Pratite nas

Razno

DESNA I LIJEVA KLUPA

Objavljeno

na

Jednom smo ja i moj suprug otišli na misu u čast 50 godina službe njegovog strica. Zlatomisnik fra. Stanko je okupio cijelu obitelj i jedva sam čekala neke ljude od rodbine razasute po svijetu upoznat.

nrad2204709

Ušli smo u crkvu a ja sam se držala muževe ruke kao pijan plota. Tek kad smo se uhvatili molitve primjetila sam da su svi muškarci na desnoj strani a sve žene na lijevoj. Samo sam ja od žena sjedila sa svojim suprugom. Tako se sjedi kod nas, to je tradicija od pamtivjeka objasnio mi je muž na brzinu.

Gledala sam na lijevoj strani svoju bivšu profesoricu, ona je bila supruga od muževog rođaka. Proletjelo mi je kroz glavu, pa ta stroga žena se drži nekakvih običaja iz pećinskog doba a onda ugledam sestru od moga muža i mislim..bas dobro..sjela si gdje ti i je mjesto. U svojoj kući možeš zajebavat Vladu ili Jadu ,kako ga mi od milja u obitelji zovemo ali tu ne. Pustila sam ruku mužu i ugnjezdila i ja svoju guzu na začelje lijeve strane. Udala sam se i uzela prezime obitelji u koju sam došla, tradicija se nastavlja i to je lijepo.

Mi Hrvati imamo dičnu povijest. Mnogi narodi se ne mogu pohvaliti sa toliko kraljeva i slavnih pobjeda kroz stoljeća. Neki naši susjedi slave i poraze kao svoje velike bitke.. Serviraju nam svoju ‘historiju’, svakodnevno žaleći svoje žrtve, a žrtava ne bi ni bilo da nisu napadali naš dom, našu obitelj.. Naša nedavna bitka je uzela previše mladosti i natopila previše zemlje krvlju da bi se narod zbog žrtava na drugoj strani sramio ili možda zaboravio. Sve žrtve treba poštovat ali se nikad nemojte odreć onoga sto jesmo radi raznih Pupovaca jer bitka nije završila na način na koji je on želio i priželjkivao.

Nikad nemojte zaboravit da svak voli svoje najviše. Obljetnica Oluje je naša slavna povijest . Moja i vaša djeca će je slavit sviđalo se to Jergovićima ili ne. Većina naroda uči iz knjiga o svom stvaranju a mi smo svjedočili uzivo tome. Sinovi, muževi , očevi pa i sestre su stvarali tu povijest..

Tradiciju treba nastavit, zato izvjesite zastave na svoje domove i slavite . Slavite žive, preživjele a i one naše mrtve koji su dali ono najvrijednije za domovinu, a ne jedino kako je rekao Milanović i ostao živ. Svako malo nas obasipaju životima nekih čudnih nezanimljivih ljudi. Herojima današnjice koji su jedva preživjeli razvod od sad već bivšeg slavnog nogometaša ili tenisača pa pjevača. Zamislite , ti njihovi heroji se bore za alimentaciju a budale čitaju i gledaju pa čak i suosijećaju koliko mu je malo uzela. Bombardiraju nas kako je normalno imat prvog i drugog roditelja za dijete, dvije mame ili živjet sa dva oca.

To nije naša tradicija. Prošle godine me na poslu pitala frendica.. što ti misliš što se ja udajem za muškarca starijeg od sebe 20 godina. Rekla sam joj..ne želiš čuti istinu, ali ako hoćes mislim da ono što svome sinu ne želim, a ne želim mu da ima toliko stariju ženu od sebe.. nije dobro.. znaš da djetetu želimo najbolje. I dan danas me neki sjete i pitaju da kako sam joj to mogla reć u lice. Valjda sam kao i oni trebala pričati iza ledja..to je primjereno.. neke istine se nikad ne pričaju na sav glas.

Jednom je Kerum javno na televiziji rekao da ne želi da mu se kćer uda sa srbina. Koliko su ga samo pljucali i vrijeđali, a nesvjesno su pljucali i druge koji su tako odgajani. Sad zamislite moga sina velikog i odraslog. Pa ja već i sad sanjam kako će se moje dite oženit u crkvi i kako ću ja sa unucima nediljom na misu. Ja sanjam, istina, a on živi svoj život i ako ne bude tako.. hvala Bogu.. bitno je da je živ i zdrav. Hoću reć.. briga mene što srbi ne slave Oluju. Oni slave svoje heroje a mi imamo svoje.. Ne sjećam se da su neki od novinara sa javne televizije ili urednika pisali ili snimili.. preživjela bitku za Vukovar. preživjela logor i odgojila lijepo dvoje djece.. Molim sve branitelje da pričaju svojoj djeci, djeca ce pričat svojoj djeci a naša djeca su mi.. Držite se obicaja . Dok je nas i nasih običaja, bit ce i Hrvatske.

bobi

kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razno

dr. Stjepandić: Pismo njemačkome veleposlaniku Schultze-u

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski znanstvenik iz njemačkog Bensheima dr. Josip Stjepandić uputio je otvoreno pismo njemačkom veleposlaniku u Zagrebu Thomas E. Schultzeu zbog njegova Twitter statusa o Goranu Beus Richembergu kao članu njemačke zajednice u Hrvatskoj.

Pismo prenosimo u cijelosti: 

Štovani gospodine Schultze,

sa zgražanjem sam primio na znanje Vaš najnoviji Twitter-status, u kojem sliku s hrvatskim zastupnikom Beusom Richemberghom dijelite uz komentar: „Veleposlanik Thomas E. Schultze nakon današnjeg sastanka sa saborskim zastupnikom Beusom Richemberghom: šokiran sam uvredama, napadima i prijetnjama smrću na društvenim mrežama upućenim članu njemačke zajednice u Hrvatskoj i zastupniku Hrvatskog sabora. Osuđujem te napade.“

Svaki imalo razuman čovjek sigurno će Vas poduprijeti u Vašoj osudi svakog nasilja. Unatoč tomu, Vašu poveznicu s gospodinom  Beusom Richemberghom smatram pogrješnom, kontraproduktivnom te vrlo škodljivom za Njemačku.

Dne 28. lipnja 2013, dva dana prije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, tadašnja neokomunistička saborska većina donijela je zakon (tzv. Lex Perković), koji je privremeno spriječio izručenje dvojice bivših čelnika udbe Njemačkoj. Nakon prijetnje sankcijama od strane Europske Unije zakon je ipak izmijenjen, dvojica osumnjičenika bili su izručeni te potom na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu 3. kolovoza 2016 zbog ubojstva osuđeni na doživotne zatvorske kazne. Obojica osuđenika vođenje postupka označili su korektnim.

Donošenju tzv. „Lex Perković“ slijedila je besprimjerna kampanja blaćenja u očigledno kontroliranim hrvatskim medijima, punim poruge i potcjenjivanja Njemačke.  Jedan od najžešćih zagovornika tzv. „Lex Perković“ bio je gospodin Beus Richembergh u svome svojstvu kao član Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav u hrvatskome Saboru.

Bilo je tako ružno, da se svaki pristojan Hrvat morao crvenjeti od srama!

Samo iz ovog razloga gospodin Beus Richembergh za cijeli svoj vijek diskvalificirao se za bilo koju suradnju s Njemačkom te bi ga se trebalo kloniti kao sugovornika!

Osim toga, gospodin Herr Beus Richembergh je u najmanju ruku  prijeporna osoba, ako je vjerovati mrežnim izvorima. Kao sin muslimansko-bosnjačkog oca i majke Hrvatice u djetinjstvu je nosio majčino prezime Beus, sve dok s 20 godina nije dodao prezime Richembergh. Niti Beus niti Richembergh ne mogu se naći u javno pristupnim popisima njemačkih prezimena. Stoga je neobjašnjivo, kako je on mogao doći do njemačkog podrijetla, pogotovo jer se po iskazu svjedoka neko vrijeme izjašnjavao kao Srbin odnosno Židov.

Dalje je gospodin Beus Richembergh iznova bio optužen da je bio posebno vjerni pristaša jugokomunističkoga režima. Tereti ga se da je prijavio dvije kolegice učenice te nastavnicu zbog školskog rada o junačkoj operi „Nikola Šubić Zrinjski“, zbog čega su one bile progonjene od jugokomunističkog režima. Isto tako ga se tereti, da je kao žbir kodnog imena Odisej radio za udbu.

Sve ove optužbe, koje se lako mogu naći u mreži, prenosim s nužnom rezervom, jer one dolaze iz različitih izvora te su moguće manipulirane na štetu gospodina Beusa Richembergha.

Svakako je znakovito da gospodin Beus Richembergh kao javna osoba nikad nije osjetio potrebu zatražiti ispravak netočnoga navoda, da ne govorim o tome da bi tužio donositelja takvih vijesti. Isto tako nije pokazao krsni list, kojim bi dokazao njemačko podrijetlo.

Stoga moram poći od toga da nisu sve optužbe protiv gospodina Beusa Richembergha neutemeljene.

Naposljetku je gospodin Beus Richembergh uvijek iznova privlačio pozornost napadima na Katoličku Crkvu i njezine vjernike, koji čine 86% pučanstva u Hrvatskoj. Isto tako, on je jedan od „fašizatora“ tj. osoba, koje u javnosti šire pogrješnu sliku o tobožnje rasplamsanome fašizmu u Hrvatskoj. Još dugo će ostati u sjećanju njegova kampanja protiv udruge „U ime obitelji“, samo zato jer su se usudili pokrenuti uspješan referendum za zaštitu braka i obitelji.

Svake godine provedem 20 do 30 dana u Hrvatskoj, gdje posjetim različita mjesta i priredbe, te snimam i mogu Vam pod zakletvom potvrditi da još nisam sreo neku koja bi približno zaslužila oznaku „fašist“.

Iz svih gore navedenih razloga gospodina Beusa Richembergha smatram moralno vrlo prijepornom osobom (kolokvijalno: trovač bunara), koji nema što traziti u društvu njemačkoga veleposlanika!

Istodobno javljeno mi je iz Zagreba da njemačko veleposlanstvo odbija zamolbe za razgovor, kao npr. gospođe Rozalije Bartolić, predsjednice Udruge udovica Domovinskog rata, koja od 14. veljače 2017 uzaludno čeka na termin kod Vas.

Gospođu Bartolić poznajem kao smirenu osobu, koja s ponosom i dostojanstvom podnosi svoju tešku sudbinu. Stoga ne bih znao zašto su vrata njemačkoga veleposlanstva zatvorena za nju, pogotovo što bi puno toga mogla ispričati o stanju u Hrvatskoj.

Vi ste, štovani gospodine Schultze, počinili teške pogrješke, koje se ne bi smjele dogoditi njemačkom veleposlaniku. Da ste moj suradnik, smjesta bih Vas otpustio.

Ovo pismo ću u kopiji poslati Vašim pretpostavljenima, članovima vanjskopolitičkoga odbora njemačkoga Bundestaga te pojedinim zastupnicima u Bundestagu, u očekivanju, da dijele moju kritiku te Vas žurno zamijene drugim veleposlanikom, koji ne će ponosno pozirati s udbaškim žbirom.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Razno

Ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka – Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu molitvu

Objavljeno

na

Objavio

Dragi svi, ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka. Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu žarku molitvu. Dan posta o kruhu i vodi, čuda čini.

Molimo također i za ostalu petoricu hrvatskih generala čije su sudbine prepuštene onima, koji nisu vrijedni poljubiti pete našim hrvatskim junacima.

Preporučam usrdno neka svećenici prikažu sutra i prekosutra Sv. Misu kako bi Duh Sveti prosvijetlio pamet ‘‘velemožnim’’ haaškim sucima ‘‘ljubiteljima Pravde i Istine’’, pozvao je mons. Vlado Košić.

Uz B.B. ZDS Marija Dubravac, Brisbane

GENERALU PRALJKU

Hranio si me kad sam bio gladan,
Bolestan, smrznut, odbačen i jadan.
Plakao sa mnom i na grud me svij’o,
U svojem domu ljubavlju me grij’o.

Pitao nisi za rod ni za vjeru,
Obasuo me miljem, na svu mjeru;
U srce meko od suhoga zlata
Skrio si bijednog ispaćenog brata.

A ja, Isus Krist, u bližnjemu disah,
Tvoju dobrotu u Knjigu upisah.
Jedan je Praljak, jedna istina,
Jedna Hrvatska sveta Domovina,

Žrtvom junaka sazdana, čuvana,
Mržnjom zlotvora skvrnjena, pljuvana.
Puna je knjiga hrvatskih svetaca,
Od stoljeća sedmog patničkih otaca –

I braće što sudila haaška je neman,
Jer Hrvat domoljub bješe za Dom spreman.
Ah, što je Haag, što li jugo-udba?
Paklena vatra njihova je sudba.

U prokletstvu, s vragom traju im vlasti,
Mriju bez Boga i bez ljudske časti.
A tebe čekaju, hrvatski sine,
Nebeski dvori moje Domovine.

Na križu, patnji, nagradu si steko,
Istinu, Pravdu, branio i reko.
Ne boj se, brate, zločinačke ruke,
I ja sam takve okusio muke!

Blago onima što nevini trpe,
U muci teškoj Božju snagu crpe.
Za tebe čuvam vijenac od lovora,
Živjet ćeš sa mnom sred nebeskih dvora.

Hrvatsku tvoju nitko neće zbrisat –
Hrvat će uvijek ZA DOM SPREMAN disat!

Marija Dubravac, Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari