Pratite nas

Vijesti

Deseci tisuća mrtvih po uputama za čišćenje OZN-e

Objavljeno

na

Povjesničar Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest za narod.hr je pojasnio kako su nakon predaje i zarobljavanja u završnim borbama u središnjoj Hrvatskoj, te zatim u Sloveniji i izručenja na Bleiburgu, kolone ratnih zarobljenih vojnika i civila krenule su, u oružanoj pratnji pripadnika JA, na iscrpljujući povratak kroz Sloveniju, prema Hrvatskoj, i dalje u zarobljeničke logore u Jugoslaviji. „Koliko je pak provođenje zarobljenika bilo bezuvjetno i nepoštedno, svjedoče mnogobrojne masovne grobnice u Sloveniji“, ocijenio je Geiger.

„Upute Trećeg odsjeka OZN-e Prve armije podređenim divizijskim opunomoćenicima OZN-e, od 6. svibnja 1945., kada su se jedinice Jugoslavenske armije pripremale za oslobađanje Zagreba, jasno prikazuju postupak sa zarobljenicima. ‘[…] sve zarobljenike i druga lica koje brigade budu hvatale i upućivale diviziji, uzimati u postupak i prečišćavati. Ovo ne znači, da brigade treba sve zarobljenike da upućuju vama, nego one čiste na licu mesta, a ono što ostane, što se prikupi posle toga, koje brigade usled svojih vojničkih zadataka neće imati vremena da čiste, neka šalju vama. […] Stav prema zarobljenim oficirima i zarobljenicima važi prema ranijim uputstvima. Oficire čistite sve redom, osim ako za nekoga dobijete od OZN-e ili partije da ga ne treba likvidirati. Uopšte u čišćenju treba biti energičan i nemilosrdan. […]‘.  Upute OZN-e za likvidacije zarobljenih neprijatelja bile su jasne i nedvojbene: ‘Sve ustaše i SS-ovce likvidirati, naročito oficire. Također likvidirati i domobranske oficire, osim onih koji su prema podacima partijske organizacije ili OZNE sarađivali sa NO pokretom’“, pojasnio je Geiger.

Istaknuo je kako nakon završetka ratnih djelovanja i na području središnje Hrvatske osnovani su u svim većim mjestima zarobljenički logori.

bleiburg

OZN-a za Hrvatsku izvijestila je 12. svibnja 1945. Vrhovni štab JA da u Zagrebu, na Kanalu, „ima 7000 zatvorenika i zarobljenika“. Prema navodima Mjesnog komiteta KPH Zagreb, od 12. svibnja 1945. „Logori hapšenika puni su pohapšenih domobrana i drugih krivaca.

Na Kanalu ima oko 10000 a na Aerodromu oko 7000 Njemaca. U Vrapče dolazi 2000 ustaša“.

Prema podacima Glavnog štaba JA za Hrvatsku upućenih Generalštabu JA o broju zarobljenika na područjima vojnih korpusnih oblasti u Hrvatskoj od 15. svibnja 1945., na području središnje Hrvatske najviše je zarobljenika u Karlovcu 5000, Prečkom 15.000 i Zagrebu 4190. Prema podacima Generalštaba JA od 18. svibnja 1945. u zarobljeničkim logorima u Zagrebu nalazi se 2.500 Nijemaca, 1.800 ustaša i 12.000 domobrana, a iz Zagreba je za Bjelovar upućeno 7.000 zarobljenih Nijemaca. Broj zarobljenika u pojedinim je logorima ubrzo postao znatan, uglavnom sprovođenjem zarobljenika iz Slovenije. Primjerice, 12. krajiška brigada JA prihvatila je i sprovela od 14. do 20. svibnja 1945. iz logora Celje u logor Samobor oko 40.000 zarobljenika.

Huda Jama

Huda Jama

Gegiger je istaknuo kako većina zarobljenih u završnim ratnim djelovanjima u Hrvatskoj i Sloveniji, upućena je tijekom svibnja 1945. preko Slavonije i Srijema u zarobljeničke logore u Vojvodini i Srbiji.

„Načelnik OZN-e za Jugoslaviju, A. Ranković, nezadovoljan radom OZN-e za Hrvatsku i brojem likvidiranih u Zagrebu, 15. svibnja 1945. je istaknuo:

‘[…] Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200  bandita. […] Radite suprotno od naših naređenja jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima’“.

Pojasnio je da dokumenti iz različitih krajeva središnje Hrvatske svjedoče o masovnim likvidacijama provođenima od raznih postrojbi i ustanova NOV i POJ, koje se u takvom broju sigurno ne bi mogle događati bez „direktiva“ najvišeg rukovodstva ili barem njegova prešutnog odobravanja. U pojedinim pak slučajevima moguća je i nemoć struktura vlasti u zaustavljanju i sprječavanju odmazde.

„Protivnici ili pretpostavljeni protivnici nove vlasti uklanjani su po kratkom postupku ili su suđeni na sudskim procesima“, ocijenio je Geiger te dodao kako osim ratnih zločinaca“ ubijaju se ili uhićuju i osuđuju i politički protivnici, stvarni ili pretpostavljeni, na temelju paušalnih optužbi.

Mnogobrojne su presude donesene, očito samo zato, da bi se osuđeniku mogla konfiscirati imovina

Geiger je također istaknuo kako je revolucija je podrazumijevala, i tražila žrtve – na svim područjima nakon uspostave komunističke vlasti u Hrvatskoj, i drugdje u Jugoslaviji, uslijedio je val uhićenja i likvidacija. Protivnici ili pretpostavljeni protivnici komunističke vlasti, bez obzira na nacionalnu/etničku pripadnost, uklanjani su po kratkom postupku ili nakon sudskih procesa, često montiranih.

„Posebnu ulogu od potkraj 1944. i prvih mjeseci poraća 1945. u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, imali su vojni sudovi, koji su bili nadležni za najvažnija krivična djela bez obzira je li počinitelj bio vojna ili civilna osoba, naime za ratne zločine, djela narodnih neprijatelja i krivična djela vojnih lica i ratnih zarobljenika“, ocijenio je te dodao „rukovodeći se istim ciljem izraženim u krilatici ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu!’ vojni su sudovi kao revolucionarni organi jedinstveno ostvarivali svoju namjenu, smatrajući da treba osuditi sve ono što nanosi štetu interesima naroda i narodno-oslobodilačke borbe“.

Geiger je objasnio da su mnogobrojne presude donesene, očito samo zato, da bi se osuđeniku mogla konfiscirati imovina. Nekoga tko je bio primjerice vlasnik tvornice, tiskare ili ljekarne, trebalo je optužiti da je bio „narodni neprijatelj i pomagač okupatora“, osuditi ga i oduzeti mu imovinu. I u Zagrebu uslijedile su mnogobrojne konfiskacije imovine svih onih koji su bili neprijatelji ili su ih takvima smatrali.

„Pojave ‘čišćenja’ bilo je i u zapadnoj Europi, ali su ona uglavnom provođena sudskim i upravnim mjerama“, istaknuo je Geiger te dodao kako dio izvansudskih likvidacija u zapadnoj Europi bila su i osvećivanja, do kojih je sporadično dolazilo u prvim danima oslobađanja pojedinih zemalja.

„No, osnova denacifikacije u demokratskoj Europi bila je da se postupci moraju utemeljiti na pravu i regularnim sudskim postupcima, te da je potrebno na sve načine izbjegavati i sprečavati osvetu. U Sovjetskom Savezu i u Jugoslaviji taj je proces bio bitno drukčiji, jer je masovna ubojstva neposredno poslije rata organizirala i izvela država, a ne osvetoljubivi pojedinci ili skupine. Osveta je u Jugoslaviji u neposrednom poraću bila na sve načine poticana od najviših struktura vlasti“, zaključio je Geiger.

Bleiburg i „križni put“ ogledni su primjer partizanske i komunističke represije i zločina odnosno „obračuna s narodnim neprijateljem“

bleiburg2Pod pojmom Bleiburg i „križni put“ historiografija podrazumijeva događaje krajem Drugoga svjetskog rata na jugoslavensko (slovensko) – austrijskoj granici, u svibnju 1945., posebno događaje vezane uz završne borbe, odnosno djelovanje Jugoslavenske armije koja je opkolila i zarobila vojne postrojbe Trećega Reicha i Nezavisne Države Hrvatske koje su se povlačile na liniji Celje – Slovenj Gradec – Dravograd – Bleiburg, zatim uz britansko izručivanje zarobljenika iz Austrije Jugoslavenskoj armiji, kada je neutvrđen broj pripadnika oružanih snaga, ponajprije NDH i Trećeg Reicha, ali i slovenskih domobrana, crnogorskih i srpskih četnika, kao i civila koji su bili u zbjegu, pogubljen kraj Dravograda i Maribora, u Kočevskom Rogu i u nekim drugim slovenskim mjestima te uz tzv. „marševe smrti“ odnosno „križne putove“ kojima su  zarobljenici vraćani u logore u Jugoslaviji.

„Po broju ljudskih gubitaka, slučaj Bleiburg i ‘križni put’ ogledni su primjer partizanske i komunističke represije i zločina odnosno ‘obračuna s narodnim neprijateljem’ u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću“, zaključio je Geiger.

Pojasnio je da u mnogobrojnoj literaturi o Bleiburgu i „križnom putu“, koja donosi različite procjene, izračune i navode, broj stradalih i žrtava kreće se u rasponu od oko 50.000 do, posebice kod hrvatskih, a i srpskih emigrantskih autora, najčešće 200.000, 250.000 poginulih i ubijenih zarobljenih ustaša, domobrana i civilnog stanovništva NDH.

„Prema izračunima/procjenama V. Žerjaviću na Bleiburgu i ‘križnom putu’ život je izgubilo najviše Hrvata 45.000 i Muslimana 4.000 odnosno Hrvata i Muslimana 45.000 do 55.000, zatim Slovenaca 8.000 do 10.000 i Srba i Crnogoraca oko 2.000“, ocijenio je te dodao kako najnovija istraživanja arhivskog gradiva i stratišta odnosno masovnih grobnica u Sloveniji upućuju da bi konačne brojke stvarnih gubitaka vezanih uz slučaj Bleiburg mogle biti i veće od navedenih izračuna ili, prema svemu sudeći, da bi brojke stvarnih gubitaka nekih nacionalnih skupina, ponajprije Slovenaca i Crnogoraca, mogle biti i znatno veće od navedenih izračuna.

„Prema nekim izračunima, primjerice K. Katalinića, stvarni gubici Hrvata (uključujući i muslimane) vezani uz Bleiburg i ‘križni put’ iznose minimalno 85.000, vjerojatno 135.500 i maksimalno 198.500 osoba.  Poimenični popisi onih koji su život izgubili na Bleiburgu i ‘križnom putu’ su nesustavni i nepotpuni“, objasnio je Gegiger te dodao kako najopsežniji popis Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske iz 1999., donosi podatke za 13.300 osoba koje su na Bleiburgu i „križnom putu“ izgubile život.

„Prema sustavnoj usporedbi procjena, izračuna i popisa ljudskih gubitaka koje su prouzročili partizani i komunisti u Jugoslaviji tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, M. Portmanna, na Bleiburgu i ‘križnom putu’ život je izgubilo oko 80.000 ratnih zarobljenika Hrvata, Bošnjaka, Srba, Crnogoraca, Slovenaca, Nijemaca, uglavnom vojnika, ali i civilnog stanovništva“, pojasnio je.

Također je istaknuo kako neki hrvatski povjesničari zastupaju staru emigrantsku tezu da su na Bleiburgu i i „križnom putu“ stradali samo ili uglavnom Hrvati, te da se u svibnju 1945. dogodio „genocid“ nad Hrvatima odnosno površno i shematski sve prikazuju kao mržnju na hrvatstvo.

„Takva stajališta i danas su prisutna, pa i gotovo prevladavajuća, u najvećem dijelu hrvatske javnosti“, ocijenio je Geiger te dodao „iako se može prihvatiti da je među stradalima bilo najviše Hrvata, ne smije se zaboraviti činjenica da su među zarobljenima te zatim ubijenima bili i mnogobrojni Nijemci, Slovenci, Srbi, Crnogorci, Bošnjaci i drugi, vojnici, ali i civili“.

„Današnji, pak, ‘hrvatski antifašisti’ iako bi se moglo reći da je često puta riječ o osobama koje se nisu odrekle propalog komunističkog svjetonazora, upinju se i dalje, unatoč i njihovim deklarativnim izjavama da osuđuju svaki zločin, prešutjeti i omalovažiti svako istraživanje Bleiburga i ‘križnoga puta’ koje ne podržava ‘antifašističku’ sliku prošlosti“, objasnio je Geiger te dodao kako ujedno, događaje i zločine koji su postali javni i neupitni, nastoje minimalizirati i iznositi njima svojstvena obrazloženja.

narod.hr

kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Erdogan: Alija mi je rekao da se pobrinemo za BiH

Objavljeno

na

Objavio

Europa neće opstati bez islama, niti može ignorirati Tursku, poručeno je s velikog predizbornog skupa turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana u Sarajevu. Autobusima iz Austrije, Francuske, Švedske, Makedonije i niza drugih zemalja desetak tisuća Turaka iz dijaspore došlo je u Sarajevo, najzapadniji europski grad u kojem je Erdoğanu dopušteno održati predizborni skup uoči općih izbora u Turskoj 24. lipnja.

U sportskoj dvorani Zetra bio je i manji broj građana Bosne i Hercegovine, a veći dio programa održavao se na turskom i bez prijevoda, kao i zaključni Erdoğanov govor. Tisuće okupljenih pjevanjem su ponavljale Erdoğanovo ime i mahale tisućama turskih zastava, uz vrlo velik broj novinara iz Turske. Manje skupine pjevale su i “Erdoğane, sultane”, a službeni voditelj skupa je turskog predsjednika usporedio sa sultanom Mehmedom II. Osvajačem. Skup je osiguravao velik broj pripadnika bosanskih policijskih i sigurnosnih službi, ali su glavnu riječ imali turski službenici, slično kako SAD preuzima osiguranje posjeta svojih dužnosnika.

Na bini u Zetri uz veliku zastavu Turske bila je istaknuta i zastava Bosne i Hercegovine te portreti Erdoğana i Kemala Atatürka, tvorca moderne sekularne Turske. Uz Atatürkov portret preko velikog ekrana turski je hodža molio Bismilu, a u publici je bilo muškaraca s crvenim fesovima kakve je Atatürk svojedobno zabranio u skladu sa svojom vizijom moderne, Europi okrenute Turske u kojoj će vjera biti striktno odvojena od politike. Do Erdoğana, koji je počeo proces restauracije predatatürkovskog osmanskog poretka. Skup u Zetri bio je središnji događaj dolaska turskog predsjednika u Sarajevo, koji ima karakter radnog posjeta. Radno: na skupu s nizom turskih ministara u zgradi Predsjedništva BiH, sagrađenoj nakon austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, potpisano je pismo namjere o gradnji autoceste Sarajevo – Beograd kreditom turske državne banke Exim i najavljen novi sporazum o slobodnoj trgovini kojim bi sadašnja razmjena od 800 milijuna dolara uskoro porasla na milijardu. Od vlasti BiH zatražio je suradnju na izručenju pristaša Fethullaha Gülena.

Erdogan je kazao da u BiH donosi pozdrave 80 milijuna građana Turske dodajući da je današnje gostoprimstvo BiH vrijedno svake pohvale. On se zahvalio svima koji sudjeluju na 6. po redu Kongresu Unije europskih-turskih demokrata (UETD), prenosi Klix.

“Europske države koje smatraju da su kolijevka demokracije danas su pale na ispitu. A BiH danas je pokazala da je demokratska država”, rekao je Erdogan.

Istakao je da je narod BiH ovim potezom i korakom pokazao da prijateljstvo i zajedništvo s narodom Turske i dalje traje te da će i dalje trajati. Prisjetio se sastanka s prvim predsjednikom Republike BiH Alije Izetbegovića koji mu je “ostavio jedan zavjet”.

“Rekao mi je: Erdogane, Vi se pobrinite za ovo područje. Mi BiH nikada nismo smatrali drugim područjem. Uvijek ćemo biti uz BiH. Europski prostor za nas nije ništa novo”, rekao je Erdogan.

On je dodao da je Turska uvijek imala povijesne odnose s zemljama Europe. Kako kaže, mnogi Turci su otišli u zemlje Europe zbog migracija kako bi ostvarili svoj san o budućnosti.

“Mi smo se nadali da će se oni vratiti jednog dana u Turskoj. Neki su se vratili, ali je većina ostala u zemljama Europe. Braću u Europi danas zovem Evropljanima”, kazao je Erdogan.

Predsjednik Turske rekao je da koliko god se neki trudili odvojiti Turke da u tome neće uspjeti. Prisutnim je kazao da europski Turci imaju zadatak da obvezno uzmu državljanstvo države u kojoj žive, ali da ne gube prava u Turskoj.

“Čuvajte svoju vjeru i jezik. Ako to izgubite bit ćete izgubljeni. Učite svoju djecu materinjem jeziku. Imajte na umu da trebaju dobro znati i turski jezik, ali i njemački i engleski jezik. Naravno, ne možemo zanemariti ni bosanski jezik”, rekao je Erdogan.

Erdogan je kazao da narod mora imati pravo demokratskog glasa i da će ga imati i na 24. lipnja na parlamentarnim i predsjedničkim izborima.

“Uvijek smo podržavali rad naših nevladnih organizacija u Europi. UETD je u tom smislu ostvario velike rezultate osiguravajući pomoć našim građanima. Trenutno se u našoj državi obrazuje preko četiri tisuće ljudi iz drugih država”, dodao je Erdogan.

On je u Sarajevu kritizirao europske zemlje ističući kako one pokazuju neprijateljstvo prema Turskoj te da se takve stvari moraju osujetiti. Pozvao je dijasporu da bude aktivna u političkom životu država u kojim žive.

“Obraćam se svoj braći u Europi, pravo je vrijeme za jedinstvo”, rekao je Erdogan pri tome pitajući prisutne hoće li biti “jedinstveni, jaki, braća i da li će se zalagati da dođu do onoga što zaslužuju u Europi”.

Predsjednik Republike Turske rekao je da su se Turci u bici na Dardanelima zajedno borili s Bošnjacima i da se mora ponovo postići takvo jedinstvo.

“Glas koji se diže iz Sarajeva je nagovještaj na predstojećim izborima. Ustanite. Znaš naš pozdrav. Jedna zastava, jedna država, jedna domovina”, rekao je Erdogan.

Prije Erdoanovog obraćanja prisutnim na predizbornom skupu obratio se predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović koji je rekao da Turci “imaju čovjeka kojeg je Bog poslao i da mu je ime Erdogan”.

U glavni grad BiH proteklih dana stigli su brojni državljani Republike Turske iz europskim zemalja kako bi prisustvovali Kongresu Unije europskih-turskih demokrata (UETD) koji je okarakteriziran i kao predizborni skup AK partije.

Dvoranom su se vijorile zastave Republike Turske, a brojni sudionici na sebi imali su majice s turskim nacionalnim simbolima. Prisutni su pjevali pjesme o Erdoganu, mahali zastavama i uzvikivali “sultan Erdogan”. Reporter Klix.ba javlja da je u nekoliko navrata odsvirana himna Republike Turske.

Organizator je ranije najavio kako će obraćanju Erdogana prisustvovati od 15 do 20 tisuća osoba. Brojni turski državljani danas su kritizirali zemlje Europske unije koje su AK partiji ranije zabranile održavanje predizbornog skupa.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Sarajevo je uspjelo vrući krumpir ilegalnih migranata uvaliti Mostaru!?

Objavljeno

na

Objavio

U Salakovac mogu biti smješteni samo tražitelji azila u BiH. Ljudi koji su danas tamo prebačeni to nisu!

Sarajevo je uspjelo vrući krumpir (ilegalnih) migranata uvaliti Mostaru i time bar privremeno prikriti, gurnuti pod tepih, svoju gigantsku aljkavost i javašluk. Ljudi koji su danas zadržani na ulasku u Hercegovačko neretvansku županiju nisu tražitelji azila, niti se zna tko su od njih izbjeglice. Zna se da većina njih nema nikakve dokumente, da su ilegalno ušli u BiH i da su danima spavali po sarajevskim parkovima. Sad, kad ih Sarajevo više ne može trpiti, odlučilo ih se uputiti u Mostar, u Readmisijski centar Salakovac, piše Dnevnik.ba.

Formalno-pravno, u Salakovac mogu biti smješteni samo tražitelji azila u BiH. Ljudi koji su danas tamo prebačeni to nisu! No, priča ima malo dublju pozadinu, a pravi cilj je zataškati nezakonito djelovanje ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića i njegovih službi, ali i cjelokupnog bošnjačkog političkog establišmenta na čelu s Bakirom Izetbegovićem,.

Naime, Mektić s ministarstvom kojem je na čelu, nadležan je za migracije i azil, kao i granice. Dakle, granice su očigledno porozne, migranti nisu registrirani, a azilanata zapravo u ovoj skupini ni nema. Kako bi sakrio sarajevski javašluk, Mektić i bošnjačka politička scena danas pozivaju na hapšenje ravnatelja policije HNŽ-a Ilije Lasića koji je samo vodio računa o sigurnosti građana HNŽ-a.

Da ne znamo o komu je riječ, legitimno bi bilo postaviti pitanje kako Mektić, Izetbegović, Suljagić i ostali imaju obraza pozivati Tužiteljstvo BiH da pokreće postupke protiv osoba koje postupaju u skladu sa zakonom, a istovremeno stotine ilegalnih migranata prelazi granicu BiH bez ikakvih dokumenata. Mektić nije spriječio ilegalne migracije u BiH. Svjedoci smo da su ljudi u nehumanim uvjetima posljednjih dana spavali po parkovima u Sarajevu i drugim dijelovima BiH, bez ikakve reakcije ministra koji je nadležan za ove probleme. Naravno, svaka osoba koja je progonjena u svojoj zemlji porijekla i koja ispunjava uvjete da bude izbjeglica treba imati zaštitu.

No, ostaje nejasno zbog čega Mektićevo ministarstvo nije u skladu sa zakonom o azilu provelo postupak utvrđivanja jesu li te osobe izbjeglice ili lažni migranti? Ovakvo katastrofalno postupanje Mektić je odlučio riješiti na način da nekoliko stotina migranata prebaci u Salakovac kod Mostara, te će vjerojatno građani HNŽ-a rješavati probleme ovih osoba, budući da Mektić to nije bio u stanju učiniti, piše Dnevnik.ba.

Ako u RS postoji imigracijski centar, a u Delijašu kraj Sarajeva azilantski centar, ostaje nejasno zbog čega je ministar strance kojima nije priznat izbjeglički status smjestio u Readmisijaski centar u Salakovcu kod Mostara, gdje prema propisima mogu boraviti samo osobe kojima je BiH priznala izbjeglički status i koji su zatražili azil. Prijetnje koje je uputio ravnatelju policije HNŽ-a Iliji Lasiću, da će biti tužen, su apsurdne, budući da bi upravo Tužiteljstvo BiH trebalo preispitati rad ministra Mektića.

Njegovo je ministarstvo odgovorno što su stotine imigranata bespravno ušle u BiH, bez ikakvih dokumenata, dok istovremeno nisu zatražili ni azil u našoj zemlji. Kao takvi su bez ikakve pomoći i humanih uvjeta, živjeli na otvorenom. To je bila, i još uvijek jest, opasnost po sigurnost građana BiH. Postavlja se pitanje hoće li Mektić odgovarati ako osobe koje su boravile u nehumanim i nehigijenskim uvjetima sa sobom na područje HNŽ-a donesu zarazne bolesti? Svaka država ima pravo u cilju zaštite nacionalne sigurnosti spriječiti ulazak stranaca bez dokumenata, a koji pri tom čak nisu ni tražili azil u BiH, posebno ako BiH nema uvjete prihvatiti spomenute osobe.

Međutim, Mektić je svojim nečinjenjem omogućio da stotine, možda i tisuće takvih stranaca slobodno šetaju po BiH. Pitanje migracija i azila je na razini države BiH i upravo su državni organi odgovorni za današnju katastrofalnu situaciju te umjesto da podnesu ostavke jer nisu sposobni provoditi zakon, oni prebacuju odgovornost na ravnatelja policije HNŽ-a. Iako su bošnjački mediji nazivali Lasića nelegalnim ravnateljem policije, valja napomenuti kako su Ombudsmeni za ljudska prava BiH utvrdili da se Iliji Lasiću krše ljudska prava jer mu je ministar financija HNŽ-a iz samo njemu znanih razloga obustavio isplatu plaće. Inače, u tijeku je sudski postupak radi zaštite Lasićevih prava, koji do današnjeg dana nije razriješen sa svoje dužnosti, budući da su predstavnici SDA u Skupštini HNŽ-a napustili sjednicu kad je trebalo provesti postupak razrješenja ravnatelja policije Lasića, piše Dnevnik.ba.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati