodne Akademije za filozofiju znanosti. Na zamolbu predsjednika Akademije Evandra Agazzija u samostanskoj je kapelici održana misa zadušnica na latinskom jeziku za nedavno preminuloga glavnoga tajnika Akademije Jean-Marie van Cangha. Nakon zadušnice upriličen je posjet samostanskoj umjetničkoj zbirci te galeriji za suvremenu umjetnost u sklopu koje djeluje poznata i priznata Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Francuski kolega Gerhard Heinzmann sa Sveučilišta u Nancy čudio se da su širokobriješki franjevci dopustili da na izložbi sarajevskih umjetnika bude također izložen portret Druga Tita – autora koji ne zavrjeđuje da ga se ovdje spomene – s obzirom na brutalan zločin koji su Titovi partizani počinili 7. veljače 1945. u ovom najpoznatijem hercegovačkom samostanu i klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti. Od izloženih umjetnina mene je jedno impresionirao provokativni Triptih (Triptychos Post Historicus; 1982.) sarajevskog umjetnika Brace Dimitrijevića, napravljen u maniri najboljih Beuysovih instalacija. Umjesto tradicionalnih sakralnih motiva iz Isusova života Dimitrijević je postavio sliku beogradskoga umjetnika Save Šumanovića “Večer” iz 1921.,te vile i jabuke. Mladi hercegovački bogoslov fra Ivan Penavić, koji je organizirao ovo druženje Akademije u samostanu, pozvao me je da po završetku simpozija posjetim njihov samostan na otoku Badiji. Na rastanku mi je rekao: «Imat ćeš dovoljno materijala za kolumnu».

Ako postoj raj na zemlji, onda je to otok Badija s idiličnim franjevačkim samostanom iz 14. stoljeća, najstarijim u Hrvatskoj. Sinovi talijanskoga isposnika Franje Asiškoga odabrali su ovu prekrasnu destinaciju da bi svoju dušu u molitvi i kontemplaciji pripremali za život vječni. Ne dvojim da je svaka od tih nabožnih duša prije prelaska na ahiret poželjela još jednom vidjeti prekrasni crnogorični pejzaž zagrljen valovima mora. Nekako mi se čini da čovjeku nigdje nije teže umrijeti nego na ovom predivnom otoku koji me dobrano podsjeća na svetopisamski vrt Eden iz kojega je prema biblijskoj legendi židovski Bog Jahve za sva vremena protjerao Adama i Evu, a njegov Anđeo zamandalio vrata za vijeke vjekova. Samostan je izdržao i preživio raznorazna osvajanja i pljačke tijekom stoljeća, od mletačkih napada do turskih najezda. S vremenom se pojavilo vjerovanje u njegovu neuništivost jer stoji pod izravnom zaštitom čudotvorne Majke Božje od Anđela koja brižno štiti i čuva ove svete zidine s njezinim stanovnicima, marljivom i pobožnom Manjom braćom svetoga Franje Asiškoga. Samostan je izdržao i preživio sva osvajanja, ali nije izdržao oslobođenje koje su mu darovali Titovi partizani godine Gospodnje 1945. Monstruozna zapovijed «Likvidirati manastir» koju su Titovi partizani primijenili na Širokom Brijegu, provedena je i u ovom marijanskom svetištu, ali u nešto blažoj formi. Crnogorski partizani, kojima je kasnije narod Korčule podigao spomen ploču zahvalnicu za oslobođenje od okupatora, pokazivali su svoje umijeće u gađanju kamenih kipova svetaca i sakralnih reljefa iz renesansnoga razdoblja. Neposredno nakon oslobođenja samostan je pretvoren najprije u vojno odmaralište a potom Sportsko-rekreacioni centar naroda i narodnosti Jugoslavije. Dugo se nije znalo kakvu će sudbinu imati samostanski kompleks jer ga je prema pričanjima korčulanskih prvoboraca Drug Tito namjeravao  pretvoriti u svoju ljetnu rezidenciju gdje će u idiličnome ozračju moći kuhati špagete za Sophiju Loren i brudetto za Ginu Lollobrigidu. Od Titove veličanstvene ideje na otoku Badiji ostali su samo jeleni lopatari koje sam imao čast hraniti ukradenim samostanskim lubenicama.

Komunistička vlast je i službeno 1952. godine donijela odluku o eksproprijaciji imovine pa su otok i samostan postali društveno vlasništvo i u takvom statusu ostali sve do 2003. godine kada su ponovno vraćeni izvornom vlasniku Franjevačkoj Provinciji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Dvije godine kasnije Uprava Zadarske provincije je otok i devastirani samostanski kompleks koji se nalazio pred urušavanjem dala u koncesiju na 99 godina Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM. Znakovito je da Ministarstvo kulture RH nije dalo ni lipe za obnovu najstarijeg franjevačkog samostana u RH. Nimalo me ne čudi kada se sjetim tko je sve bio u tom nesretnom ministarstvu, počevši od Bože Biškupića  pa do Jasena Mesića. Ako danas sustavno proanaliziramo biografije dužnosnika Ministarstva kulture koji nepotistički dijele državnu lovu, primijetit ćemo da tamo još uvijek dominira kumrovečka partijska škola.  Čovjeku koji pragmatički razmišlja ne preostaje ništa drugo nego poželjeti da oporba što prije dođe na vlast, a da Ministrica kulture postane “nepoderiva ikona desnice”,  Karamarkova ministrica u sjeni, simpatična Anja Šovagović Despot.

U jeku velike pretvorbe u Republici Hrvatskoj hercegovački su se franjevci pravodobno ohladili od pravaških ideja “Hrvatska do Drine”, pa su umjesto hladne Drine za svoju kontemplativnu destinaciju odabrali toplo dalmatinsko more. Na blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza pokazali su pobožnim Korčulanima tko je gazda u kući. Prvi put se na blagdanskom slavlju pojavio i hercegovački provincijal dr. Miljenko Šteko, koji je doktorirao na rimskom Sveučilištu Antonianumu na temu o Marulićevu spisu “De institutione bene beateque vivendi”. S provincijalom je došao i jedan od njegovih prethodnika, trenutačno meštar novaka fra Slavko Soldo, bivši čelnik provincije koji je potpisao ugovor o koncesiji. Provincijala i njegovu svitu u procesiji pratili su, kao pretorijanci, mladi franjevački novaci, zgodni dvometraši, ošišani poput američkih marinaca, koji su tijekom procesije izazivali uzdahe pobožnih Korčulanki. Impresivna povorka okićenih brodica na čelu s korčulanskim gradonačelnikom pratila je kultnu sliku Majke Božje od anđela. Moja smrtna duša cijelo je vrijeme bila u dvojbi je li ovdje na djelu istinska religiozna pobožnost ili je po srijedi običajnost u stilu Hegelova objektivnoga duha? U svakom slučaju poštovana je stara katolička tradicija da misno slavlje prati i bogata trpeza, “Ubi missa, ibi mensa”. Nakon završne pjesme “Rajska Djevo, Kraljice Hrvata” krenulo se u degustaciju hrvatskih delicija, hercegovačke Blatine, korčulanskoga Pošipa i pršuta koji nije podlijegao administrativnim državnim granicama. Sjetih se odmah čuvene izreke njemačkoga filozofa Jürgena  Habermasa kojom je koncizno prokomentirao postignuća marksističkih terevenki na famoznoj Korčulanskoj ljetnoj školi: «Nijedan dan bez pršuta, nijedno druženje bez Pošipa». Ako ni po čemu drugome, Habermas zaslužuje da ga u ovom pogledu zdušno slijedimo, vjerno citiramo njegovu misao i po mogućnosti je provodimo u praksi.

Da bi slika zemaljskoga raja bila što uvjerljivija, potrebno ga je što prije napustiti. Nakon toga dolazi moć narativnoga prisjećanja i kreativne inspiracije. S dojmom o izgubljenom raju vratio sam se ponovno na Hvar, otok erotskoga turizma koji je nastao kao rezultat komunikacije mladih duša na Facebooku. Iz jednog franjevačkog samostana odlazim u drugi.  U Franjevačkom samostanu na Hvaru popularni  je Ibrica Jusić održao koncert «Kavana mediteran». Od Ibrice smo mogli naučiti, ako već nismo znali, da sevdalinka potječe od katalonskih sefardskih Židova koji su iz Katalonije protjerani krajem 15 stoljeća i nastanili se u Dubrovniku i Sarajevu. Jedna od najpoznatijih Heineovih poema «Azra» pomirila je, što nitko do sada još nije, aškenaske i sefardske Židove, a recepciju zahvaljujući prijevodu Safeta bega Bašagića doživjela kod bosanskih muslimana. Početni stih Heineove poeme «Kraj  tanana  šadrvana» bio je inspiracija glazbenicima na našim prostorima u protekla dva stoljeća, od nepoznatog autora istoimene sevdalinke pa sve do Johnnya Štulića i Ibrice Jusića. Ibrica je u svome koncertu na poseban način dočarao široku lepezu mediteranske poezije, od francuske šansone preko talijanske kancone, pa do dubrovačkih trubadura i sefardske sevdalinke.

Tridesetak je posjetitelja s ovacijama ispratilo dubrovačku legendu. Malo nas je, al nas ima…

Jure Zovko/dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

BiH

11. srpnja 1995. Srebrenica – Srbi počeli genocid koji je šokirao svijet

Objavljeno

na

Objavio

U Bosni i Hercegovini je dan žalosti. Obilježava se 23. godišnjica genocida nad civilima u Srebrenici.

Dana 11. srpnja 1995. Srebrenicu su nakon više od tri godine opsade zauzele srpske snage.

Premoć u oružju koje je Srbima stavila na raspolaganje komunistička JNA najveći je krivac za pad Srebrenice.

Time JNA i komunistički vođe postaju direktni krivci za genocid nad Bošnjacima i drugim narodima Jugoslavije.

Mjesta kao Vukovar, Srebrenica i druga razbili su lažni mit o Jugoslaviji kao zajednici bratskih i ravnopravnih naroda i JNA kao zajedničkoj vojsci „naroda i narodnosti SFRJ“.

srebrenica žrtveIza Jugoslavije, i prve i druge, uvijek ostaju desetine tisuća nevinih žrtava ubijenih uglavnom iz ruku velikosrba obučenih u razne odore i razna znakovlja, ali uvijek sa istim ciljem – Velika Srbija.

Danas obilježavamo dvadeset i treću godišnjicu genocida nad srebreničkim Bošnjacima što su ga 1995. počinili pripadnici tadašnje vojske i policije bosanskih Srba pod zapovjedništvom Ratka Mladića, bivšim visokim oficirom JNA koji je u toj odori počinio i brojne zločine po Hrvatskoj 1991.

Postrojbe kojima je zapovijedao Mladić zaštićenu zonu Srebrenice napale su 6. srpnja 1995. Pri tom su naišli na slab otpor nizozemskih vojnika iz sastava UNPROFOR-a kojima je zbog političkih prijepora i neodlučnosti UN-a bila uskraćena i zračna potpora borbenih zrakoplova bez čega nije bilo moguće zaustaviti prodor srpskih snaga.

Konačni pad Srebrenice slijedio je 11. srpnja nakon čega su nizozemski vojnici Mladićevom snagama predali sve Bošnjake koji su spas potražili u bazi u Potočarima.

Istodobno je trajao zvjerski progon i ubijanje bošnjačkih muškaraca koji su se kroz šumske predjele pokušali izvući prema teritoriju pod nadzorom Armije BiH u pravcu Tuzle.

Masovne likvidacije zarobljenih Bošnjaka počele su 13. srpnja, a više od 23 tisuće srebreničkih žena i djece protjerano je. Područje Srebrenice u cijelosti je etnički očišćeno.

Taj su zločin Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) okvalificirali kao genocid sukladno odredbama konvencije o sprečavanju genocida iz 1948. godine.

Nakon pada Srebrenice prijavljen je nestanak 8372 osobe bošnjačke nacionalnosti i jednog Hrvata, Rudolfa Hrena.
ICTY je zbog odgovornosti za srebrenički genocid osudio 14 osoba, od toga trojicu zapovjednika vojske bosanskih Srba doživotno.

Radovan Karadžić – vođa Srba odgovoran za genocid u Srebrenici

‘Vi Radovane Karadžiću niste krivi po točki 1. ali ste krivi za progon kao zločin protiv čovječnosti, istrebljenje, ubojstva, ubojstvo kao kršenje zakona ratovanja, deportaciju, nehumana djela i prisilno premještanje, širenje terora, protupravne napade na civile te uzimanje talaca kao kršenje zakona.

Pretresno vijeće osuđuje vas na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora’, rekao je prilikom izricanja kazne predsjednik sudskog vijeća O-Gon Kwon.

Raspravno vijeće utvrdilo je da je Karadžić kriv za genocid u Srebrenici i višegodišnje teroriziranje Sarajeva kao i za uzimanje pripadnika UN-a za taoce, a utvrdilo je da nije bilo genocida u sedam općina – Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku te ga je oslobodilo krivnje za taj dio optužnice.

Sud je utvrdio da je postojao plan sudionika udruženog zločinačkog pothvata za eliminaciju stanovništva Srebrenice kroz prisilno premještanje žena, djece i starijih muškaraca te ubijanje i mučenje muškaraca što je dosegnulo razmjere genocida.

Krvavo srbijansko 20. stoljeće

Veliki dio krivice za genocid u Srebrenici, kao i za ubijanja u Hrvatskoj tijekom domovinskog rata, snosi međunarodna zajednica (osobito Europa i EU) koja je prilično pasivno promatrala krvavi pir Srba po državama bivše Jugoslavije. Do zuba naoružani oružjem JNA, koje su u vrijeme Jugoslavije za JNA kupovali i Hrvati i Bošnjaci i Albanci (a koje je JNA predala Srbima) napadali su gotovo goloruke branitelje gdje god su stigli.

Nakon osvajanja pojedinih mjesta počele bi masovne likvidacije i etničko čišćenje svih stanovnika – muškaraca, žena, djece, staraca – u cilju stvaranja Velike Srbije. Tako je na pragu 21. stoljeća Europa (in)direktno kriva za strašne zločine srpske vojske na zacrtanim teritorijima Velike Srbije.

Ono što čudi jest čuđenje Europe. Nakon Balkanskih ratova, I. svjetskog rata, II. svjetskog rata i zločina nad Bugarima, Albancima, Turcima, Makedoncima, autohtonim Crnogorcima, muslimanima Sandžaka, pa kasnije muslimanima Bosne i Hercegovine, Hrvatima Bosne, Hercegovine i Hrvatske jedino čuđenje jest – zašto se Europa nakon svega čudila?

Ovo je ionako bio samo nastavak i pokušaj stavljanja točke na ‘i’ krvavog srbijanskog 20. stoljeća.

U tome bi i uspjeli da na čelu Hrvatske nije stajao ratni vođa Hrvata dr. Franjo Tuđman, te izuzetno motivirani i hrabri hrvatski branitelji koji su jednom zauvijek ovaj fašistički projekt Velike Srbije riješili – Olujom!

Petar Horvatić / narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ovo su nositelji izbornih listi stranaka HNS BiH predvođenih HDZ-om BiH

Objavljeno

na

Objavio

Dopredsjednik HDZ BiH Marinko Čavara danas je predao Središnjem izbornom povjerenstvu BiH imena kandidata koalicije HNS BiH- HDZ BiH za županijske skupštine, Zastupničke domove federalnog i Parlamenta BiH, člana Predsjedništva BiH, zastupnike u Narodnoj skupštini RS.

Tako će, kako se i očekivalo, u prvoj izbornoj jedinici ispred bloka stranaka koje okuplja HDZ BiH za državni Parlament nositeljica biti zamjenica predsjednika stranke Borjana Krišto, a uz nju za državni parlament liste će predvoditi Predrag Kožul, Tatjana Lučić, Nikola Lovrinović i Mijo Matanović, otkriva Večernji list.

Nova imena na listama HDZ-a BiH za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH su Tatjana Lučić i Mijo Matanović, dok su tu i dosadašnji zastupnici Borjana Krišto, Nikola Lovrinović i Predrag Kožul.

Krišto u ovom mandatu obnaša dužnost predsjedavajuće, odnosno zamjenice predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Na političkim dužnostima nalazi se od 1999. godine, a do sada je obnašala dužnosti ministrice pravde i uprave Hercegbosanske županije, tajnice Vlade HBŽ, ministrice pravde FBiH, predsjednice FBiH, delegatkinje u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i dva puta dužnost zastupnice u Zastupničkom domu Parlamenta BiH.

Što se tiče Lovrinovića, on trenutno obnaša dužnost šefa Kluba zastupnika HDZ-a BiH u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. U ranijem razdoblju bio je šef ureda Vjekoslava Bevande dok se isti nalazio na dužnosti predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i šef ureda predsjednika Vlade Srednjobosanske županije do 2005. godine. Za vrijeme Hrvatske samouprave, Međunarodna zajednica mu je privremeno zabranila političko djelovanje.

Mijo Matanović kao dužnosnik HDZ-a BiH u ranijem razdoblju bio je predsjednik Vlade Posavske županije i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH, dok Tatjana Lučić nije obnašala nikakve značajnije političke funkcije.

Kako prenosi Večernji list, liste za Parlament Federacije BiH u ime HDZ-a nosit će Mate Šimić, Marijan Klaić, Mijo Krešić, Zvonko Đaković, Josip Martić, Zdravko Marošević, Biljana Baban, Marinko Čavara, Jelka Milićević, Stanko Musa, Hrvoje Milošević i Petar Galić.

Od poznatijih imena na listi HDZ-a za Parlament FBiH nalaze se trenutna ministrica financija u Vladi Federacije BiH Jelka Milićević, predsjednik FBiH Marinko Čavara, ministar prostornog uređenja FBiH Josip Martić i predsjednik Vlade Posavske županije Marijan Klaić.

Na ovogodišnjim izborima u Zastupnički dom Parlamenta FBiH pokušat će ući i trenutni zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić koji je u ranijem razdoblju, između ostalog, bio zastupnik u Skupštini Tuzlanske županije. Na listi za Parlament FBiH nalazi se i načelnik Vareša Zdravko Marošević i ministar znanosti, prosvjete, kulture i sporta Hercegbosanske županije Petar Galić.

Liste za županijske skupštine nosit će Tomislav Dujmović (Unsko-sanska županija), Đuro Topić (Posavska županija), Danijel Nikolić (Tuzlanska županija), Ivo Tadić (Zeničko-dobojska županija), Ilija Nakić (Srednjobosanska županija), Nevenko Herceg (Hercegovačko-neretvanska županija), Zdenko Ćosić (Zapadno-hercegovačka županija), Dražen Trlin (Sarajevska županija)i Ivan Jozić (Hercegbosanska županija).

Što se tiče izbornih listi iz Republike Srpske, nositelji listi HDZ-a bit će Dragan Juričević i Ivana Nadarević, dok će liste za Narodnu skupštinu RS-a nositi Mirko Pandža, Angela Ćorković, Marijan Kljajić i Ilija Filipović./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori