Pratite nas

Istaknuto

Deseti travnja – smijemo li uopće to izgovoriti?

Objavljeno

na

I opet se vratio onaj dan koji smo morali zaboraviti. Dan koji smo morali izbrisati iz duhovnog i socijalnog pamćenja, nacionalne povijesti i individualnog tumačenja događaja koji su označili hrvatsku povijest. Svake godine se vraća taj dan, deseti travnja, dan koji je podsvjesno, nesvjesno i neplanirano postao simbolom borbe za hrvatsku državu i slobodu.

Gledajući objektivno nije to neki poseban dan, ali je navodno upravo 1004 najčešća zaporka na hrvatskim računalima, piše Vinko Vukadin/Kamenjar.com

Govoriti o desetom travnju je političko samoubojstvo, socijalno desetljećima neprihvatljivo, a neki kažu i intelektualno najgori pečat koji može pogoditi suvremenog čovjeka.

Jednom riječju deseti travanj je u kolektivnu svijest usađen kao neka vrsta alarma. Svi znaju što mislite kad kažete deseti travnja. Dovoljne su samo te dvije riječi i već ste u onoj ladici u koju su vas namjeravali strpati oni kojima je deseti travnja još uvijek rak rana, podsjećanje na ono što oni nikada nisu željeli: proglašenje hrvatske države.

Smijemo li mi uopće izgovoriti taj datum, a da nas ne napadnu za govor mržnje, ustaštvo i fašizam?

Što se mene tiče, a vjerujem i većine normalnih Hrvata, taj dan je povijesni simbol, dan kada je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, nikoga ne mrzim, fašist nisam niti u primisli, a da bih bio ustaša za to sam premlad.

Govor mržnje je svojstveniji onima koji su u ime Jugoslavije poubijali pola milijuna Hrvata nego onima koji bez straha izgovaraju deseti travnja, Koga bismo mi to mrzili ako svoju povijest ne zaboravljamo?

Čiji je to povijesni datum? Islandski? Koji je narod na taj dan proglasio svoju državu? Eskimi?

Radi se o datumu iz povijesti hrvatskog naroda, o datumu kada je po prvi put srušena Jugoslavija i srbska kolonizatorska politika. Da nije bilo desetog travnja, teško da bi bilo i petog kolovoza. Jugoslavija, ondašnja, bi najvjerojatnije opstala, a hrvatska država se nikada više ne bi obnovila, jer su Srbi imali sustavni plan naseljavanja i kolonizacije. Samo zahvaljujući hrvatskim narodu i ustaškom pokretu je ta srbska politika prekinuta.

Istina je da je država neslavno propala, da je na njezinim ruševinama nastala nova Jugoslavija, ona komunsitička, ali je duh naroda i sjeme koje su pokušali zatrijeti proklijalo 1990. i stovrilo novu demokratsku državu Hrvatsku. Bez ovoga intermezza bi ideja hrvatske dražve, vjera u mogućnost i tehnička izvedba bila nemoguća. Zahvaljujući planskom naseljavanju i kolonizaciji, neprestanost Jugoslavije bi značila konačnost Hrvatske. Ustaški pokret i NDH su neporecivo uspjeli proglasiti državu, nasuprot saveza Jugoslavije s Hitlerom i nasuprot okupacije koju je provela navodna saveznica, fašistička Italija.

Naknadni pokolji naroda od strane jugokomunista su samo još dublje usadili simboliku i sjećanje na narodnu želju i državu. Nisu uspjeli iskorijeniti želju za državom niti pokoljima, niti su je ubili raseljavanjem i indoktrinacijom.

Upravo zato je deseti travnja za svakog objektivnog Hrvata središnji simbol buđenja, nastanka i revolucije, otpora srbskoj kolonizaciji i jugoslavenskom plaštu pod kojim smo se gušili.

Hrvati su i u Jugoslaviji znali što simbolizira deseti travnja. Odlazili su u zatvore i tajno si čestitali. Za vrijeme Domovinskog rata je taj datum bio simbol, iako ga službena politika nikada nije prihvatila, čak ni kao običnu povijesnu činjenicu.

Previše je partizana i jugofašista sudjelovalo u kreiranju novije hrvatske povijesti da bismo bez ikakvih problemna o tim datumu smjeli govoriti objektivno i bez jugofašističke i komunističke promidžbe.

Deseti travnja nikada nije oslobođen partizansko jugoslavenske krvave laži i podvala. Ostao je u podsvijesti kao nešto što se ne smije javno ni izgovoriti, a kamo li promovirati.

No, čija je to politika i komu to služi?

Hrvatski-narod_10travanjKažu da nije dobro sjećati se desetog travnja zbog ustaških zločina i rasnih zakona. Zašto onda ne osude još veće komunističke zločine i slične zakone po kojima je ubijano i zatvarano sve što je mislilo hrvatski. Zašto ne zabrane sjećanje na megakoljača Tita i njegovu krvavu kolonizaciju i okupaciju? Humanizam dakle ne može biti pravim razlogom.

Vele nam da je neprikladno sjećati se države koja je osnovana bez Istre. Izgleda da im je stalo do teritorijalne cjelovitosti, a zaboravljaju da je ona, koju nam oni nameću kao osnovicu današnje Hrvatske, samo polovica one koju oni tako zdušno proglašavaju zločinačkom i antihrvatskom. Uostalom Istra je prvi put u svojoj povijesti postala dio administrativnog hrvatskog teritorija uredbom ustaške vlade i NDH, a ne šumskim dekretom antifašista, koji su svoju borbu protiv Talijana pokrenuli tek nakon kapitulacije Italije.

Čak ni povijesne podatke oni ne priznaju jer njima priključenje Istre i Dalmacije, nakon povlačenja Talijana, ništa ne znače. Oni priznaju samo partizanske šumske dokumente po kojima je država Hrvatska nestala da bi nastala Jugoslavija. Veličina države i integracija hrvatskog naroda ne može dakle biti razlogom njihove odbojnosti prema desetom travnja.

Vele nam da nije dobro govoriti o desetom travnja, jer time navodno prizivamo govor mržnje. Po toj logici niti jedna država na svijetu ne bi smjela slaviti svoj datum osnivanja jer je u temeljima svake države neka nesreća, rat, progonstvo ili ubojstvo. Zanimljivo je da ih ne smeta spominjanje Jugoslavije i promoviranje onoga pokreta koji je poklao pola milijuna Hrvata.

Kažu nam da treba povijest ostaviti na miru i okrenuti se budućnosti. Kako to da oni ne ostave povijest i da ih toliko brine upravo ta povijest? Zar ne bi bilo vrijeme da se okrenemo budućnosti i zaboravimo da je zabranjeno izgovarati deseti travnja s poštovanjem?

Očito razlog zabrana i diskreditacije leži u samoj činjenici: proglašenju Nezavisne Države Hrvatske, a ne u navodnom fašizmu režima, zločinima ili neintegriranosti teritorija. Oni ne podnose hrvatsku državu, a zločini režima, rasni zakoni i istarski smokvin list su samo loša isprika i opravdanje za održavanje jugofašističke diktature i cenzure mozga.

No, mogu oni braniti i zabranjivati. Deseti travanj je dan kad je proglašena Nezavisna Država Hrvatska i kao takav datum on je neizbrisiv iz sjećanja naroda.

Komunisti i jugoslavenski fašisti su pokušali taj datum zabraniti, prokleli su ga, ali bez uspjeha.

U hrvatskom srcu uvijek živi i živjet će deseti travanj, dan kad je hrvatski narod nakon nekoliko stoljeća opet dobio svoju državu.

Za mene je to bio i ostao simbol uskrsnuća hrvatske države.

Vinko Vukadin/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

5. studenog 1990. – Osnovana 1. gardijska brigada “Tigrovi”

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1990. godine formirana je Jedinica za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske u Rakitju, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Tigrove”.

Bila je formirana od dragovoljaca i dijelova Hrvatske policije. U prvoj fazi svoga djelovanja, kao Jedinica za posebne namjene MUP-a “Rakitje”, izvršavali su delikatne vojno-redarstvene zadaće.

Iza njih su ostale briljantno provedene akcije poput hvatanja Arkana i drugih terorista.

U suradnji sa drugim jedninicama za posebne namjene MUP-a RH proveli su povijesnu akciju na Plitvicama koja je u historiografiji zapamčena kao “Krvavi Uskrs”.

Daljnjim rastom snaga i postupnim formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku, “Tigrovi” postaju 1. A brigada ZNG-a, koju čini šest bataljuna (bojni).

Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna-Vrapče (ćukovi), 2. bojna-Rakitje (kosovi), 3. bojna-Pionirac, po Pionirskom gradu (žune), 4. bojna -Kumrovec pa Petruševac (gavranovi), 5. bojna -Vinica kod Varaždina (oblaci) i 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu (orlovi).

Tijekom ljeta 1991. godine, dio “Tigrova” držao je položaje u Novim Čakovcima, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima i Tenji.

Tijekom 1991. godine “Tigrovi” su sudjelovali i u borbama na novogradiškom i novljanskom ratištu, te su spriječili namjere banjalučkog da se spoji s bjelovarskim korpusom JNA. Štoviše u operaciji “Orkan ’91” brigada je imala zapaženu ulogu u oslobađanju okupiranog područja. Sredinom 1992. godine brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika.

Sve zadatke uspješno su obavili i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Godine 1993. dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Maselnica”, a 1994. godine brigada je uglavnom neaktivna te je taj period provela u treningu i opremanju.

Ipak ta godina ostat će upamćena kao ona u kojoj je život izgubio jedan od simbola “Tigrova” – heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran. U operaciji “Bljesak”, “Tigrovi” su bljesnuli na njima poznatom terenu zapadne Slavonije, a kruna njihova djelovanja bila je operacija “Oluja”.

Važno je napomenuti činjenicu koja se se često zaboravlja, a to je da je brigada sudjelovala i u ratnim operacijama u BiH, od operacije “Ljeto ’95” do “Južni potez“. Tijekom Domovinskog rata ime i važnost “Tigrova” gradilo je oko 11 tisuća pripadnika.

U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 367 pripadnika Tigrova dok je 1711 ranjeno, a 201 pripadnik je prošao torture logora. Šestorica se još uvijek vode kao nestali, piše vojna povijest

 

Ministar Krstičević čestitao obljetnicu Tigrovima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari